newbie

Najvjerojatnije ćete imati jednako rješenje i kasnije. Skoro nikada se ne događa da se nekom tko je zanteresiran za druženje s djetetom smanjuje dinamika... Osim ako je u pitanju preseljenje u drugi grad i sl, pa se drugačije organizira vrijeme predviđeno za to... Samo, ako se žali, malo će potrajati dok dobijete papir...

A recimo neka sustavna obaveza pohađanja školice za roditelje? Jer, štititi prava djeteta na druženje s roditeljem i proklamirati da se o tome jako vodi računa i jako je bitno, a one koji to direktno uskraćuju vlastitom djetetu svjesno, ne bi treblo niti pokušati djelovati na osvještavanje u tom smislu? Zar nije ista stvar oko djeteta u pitanju? Jedno zabranjuje, a drugo želi- dijete uskraćeno za pravo. Jedno ima normalan stav, drugi neće- dijete jednako uskraćeno za to isto pravo. A priča se o pravu djeteta, ne roditelja? Nije li to zaista malo licemjeran stav zakonodavstva (bilo kojeg i bilo čijeg, nebitno) ako ne postoji mehanizam kojim se pokušava barem utjecati na roditelja sustavno kao zalog (barem iskazana volja) boljitku djeteta? Jer, vratimo se naslovu teme koji je predivno prikladan u ovom trenutku: dijete nije stvar koju, ako netko hoće ima, ako neće koga briga i što se tu može. Može se pokušati. Ne znači i uspjeti, ali ako se ne pokuša, uspjeha nema zasigurno. Doduše, razlika je očita i u oduzimanju roditeljske skrbi. Treba- ništa ne raditi niti u čemu sudjelovati (ni djelom ni novcem) da bi se takvim čime zaprijetilo uopće.

E, sjajno. Jer najpoznatija je istina da ljudi najviše paze da ih se ne opali po džepu. Pa ne razmišljaju baš predugo hoće li se odlučiti za inat ili vlastiti novčanik. A kako zakoni iste zemlje predviđaju poticanje roditelja koji zanemaruju djetetovo pravo i potrebu urednog psihofizičkog razvoja pa npr. svojevoljno se ne druže s njima barem prema mjeri određenoj kao zaštitu dobrobiti djeteta?

Postoji mogućnost po KZ... Tko spriječi izvršenje odgojnih ili drugih mjera određenih od suda ili državnih tijela za zaštitu djeteta ili maloljetne osobe... Odgovorni djelatnik na radu u ustanovi ili državnom tijelu koji s namjerom ili iz nehaja ne provodi odluke suda ili državnih tijela za zaštitu djeteta ili maloljetne osobe pa zbog toga bude ugroženo zdravlje ili razvitak djeteta ili maloljetne osobe... No, dalo se primjetiti da je i to dugotrajan postupak, baš kao i sve ostalo, a za to vrijeme djeca i dalje ne ostvaruju svoja prava... jer... ono "pa zbog toga bude ugroženo zdravlje ili razvitak djeteta ili maloljetne osobe..." traži da dijete zaista ima već oveće posljedice. Zbrojivši sve mogućnosti, prije, za vrijeme i nakon, što je s prevencijom? Mogućnosti postoje, ali provedba baš i nešto ne pokazuje presjajne rezultate, izgleda. u TOM grmu leži naš zeko...

ma, gle... nije propust... postoji mogućnost ovrhe. ali provedba i opet ovisi o istim osobama kao i predhodno. a obzirom na već predhodno iskakaznu "veliku" pozornost istih, ljudi se iznimno rijetko odlučuju na takvo što, upravo iz nepovjerenja da će biti provedena na način najmanje stresan za to isto dijete koje se prije nije našlo u središtu pozornosti istih osoba i ustanova a zakonskog propusta u tom smislu nakon postojećeg rješenja zapravo nema. ima minusa u provedbi. kao i u svim ostalim slučajevima.

...i nastavite primjenjivati isto što je primjenila i mama24. Uz malu napomenu: postoje, a poznati su regionalno, i czss-ovi koji se uredno oglušuju i na ono što im je obaveza nakon dovršenog posredovanja, danog mišljenja, te nakon razvoda braka grubo ignorirajući i roditelja i dijete i sve ostalo što biva upućeno prema njima od onih kojima se roditelji obrate za pomoć (pravobranitelj, neke od službi ministarstva itd). Pravdajući se čak i vlastitim organizacijsko-poslovnim problemima.

