Matrix

koliko vremena,kad je taj upis proveden

Račun se mora izdati odmah po izvršenoj usluzi ili prodaji robe, a najkasnije do 15. dana u mjesecu koji slijedi iza obračunskog razdoblja za protekli mjesec! Niste napisali koji vremenski period je protekao od izvršenja usluge ali realno je očekivati da možete prijaviti tvrtku koja je obavila uslugu poreznoj upravi a ona može ili ne mora obaviti nadzor! Ako ne postoji popratna dokumentacija koja potkrepljuje vašu tvrdnju (izdatnica, potpisan radni nalog) vjerojatno će biti vaša riječ protiv njihove, budući da njima dokumentacija vjerojatno štima! Ako Porezna uprava i ustanovi nepravilnost može kazniti tvrtku ovršitelja, ali činjenica je da je posao obavljen i da vi to ne poričete pa ne vidim razlog da uspijete u eventualnom sporu koji vam može uzrokovati samo dodatne troškove! Ne vidim ni razlog zbog kojeg bi sud mogao ukinuti pravomoćno rješenje o ovrsi osim ako ste na zakonom predviđeni način promijenili sjedište tvrtke pa dostava nije bila uredna! 

Kako ste i sami naveli, ili kombinacija nečega od toga, ili po dogovoru...
Obvezno dogovor oko načina plaćanja staviti na papir...

Trebate odnijeti.
Plaća se na žiro račun.

Ne i ne

Na žiro račun!

Po prijavi porezne obveze prihoda od najma dobiti ćete porezno rješenje u kojem su navedene akontacije poreza koji morate mjesečno plaćati. Ukoliko nemate drugih prihoda ili su manji od neoporezivog djela prihoda, za dio uplaćene akontacije koji je preplaćen ćete dobiti povrat po godišnjem obračunu.

Postoji jedna mogućnost,a to je tužba protiv upisanih suvlasnika,sa zahtjevom tužitelja da je preko svog pravnog prednika dugogodišnjim posjedom stekao pravo vlasništva održajem.Naravno,ovo može proći isključivo da tuženici priznaju činjenične navode tužitelja očitujući se pri tome da su oni upisani u zemljišnim knjigama formalno kao suvlasnici,a da je istinski vlasnik tužitelj preko svog pravnog prednika.
Ukoliko bi sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja,tad zemljišno-knjižni ured mora provesti upis,na što upućuje sljedeće;
 
POSTUPAK U ZEMLJIŠNOKNJIŽNIM STVARIMA - ODLUČIVANJE
Upis prava vlasništva stranca – na temelju pravomoćne sudske odluke (čl.108.st.2. Zakona o zemljišnim knjigama – "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13)
Sentenca odluke;
Pri odlučivanju o dozvoli upisa uknjižbe prava vlasništva strane osobe temeljem pravomoćne presude, kojom je nadležni sud utvrdio stjecanje toga prava temeljem zakona (dosjelost) te je odredio da će se temeljem te odluke izvršiti i upis toga prava u zemljišnoj knjizi, zemljišnoknjižni sud nije ovlašten ispitivati postojanje posebnih zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje vlasništva stranih osoba jer bi se time upustio u nedopušteno preispitivanje pravilnosti i zakonitosti pravomoćne sudske odluke.
Iz obrazloženja;
„Pobijanim rješenjem je odbijen prigovor predlagatelja podnesen protiv rješenja prvostupanjskog suda br. Z-3883/13 od 18. studenoga 2013. godine, kojim rješenjem je odbijena predložena uknjižba prava vlasništva predlagatelja. Navedenu uknjižbu prava vlasništva predlagatelj predlaže na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u V. broj P393/12-15 od 18. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno pravo vlasništva predlagatelja na navedenom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina, te je tuženicama naloženo izdavanje tabularne isprave radi uknjižbe ovoga prava u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti navedena presuda. To rješenje sud u bitnome obrazlaže time da je predlagatelj strani državljanin, a da predmetne nekretnine predstavljaju poljoprivredno zemljište na kojem zemljištu strani državljani ne mogu stjecati pravo vlasništva, kako je to propisano odredbama čl. 358. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP), te čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("NN" br. 39/13). Osnovana je žalbena tvrdnja da je o pravu vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama, a slijedom toga i o njegovom ovlaštenju za uknjižbu ovoga prava u zemljišnim knjigama, odlučeno pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku, da se o valjanosti ovoga stjecanje ne može ponovno odlučivati u ovome zemljišnoknjižnom postupku, već da se je temeljem čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK), zemljišnoknjižni sud imao ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo, te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige. Budući da su se u konkretnom slučaju ostvarile navedene pretpostavke za provedbu zemljišnoknjižnog upisa iz čl. 108. st. 2. ZZK, osnovana je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud počinio pogrešnu primjenu materijalnog prava kada je odbio predloženu uknjižbu.“
Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1565/14-2, od 9. IV. 2015.

