newbie

Bilo bi zanimljivo čuti vaš odgovor na pitanje "Zašto ne pomaže?" i vjerojatno bi u njemu bio i dobar dio odgovora na vaše pitanje.

hvala zerjave, andragogijskim se radom ne bavim

i te kako jesam. za našu sredinu je to možda predrastičan korak, ali možda naši ostave u nekim članku pucketanje po guzi s napomenom ukoliko ne ostavlja tragove. i svi zadovoljni

@rubens da se citiranjem nešto htjelo reći-htjelo se. da je netko nešto uspio shvatiti- je ili nije, njegov problem. da se govori napamet- ne govori. da se govori kompetencijama stručnjaka spomenutih, a postupci lupkanja po guzama će ih spasiti i dijete odgojiti i socijalizirati- govori. da se govori osobnim iskustvom odgoja četvero djece- govori. da se govori o odgoju djece iz perspektive bez ikakve tuđe pomoći: oca, baka, djedova i sl.- govori. da se govori iz perspektive roditelja djece uzrasta 6-17 godina koja su pokazala i socijalnu osjetljivost, empatiju, društvenost, prihvaćanje normi ponašanja, obrazovnih uspjeha i sl.- govori. A tko hoće drečati neka dreči, njegov problem. @ostatak Nadalje, nitko nije baš toliko blesav pa da misli kako se takve mjere donose radi nježnih metoda odgoja, sustavno provođenih i pažljivih. Takve se mjere donose i provode jer će apsolutno svatko tko kažnjava dijete fizički, (a vjeruj da smo se nagledali i naslušali primjera i u današnje vrijeme- zaključavanja u sobu danima, klečanja u kutu, kopriva po golim nogama, batina radi četvorki i koječega drugog, dapače doslovce svake godine po jedan lijepi broj primjera) svoju fizičku akciju u tom smislu opravdati najboljom namjerom za bojitak svog djeteta. A da stvar bude gora- u to zaista i vjerovati.

Citirajmo jednog od znamenitih obiteljskih psihoterapeuta J. Juul, "Vaše kompetentno dijete": "...roditelji koji se služe nasiljem nad svojom djecom podijelio bih u dvije skupine. U prvu skupinu spadaju roditelji za koje je primjena nasilje stvar stava ili, jednostavno, njihova ideologija. Oni, kojima je nasilje stav, kažu: "Pa, ja mislim, da dobiti po turu kada zasluže, neće ništa nauditi." ... Oni roditelji za koje primjena nasilja predstavlja ideologiju te koji smatraju da je nasilje bitan sastavni dio odgovornog odgoja, često potječu iz okruženja ili zajednica kojima vladaju totalitarne ili političke ideologije."

Pogledati pedagogijsku literaturu: autoritet-autoritaran pristup Zamijetiti razliku.

Sud će razvesti brak: 2. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana Dokažite i razvedite se.

Bi li se dalo primjetiti kako nitko nema pravo nazivati bilo koje dijete retardiranim, makar i da je razmaženo od nemila do nedraga? S druge strane, fikus, bilo bi jako ljubazno od tebe da vokabularom ne vrijeđaš djecu koja jesu djeca s mentalnom retardacijom svojim ispadima! Ako baš moram nacrtati, ovo "jako ljubazno od tebe" shvati kao ironiju. I zbog takvih osoba bi lijepo došlo uvrštavanje u zakon sankcija za one koji se djeci takvim riječima obraćaju te se prema onima koji zaista imaju poteškoće u razvoju odnosi s visine koju nema niti zaslužuje si je pripisati, shodno predhodnim izjavama. Sreća da ne radiš s djecom. Sreća njihova. PS. Osim toga, promašen je topic za ovu tematiku.

Fikus, brkaš pojmove. 1. pojam alimentacije se ne rabi: umjesto njega se rabi izraz uzdržavanje 2. vrlo je jasan i obiteljski zakon po tom pitanju koje se spominje: minimalan iznos kojim sudjeluje roditelj koji s djecom ne živi je propisan prema uzrastu, ostavljena mogućnost povećanog iznosa ukoliko su i povećane mogućnosti. Usoredivši taj iznos s onim mjesečnih potreba djeteta uviđa se da to baš i nije jednako. Ono pod "nije jednako" ne ide iz džepa Duha Svetoga nego roditeljs s kojim dijete živi, kao i sve potrebno više od toga. Plus mala sitnica: svakodnevni radi i trud roditelja koji s djetetom živi zakon vrednije jednako kao i novac ono koji s djetetom ne živi. 3. u nedostatku logike ili saznanja: osobu koja je svakodnevno s djetetom osim zakonskim zastupnikom se naziva roditeljem kojemu je dijete povjereno ili jednostavno- s kojim dijete živi ( i zz mu je), a drugog se naziva roditeljem s kojim ne živi. Tome se pridodaje konkrenta uloga u konkretnom slučaju: majka, otac. 4. konsatatcija da bi majke s kojim djeca žive mogle živjeti na grbači bivših supruga bi stajala samo kada to dijete ne bi niti hranile niti oblačile niti obrazovale a niti mu pružale krov nad glavom. Nedosljednosti u tom smislu tko, koliko i zašto- nema.

