morskywuk

Nedavno je u New Yorku otvoren dućan u kojemu žene mogu izabrati i kupiti supruga. Na ulazu su izložena "uputstva za uporabu": 1. Možete posjetiti dućan samo jedanputa. 2. Postoji 6 katova i karakteristike muškaraca se poboljšavaju što se više penjete. 3. Možete izabrati bilo kojeg muškarca na katu na kojem se nalazite, ili se popeti na sljedeći. 4. Ne možete se vratiti na kat ispod. Jedna žena odluči posjetiti dućan kako bi našla partnera. Na vratima prvog kata piše: ”Ovi muškarci imaju posao”. Žena se odluči popeti na sljedeći kat. Na vratima drugog kata piše: ”Ovi muškarci imaju posao i vole djecu”. Žena se ipak odluči popeti na sljedeći kat Na vratima trećeg kata piše: “Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, i nevjerovatno su zgodni”. Wow, pomisli žena, ali osjeća da se mora još popeti. Na vratima četvrtog kata piše: “Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni i pomažu u kućnim poslovima”. Nevjerovatno, pomisli žena, teško se mogu oduprijeti da ne uđem, ali nešto me tjera dalje. I tako, ode na sljedeći kat. Na vratima petog kata piše: “Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni, pomažu u kućnim poslovima i vrlo su romantični”. Žena odluči ući, ali se u zadnji čas predomisli i na kraju ipak ode na šesti kat. Na vratima šestog kata piše: “Posjetiteljica ste br. 41.758.115, na ovom katu nema muškaraca, ovaj kat postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguće zadovoljiti jednu ženu. Hvala vam što ste posjetili nas dućan.” Preko puta tog dućana otvoren je jedan u kojemu muškarci mogu naći i kupiti suprugu. Na prvom katu su žene koje vole sex. Na drugom katu su žene koje vole sex, i ne gnjave previše. Katovi od trećeg do šestog još nikad nisu bili posjećeni.

Ima i starija verzija sa BMW-om i fićom (još iz socijalizma): Kupio čovjek novog BMW-a, vozi se po gradu i staje na semaforu kad ono BUM!!! Netko ga udari u stražnji kraj. Okrene se i vidi fiću, pogleda svoj BMW, kad ono stop svjetla polomljena, branik iskrivljen... Krene on ljutito prema vozaču fiće, zgrabi ga za kragnu, kad ovaj zavapi: - "Nemoj ba prijatelju, ti imaš para, pogledaj šta voziš. Ja sam siromašan, smiluj se!" Ovaj se smiluje i pusti ga. Malo kasnije na drugom semaforu BMW staje na crveno i opet BUM!! Okrene se i ne može vjerovati!!! Opet isti fićo!! Sad je ovaj iz BMW skroz popizdio, kreće prema fići riješen da ubije vozača, kad ovaj opet zavapi: - "Nemoj molim te imam ženu i troje djece, ko će ih bolan hraniti ako me ubiješ ..." I šta će, ovaj se opet smiluje. Krene s autom i na trećem semaforu opet BUM. Okreće se, kad mu onaj otpozadi iz fiće maše i viče: - "Vozi, vozi, ja sam."

Pošto se navedenom presudom nije rješavalo o njegovom predmetu, već je riječ o drugoj stranci, mislim da to na njegov slučaj, nakon toliko godina, neće imati nikakvog efekta. Također, ne vidim mogućnost da se u njegovom slučaju pokrene obnova ili neki drugi izvanredni pravni lijek. Inače, tadašnje MInistarstvo branitelja dugo je godina pogrešno tumačilo i primjenjivalo odredbe članka 77. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, a u vezi roka u kojem su djelatne vojne osobe (DVO) mogle podnijeti zahtjev za priznavanje statusa HRVI-a zbog bolesti. Navedena presuda Vrhovnog suda bila je, u neku ruku, prijelomna za sve takve slučajeve. Nije neka utjeha, ali ima dosta DVO-a (sada već bivših) što su bili odbijeni na takav način, pa su kasnije ostvarili status HRVI-a temeljem ZOPHBDR. Pozdrav!