Može

http://legalis.hr/topic/32909-primjer-tužbe/

http://legalis.hr/topic/65650-tužba-alimentacija/
http://legalis.hr/topic/2555-prijmer-tužbe-za-alimentaciju/
http://legalis.hr/topic/86816-tužba-za-alimentaciju/

Mišljenja sam da svakom suvlasniku treba obračunati komunalnu naknadu, razmjerno njegovu suvlasničkom udjelu ,sukladno upisu u zemljišnoj knjizi, a ne prema njihovim izjavama,na što upučuje ODLUKA UPRAVNOG SUDA U RIJECI, BR. UsI-664/12-22 OD 20. SVIBNJA 2013.

mogućnost postoji,o čemu se izjasnio Županijski sud u Bjelovaru u predmetu Gž-3435/2013-2, od 25. IX. 2014. godine,gdje između ostalog kaže da odredba ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga, kojom je ugovoreno plaćanje ugovorene mjesečne naknade za ostatak cijelog ugovornog razdoblja u slučaju otkaza ugovora zbog neplaćanja izvršenih usluga, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ako je ista dio unaprijed sačinjenog ugovora od strane pružatelja usluge o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale, jer se njome potrošač (korisnik telekomunikacijske usluge) dovodi u odnosu na pružatelja usluge u neravnopravan položaj – a što za posljedicu ima ništetnost navedene odredbe.