Fikus, čitjući tvoj post otkrivam u sebi jedu tajnu, skrivenu i strahovito veliku želju: da mi tijekom obrazovanja u nekom stadiju tvoje dijete dopadne u ruke. Ne da sudjelujem u odgoju njegovom, već da stavim u red- tebe. A to bih i te kako bila u prilici i po sadašnjim zakonima. U najmanju ruku bi se morao, htio- ne htio, odazivati ribanju na koja bi bio pozivan sustavno, uporno. Vjerujem da bi ti kad tad ispred tvrdoglavosti došlo razmišljanje. Zato, bolje i pametnije bi ti bilo da počneš polagano mijenjati ustroj svog mentalnog sklopa, a na korist svom djetetu.

mama... ovih narednih mjesec dana biste trebali imati konjske živce dok budete imali rješenje... potom se pripremite da najverojatnije nećete dobiti dijete u ruke već ćete morati to riješiti ovrhom. a kroz to vrijeme na način koji ste već isprobali, po istome receptu za svako viđanje, za svaki susret primjeniti istu metodu. prema czss-u i ocu.

Zgodno... Još kad bi se zaštiti dostojanstva djeteta pridodalo i sličnu popularizaciju glede verbalnog "kažnjavanja" koje duljom ili učestalijom uporabom "kvalifikacijskog" nazivlja, što nerijetko podrazmjeva i klasifikaciju mentalne retardacije pa nadalje u širokom spektru "maštovitosti" osoba koje ga rabe, predstavlja sustavane udarace na dostojanstvo djeteta i direktnu štetu po njegovo samopouzdanje i samosvijest...

Obzirom da je postoji mogućnost (prema predhodnim objavama glede vlasitog radnog mjesta, a možda i krivo pretpostavljam) da se radi o ustanovi osnovno/srednješkolskog obrazovanja, ugovor do 60 dana bez obaveze objave natječaja bi bio solidno početno rješenje.

E, to je već nešto drugo... Njegov teret uzdržavanja je za jednu osobu manji.

i opet se s njima dopisujte iz početka. Komad požurnice ponovno...

Na PU se ne može promijeniti prebivalište djetetu niti prijaviti drugo boravište bez: a) potpisa oba roditelja b) pravomoćnog rješenja o povjeravanju jednom roditelju Prosurfajte malo Obiteljski pdf, pogledajte preporuke kako riješiti problem sa susretima i vidađnjima za slučaj da ih drugi roditelj opstruira, vrte se i zadnje vrijeme (npr. topic koji je otvorila mama24) i primjenite na svoj slučaj, redom sve jer se radi o istim stvarima. Ujedno ćete naći i povratne informacije i tako znati što sve možete očekivati i kako dalje postupati. Prema specifičnostima svog slučaja zatražite daljnju pomoć. I, bez odustajanja, hrabro dalje. Što se tiče određene dinamike susreta sa djetetom kakvu ste iznijeli, to je standardni raspored, slagala se majka ili ne dijete na to ima pravo, pa ćete sačekati ishod žalbe na sudsku odluku, no za očekivati je da ona krajnja neće biti drugačija od već donesene.

Ako utvrđivanje očinstva ide pomoću medicinskog vještačenja, sud temeljem toga (jer nije više kameno doba) donosi odluku. Dalje: Članak 84. (1) Ako je majčinstvo, odnosno očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije dopušteno.

Dakle... da rezimiramo: -živjelo dijete u blizini oca ili ne, ono ima pravo na redovite susrete i druženja s njim, te se u tom smislu i donosi sudska odluka. Ako žive bliže, dinamika je jednom ili 2x tijekom tjedna i svaki drugi vikend plus djelovi praznika, ako je dalje, ostaju vikendi i povećani broj tijekom praznika. Sud donosi odluke redovito najmanje prema prikazanom prosjeku, a više prema prijedlogu roditelja koji s djetetom ne živi, bez obzira što drugi roditelj mislio o tom, upravo radi zaštite dobrobiti djeteta..