eto, imat će posla

Oprostite mi, cijenjeni canis, što nakon ovako zaista krasnog i rezimirajućeg posta u kojem lijepo sumirate odnos prema djetetu i vrlo ispravne stavove, a u skladu s važećim zakonima RH i svim pravilima psihologijske i pedagogijske struke, jednostavno ne odoljevam pozdraviti promidžbu prava djece na zaštitu od fizičkig kažnjavanja bilo koje vrste i osvještavanje roditeljskog nam puka, te oslikati sljedećim insertom: Iz znamenitog i svima nam poznatog crtića... dva psa... tata i sin. Tata redovito aktivno poučava životnim situacijama i mudrostima svog vrlo nestašnog sina. ...i prozuji jednom ocu kroz glavu misao: -Oggy, sineee... (i bum!!!) A malac pogleda tatu onim svojim toplim i maznim pogledom iz kojeg se očitava divljenje i odanost, pa izgovori onu svoju slavnu rečenicu: -Da, velepoštovani ooočeee... :smijeh:PS. Mrljavac, može strip po scenariju, idu ti dobro? A pliiiiiiiz....

Najvjerojatnije tako što sudac lijepo kaže da će čitanje biti tada-i-tada i uputi stranke da ne moraju doći?

Nevesela iskustva su pokazala da niti pravobranitelji niti ministarstvo, unatoč brzim reakcijama, razumjevanju i sl. nisu prema nekim ustanovama uspjeli efikasno reagirati i to vrlo dug vremenski period. Hm... a što je to "vrlo dug" uopće? Nažalost, kroz to vrijeme godine idu, a lako što idu velikima, nego idu i malima. Npr. trogodišnjem djetetu su 2g 2/3 života, onom do 10g "samo" 20% života............. A ta činjenica izgleda nikog pretjerano ne zabrinjava.

Eto nama šale... (bolna točka i kamen spoticanja na svakom koraku... evo, na ovom forumu ljudi ko u priči: uglavnom- pojeo vuk magarca) Ukratko: izvlačenje na to da nisu ni trebali reagirati, (a zanemari se činjenica kad im se uruči papirić s brojčicom onda im se iz nekog samo njima znanog razloga naglo pobudi ljubav prema djeci...) Doduše, ima i znamenitih među tim ustanovama kojima se ni na hrpetine papira ne probudi, ni njima ni ravnateljima, a ostali stoje i- gledaju.

U rješenju će pisati da se dijete povjerava imenom-i-prezimenom do pravomoćne odluke suda o razvodu braka. Te da će se otac susretati i družiti s djetetom tim-i-tim danom kroz tjedan i (ako!- obzirom na dosadašnji slijed) svaki drugi vikend počevši od tad-u-toliko sati do tad-u-toliko sati. Moguće da bude i određen nadzor, ali ne bi bilo lijepo sada već oko toga gledati u kristalne kugle. E pa nek ga ne vrati, pošaljite policiju po dijete. Kad bi ga zadržao, kojim slučajem, opet ima pravnih sredstava za rješavanje, za razliku od sad kad vam dijete nije povjereno niti privremeno. Iako bi bilo lijepo da se vremenom (čitajmo: što prije) duhovi smire, a dijete viđa oca koliko god poželi a on može.