Ruby vam je dala pametan savjet,a što potvrđuje sudska praksa;(vrijedi temeljito pročitati)
Sentenca odluke;
""Postoje bitno izmijenjene okolnosti zbog kojih je potrebno izmijeniti postojeću odluku o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete živjeti, ako nakon odluke suda o tom pitanju roditelj kojem je povjereno da dijete sa njim živi, podređujući svojim osobnim interesima najbolji interes i dobrobit djeteta, svjesno i sračunato poduzima radnje zbog kojih je proglašen krivim i za počinjenje kaznenog djela, a kojima kontinuirano onemogućava dijete u njegovu pravu na susrete i druženja sa drugim roditeljem.""
Iz obrazloženja;
„Uvidom u spis suda prvog stupnja broj P-93/11 utvrđeno je da su se stranke sporazumjele da se mlljt. M.L., a koji u to vrijeme bio u dobi od šest godina povjeri na čuvanje i odgoj majci, da je sud cijenio da je to u interesu mlljt. M. s obzirom na njegovu dob i uzrast, te da su se stranke sporazumjele i glede održavanja susreta i druženja mlljt. M.L. s ocem I.L. . U slučaju bitno promijenjenih okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja prethodne odluke, sud će na prijedlog roditelja, djeteta ili centra za socijalnu skrb donijeti novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti, te o susretima i druženju djeteta s drugim roditeljem, a po potrebi i o drugim sadržajima roditeljske skrbi – a kako je to propisano odredbom čl. 102. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ). Tijekom postupka provedenim dokazima utvrđeno je: -da je presudom Općinskog suda u V. broj KZM-19/13-11 od 10. rujna 2013. godine, predlagateljica S.L., u tom predmetu u procesnoj ulozi optuženice proglašena je krivom što je u vremenu od 8. listopada 2012. do 26. travnja 2013. godine, kao majka djeteta M.L. želeći onemogućiti ocu djeteta I.L. viđanja s djetetom određenih pravomoćnom presudom, u vrijeme određenih kontakata oca s djetetom bez ikakvog razloga nije se javljala na telefon, zaključavala vrata kuće, govorila da dijete ne želi ići ocu, da je bolesno, umorno, čime je u navedenom periodu u potpunosti uskratila viđanje djeteta s ocem, -da predlagateljica S.L. i dalje onemogućuje susrete i druženja mlljt. djeteta M.L. s ocem, a protustrankom I.L., -da je odlukom Centra za socijalnu skrb V. određena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi roditelja u odnosu na mlljt. M.L., da ista nije dala željene rezultate radi nesuradnje predlagateljice S.L., -da je mišljenje Centra za socijalnu skrb V. da se mlljt. dijete M.L. povjeri na čuvanje i odgoj ocu I.L., a da se odrede susreti i druženja mllljt. djeteta s majkom, a da se prilikom davanja mišljenja rukovodio nalazom i mišljenjem vještaka te zaključcima stručnog tima prilikom stručne obrade stranaka, kada je utvrđeno da je kod predlagateljice S.L. i dalje vrlo izražena pretjerana i patološka posesivnost i prejaki zaštitnički stavovi u odnosu na dijete uz ciljano i smisleno odvajanje djeteta od oca, da djetetu izravno govori protiv oca na negativan i neprihvatljiv način uz grubo verbalno, agresivno ponašanje i namjerno zloupotrebljava svoj majčinski status uz izrazitu autoritarnost. Odredbom čl. 87. st. 3. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja da ima pravo na susrete i druženje s roditeljima i čl. 9. toč. 3. Konvencije o pravima djeteta. Prema odredbi čl. 99. st. 1. ObZ-a roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno, dok u smislu stavka 2. članka 99. citiranog Zakona samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Po ocjeni ovoga suda, s obzirom na sve naprijed navedeno, na činjenicu da predlagateljica S.L. onemogućuje susrete i druženja mlljt. djeteta M.L. s ocem, da mlljt. dijete boravi kod oca i s ocem samo onoliko i u onom vremenu kako to odluči predlagateljica, da je pravo djeteta ako živi odvojeno od oca da ima pravo na susrete i druženja s ocem, to su se bitno promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja naprijed citirane presude suda prvog stupnja broj P-93/11-17 od 29. prosinca 2011. godine. Protustranka je sposoban skrbiti o životu i zdravlju mlljt. djeteta M.L., emocionalni odnos između njega i djeteta je topao i brižan, dobro se slažu, pa je pravilno prvostupanjski sud odlučio da mlljt. M.L. živi s ocem.
“ Županijski sud u Bjelovaru, Gž-661/2014-2, od 13. III. 2014. godine

U pravu ste,tražbina utvrđena odlukom suda zastarijeva protekom 10 godina ,počev od dana kad je odluka stekla svojstvo ovršnosti.
 
nažalost,sve zakonito,no ako to promatramo sa strane vjerovnika(oštećenika)vrijedilo bi isto citirano.

mogućnost postoji,o čemu se izjasnio Županijski sud u Bjelovaru u predmetu Gž-3435/2013-2, od 25. IX. 2014. godine,gdje između ostalog kaže da odredba ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga, kojom je ugovoreno plaćanje ugovorene mjesečne naknade za ostatak cijelog ugovornog razdoblja u slučaju otkaza ugovora zbog neplaćanja izvršenih usluga, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ako je ista dio unaprijed sačinjenog ugovora od strane pružatelja usluge o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale, jer se njome potrošač (korisnik telekomunikacijske usluge) dovodi u odnosu na pružatelja usluge u neravnopravan položaj – a što za posljedicu ima ništetnost navedene odredbe.