Eto... mogli su i prije riješiti i viđali bi dijete svaki dan i proteklih mjesec dana... No, bolje ikad nego nikad ili najesen

Djetetovi roditelji su djetetovi roditelji, oni dijele roditeljsku skrb nad njim osim ako nije nekom oduzeta radi većih grijeha po tom pitanju sudskom odlukom. Ako dijete nije sud povjerio majci (nebitno jesu li roditelji bili u braku ili ne) bez očeve suglasnosti ne može se djetetu mijenjati adresa prebivališta niti prijaviti drugo boravište. Vaše je pravo pomagati majci u odgoju i skrbi oko djeteta koje s njom, pa dakle i sa vama živi ili će živjeti. Prezime bez očevog pristanka se djetetu ne može mijenjati, a ono će to jednog dana moći samo napraviti ako bude htjelo. Dijete nasljeđuje svoje roditelje. Vi to niste, ali ste slodbodni i tom djetetu ostaviti u nasljedstvo što god poželite.

mogu oni svašta... kad hoće.

Već je općepoznata činjenica da kaktus ima potrebu 3-4x godišnje objasniti nekome kako je djetetu bez oca lako, prilagodi se sljedećem majčinom partneru i sl. Druga vezija mogućeg javljanja je izviješće o financijskom stanju, poslu i položaju, plaći, kući, tvoja+moja djeca i kako ga ne zanima ono jedno koje je tu negdje ostalo. Klasika... Ako je u savjetodavne svrhe forumaškom pučanstvu onda je zaista besprizorno, no ukoliko je u osobno-terapijske... Klasika i opet.

U pravu ste, ZabrinutaTeta. Vaš slučaj i upornost i trud uložen u dijete je pokazazo da se itekako isplati biti dosljedan i uporan, mada to nije lako. A pri tom, kao što ste, rekli, ima majki i "majki" i očeva i "očeva", s tim da uopće nije bitni tko su osobe od navodnicima- muške ili ženske. @mama24, oni trenutno tretiraju da dijete živi s ocem, a vas viđa. Vidim da su vam dogovorili susret jednokratno, no PISMENO inzistirajte da to bude sada za početak jer je prvi put, a potom neka interveniraju prema ocu koji je zadržao dijete i neka ga pritisnu da vas ne ometa u KONTINUIRANOM samostalnom druženju s djetetom i napomenite da ste susret u czss-u tražili radi oca koji sprječava i ometa vaša druženja, a ne radi djeteta koje je i do sada živjelo sa vama te mu niste strana osoba. Naime, kako nisu u mogućnosti vam vratiti dijete, tako ne bi trebali biti u mogućnosti (jednako) niti uvesti nadzor bez dodatne procedure. Čime, jasno, dokazuju da zapravo mogu sve samo ako hoće i angažiraju se. Uručite im I JOŠ jedan papir, sa drugim zahtjevom, a on se odnosi na onaj dio o kojem ste razgovarali na czss-u i koji po svoj prilici nije u nikakvom zapisniku (jer bi inače postupali po tome): kada ste tražili psihologa za dijete a one se s time složile. Razlog navedite: sumnja na manipulaciju djetetom od 3g od strane osoba s kojima ono živi, te negativan utjecaj na njega. Ujedno zatražite da to bude psiholog predškolske ustanove u koju je dijete upisano jer se odvija u djetetu prijemčivijem okruženju, prilagođenom uzrastu te je u tom smislu za dijete zasigurno manje stresan postupak od otužnih czss-ova i kojekakvih sličnih mjesta. Uostalom, tamo će se djetetom pozabaviti osoba koja se bavi isključivo djecom tog uzrasta i stadija psihofizičkog razvoja. To su, vidim, uredno preskočili. Jeste bili do pedijatra u međuvremenu? i... imate pm

Profil mi nekako djeluje poznat odnekud No, istina je... Dalo bi se uredno i statistički obraditi.

Nitko nije ni mislio da osoba postupa prema dotoku informacija, jer se radi o uobičajenim scenarijima koja su mnogi proživjeli i spadaju u standardan obrazac susretan na svako trećem ili petom koraku. Stoga nije u nekom paraniočnom smislu, vjerujem, bilo niti upućeno. Upravo kao i što tijekom posredovanja na czss-u ljudi doživljavaju potpuno jednake rečenice, potpuno jednake priče, potpuno jednake postupke, kao što tijekom razvoda znaju uslijediti potpuno jednaki postupci i potezi s jednakim riječima. A to je baš obrazac.