G-man

Ukoliko netko nabavi oružje u defenzivne svrhe, u koju god da kategoriju to oružje spada, koji je onda cilj da se to oružje pokazuje u javnosti (pa čak i aktivira)? Hvalisanje? Da se nekog impresionira ili zastraši? Dajte najte. Čovjek ga drži uza sebe i uz malo sreće, neće ga nikad morati upotrijebiti, a ako baš dođe taj trenutak, onda se upotrebljava. Može ga pokazivati do mile volje u privatnom prostoru.
Sve to rečeno, nema apsolutno nikakvog opravdanja za "šerifovanje" pojedinaca iz sustava redarstvenih vlasti, kao i za nepoštivanje procedure (iako je u ovom jednom slučaju faktički učinjena usluga).

Joj, joj, joj...
Prije svega, poslovna sposobnost ne znači sposobnost za rad (zapošljavanje), već sposobnost da vlastitim očitovanjima volje stvarate pravne učinke, dakle da možete samostalno sklapati pravne poslove odnosno preuzimati obveze. Osoba koja nije poslovno sposobna to ne može, odnosno za nju to može činiti njen zakonski zastupnik odnosno skrbnik.
Kako je on uspio u vaše ime sklopiti te ugovore (dala ste mu osobnu ili ste vi sklopila te ugovore osobno ?) i kako su to teleoperateri dozvolili, priča je za sebe, ali vas ne ekskulpira u potpunosti. Vi ste očito imali neki dogovor, sad je očito pitanje detalja tog dogovora. Činjenica da je on osoba lišena poslovne sposobnosti vam dodatno otežava situaciju, kao i činjenica da je sklopljeno čak 3 ugovora (nerezonski). Pozitivno po vas je činjenica da ste neke račune platila, ali tu ima više upitnika -
1. tko je točno sklapao ugovore sa teleoperaterima,
2. tko je dobio mobitele i što je učinio s njima,
3. kome su dolazili računi,
4. koja je bila poanta sklapanja toliko ugovora i zašto ste pristala na to, ako ste samo htjela jedan?
Realno, ako ste točno prezentirala detalje slučaja, meni ovo "vuče" na to da je on mislio na tome zaraditi neku laku lovu, nije uspio odnosno roditelji (skrbnici) su mu saznali za to i sad kad je sve o'šlo kvragu, traži se žrtveni janjac, a tu ćete poslužiti vi. Otežavajuće vam je i to zašto ste pristala na sve to. Puno toga će se svesti na riječ kontra riječi, a tu je onda nezahvalno prognozirati ishod.
Inače, ovakav modus operandi je vrlo čest, posebice u ZG i to među studošima, koji trebaju brzu lovu, pa na nagovor, u pravilu stranca, za 500 kuna uzmu na svoje ime neku tarifu sa mobitelom, jasno sa ugovornom obvezom, nasjednu na priču druge strane koja ima daje 500 kuna da će ona dalje sve plaćati i predaju im mobitel, a zapravo onda druga strana taj mobitel proda nešto malo ispod tržišne cijene, plati eventualno prvu ratu, da "janjac" ne posumnja, a nakon toga prestane plaćati i stiže ovrha "janjcu". Kako ne zna točan identitet prevaranta, vrlo često ga se ni ne nađe, a vi onda dokažite teleoperateru da ste prevareni.
Ovdje ste, ili oboje bili svjesni što radite (bez uvrede) ili vrijedi ono gore napisano.
Imate li kakav pisani trag tih vaših dogovora, koji bi potvrdili vaše navode? neke mailove, SMS-ove, Face konverzaciju ili slično?

I ništa od toga se ne kosi s onim što smo prije napisali:
- ne smiješ ih na način da uznemiruješ druge građane (pokazivati ih) - čl. 92. st. 1. toč. 16. Zakona o oružju;
- ne smiješ ih nositi pod utjecajem alkohola - čl. 92. st. 1. toč. 14. Zakona o oružju.

Kako iznosite dvije različite činjenice, da razjasnimo. Dakle smije se legalno nabaviti bez odobrenja nadležnog tijela, nositi na način na koji ne uznemiruje druge građane, te se ne smije pokazivati na javnom mjestu. Klasificirano je u kategoriju D u Zakonu o oružju, prema tome nije igračka. Ako se to pokuša shvatiti neće država ispasti ovakva ili onakva pa bih zamolio da se ubuduće suzdržite takovih komentara.   

Neka se obrati Uredu državne uprave u svojoj županiji i neka zatraži besplatnu sekundarnu (savjeti, pisanje podnesaka i zastupanje) pravnu pomoć, ovo nije nikakvo rješenje...

To će procijeniti stručne osobe, psiholozi idr., no ipak mislim da to bude sve u redu, samo strpljenje i upornost....
Još jednom sretno Vama i Vašem unučetu..!

1. predlažem da nazovete pa se dogovorite, pošto zakon ne propisuje da se mora učiniti na ovaj ili onaj način.
2. ugovor nije potpisan dok ga obje strane ne potpišu. Morate pitati, također ne postoje univerzalna pravila kako se mora.

Nije, ukoliko bi on kod kuće imao poveću količinu, jer onda bi fokus išao na njega i vjerojatno optuženje za posjed s namjerom "dilanja".

