Susret s autom bez ozljede te naknada štete

[Kirigamine]

Pozdrav svima.

Ovo če biti malo duži post...

 

Prolazio sam ulicom i očešalo me auto.

Ulica je uska i na jednoj strani su parkirana auta.

Kad ljudi vide/ čuju auto maknu se sastrane a vozači uspore i to tako funkcionira bez problema.

 

No ovog puta nije funkcioniralo. Tip je prebrzo dojurio kroz preusku uličicu s prevelikim autom i pošteno me očešao.

U biti me nije očešao nego sažvakao između svojeg i parkiranog auta tako da se nisam imao gdje maknuti.

Uglavnom , auto je krcnulo - valjda retrovizor i nakon što se to desilo tip je _UBRZAO_ da se što prije makne s tog mjesta. Srečom , draga koja je bila samnom i to sve gledala , zapamtila je registraciju.

 

Odmah pozvana policija ali priča se svela na to što bi ja htio ako nisam polomljen i nemam nalaz od doktora.!?

Doktor me poslje pogledao i napisao u karton što se desilo. Ruka je primila glavninu udarca ali ruka nije fiksna stvar tako da je udarac amortiziran. Mjesto udarca me ne boli tako da mi napiše u karton da je mjesto udarca u redu. Ipak , s tom rukom sam imao prije problema tj. imam osjetljivu ( da ne kažem bolesnu ruku ) za koju mi je trebalo dosta vremena da je dovedem u red...i nakon toga mi kad je mičem i prsti mi trnu. Na prigovor što mi to ne napiše u karton, dobijem odgovor da sam probleme s rukom imao i prije i da je ovo samo isprovociralo postoječi problem . I kaže mi kako da on sad potvrdi da meni trnu prsti?! Muči me i par drugih stvari pa dobijem uputnicu za neurologa. (o tom poslje)

 

U policiji dobijem savjet da bi mi bilo pametnije da odem doma jer mi nije ništa .Uglavnom, prijavim događaj jer želim da tip odgovara za svoju vožnju. Napravi se zapisnik ali na odlasku mi se servira da sam se bezveze mucio dolaziti. Nije mi ništa pa oni tu ne mogu ništa. Ako želim , mogu ga tužiti ali to je uzaludno jer jer ce se čovjek pravdati da nije tu bio...

 

Iako nisam polomljen ili ozljeđen , nije baš da mi nije ništa.

Zbog svega ,živci su mi na 300 i nije mi dobro.

 

 

Ne , nemam nikakvu povredu morala , duševnu bol ili slično.

 

 

Ali doživio sam šok, pošteno me sve naživciralo i tako to.

Za mene je to popriličan stres a na stres ne reagiram najbolje.

 

Stvar je u tome što se kod mene stres manifestira s fizičkim problemima.

Invalidna sam osoba i imam jednu specijalnu rijetku neizlječivu bolest.

Bolest je komplicirana za lječiti jer na istu utječe mnošto stvari a među glavnima je stres.

 

Tako da zbog susreta s autom imam konkretne fizičke probleme.

Ti fizički problemi traže terapiju tj. konkretne ljekove. Ti isti ljekovi imaju konkretne nuspojave! Zbog toga postoji prihvatljiva doza istih. Kao što rekoh , bolest je komplicirana za lječenje.

 

Uglavnom , ovaj susret s autom je rezultirao s problemima s kretanjem , rukama , govorom , žvakanjem , gutanjem ,disanjem itd.

I sad 6 mjeseci nakon tog susreta sitacija je ovakva:

Neurolog mi ne može pomoči više nego što je pomogao s dizanjem doze ljekova preko nekog maksimuma. Pulmolog me ne može lječiti jer je konstatitrao da je za probleme s disanjem zaslužno veliko pogoršanje osnovne bolesti. Psihijatar mi isto ne može lječiti jer sve što bi mi dao , ne smije mi dati. A probleme s rukom nitko nije ni gledao jer mi fizikalna ne dolazi u obzir.

