otac me udario šakom..

[REGA]

Otac me već duže vrijeme vrijeđao, pratio...dočekivao ispred svoje kuće svašta mi dobacujući.Naime, stanujemo kuća do kuće, ja u suprugovoj a on u svojoj. To veče, kada sam se vratila kući sa autom, pokucala sam 12ogodišnjem sinu na vrata da mi otvori. Nakon toga sam na uglu njegove kuće vidjela oca koji mi je po običaju nešto dobacivao ( bilo je 23.30). Kako je to već prevršilo sve granice, a radi svega sam prekinula sa njim bilo kakve kontakte već prije dva mjeseca,krenula sam prema njemu (udaljenost 15 m) govoreći : sad je stvarno dosta, prestani me maltretirat, više stvarno ne znam šta da napravim, dok je uto vrijeme moj 12 godišnji sin otvorio vrata i upalio vanjsko svjetlo ( ulaz gleda prema očevoj kući).Na međi između naših kuća nalazi se beton visok 20-30 cm. Došla sam do tog betona govoreći već što sam napisala. Čim sam došla otac me je udario desnom rukom, otvorenom šakom u lijevu stranu lica, glave, ali od udarca sam momentalno pala u nesvjest i pri tom odletjela dva i pol metra , okrećući se na zamlji i pala glavom na beton a noge su mi ostale na grmlju koje je pol metra od betona. Sve je to gledalo moje djete, koje mi je pad i opisalo, jer ga se ja nasjećam, dijete koje je dotrčalo do mene i dozvalo me k svjesti. Kada sam došla u kuću pitala sam gdje je djed, na što mi je mali reko da je pobjegao, što me najviše razočaralo i pogodilo, i radi toga sam odlučila pozvati policiju. Sad slijedi sve dalje što policija uobičajeno poduzima, drugi dan su uhitili oca jer im tu noć nije htio otvoriti. Priveli su ga prekršajnom sudu, i ja sam dala izjavu. Sramotno je što je i tamo nastavio lagati, da me samo gurnuo, da je moja majka bila na prozoru i sve vidjela, i ona me razočarala, ali se tješim da ona zna samo ono što joj je on ispričao. Moje dijete sve je istu večer ispričlo policiji, opisao je pad, udarac sve.Sutkinja nije uzela u obzir očevu tvrdnju da je majka bila na prozoru i vijdela sve, već je kao jedinog očevidca prihvatila moje dijete, a što on i je. Sada će mali biti ispitan putem centra za socijelnu skrb, te će se donijeti konačna odluka.

 

Nisam išla kod liječnika, glava me strašno boljela, ali sam uz pomoć lijekova to riješila drugi dan.....uz ostale bolove po cijelom tjelu....Moje dijete bilo je strašno potreseno, nije mogao tu noć spavati, a još ni danas nevjeruje da se to moglo dogoditi...

 

Zanima me mogu li protiv oca podnijeti i kaznenu prijavu, što bi u njoj trebala sve obuhvatit, i koji mi je rok za podnošenje???'

 

Ovo je jako ružna i neugodna situacija... i sve mi teško pada, ali nikada nisam mogla niti zamisliti da bi moj otac mogao tako nljudski postupiti. Možda nisam u pravu što želim podnijeti kaznenu prijavu, ali na to me potiče i moj stariji sim koji zajedno sa suprugom radi noćne smjene i osjeća grižnju savjesti što nije bio doma i zaštitio me.

 

Zahvaljujem unaprijed na odgovoru...

[bovu]

trebalo je odmah otić u hitnu ili bolnicu (traumu)

zbog nesvjestice i tragova udarca.