Ruby vam je dala pametan savjet,a što potvrđuje sudska praksa;(vrijedi temeljito pročitati)
Sentenca odluke;
""Postoje bitno izmijenjene okolnosti zbog kojih je potrebno izmijeniti postojeću odluku o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete živjeti, ako nakon odluke suda o tom pitanju roditelj kojem je povjereno da dijete sa njim živi, podređujući svojim osobnim interesima najbolji interes i dobrobit djeteta, svjesno i sračunato poduzima radnje zbog kojih je proglašen krivim i za počinjenje kaznenog djela, a kojima kontinuirano onemogućava dijete u njegovu pravu na susrete i druženja sa drugim roditeljem.""
Iz obrazloženja;
„Uvidom u spis suda prvog stupnja broj P-93/11 utvrđeno je da su se stranke sporazumjele da se mlljt. M.L., a koji u to vrijeme bio u dobi od šest godina povjeri na čuvanje i odgoj majci, da je sud cijenio da je to u interesu mlljt. M. s obzirom na njegovu dob i uzrast, te da su se stranke sporazumjele i glede održavanja susreta i druženja mlljt. M.L. s ocem I.L. . U slučaju bitno promijenjenih okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja prethodne odluke, sud će na prijedlog roditelja, djeteta ili centra za socijalnu skrb donijeti novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti, te o susretima i druženju djeteta s drugim roditeljem, a po potrebi i o drugim sadržajima roditeljske skrbi – a kako je to propisano odredbom čl. 102. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ). Tijekom postupka provedenim dokazima utvrđeno je: -da je presudom Općinskog suda u V. broj KZM-19/13-11 od 10. rujna 2013. godine, predlagateljica S.L., u tom predmetu u procesnoj ulozi optuženice proglašena je krivom što je u vremenu od 8. listopada 2012. do 26. travnja 2013. godine, kao majka djeteta M.L. želeći onemogućiti ocu djeteta I.L. viđanja s djetetom određenih pravomoćnom presudom, u vrijeme određenih kontakata oca s djetetom bez ikakvog razloga nije se javljala na telefon, zaključavala vrata kuće, govorila da dijete ne želi ići ocu, da je bolesno, umorno, čime je u navedenom periodu u potpunosti uskratila viđanje djeteta s ocem, -da predlagateljica S.L. i dalje onemogućuje susrete i druženja mlljt. djeteta M.L. s ocem, a protustrankom I.L., -da je odlukom Centra za socijalnu skrb V. određena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi roditelja u odnosu na mlljt. M.L., da ista nije dala željene rezultate radi nesuradnje predlagateljice S.L., -da je mišljenje Centra za socijalnu skrb V. da se mlljt. dijete M.L. povjeri na čuvanje i odgoj ocu I.L., a da se odrede susreti i druženja mllljt. djeteta s majkom, a da se prilikom davanja mišljenja rukovodio nalazom i mišljenjem vještaka te zaključcima stručnog tima prilikom stručne obrade stranaka, kada je utvrđeno da je kod predlagateljice S.L. i dalje vrlo izražena pretjerana i patološka posesivnost i prejaki zaštitnički stavovi u odnosu na dijete uz ciljano i smisleno odvajanje djeteta od oca, da djetetu izravno govori protiv oca na negativan i neprihvatljiv način uz grubo verbalno, agresivno ponašanje i namjerno zloupotrebljava svoj majčinski status uz izrazitu autoritarnost. Odredbom čl. 87. st. 3. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja da ima pravo na susrete i druženje s roditeljima i čl. 9. toč. 3. Konvencije o pravima djeteta. Prema odredbi čl. 99. st. 1. ObZ-a roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno, dok u smislu stavka 2. članka 99. citiranog Zakona samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Po ocjeni ovoga suda, s obzirom na sve naprijed navedeno, na činjenicu da predlagateljica S.L. onemogućuje susrete i druženja mlljt. djeteta M.L. s ocem, da mlljt. dijete boravi kod oca i s ocem samo onoliko i u onom vremenu kako to odluči predlagateljica, da je pravo djeteta ako živi odvojeno od oca da ima pravo na susrete i druženja s ocem, to su se bitno promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja naprijed citirane presude suda prvog stupnja broj P-93/11-17 od 29. prosinca 2011. godine. Protustranka je sposoban skrbiti o životu i zdravlju mlljt. djeteta M.L., emocionalni odnos između njega i djeteta je topao i brižan, dobro se slažu, pa je pravilno prvostupanjski sud odlučio da mlljt. M.L. živi s ocem.
“ Županijski sud u Bjelovaru, Gž-661/2014-2, od 13. III. 2014. godine