 

Dakle , svi imaju vezane ruke i svaki mjesec mogu samo prepisati nalaz. Znatna progresija opceg stanja nadolje nakon "susreta s autom". Lječenje komplicirano zbog ograničenosti istog!

 

U cijeloj toj priči se još stvore nekakvi suradnici odvjetnika s pričom da imam pravo na nekakvu "naknadu štete." Pošto sam bio iznerviran s policijom kako covjek nece odgovarati za išta , iznerviran sam potpisao nekakvu punomoč. Ženi sam objašnjavao moj problem jer me zanimalo na što točno imam pravo pošto mi je policija rekla da mi je besmisleno ikog tužiti. Ali žena je samo piskarala po papiru što njoj treba kako bi ja ostvario svoje pravo i nije mi ostavila dojam da me prati ili da je zanima o čemu ja.

 

Nakon što je otišla vidio sam da mi je napisala upute da idem tražiti fizikalnu te neurologu govoriti o nekakvoj oduzetosti ruke , trnjenju jedne strane leđa te da psihijatru trebam govoriti o nekim psihičkim problemima. Nebi da nemam dovoljno svojih realnih problema. Ukratko ,nju očito nije bilo niti briga za mene , moje probleme i ono što me zanima.

U biti mi je ostavljem dojam da bi da bi oni najradije da imam slomljenu ruku pa da ista zaraste za mjesec dana i onda pokrenu slučaj jer je lječenje gotovo.

 

A kad sam kod završektu tog lječenja....

Lječenje od moje bolesti nema kraja. Može mi biti bolje za mjesec dana , za šest mjeseci a ne mora ni za 2-3 godine.

Ovo zadnje je najvjerovatnije jer po iskustvu , kad nešto krene nizbrdo , teško se vrača na staro , pogotovo kad je sve u nekoj fazi da su lječnicima zavezane ruke.

Tako da me zanima što to u ovom slučaju znači "kraj liječenja". Vračanje cijelokupnog zdravstvenog stanja na ono prije susreta s autom ili nešto drugo?

 

Inače , netko mi je spomenuo da moram dokazati da je moje pogoršanje zdravstvenog stanja povezano s nesretnim događajem te da bi tu trebao vještak utvrditi koje situacije utječu na promjene u mom zdravlju.

 

Što se tiče vještačenja , medicinska literatura je poprilično jasna po tom pitanju što utječe na bolest a i neurolog / medicinska dokumentacija s njegove strane je isto tako poprilično jasna. Zbog toga mi nije baš najjasnija uloga vještaka. Pa koliko treba stručnih mišljenja koji govore isto?

A što se tiče poveznice zdravstvenog stanja i auta , znam da bi netko mogao reči "pa ionako si bolestan".

Zbog toga sam i priložio medicinsku dokumentaciju i prije te situacije. Kako bi se vidjelo moje fizičko i psihičko stanje prije toga te "količina" medikamenata s kojima se održavalo to stanje.

 

Pošto je vidljiva drastična razlika u "prije i poslje" i pošto se na svim nalazima spominje susret s autom valjda to govori dovoljno?

 

Mislim, jel uopče išta dovoljno jer mi je rečeno da s pravne strane mora postojati "ozljeda" te "bol" da bi bilo nekakve "štete" i "nužnosti" da se ista nadoknadi. A ja nemam ozljede ni bolova.

 

Molim da mi se ne savjetuje da pričam s advokatom jer sam njima to objasnio pismenim putem par puta.

Usprkos toga , nisu mi ostavili dojam da su odvojili ni 5 min da išta pročitaju kao da ih je za išta briga. U biti isprva sam uspio doci do podataka kako ce osiguranje biti upoznato s svime uz nekakav genericki odgovor kako imam pravo na naknadu štete od ( trajnih posljedica ,pretrpljene boli ,pretrpljenog straha te pomoći njege koja mi je potrebna za vrijeme liječenja ) ali mi nije objasnjeno što to točno znaci u ovom slucaju.