Tako je.

Ako hoćete možete odgovorit privatnom poštom (pm). Pozdrav

Ne bih baš o brojkama, ima na Forumu boljih u tome.

Po prijedlogu Zakona, neće.

Mujo je na samrti i posljednja želja mu je da mu Fata kaže da li ga je ikad prevarila. Fata nešto petlja, ali konačno prizna: - Jesam, ali samo 3 puta! – kaže. - Pa kad to? – pita Mujo. - Pa sjećaš se, Mujo, kad si onomad htio igrat fudbal, a nisu te nikako pustili da igraš za «Želju»? - Sjećam se! – prizna Mujo. - E, pa ja sam otišla do direktora kluba i tako to…i jesu te na kraju primili? - Primili me – prizna Mujo – ajd dobro, to ti opraštam, ali kad je bilo drugi put? - A jel´ se sjećaš kad su te primili u «Želji», al¨ niko od igrača nije htio da ti doda loptu? - Sjećam se! – skrušeno će Mujo. - E, pa ja otišla u svlačionicu da porazgovaram malo s ostalim igračima…i kaži, Mujo, jesu li ti je poslije dodavali? - Jesu, dodavali mi, ... dobro i to ti opraštam, ali kad je bilo treći put? - A jel´ se sjećaš onda kad si igrao u "Želji" i tvoji ti suigrači redovno dodavali loptu, al´ ti nikako nisi mogao zabit´ gol, pa ti je cijeli stadion zviždao? - Sjećam se! - E, pa jesu ti kasnije zviždali???

A Spanish teacher was explaining to her class that in Spanish, unlike English, nouns are designated as either masculine or feminine. ''House'' for instance, is feminine: ''la casa.'' ''Pencil,'' however, is masculine: "el lapiz.'' A student asked, "What gender is 'computer'?'' Instead of giving the answer, the teacher split the class into two groups, male and female, and asked them to decide for themselves whether ''computer'' should be a masculine or a feminine noun. Each group was asked to give four reasons for its recommendation. The men's group decided that ''computer'' should definitely be of the feminine gender (''la computer''), because: 1. No one but their creator understands their internal logic; 2. The native language they use to communicate with other computers is incomprehensible to everyone else; 3. Even the smallest mistakes are stored in long term memory for possible later retrieval; and 4. As soon as you make a commitment to one, you find yourself spending half your paycheck on accessories for it. The women's group, however, concluded that computers should be Masculine (''el computer''), because: 1. In order to do anything with them, you have to turn them on; 2. They have a lot of data but still can't think for themselves; 3. They are supposed to help you solve problems, but half the time they ARE the problem; and 4. As soon as you commit to one, you realize that if you had waited a little longer, you could have gotten a better model. The women won.

Postupak po kojem se utvrđuje da li pripadnik HVO-a, koji ima priznatu invalidnost, ispunjava uvjete za invalidsku mirovinu isti je kao i za HB (jedino što se posebno traži za pripadnike HVO-a su utvrđeni status ratnog vojnog invalida i hrvatsko državljanstvo). Prema tome, osnovno je da ovlašteni vještak utvrdi, a da Povjerenstvo za reviziju potvrdi, da je kod njega nastala nesposobnost za rad (opća ili profesionalna), i koji su uzroci te invalidnosti (omjer ratni - civilni uzroci). Za posavina: "opća nesposobnost 50%" znači da je utvrđena opća nesposobnost za rad (što je dobro) i da je ista uzrokovana 50% sudjelovanje u ratu. Tih 50% će ti se računati sličnpo kao i kod HB-a: na iznos utječe utvrđeni status invalida (kao pripadnik HVO-a), čin ili zapovjedna dužnost, pripadnost gardijskim brigadama HVO-a ili specijalnoj policiji.

