Ostavinska rasprava u RH se vodila 10 godina

[tetaa]

Molim Vas za savjete, ne znam što i kako dalje.

 

X u postu označava prikrivanje pravnih imena, lokacije i datuma. Nadam se da ćete shvatiti i pomoći mi.

 

Prva presuda, sutkinje XX, bila je u moju korist XX.XX. 2003. godine, Općinski sud u xx,

(Uz mogućnost žalbe moje bake koja je protiv toga da ja imam pravo na kuću svoga oca. Kada je moj otac preminuo moja baka me se odrekla zbog straha da ću naslijediti njegovu imovinu. Žalosno ali istinito.)

 

Usvojena je žalba moje bake, xx.xx.2004. godine Županijski sud u xx.

 

Budući da je sutkinja xx preminula, sud je dodijelio moj slučaj drugoj sutkinji xx i tako je prošlo je 4 GODINE a rasprava još nije bila zakazana, te smo se majka i ja žalile sudu kako rasprava nije zakazana već 4 godine, a xx. kolovoza 2008. godine je sud odlučio da se slučaj mora završiti u roku od 6 mjeseci.

 

Oprostite na iskrenosti, ali mislim da se nova sutkinja xx naljutila na mene zbog moje žalbe jer je vjerojatno od nekoga dobila po nosu zbog toga što nije zakazala raspravu 4 godine, te je odbila moju žalbu da kuća mog pokojnog tate pripada meni. (Ja sam tužiteljica).u rujnu 2008. Općinski sud u xx.

 

Uslijedila je moja žalba na presudu sutkinje xx.

 

Moja žalba je odbijena, srpanj, 2010. Županijski sud u xx.

 

Moja revizija Općinskom sudu u xx protiv presude u rujnu 2008 te protiv presude od lipnja 2010. (moj odvjetnik je rekao da se revizija prvo šalje na Općinski sud u xx, zatim da Općinski sud u xx šalje reviziju na Vrhovni sud u xx).

 

Imam tek 20-tak godina, studentica sam, strah me je zaposliti se jednog dana jer se bojim da će mi bakin odvjetnik sjesti doživotno na plaću. Što ako mi bakin odvjetnik kaže da u roku od npr 10 dana moram platiti sav taj novac a ja nemam, hoće li me onda poslati u zatvor? Moja budućnost je onda zaista uništena. Strah me je svega toga, dovoljno mi je teško što sam izgubila svog oca vrlo rano, od tada me baka ni ne pozdravi, zamislite kako je to.

 

Ne znam jesam li vam navela, moj otac je imao i automobil, njegova sestra, teta je krivotvorila oporuku i napisala kako moj otac ostavlja automobil njoj, sudski vještak je dokazao da oporuku nije pisao moj otac, i nakon dugo godina, automobil sam dobila ja. Majka ga je prodala kako bi me imala od čega školovati. Možda je moj otac napisao oporuku kako ostavlja svoju imovinu meni ali su je baka i teta bacile. To je stvar koju nikada neću saznati.

Ispričavam se ako Vam nisam stručno sve objasnila, ipak sam ja još dijete i ne razumijem se stručno u sudske izraze zato sam i zatražila vašu pomoć i savjet.

 

Znači otac nije kuću prepisao na sebe, na svoje ime iz raznih razloga, zemljište na kojoj se sagradio kuću bilo je od njegove prabake.

 

Na prabakin iskaz na sudu čelao se puno godina, a lagala je.

 

Zanima me kako je moguće da se jedna ostavinska rasprava u RH vodi preko 10 godina i na kraju donesu odluku kako jedino dijete nema pravo na nasljedstvo?

 

Unaprijed hvala na odgovoru.

[KronicnaStranka]

Počet ću od kraja vašeg upita.

 

To da se sudski postupci vode u Hrvatskoj godinama opće je poznata stvar, posljedica je stanja u pravosuđu i općenito u državi, ali odgovor zašto je tako sigurno nije jednostavan, pitanje je da li ga netko uopće zna u potpunosti. U svakom slučaju to nije pravni nego politički problem, a odgovor u vašem konkretnom slučaju ne bi značio ništa.