Svako malo me nazove druga osoba koja vodi slučaj , pita jesam li završio lječenje te savjetuje da tražim fizikalnu. Nakon što pokušam u par riječi sve sažeti svaki put dobijam drugi odgovor. Moji zdravstveni problemi jednom spadaju u ozljedu a drugi put ne.

Zadnji puta kad me je žena nazvala su mi stvarno digli živce. Opet obavezna pitanja jesam li završio lječenje i jeli me još boli.

Ko telemarketing papige. Ona nije imala blage veze koga zove ni zašto. Kad sam joj išao u par riječi objasniti stvar onda mi je rekla da njih ne zanima moja bolest jer s ovim nema veze. A kad sam pokusao objasniti direktnu vezu između jednog i drugog obrusila mi je da ne može ona sad tu samnom diskutirati jer ima jos hrpu ljudi za nazvati!

 

Ne želim zvučati bezobziran ali kojeg vraga bi mene trebalo biti briga za ikoga drugog?

Pa kako može moj odvjetnik mene zastupati ako nema blage veze o mom slučaju / ako sam mu ja još samo jedna stvar na pokretnoj traci?

 

Mogu li ja raskinuti to što sam potpisao i dati sve nekom drugom?

 

 

Uglavnom , želio bih neke konkretne odgovore...

[G-man]

Očito ste naletjeli na "jedan" odvjetnički ured (iz ZG-a, a "operira" po cijeloj RH), koji je "poznat" upravo po ovakvom pristupu predmetima - princip "čim više, tim bolje", odnosno "tuži sve i svašta, bitno da mi zaradimo".

 

Mijenjajte odvjetnika pod hitno, jer na kraju bi se moglo desiti da ćete izgubiti, i to debelo, te biti dužni naknaditi troškove drugoj strani i troškove ovoj svojoj odvjetnici. I provjerite uopće u kojoj fazi se nalazi predmet, kladim se da je već utužen.

 

Inače, što se tiče vašeg predmeta konkretno - biti će vrlo, vrlo teško, a zapravo nemoguće ijednom vještaku u RH razgraničiti posljedice koje ste trpjeli prije nesreće (zbog bolesti) i posljedice koje su nastale upravo zbog nesreće. Pogotovo psihički aspekt. Razmislite.

[Kirigamine]

Psihički aspekt?

 

 

Pa nisam ja nikakav psihički bolesnik!

Iskusio sam dosta situacija kad se sve činilo crno i proveo dovoljno vremena po bolnicama.

U sklopu toga je povremeno išao i kratak razgovor s psihijatrom.

zaključak je da sam poprilično psihički stabilna osoba za svoje probleme.

Drugačije rečeno , nemam nikakvih psihičkih bolesti i sličnog.

Čak imam i potvrdu koja govori o tome ,potvrdu koju sam dobio od lječnika kao i psihijatrijski nalaz napravljen zbog vozačkog.

 

Moja bolest je neurološke prirode.

A cijelo lječenje iste je isključiva kontrola simptoma te kontrola nuspojava terapije.

To nekad ide vrlo dobro , nekad gore a nekad nikako. Svi simptomi su promjenjivog inteziteta i traže promjene terapije.

Zbog bolesti sam osjetljiv na određene stvari kao npr. infekcije, određene medikamante te stres te prilično pazim da distanciram od takvih stvari.

 

Svjesnost vlastitih ograničenja te pogođenost terapije nekad dovede do izostanka simptoma.

U tim razdobljima ja nisam ništa drugačiji od bilo koga. Kao što rekoh , nekad lječenje ide vrlo dobro.

 

Upravo takva sitacija je bila prije ovog nesretnog događaja.

A onda je tu došao idiot s autom i zalio vatru s benzinom.

 

E sad , ocito da mi vozac auta nije dao moju bolest . To uopče nije sporno!