Nema razloga da vam vještaci HZMO-a ne uzmu obzir i oboljenje PTSP kod utvrđivanja uzroka vaše (eventualne) nesposobnosti za rad. Da li će to učiniti, ovisi o vašoj medicinskoj dokumentaciji i opisu ratnog puta. Ukoliko utvrde da je oboljenje PTSP (ili bilo koje drugo) u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u DR, uzet će ga u obzir kod određivanja omjera uzroka invalidnosti. Činjenica da imate priznat status HRVI-a po osnovi oboljenja TBC nije razlog da vam ne uzmu u obzir i sva druga oboljenja za koja smatraju da su posljedica sudjelovanja u DR i da uzrokuju ev. nesposobnost za rad.

1. Prava MVI-a regulirana su Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (koji je više puta mijenjan, zadnja izmjena - koliko je meni poznato - je bila 2003. godine), a iznosi osobne invalidnine i ortopedskog dodatka određuju se, kao i kod HRVI-a, podzakonskim aktima. Posljednji takav akt (Naredba o utvrđivanju mjesečnih svota osovne invalidnine, drugih mjesečnih primanja i osnovice za određivanje opskrbnine), koliko je meni poznato, donesen je 2001. godine i primjenjuje se od 01. listopada 2001. godine. Iste godine mijenjan je i Zakon o zaštiti (...), u dijelu kojim se određuje mjesečna svota osobne invalidnine 100% MVI I. grupe, te se određuje da ona iznosi 100% od proračunske osnovice, odnosno 3.326,00 kn. Sve ostale osobne invalidnine se određuju u postotku od navedene osnovice (isto kao i kod HRVI-a), pa će MVI-a IV. grupe sa 80% invalidnosti pripadati 41% od osnovice, odnosno 1.363,66 kn mjesečno. Taj bi iznos trebao dobivati 80% MVI od 01.10.2001. do danas, jer je spomenuta Naredba iz 2001. godine još uvijek na snazi. Ista stvar je i sa iznosom ortopedskog dodatka jer navedena Naredba utvrđuje i taj iznos. 2. Osoba o kojoj je riječ, u dogovoru s izabranim liječnikom, u svako doba može pokrenuti postupak procjene preostale radne sposobnosti kod HZMO-a. Kod toga postupka jedino je bitna medicinska dokumentacija i procjena vještaka o njegovom zdravstvenom stanju, a sama činjenica da konkretna osoba ima trajno ili privremeno utvrđen status MVI-a nije odlučna (naravno, neće mu štetiti).

Da li je možda riječ o presudi Vrhovnog suda RH, Uzz 1/01-2 od 19.05.2004. godine?

Stavak 1. članka o kojem govorite nabraja osobe koje imaju pravo na dionice odnosno udjele bez naplate. Međutim, tko i pod kojim uvjetima ostvaruje oba ili samo jedno pravo, određuje stavak 2. istog članka: " Osobe iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na dionice, odnosno udjele u trgovačkim društvima bez naplate po mjerilima, u iznosu i po postupku sukladno odredbama Zakona o privatizaciji i Zakona o Fondu HB iz DR." U navedenim Zakonima se točno određuje tko ima pravo na dodjelu dionica bez naplate (nisu predviđeni "obični" branitelji - osim ako su stekli status prognanika ili izbjeglice, CIR-a, MVI-a, čl. obitelji poginulog, nestalog ili zatočenog HB, odnosno ako su bili zaposleni na okupiranom području pa su ostali bez zaposlenja i ako imaju prebivalište na području RH, a nisu stekli status prognanika i izbjeglice) kao i pravo na udjele u Fondu (svi HB iz DR). Sukladno navedenom, svi HRVI imaju pravo na besplatne dionice i udjele, dok svi HB neće imati pravo na besplatne dionice, već samo oni koji su ostvarili status HRVI-a ili spadaju pod jednu od naprijed spomenutih kategorija.