 

S 20 godina možete se osjećati kao dijete, ali ste službeno punoljetni i imate sva prava, i - nažalost - obaveze koje iz toga proizlaze.

 

U Hrvatskoj ne postoji dužnički zatvor (još , ali se može desiti da ćete morati otplatiti dug iz svojih budućih prihoda.

 

Pravno gledano, "odricanje od djeteta" (ili unuka) ne postoji. Takve izjave nemaju pravni učinak, tj. ne utječu na prava potomka.

 

Što se tiče nasljeđivanja, vaš opis - iako opširan - je nepotpun jer ste naveli tok zbivanja, ali ne i to što je zapravo bilo predmet spora. Nejasno je i o kakve se dvije presude radi, odnosno na koje se i kakve sporove odnose.

 

Koliko mogu shvatiti, kuća za koju vi smatrate da je bila vlasništvo vašeg oca, nije "glasila" na njega, tj. nije bio uopisan u zemljišne knjige kao vlasnik.

 

Naslijediti možete od ostavitelja samo ono što je bilo njegovo vlasništvo u trenutku njegove smrti.

 

Ako je vlasništvo bilo sporno, i ako je u toku postupka utvrđeno da vaš otac nije bio ni zemljišnoknjižni ni vanknjižni vlasnik kuće, onda kuću niste mogli naslijediti.

 

Da li je sud pravilno odlučio ili ne i da li ste bili valjano zastupani, to se iz vašeg opisa ne može ocijeniti.

 

A što se tiče tete, ako je svjesno podnijela krivotvorenu oporuku, moje je osobno mišljenje da ste ju trebali poslati u zatvor da tamo razmišlja o tome isplati li se postaviti iznad zakona i uzeti si za pravo da se raspolaže tuđom imovinom po svojoj volji.

[tetaa]

Dok se dokazalo da je teta krivotvorila oporuku da pokojni otac ostavlja njoj automobil prošlo je više od 5 godina i to se tada smatralo zastarom tako da nije mogla ići u zatvor.

Na koncu sam ja dobila automobil.

 

Drugi spor je u vezi kuće od oca. Pola svjedoka je na sudu izjavilo da je gradnju kuće financirao otac, a baka, bakina sestra, teta i prabaka i još jedan njihov prijatelj su izjavili da su oni financirali gradnju kuće.

 

Znači bakina sestra je izjavila da je ona financirala gradnju kuće na način da iz strane zemlje u našu zemlju prenjela novce bez da je to negdje prijavila. (Lagala je naravno).

 

Kako je moguće da jedna osoba koja živi i radi u Švicarskoj iznese u jednoj godini 150.000.00 CHF a da to ne prijavi niti u Švicarskoj, niti u Hrvatskoj?

 

Ako nije moguće, možete li mi reći koje su sankcije (kazne) za takav čin?

 

I kažete da je moguće da ja platim taj dug, ali to je jako puno novaca, više od 10 godina je prošlo, sudski troškovi su visoki + kamate. Postoji li nekakav način da izbjegnem to plaćanje?

[KronicnaStranka]

Ne znam, pitajte u Ministarstvu finanicija. Bojim se da bi i to moglo biti u zastari.

 

Što se tiče raspolaganja tolikom gotovinom, vjerujem da ne bi prošlo samo tako da živite u Švicarskoj i "šetate" s tolikom gotovinom bez dokumenta o porijeklu i dokaza da ste platili porez, ali u Hrvatskoj to i nije neobično. (Jedan stranac iz Zapadne Evrope me 5 puta pitao je li dobro čuo kad su mu rekli da je kuća u susjedstvu plaćena kešom bez papira o porijeklu, nekih tričavih 100000 eura. Kad se selio, njega su za manju, sasvim legalno zarađenu svotu, davili do zadnjeg centa poreznici u dvije države.)