Ali "neodgovornost" vozaca je izvorište svih mojih trenutnih problema.

 

Da toga nije bilo ja bi najvjerovatnije bio u normalnom stanju kao i prije.

 

Ali ne , biser me morao sažvakati s s autom. Hvala bogu da mi nije zapela jaketa jer bi me povukao pod auto i sam bog zna što bi samnom bilo. Rješavati tako nešto uz moju bolest bi bio pakao.

Sve skupa me isprepadalo a da ne govorim o živciranju.

Možda če nekome biti smiješno ali aute nikad nisam gledao kao prijetnju te rizičnu stvar zbog koje bi bio napet. Oslanjao sam se na zdravu pamet vozaca i da me se poštuje kao pješaka. A onda mi je život nabio na nos da ne kontroliram doslovno ništa i da se ne mogu distancirati od svega. Jednostavno je bilo dovoljno da se nađem na krivom mjestu u krivo vrijeme i zamalo izgubim glavu.

 

Ok , nisam izgubio glavu i nije me polomilo ali kad se pogleda šira slika ne vidim baš kako sam odlično prošao.

Jer stres je rezultirao s fizičkim problemima a problemi su tražili drugačiju terapiju a to je rezultiralno daljnim fizičkim problemima.

 

Večina ljudi to nije sposobna shvatiti jer se vode po sistemu "boli te glava - popij tabletu - riješen problem"

 

Ali nekad stvari nisu baš jednostavne.

Kao što rekoh , pulmolog mi ne može pomoči s disanjem jer je konstatirao da je za simtome zaslužno naglo pogoršanje bolesti a to riješava neurolog. Fizikalna je riješenje za ruku ali li zbog opčeg stanja nije dolazila u obzir. Zbog toga se ruka svela na "trpi". Psihijatar je našao riješenje u obliku određenih medikamenata jer je traumatični događaj izvor naglog pogoršanja stanja , ali zbog opčeg stanja neurog ne dozvoljava jer bi to napravilo sitaciju gorom. Inače , neurolog je pogoršanje riješio medikamentima koji idu uz to stanje ali to ne nosi uvjek riješenje.

Kao što rekoh , lječenje bolesti nekad ide vrlo dobro , nekad gore a nekad nikako. Bez obzira na tok bolesti medikamenti imaju svoje nuspojave. A te nuspojave rezultiraju daljnim fizičkim problemima. Npr. to što uzimam zbog neurološkog problema ima nuspojave psihičkog tipa od čega bi se trebao distancirati. Psihijatar se hvata za glavu jer ne zna kako bi mi pomogao osim smanjivanja doze onog što pijem ali to ne dolazi u obzir.

I tako ja osim bolesti zbog ljekova imam probleme s psihološkim nemirom , tlakom , želucom , šečerom , pa sve do problema s erekcijom . Drugačije rečeno sve je jedan zamršeni krug koji nema jednostavno riješenje.

 

Ali ga ipak pojednostave svi koje sam o ovome pitao. Pijem 4 puta više ljekova . Život mi je neusporedivo teži zbog cijelog niza problema a oni to sebi pojednostavne s "ne lječim se pa što hoču"

Tako da što se tiče savjeta da mijenjam odvjetnika ... zvrcao sam okolo tražeči mišljenje ali nitko nemože dalje toga što nemam ozljedu i u principu , nikom se ne razbija glava s kompliciranim stvarima kad okolo ima jednostavnih slučajeva.

 

Nedavno sam opet kontaktirao odvjetnika u pokušaju da saznam neko konkretno mišljenje ali bi mi bilo draže da nisam. Mislim , kad nakon par detaljnih objašnjenja opet dobijam zbunjenost i nevjericu na situaciju da nisam išao na fizikalnu te da nemam ozljedu , jednostavno mi dođe na neki način muka. A nakon što sam opet objašnjao situaciju, doči do mišljenja ili nekog stava je bila nemoguča misija. Čovjek je inzistirao na tome da ne govori ništa o tome dok osiguranje ne kaže svoje.