ajmo ovako... 1 uljuđeno ste upozorili budućeg bivšeg supruga i to preko odvjetnika da krši pravo vlastitog djeteta: ne može reći da je neinformiran, ne može reći da ih nije svjesno kršio, ne može reći da ne zanemaruje svjesno potrebu djeteta na koju ono ima zakonsko pravo, a istovremeno pokušava uvjeriti sud kako je upravo on taj koji će brinuti o djetetu adekvatnije nego vi. bodova: -1 2 dijete je bilo s vama više od pola godine, brinuli ste o njemu kao i do tada, aktivno, a za to vrijeme je uredno viđalo oca... mama, sjedi, 5! 3 jednog mu je dana puhnulo i nije vratio dijete, a roditelji dijele roditeljsku skrb uvijek i za vrijeme braka i razvoda i nakon njega te sporazumno blablabla... nije sporazumno tu- ništa score: -2 4 što mama može? pokušavati vidjeti dijete, ali to joj je zabranjeno, odnosno dijete nema pravo na svoje vrijeme s majkom, a zašto: otac to ne dozvoljava score: -3 5 aha, czss! pismeno, jer usmeno ne ide...mama se dosjetila kako ipak djetetu priskrbiti njegovo pravo unatoč mjesec dana što ju je czss povlačio za nos mama, sjedi, 5 czss: -1 (da ne kažemo minus 100 jer su to trebali odraditi sami čim im je dojavljeno usmeno) svakim sljedećim putem kada ste se dopisivali... isto tako 6 privremeno povjeravanje jer je očito da czss ne može nešto bogznašto pametnog za dijete napraviti trenutno, otac koristi svaku priliku da minira vaš susret s djetetom vodeći se onom uvriježenom "što je dijete dulje samnom, šanse su mi veće", no istovremeno zaboravljajući pri tom da mora biti najbrižniji mogući otac i paziti da ne zanemari ijednu potrebu ili pravo djeteta- tražite da to konačno riješi sud jer tko će drugi? mama, sjedi, 5! predhodni score ocu i czss-u raste dalje u minus 7 pravobraniteljicu ste upozorili na slučaj, ona im tolerira jer, ipak, sve je to trebalo pokrenuti puno, puno, puno ranije, privremeno povjeravanje i sve ostalo, pa ne bi došlo do ovog do čega je došlo sada 8 e, sad: czss je moguće shvatio da nećete sjediti i kukati, već upotrijebiti sva raspoloživa zakonska sredstva, a pak ne služeći se nekim sredstvima kao otac, pa počinju surađivati ne bi li umanjili svoj negativni bodovni zbroj 9 svaki očev nedolazak, svaka zabrana, svako izbjegavanje, svako neodazivanje je minus njemu kao brižnom roditelju koji skrbi baš o svakoj potrebi svog djeteta score: fijuuuuuuu 10 svaka izjava svjedoka kako je na svoje zdrave i mile uhice čuo a okicama oštrim vidio da ste pokušali dobiti dijete na telefon, a potom i da čuje kako dijete koje ne uspjevate dobiti niti na telefon pita je li to mama i kaže kako mu baka, tata i ostali ne daju da dođe doma... score: zbroj raste u nebesa Pripremite s odvjetnicom, čim dobijete rješenje tražiti i ovrhu nakon. Jer, teško da će vam odmah predati dijete. Osim ako ne doživi Prosvjetljenje. Jedini je problem što akcija u koju ste krenuli nije starijeg datuma već traje 10tak dana intenzivnije. A drugi je problem što je već pri prvoj vašoj dojavi, makar usmenoj czss trebao/mogao odreagirati bez da ih se prisiljava na razne načine. No, tako bi možda manje došla do izražaja osobnost oca djeteta.

Naravno da volimo, fikus. I ja moje i ti svoje i svak svoje. Vidiš kako se sve to može to i mekše i primjerenije izraziti, a naročito stavljam naglasak na objektivnije pristupiti, ha? A ti lijepo samo ne padaj pod utjecaj kojekakvih bukača i halabukača koji su sami sebi svrhom, glede očeva i njihovog statusa u odnosu na djecu. Rat se ne vodi protiv očeva, nego za svako pojedinačno dijete i njegov normalan psihofizički razvoj, s različitostima ovisno od slučaja do slučaja. Pogledaj lijepo topic mame24 i prepoznaj tamo i svoju priču. Pa u još malo gorem obliku. Pa reci da je u pitanju progon očeva i a priori negativan stav prema njima. Baš lijepo da si tu: usporedivši tvoj slučaj i slučaj mama24 može se lijepa paralela povući i izvući divan zaključak: neučinkovitost ustanova koje štite dobrobit djeteta. razlozi- nadaleko i naširoko poznati.

U ovom se trenutku koristite Internet Explorerom kao browserom, a on u trenutno tako učitava skriptu. Ostali browseri rade optimalno.

Koliko se dalo primjetiti... mama nije imala priliku se vidjeti s djetetom dulje od par minuta kod njih doma, a potom siluje czss da joj osigura koji sat vremena susreta, koje upriličuju pod nadzorom czss-a. Dalje od toga za sad nisu niti stigli, a i to na jedvite jade jednom, a drugi nije niti ostvaren još. @mama24 hajde, mama, odgovorite na pitanja: OVDJE pa da zbrojimo...

hajde, pokušajte nam poredati što je već do sada napravljeno, a što nije da pokušamo zbrojiti što imate zapravo za sud: 1. Jeste li oca preko odvjetnice upozorili da ponašanjem sustavno krši prava djeteta na susrete s roditeljem skojim dijete trenutno iz nekog razloga nije? (da-ne) 2. Koliko zahtjeva prema czss-u ste poslali? (broj) 3. Koliko ste puta ih pismeno upozorili da nisu reagirali? (broj) 4. Privremeno povjeravanje djeteta? (datum) 5. Požurnice? (koliko i kad) 6. Jeste li kontaktirali pedijatra? (da-ne) 7. Ako da, odreagirao je? (da-ne) 8. Osigurali ste svjedoke koji mogu potvrditi da ne možete dobiti dijete niti na telefon? (da-ne) 9. Osigurali ste svjedoke koji mogu posvjedočiti, kada nazovete, dijete tamo kaže kako mu ne dozvoljavaju da dođe doma? (da-ne) 10. Pravobraniteljici se pismeno obratili (dopis ili e-mail)? (kad) 11. Ako da, imate odgovor? (da-ne)

Mosh mislit' što bi se ovi spomenuti razletjeli za ocem po gradu... Glede czss-ova, sve ovisi tko je koji i kako će osoba koja tamo radi odreagirati na to, uostalom kao i sve drugo. A što uglavnom rade, sudeći po informacijama koje pristižu s raznih strana? Najčešće love u mutnom.

ovo... ići tamo da ga vidite... je nedopustivo: czss i jahat po njima, mamaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!