Koje proizilazi iz čl.30 ZV

To je Vaše legalno i legitimno pravo...

Zašto bi Vi morali kontaktirati CZSS ako svoje privatno vlasništvo (imovinu) darujete svom djetetu, pa to je Vaše pravo, u tome Vas niko ne može spriječiti, pa ni CZSS, tko su oni da bi smjeli Vama zabraniti raspolagati ili darovati Vašu privatnu imovinu kako to Vi odlučite i kako Vi smatrate da je najbolje?
Može pokušati osporavati darovni ugovor, ali ako je, da ne rečem, normalna osoba, zašto bi osporavala kad imovinu darujete zajedničkom djetetu, kažem, može pokušatii, a da li će uspjeti to je drugo pitanje...
Najvjerojatnije se odnosi na mirovinu, jer na obiteljsku (Vašu) mirovinu, poslije (ne daj Bože) Vaše smrti stiječe pravo mld. djete ili dijete koje se školuje, te supruga ako je navršila 50 godina života, kako Vam je to u svom postu napisao i poštovani bovu...
Mislim da sami postupak osporavanja očinstva i DNA analiza nebi smio koštati toliko, možda se varam, iskreno, za to nisam siguran....
 

Danas se reklamiraju razn neslužbeni testovi. Otac dostavi dva uzorka (svoj i svojeg djeteta) i laboratrij će samo ustanoviti jesu li ili nisu osobe od kojih je uzorak uzet biološki otac i dijete. Ali da bi takav DNK test bio dokaz na sudu, uzorci moraju biti uzeti u kontroliranim uvjetima, a po nalogu suda.
Svakako bi trebalo pokrenuti parnicu, a za potrebe parnice pohraniti uzorak DNK. 

Čekalo se vjerojatno zato da se nakupe zatezne kamate.
Zatezne kamate su sada mnogo bolji 'izvor prihoda' nego recimo bijedne kamate u banci .

U pravu ste,tražbina utvrđena odlukom suda zastarijeva protekom 10 godina ,počev od dana kad je odluka stekla svojstvo ovršnosti.
 
nažalost,sve zakonito,no ako to promatramo sa strane vjerovnika(oštećenika)vrijedilo bi isto citirano.

o čemu više ovdje

Zastara uga ne znači da je dug nestao, nego da ga nije moguće u pravnom postupku utjerati.
Sada je situacija takva da vi možete tražiti da vam plin priključe i pozivati se na zastaru, a plinara kaže da ste dužni, da će priključiti kad podmirte dug. Nakon 5 godina od skidanja plinomjera možete izgubiti i pravo na priključak.
Pravno drugačija situacija bi bila da vi i dalje imate priključak i plin redovito koristite i plaćate - ali postoji dug iz nekog bivšeg razdoblja koji nije plaćen i otišao je  zastaru. Tada bi se vi pozivai na to da sada svoje ugovorne obveze redovito podmirujete, a oni neka dug utjeraju na sudu. A na sudu biste se pozvali na zastaru.

citirana činjenica nemože predstavljati uporište za pobijanje ugovora,obzirom da je darovani stan bio več pravno podijeljen u omjerima 1/2,tako da je po tom pitanju dioba bračne stečevine bez ikakvog smisla.
Ono što se iz svega  može zaključiti da osnov traži u sljedećem;