Nemam pojma koji mi je bio vrag / zbog čega sam mislio da je najvažnije da moj odvjetnik svača situaciju da mi može dati svoje stručno mišljenje i shodno tome gurnuti slučaj u jednom ili drugom smijeru.

Očito je najvažnije što o tome misli netko drugi tj. osiguranje, pa shodno tome odvjetnik procjeni jel mu se isplati samnom zayebavati.

 

 

E sad, da razmislim ?

A o čemu?

 

 

Zar ne znači ništa to što moja draga sad mora trpiti moje divlje promjene raspoloženja te živčanjenje zbog stvari koje realno ne traže živčanjenje. Te što mora mene uvjeravati u moju muškost jer u krevetu ne dobije ono što je dobijala. Novci ne mogu to sanirati ali bi to trebalo nekome nešto značiti ,a ne da moram slušati pokvarenu ploča "nisi ozljeđen"!

 

Iako mi nije auto ozljedilo "onu stvar" vec imam problem zbog ljekova ,

ljekove u ovim količinama nebi ni trebao uzimati da nije bilo auta!

 

Jednostavna logika , zar ne?

[sivko]

Bez službenog zapisnika o prometnoj nezgodi bilo to i samo "češanje" pješaka bilo što drugo je nemoguća i teško ostvariva misija po bilo kojem pitanju.

Nezgoda-učesnici-krivac pa onda sve ostalo.

[bobo3]

Hi Kirigamine,

Psihičku bolest nemojte doživljavati kao uvredu, nije moderno.

 

To što navodite je previše indirektno i komplicirano. Koliko ja vidim (na TV) Judge priznaje:

- out-of-pocket-expenses, račun ili procjenu popravka auta (jednostavne stvari)

- to što se netko prepao, ili plaćao rent-a-car mjesec dana, vjerojatno neće priznati. Pouzdano dokazati vezu/opravdanost je teško, i ljudi često 'muljaju' ili nesvjesno okrivljuju druge.

 

U životu se lako pokrene efekt grude snijega, na nama je da tome stanemo na kraj.

[sivko]

Koliko ja vidim (na TV) Judge priznaje:

- out-of-pocket-expenses, račun ili procjenu popravka auta (jednostavne stvari)

Priznat će i drugo (zavisno koliko) kad se zna što se dogodilo,tko je kriv a pogotovo kad je i osuđen za takvo djelo.

[G-man]

Nije mi namjera bila vrijeđati vas, "Kirigamine". Ukoliko ste to tako shvatili.

 

Mislio sam na posljedice koje trpite, a koje se manifestiraju primarno u psihičkim reperkusijama po zdravlje, za što i sami navodite da vas psihijatar liječi (neovisno čime su te posljedice indicirane - neurološki izvor problema u debelom postotku ima psihičke posljedice).

 

Obzirom slične posljedice trpite i otprije, tu sam vam dobronamjerno skrenuo pozornost na vrlo visoku (praktički sigurnu) nemogućnost razgraničenja istih - priori i posteriori nesreće od strane, ne samo naših, već i vještaka uopće.

 

Kako imate odvjetnicu/ka koji radi na način na koji radi - neuspjeh je poprilično izvjestan. A vi, kao što sam rekao razmislite o opozivu punomoći, da ne bi poslije bilo kukanja, kada na naplatu stignu troškovi - i postupka i druge strane i vaše/g odvjetnice/ka.

 

Ovdje završavam svoj "angažman" na ovoj temi.

[Kirigamine]

Iako me ova situacija s autom malo izbacila iz psihičkog balansa

 

​EDITIRAO MODERATOR

[petpetica]

Nismo ustanova koja vam može pomoći po tom pitanju.

 

Za sve ostalo vam je odgovoreno.

 

Zaključavam raspravu.