 

ovako možda se nasilnik i izvuče

ipak je u pitanju djete kao svijedok

[paulica]

Ne bi htjela ispravljati vjerovatno stručno lice koje vam je odgovorilo,uostalom sve je na mjestu što je rekao,nego je valjda slučajno previdio pitanje...koji je rok za podnošenje kaznene prijave!U policiju morate što prije,iako su oni bili na intervenciji to ne znači ništa ukoliko vi ne odete tamo i osobno potpišete da želite podnijeti kaznenu prijavu protiv neke osobe!Poslije oni proslijeđuju sve državnom općinskom državnom odvjetništvu.Ja osobno imam slična iskustva ali srećom ne sa ocem!već sa pijanim,zlim i psihički bolesnim susjedom ali koji je imao troje uže obitelji zaposlenih u mupu,pa se je i tamo dešavalo svašta...zato sam bila prisiljena ja osobno-dakle umjesto njih!otići direktno u općinsko državno odvjetništvo podnijeti kaznenu prijavu.To isto bi savjetovala i vama!DAKLE ŠTO PRIJE,POSLIJE ODLASKA U POLICIJU,ODMAH NA OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO I tamo podnijeti prijavu!A ROK VAM JE TRI MJESECA OD POČINJENJA KAZNENOG DIJELA.Samo ako mene pitate nemate što čekati jer kod policije otići je rok i kraći...ali ako vam oni-u MUPU i kažu da ste zakasnili,VI BEZ OBZIRA NA TO ODITE OPĆINSKOM DRŽAVNOM ODVJETNIKU.Pitate što bi sve trebala prijava obuhvatiti...e ja neznam što se sve dešavalo,ali vjerovatno vam je uza udarce PRIJETIO pa ako ništa od ozljeda jer niste bili kod liječnika barem će po članku 129.odgovarati za prijetnje-najprije ide par(u mom slučaju tri) novčanih kazni preko tri tisuće!zatim uvjetna sloboda!prekrši li ju-zatvor.A ŠTO SE tiče vašeg djeteta kao svjedoka-neznam,moja kćer je ko šesnaestogodišnjakinja bila prihvaćena od strane suda.

"MOJ" NASILNIK JE SAD U ZATVORU PORED SVIH SVOJIH VEZA NA SVE STRANE...pored svih odvjetnika,čak po dvoje paralelno su ga pokušavali obranit!ali ništa mu nije pomoglo...iako sam ja s druge strane bila sama-bez odvjetnika.ODLUČILA SAM ALI ZBILJA ODLUČILA! PODREDITI SVE SVOJOJ BORBI I USPJELA SAM!ŠTO ŽELIM I VAMA...jer niko nema pravo nikog tlačiti kad mu se ćefne,a još manje šamarima uredovati!!

[Utjerivaczakona]

Ispravit ću Paulicu.

 

Rok za podnošenje prijave nije 3 mjeseca. To je samo za kaznena djela za koja se progon vrši po privatnoj tužbi ili na prijedlog oštećenika.

 

Nasilničko ponašanje u obitelji iz čl. 215.a. Kaznenog zakona nije takvo djelo, već djelo za koje se progon vrši po službenoj dužnosti.

Policija je trebala odmah sama tretirati to kao kazneno djelo. Ako ga se osudi u prekršajnom postupu pravomoćno, onda ništa od kaznenog postupka jer se ne može suditi 2 puta za isto djelo.

 

Dakle možete prijaviti sami policiji ili državnom odvjetništvu (preporučam ovo zadnje jer Vas tu sigurno neće odgovarati od prijave)

[paulica]

SLUŠAJTE VI NAŠEG "UTJERIVAČA DUGOVA" RADIJE,jer on je pravno učena osoba,a ne ja...iako sam također htjela samo pomoći,i ne bi voljela da se desi suprotno...jer kao što znamo i put do pakla je popločen dobrim namjerama.

Srećom dosad nisam upoznata sa nasiljem u obitelji,pa ni s pripadajućim člankom...ali svakako je dobro znati,zlu ne trebalo...i zato i u moje ime HVALA!

DAKLE MOJ SAVJET JE TAKOĐER,PRAVAC U DRŽAVNO ODVJEZNIŠTVO!

JER POUČENA VLASTITIM ISKUSTVOM IPAK VJERUJEM VIŠE DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU NEGO LI POLICIJI...neka mi oproste svi oni koji časno nose svoje plave uniforme...ima ih ima...ali koga zmija ugrize i guštera se boji...