Matrix

Nasljeđuje se sve ono što je u trenutku smrti vašeg oca činilo njegovu imovinu, dakle, nebitna je činjenica kad je i na koji način otac stjecao imovinu koja čini ostavinu, dakle, nadživjeli bračni drug će zajedno sa djecom umrlog nasljeđivati takvu imovinu. 
Ono što bi Vi mogli poduzeti u ostavinskom postupku je da prigovorite na sastav ostavine, odnosno da zahtijevate da se iz iste izdvoji dio imovine vaše umrle majke koju je zajednički stjecala u braku sa vašim ocem, obzirom da ste ovlašćeni na takav zahtjev kao pravna sljednica umrle majke. 

Ima sva prava kao zakonski nasljednik. U čijem vlasništvu je kuća? Postoji li oporuka ili ugovor o doživotnom uzdržavanju?

Nepotrebno, jer uz postojanje takvog vida ugovora je oporuka bez učinka. 

Dugovi i krediti ne čine ostavinsku masu.

Preporuka da se odazovete
 
Naravno, punomoć se daje odvjetniku, a ne odvjetnik vama. 

Dakle, u vezi vašeg ispravka cijene, nužni dio je oko 20 000 eura. 

Naprotiv, povrijeda prava na nužni dio i jeste učinjena besteretnim raspolaganjima, kao što su oporuka ili darovanje. 

Provjeriti u sudu, obzirom da sud dodjeljuje predmete na postupanje javnim bilježnicima.. 

Nema pravila, a protok vremena im ide u korist radi kamata koje teku.

Ne, jer nije zakonski nasljednik iza Vaše majke.

Nema, osim ako ne bude oporučnog raspolaganja u njenu korist.

Ako ste samo vas dva zakonski nasljednici, tada oba imate po 1/2 stana iza majke. Povoljnije bi bilo da ste se iza smrti prihvatili svog nasljednog dijela tj. bez da ste ga ustupili majci.

Ponovo imate pravo na žalbu, uz napomenu da se po žalbi presuda neće moći više ukidati i vraćati pred prvostupanjski sud (čl. 366/a ZPP) 

Da, s tim što imate i obvezu vraćanja 1/2-ine duga

Takav ustup je izvršen u ostavinskom postupku iza umrlog djeda, međutim učinci ustupa se ne protežu na postupak iza umrle bake. 
 
Pa i vas će jednog dana neko nasljediti i opet će se raspravljati o konkretnoj imovini. 

Mogućnost postoji, no sasvim izvjesno da bi to morala ishoditi tužbom protiv ostalih nasljednika sa tužbenim zahtjevom na izdavanje tabularne isprave koju bi u suprotnom zamijenila pravomoćna presuda. 
Naime, nasljednici/ sudionici ostavinskog postupka su vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju glede daljnjih isticanja nasljedno pravnih zahtjeva, kao što je to npr. zahtjev za nužni dio, zahtjev za povećanje nasljednog dijela i sl., pa za slučaj tužbe u ovom smislu je sasvim izvjesno da bi tužbeni zahtjev bio odbijen kao neutemeljen jer pravomoćno rješenje o nasljeđivanju u odnosu na takav zahtjev ima pravne učinke "res iudicata" , međutim prema prihvaćenom pravnom stajalištu, nasljednici mogu i nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju isticati zahtjeve po pitanju imovine koja se vodila kao stvar ostavine, ako se takav zahtjev temelji na pravu vlasništva ili nekoj drugoj pravnoj osnovi neovisno od nasljeđivanja. 
S tim u vezi istićem odluke Županijskog suda u Varaždinu, Gž-183/09-2, od 2. IV. 2009., Županijskog suda u Dubrovniku, Gž. 1357/06, od 14. XII. 2006. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 1519/98, od 16. V. 2001.
 

Može
 
Da, jednu polovinu od dijela koji joj pripada temeljem zakonskog nasljeđivanja, što u konkretnom slučaju iznosi 1/4-inu.

U prevodu, davanje suglasnosti za otkup stana se neće smatrati darom, što daje za učinak da se iz takve imovine neće moći sa uspjehom zahtijevati nužni dio. 

U prevodu, davanje suglasnosti za otkup stana se neće smatrati darom, što daje za učinak da se iz takve imovine neće moći sa uspjehom zahtijevati nužni dio. 

U sličnoj, gotovo istoj pravnoj stvari se raspravljalo pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, broj Rev 994/2007-2 od 1. prosinca 2010., u kojem postupku je između ostalog dato sljedeće obrazloženje:
"Pravilno sudovi zaključuju da je pok. Č. Đ. za života dao tuženiku suglasnost za otkup stana, ali pogrešno smatraju da se davanje navedene suglasnosti smatra odricanjem od prava (pravo na otkup stana), a koje se odricanje u smislu čl. 34. ZN smatra darom. Stoga prema pravnom shvaćanju ovoga suda davanje suglasnosti pok. Č. Đ. tuženiku kao sinu i članu porodičnog domaćinstva nema značaj darovanja predmetnog stana niti odricanja od prava na otkup stana u smislu čl. 34. ZN. Zbog toga se ne može niti govoriti o vrijednosti tog stana kao dara, a koja bi se imala uračunati u vrijednost ostavine vezano za izračunavanje nužnog dijela u smislu odredbe čl. 33. st. 3. ZN. (…) Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH izraženom u odluci broj U-III/3041/2003 od 10. ožujka 2004., pravo na otkup stana koje pripada stanaru - nositelju stanarskog prava u smislu odredbi Zakona o prodaji stanova je osobno pravo koje ne prelazi na nasljednike te je tom odlukom Ustavni sud prihvatio pravno stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u presudi Gzz-53/2003 od 27. svibnja 2003.“

Uz napomenu da svi nasljeđuju drugu polovinu, dakle, i bračni drug, na što u konkretnom slučaju upućuje omjer nasljednih dijelova. 

Točno tako kako je rekao javni bilježnik. 

Može
 
Da, jednu polovinu od dijela koji joj pripada temeljem zakonskog nasljeđivanja, što u konkretnom slučaju iznosi 1/4-inu.

Glede citiranih činjenica je malo nejasno zbog čega sumnjate da bi mogao uporabiti silu i prijetnju. 
 
Sve je do roditelja, oni su ti koje se pita i koji donose odluke glede svoje imovine. 

Upis prava vlasništva, narodski rečeno uknjižba da ste vlasnik.