 

Možda bi Švicarce taj podatak o 150000 franaka (oporezivih?) više zanimao nego naše finance?

 

Ako biste uspjeli dokazati da je svjedok lagao, a na tom svjedočenju je utemeljena presuda, postojali bi uvjeti za ponavljanje postupka.

 

I još pitate kako je moguće? Jednako kao što je moguće da sudski postupak traje 10 godina.

[tetaa]

Imate pravo, u našoj državi je sve moguće. Totalna nepravda vlada.

 

Vjerojatno će više njih zanimati nego naše, pokušat ću nešto, ne znam ni sama što, ali "moraju" usvojiti tu reviziju i mora se sve to ponovno pokrenuti jel je totalno nepravedno da ja moram platiti sudske troškove samo zato što su oni tolike godine odugovlačili i lagali.

 

Što bi vi učinili na mome mjestu? Od čega kreniti?

 

Sad se par godina čeka da se usvoji ili ne usvoji revizija a za to vrijeme kamate idu.

 

I da, pisalo je da ide u zastaru nakon 10 godina od pravomoćne presude ali u međuvremenu može njihov odvjetnik ponovno to pokrenuti tako da ne zastari ako se ne varam?

 

Ne znam kako da se izvučem iz toga, bojim se da ne nadrapam ni kriva ni dužna.

[KronicnaStranka]

Naravno, ako izgubite spor, platit ćete sve sudske troškove s kamatama. Nije realno očekivati da ovrhu nitko neće pokrenuti tokom 10 godina.

 

Od revizije ne bih očekivao puno s obzirom da je drugostupanjski sud potvrdio presudu prvostupanjskog suda. Iako u svakom slučaju trebalo je reviziju podnijeti.

 

Mislim da je dobra ideja da se usmjerite na tih 150000 franaka, ako je ta izjava nila relativno nedavno, unatrag dvije-tri godine.

 

Raspolaganje takvom svotom u gotovini svakako je predmet nadzora po različitim zakonskim osnovama - porez, pranje novca...

 

Nažalost, ne znam konkretno reći što učiniti. Nisam pravnik, pišem o stvarima koje sam naučio kroz osobno iskustvo a s ovakvim stvarim, na sreću, nisam imao posla.

 

Predlažem da se informirate kod Ministarstva financija. U tom Ministarstvu postoji i ured za pranje novca.

 

Možete se obratiti i švicarskim poreznicima, ili diplomatskom predstavništvu, ali mislim da od njih ne možete očekivati službeni odgovor, čak i ako poduzmu mjere po vašoj prijavi, budući da to u pravilu spada u tajnu.

 

Podatke bi možda mogao tražiti sud posredstvom međunarodne pravne pomoći, ali za to ste zakasnili, a mislim da bi bilo jako komplicirano.

 

Sve ovo su moja nagađanja, shvatite to samo kao ideju i potražite pomoć nekog upućenijeg.

[bovu]

trebali ste na raspravi predložiti da sud službeno ispita i utvrdi istinitist navoda svjedoka sa nadležnima u švicarskoj.

ako sud nebi postupio po prijedlogu stranke

i službeno u kontaktu sa nadležnima u švicarskoj (grad?)utvrdio istinitost navoda svjedoka tada je to povreda parničnog postupka i razlog za uvažavanje žalbe od strane drugostupanjskog suda.

(samo sud mođe utvrditi neke činjenice)

 

kopirati presudu(po mogučnosti i prijevod presude na njemački) i poslati(može i e-mailom) je nadležnima u grad u kom teta živi .

osobito zapisnik sa tetinom izjavom.

kad joj udare porez na kuću

povuči će svoju izjavu.

predhodno pokušati razgovarati sa tetom .

možda prizna neistinitost iskaza,što je razlog za ponavljanje postupka.

[tetaa]

Dobra ideja, poslušat ću Vašse savjete te Vam javiti rezultate kad budu.

 

Jel zaista sudski troškovi su već i sad veliki, bojim se i reć koliko a kamo li kad na to dođu i kamate.