Na livadi pase stado ovaca, a pastir sjedi u hladovini. Po cesti se spušta skupi terenac i stane pokraj stada. Iz vozila izlazi mlad, dobro obučen čovjek i dolazi do pastira. - Dobar dan! Evo ja ću pogoditi koliko vi imate ovaca u stadu, a vi mi zatim dajte jednu po mom izboru. - Može - odgovori pastir. Na to mladi čovjek izvadi iz auta laptop, otvori satelitsku antenu i nešto utipka. - U stadu imate 108 ovaca! - Pogodili ste - reče pastir iznenađeno. I tako si mladi čovjek odabere jednu ovcu. Na to će njemu pastir: - Čujte, bilo bi fer da mi date šansu da si vratim ovcu. Evo, ja ću pogoditi što ste po zanimanju, a vi mi vratite ovcu. - Može. - Po zanimanju ste konzultant. - Ali kako ste pogodili?? - Prvo: došli ste, a nitko vas nije zvao, drugo: prodajete mi ono što i sam znam i treće: o poslu nemate pojma! A sada mi vratite natrag mog psa ... (ne spominju se dijelovi tijela, pa ga valjda nećete cenzurirati)

1. ako je riječ o dodatku na mirovinu (često nazivan "braniteljski" ili "dragovoljački" dodatak), isti se ne priznaje od stupanja na snagu novog ZOPHBDR, odnosno od 01.01.2005. 2. U invalidsku mirovinu ste išli po posebnom Zakonu (Zakon o mirovinskim pravima DVO ...), a ne po općem (ZOMO) pa se - sukladno objavljenom prijedlogu Zakona o dodatku na mirovinu (...) - na vas ne odnosi najavljeni dodatak na mirovinu.

Iz novog Zakona o oružju: Nadležno tijelo izdat će fizičkoj osobi odobrenje za nabavu oružja za oružje kategorije B ukoliko ispunjava opće i posebne uvjete. Opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi su: (...) 5) da ne postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, a osobito: češće i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili športskom streljaštvu i sl., (Policijski službenik ovlašten je tražiti i prikupljati podatke i obavijesti od građana radi utvrđivanja uvjeta iz članka 10. stavka 2. točke 5. ovoga Zakona. O prikupljenim podacima i obavijestima sastavlja se službena bilješka. (...) Posebni uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi su: 1) da je na zdravstvenom pregledu utvrđeno da je zdravstveno sposobna za držanje i nošenje oružja, (...) Postojanje uvjeta iz članka 10. stavka 3. točke 1. ovoga Zakona pod­nositelj zahtjeva dokazuje uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti. (...) Izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite, kao i svaki drugi liječnik koji ima saznanja o promjeni zdravstvenog stanja ili tijeku liječenja vlasnika oružja, a koje utječe na zdravstvenu sposobnost za držanje i nošenje oružja, DUŽAN JE odmah po saznanju za takvu promjenu izvijestiti nadležno tijelo. (...) Nadležno tijelo uputit će na izvanredni zdravstveni pregled vlas­nika oružja za kojeg se opravdano sumnja da više nije zdravstveno sposoban za držanje i nošenje oružja. (...) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.00,00 kuna ili kaznom zatvora do 30 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba: 1) izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite, kao i svaki drugi liječnik koji odmah ne izvijesti nadležno tijelo o promjeni zdravstvenog stanja ili tijeku liječenja vlasnika oružja, a koje utječe na zdravstvenu sposobnost za držanje i nošenje oružja (...). Navedeni Zakon stupa na snagu 1. rujna 2007. Kao što vidite, mjere su pooštrene i liječnici će morati ("dužni su") odraditi svoj dio posla. Što se tiče "pištolja-suvenira" vidi članke 101-102 navedenog Zakona (NN, 63/07).