@mama24 Dijete sada s ocem živi na adresi na kojoj je živjelo i prije nego li ste s njim otišli?

mama... pritiskajte ih- svakodnevno. na već provjeren način sudu požurnice za privremeno povjeravanje... s tim argumentima, uredno. sustavno. uporno.

PS. Glede tvoje bojazni o institucijama koje će garant ugrožavati očeve kao žderače male djece, držim da nema straha: majke provode također s djecom toliko vremena da bi ih netko također mogao optužiti da su žderačice. Čak i imati dovoljno vremena pripremiti lomaču za spaljivanje vještica ako poželi. Dakle, to o čemu ti pričaš ima i s druge strane jednaku šansu- čak i puno veću. Stoga, mirno spavaj i ne boj se nikoga...

Ne. Nisam s Marsa već iz obitelji u kojoj kao majka sustavno odgajam četvero djece vrlo različitih uzrasta, te iz prakse u kojoj susrećem prevelik broj djece a za niti jedno ne moram pogledati papire da bih znala tko je i što ga muči, pa hoćeš ove sada ili od prvog dana radnog staža. Problem je u tome, fikus dragi, da nitko nikada javno neće odobravati ono što ostavlja trag jer bi ukazalo na jak udarac. Ali, ono "malčicu" (čitaj: ne može me nitko prijaviti, pokazati nekome, jer će zaisgurno me taj netko krivo gledati i zrgažati se, ja ću ispasti loš/loša) će svakako upotrijebiti pravdajući da time radi za boljitak djeteta. Uvijek, ali, uvijek je takav postupak zapravo trenutak u kojem roditelj (ili bilo tko drugi) nije siguran što mu više izaziva bijes: a) vlastita neefikasnost ili b) prkos djeteta pa osjećaj neefikasnosti i bespomoćnosti u roditeljskim namjerama urađa osjećajem bijesa/straha koji, ovisno o intenzitetu urađa fizičkom akcijom. Netko će možda biti uvjeren da je dijete otupilo na male batinice, a možda je i malo preodraslo za "nježno batinanje" pa treba samo malo- jače i opet će biti poslušno. Koja razlika uopće? Je li jedina razlika eventualna fizička ozljeda?! Je li u TOME stvar? Stvar je u tome da udarac (bilo koje jačine) treba onome tko osjeća frustraciju: - osjećajem vlastite neefikasnosti - osjećajem bespomoćnosti pred neuspjelom provedbom svojih želja - potenciranje pružanjem otpora s druge strane (naročito kad osjeti prkos) što sveukupno urađa- bijesom, koji u tom trenutnku oslobađa, svjesno ili ne. Na taj se način ne osigurava prvenstveno dobrobit drugog, već zaštićuje sebe od ponavljanja osjećaja vlastite neučinkovitosti (i ne daj bože još da se ima publiku, jel...). Samo, to nije potrebno javno posvjedočiti, može se i sebi u zrcalo.

Naime, dvije novootvorene teme se uporno isprepliću, a nemaju baš nešto dodirnih točaka u većoj mjeri. Pitanje koje se nameće jest: 1. Zbog čega se bilo koji otac osjeća prozvanim i zašto se priča navodi na mlin ugožavanja očeva? Radi lakšeg okupljanja kritične mase bukača? 2. Zašto se pokušava navući priču na loše posljedice eventualnih mjera u vode "to će nam do kraja zagorčati život učiteljima i nastavnicima"? Jer, ako se zaista u to vjeruje, onda je za napomenuti kako su osobe koje s djecom rade vrlo svjesne gdje leži problem djece sa devijacijama u ponašanju, a to nije manjak batina, nego manjak nečeg sasvim drugog- njima vrlo potrebnog. I zahvalimo Perseveri na iznošenju velike istine, koju možda nekome i nije jako ugodno čuti, ali svejedno ću je citirati:

Primjećuje se "žicanje" sućuti drugih osoba koje su uključene u njihov odgoj? Ostatak editiranog odgovora u pripadajućoj temi, kako se ne bi i dalje uredno i uporno ispreplitale.