Otišla Fata doktoru i dobila čepiće. Došla kuci, otvorila kutiju i čudi se. Ne djeluje joj k’o obična tableta. Pita Hasu: - Kako se ovo pije? - Ne znam, nazovi doktora i pitaj! Nazove ona doktora: - Dobar dan, doktore. Ja sam ona što ste joj prepisali one čepiće, ali ne znam kako ću ih uzimat? - Čepići se generalno uzimaju rektalno! - Dobro, fala doktore. Kaže Fata i reče Hasi: - Kaže doktor - rektalno! - Pa uzmi tako! - Pa ne znam šta mu je to - rektalno! - Ne znam ni ja, što bona ne upita doktora? - Pitat ću.... - Nazovi i pitaj, šta mene stalno zapitkuješ... - Dobar dan, doktore. Ja sam. Opet ona što ste joj prepisali one čepiće. Samo … opet ne znam kako ću to ... rektalno. - Pa analno, gospođo, analno! - Aaaaaaahaaaaa, analno. To je onda... - To vam je isto kao rektalno. - E dobro, puno Vam ’fala, doktore. Opet kaže Hasi: - Analno! - Šta? - Ma isto k’o i rektalno, samo analno... - Pa hajde! - Pa ne znam šta mu je to. - Pa ne znam ni ja, ženska glavo, što ne upita doktora, dva put si s njim razgovarala? Nazovi opet i pitaj! Opet Fata nazove doktora: - Doktore, oprostite što smetam, ali morala sam....Šta vam je to rektalno, analno? Šta tačno da radim? - Ja žene mahnite! Uzmi taj yebeni čepić i zabi ga sebi u guz...! Fata zalupi slušalicu i izvika se na Hasu: - Eto ti tvoje ZOVI! ZOVI! ZOVI! Sad se čovjek fakat naljutio!

Priča je navodno istinita. Početkom prošlog stoljeća, kada je Albert Einstein još bio mladi službenik Patentnog zavoda, poslovno je putovao južnom Švicarskom. Iako je dobro poznavao taj kraj, zbog noći i snježne mećave zalutao je u nenaseljenom i šumovitom planinskom području. Nakon nekoliko uzaludnih pokušaja da se dočepa glavnog puta, u šumi je opazio slabašno svjetlo. Loš i slabo obilježen planinski put doveo ga je do velikog srednjovjekovnog kamenog zdanja. Izašao je iz automobila i na ploči pokraj vrata pročitao da je riječ o samostanu. Pokucao je velikom alkom po masivnim vratima i nakon nekog vremena na njima se otvori mali drveni prozorčić koji je uramljivao izborano lice starije časne sestre. Objasni joj tko je i da je zalutao, te da zbog snijega ne može naći izlaz iz šume. Vidjevši ga onako smrznuta i zbunjena, časna sestra se sažali i otvori mu vrata. “Ovo je ženski samostan, a ja sam mu na čelu“, reče stara gospođa, “ne bi vas smjela primiti unutra, ali ću ipak dopustiti da prenoćite do jutra pod uvjetom da vas zaključam u samostansku sobu.” Sretan što je pronašao siguran zaklon, Albert oduševljeno pristade. Nakon što ga je smjestila u sobu (ćeliju), zatvarajući vrata časna sestra reče: “Moram vas upozoriti da ćete noćas vjerojatno čuti korake, ali ne obraćajte pažnju na to. Riječ je o mladoj časnoj sestri koja služi novicijat i već 40 dana od dolaska u samostan pati od nesanice i ne želi komunicirati sa ostalim sestrama.” Umoran, Albert je skinuo mokru odjeću, ugasio svjetiljku i brzo utonuo u san. Kao što mu je upraviteljica samostana najavila, nakon nekog vremena iz sna ga probude koraci koji su jednolično i uporno odzvanjali drvenim hodnikom. Polako ustane, dođe do vrata i pogleda kroz maleni otvor. Slaba svjetlost otkrivala je mladu i lijepu časnu sestru koja je tiho, zamišljenog pogleda, šetala dugim hodnikom. Prizor koji je vidio potpuno ga je razbudio, te je upalio svjetiljku i sjeo za stol, razmišljajući o riječima upraviteljice samostana. Vjerujući da se matematikom može sve objasniti, na listu papira napisao je riječ “Sleep night” i numerirao slova na slijedeći način: SLEEP NIGHT 01234 56789 (po ključu: S=0, L=1, E=2, … T=9) Nakon toga je zamislio troznamenkast broj (XYZ), sve različite znamenke, bez nule. Obrnuo je prvu i zadnju znamenku i dobio novi troznamenkasti broj (ZYX). Od većeg broja oduzeo je manji i dobio novi troznamenkasti broj (ABC), koji je također obrnuo da bi dobio novi troznamenkasti broj tako da je zamijenio mjesta prve i zadnje znamenke (CBA). Ova dva posljednja troznamenkasta broja zbrojio je (ABC + CBA) i dobio novi četveroznamenkasti broj (DEFG) koji je pomnožio sa brojem 40, (odnosno sa brojem dana koliko je mlada švora patila od nesanice), te je naposljetku dobio peteroznamenkasti broj. Namjesto znamenaka toga peteroznamenkastog broja uvrstio je slova iz riječi Sleep night (po ključu: slovo odgovara broju). Vidjevši rezultat bio je zadovoljan jer se ponovno uvjerio u moć brojeva, a usput je saznao što nedostaje mladoj dami, odnosno zbog čega danima ne može spavati. Navodno se sve dogodilo upravo ovako kako je opisano. Da li ste vi riješili problem mlade časne sestre? Nije neka matematika, ali slijedite upute. Ipak je problem rješavao Einstein ... Navodno.

Ukoliko je % ostao isti, trajni status ne mijenja ništa u pogledu iznosa. Za dionice čekati rješenje HFP-a (ili kako-će-se-već-zvati). Ostaje vam stambeno zbrinjavanje.

Ukoliko zbog zdracvstvenih problema nije u mogućnosti obavljati dosadašnje poslove, treba zatražiti procjenu preostale radne sposobnosti. Navedeni zahtjev upućuje njegov izabrani liječnik, a o njemu rješava nadležna PS HZMO-a. Ako na temelju zdravstvene dokumentacije prvostupanjski vještak i Povjerenstvo za reviziju zaključe da je kod gospodina nastupila profesionalna ili opća nesposobnost za rad (uz utvrđivanje uzroka te nesposobnosti), te uz ostale preduvjete glede staža koje ste naveli, priznat će mu pravo na invalidsku mirovinu. Pravo na starosnu mirovinu je vezano za godine života, koje niste naveli.

Zakon o privatizaciji se nije promijenio otkad je pukla afera oko HFP-a, pa time ni prava ratnih stradalnika u pogledu besplatnih dionica u vlasništvu RH. Zato, podnesite zahtjev. Da li će se neko tijelo zvati HFP, XY Agencija, HALO BING ili drukčije i tko će mu biti na čelu, za vas nije bitno (naravno, ukoliko ispunjavate uvjete za besplatne dionice).

To nije dodatak na mirovinu, već način izračuna mirovine za HB iz DR koja je u cijelosti ili dijelom ostavrena prema ZOMO-u. Dakle, kako se i navodi u cit. članku, HB iz DR koji ostvari pravo na invalidsku mirovinu prema ZOMO, i koja na temelju navršenoga mirovinskog staža iznosi manje od mirovine koja bi mu pripadala za 40 godina mirovinskog staža osobni bod povećava se ovisno o vremenu provedenom u Domovinskom ratu (od 10% do 30%). Vrijedi, pod navedenim uvjetima i ograničenjem u pogledu max. iznosa, za sve branitelje koji idu u starosnu (ZOMO) ili kumuliranu invalidsku mirovinu (vaš slučaj - odnosi se na dio koji je "civilnog" uzroka).

Ako u postupku prevođenja mirovine nije bio poznat podatak da imate priznat status HRVI-a, te slijedom toga navedena činjenica nije uzeta u obzir kod izračuna iznosa mirovine po novom Zakonu (vidi rješenje o prevođenju!), trebate tu novu činjenicu prijaviti HZMO-u. Imate pravo na stambeno zbrinjavanje, zahtjev podnosite MOBMS-u, a za detalje se obratite županijskom tijelu koje vam je rješavalo o statusu HRVI-a ili Centru za PSP (odnosno Područnoj jedinici MOBMS-a, ukoliko ista postoji u vašoj županiji), jer se kredit za stambeno zbrinjavanje može ostvariti za više opcija (ovisno o vašoj trenutnoj stambenoj situaciji). Ukoliko niste podnosili zahtjev za priznavanje prava na besplatne dionice iz portfelja HFP-a, imate i na to pravo, a ostvarujete ga podnošenjem zahtjeva Hrvatskom fondu za privatizaciju. O ostalim pravima, kada dođu na red.