Ukoliko se nalazite u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenim, spadate u tzv. privilegirane svjedoke odnosno uživate blagodat nesvjedočenja, što znači da niste dužna dati iskaz odnosno možete odbiti dati iskaz, bilo pred istražiteljem, DORH-om bilo sudom (i na to pravo dužni su vas upozoriti prije ispitivanja) i za to ne možete snositi nikakve posljedice. Jedina iznimka od ovog pravila jesu kaznena djela počinjena na štetu djece, ali u vašem slučaju o tome se ne radi (organizirani kriminal).
U svakom slučaju imate pravo (kao i svaki drugi svjedok) ne odgovoriti na pojedino pitanje odnosno pitanja, a odgovorom na koje biste sebe ili bliskog srodnika izvrgnuli mogućnosti kaznenog progona, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti (institut samoterećenja).
Ovo kod KRIM odjela policije je očito bio obavijesni razgovor, koji nema ama baš nikakvu dokaznu snagu (k'o da niste ništa rekla).

Nažalost, ovo je na razini ustaljene prakse teleoperatera, a ne pravila kojim bi teleoperater zabranjivao uvođenje fiksnog telefona osobama koje nemaju mobitel. Prigovor teleoperateru, dopis potrošačkoj udruzi, postupak pred sudom časti HGK... su neki od "mekih" postupaka kojima bi se moglo pristupiti u cilju da teleoperater promijeni svoju ustaljenu praksu.

Ruby_Danderfluff je laik? 
 
Može li detaljnije od navedenog?
 

Eto sa zakašnjenjem -
Moje je mišljenje da će do postupka gotovo sigurno doći (99,9%) budući DORH rijetko samoinicijativno odbacuje prijavu bazirano na zabludi (bilo stvarnoj bilo pravnoj). Međutim, u postupku pred sudom, svakako će se detaljno o tome raspravljati, jer to je fokus samog postupka, koji izravno udara na element krivnje. Pritom neće biti relevantno samo ono što je žrtva rekla okrivljeniku, već i njen izgled, objektivno gledajući da li ta osoba liči na osobu stariju od 15 godina (to je kod djevojaka daleko izvjesnije budući prije "odrastaju", te pogotovo sa upotrebom šminke i načinom odijevanja) te je li bilo kakvih drugih indikacija kroz interakciju žrtve i okrivljenika, koji bi doveli u sumnju okrivljenika o stvarnoj dobi žrtve. U protivnom, svatko bi mogao da se brani na taj način, zato to treba detaljno razjasniti i onda izvlačiti neke konkretnije zaključke.
Druga stvar je narav zablude - je li ista otklonjiva (skrivljena) ili neotklonjiva (neskrivljena). Ova potonja znači da osba okrivljenika nikako i ni na koji način nije mogla da dođe do spoznaje da je osoba zapravo mlađa od 15 godina, i u tom slučaju, takva zabluda isključuje krivnju u cijelosti i donosi se oslobađajuća presuda. Skrivljena zabluda, s druge strane, znači da je okrivljenik ipak mogao da nekim drugim putem spozna stvarnu dob žrtve neovisno o njenim navodima (je li to čistom opservacijom izgleda, sadržajem komunikacije, mjestima sastanka - primjerice škola ili nešto slično), i takva zabluda "smanjuje" krivnju u smislu da okrivljenik odgovara za privilegirani (blaži) oblik djela. Ono što je zanimljivo kod ovog konkretnog djela (kao i djela silovanja) je da su u slučaju ovakve zablude odstupa od općih pravila o stvarnoj zabludi, koja uvijek isključuju namjeru (a uključuju nehaj uz uvjet da je isti moguć), a samim time i konkretno djelo, jer ovdje unatoč činjenici da se radi o isključivo namjernom deliktu (dakle, onom kod kojeg nehaj nije moguć) i činjenici da bi općim pravilima o stvarnoj zabludi, namjera (a time i djelo) bila isključena, svejedno postoji kazneno-pravna odgovornost okrivljenika. To se obrazlaže specifičnošću materije i posebice zaštitnog objekta.
Vidim da na više mjesta spominjete pristanak, međutim za ovo djelo to je irelevantno, naime radi se o tzv. statutory rape, odnosno "silovanju po defaultu", po snazi zakona budući se djeca mlađa od 15 godina štite od spolnih odnosa odnosno zlostavljanja od strane punoljetnih osoba (odnosno osoba starijih više od 3 godine od djeteta-žrtve), tako da pristanak nije obilježje djela (to je slučaj kod silovanja i spolnog odnošaja bez pristanka).
Nagodba s DORH-om neće ići, jer oni neće pristati na nju (a usput, trebao bi i pristanak zakonskih zastupnika žrtve za istu što pretpostavljam nema šanse da se desi).
Moja procjena je - sve ide na sud, tamo obranu treba bazirati na zabludi, prema okolnostima koje sami navodite, dobra je šansa da zabluda bude utvrđena (pogotovo s iskazom žrtve), e sad kakva (skrivljena ili neskrivljena) pitanje je činjenica. Glede kazne u slučaju skrivljene zablude, a opet uzimajući u obzir sve navedeno, mislim da bi išla uvjetna osuda (99,9%), iako obzirom na dob, postoji i dobra šansa, kao što je i Ruby navela, da se na vas primijeni maloljetničko materijalno kazneno pravo, što vas stavlja u još bolju poziciju.

Vidite zanimljivu odluku USRH-a, koja bi vam mogla koristiti - http://www.hazud.hr/ustavni-sud-zabranio-prisilno-iskljucenje-vode-struje-i-plina-jos-2007-godine/
 

TTO će biti samo ako je došlo do prijeloma nosne kosti s pomakom. Bez pomaka radi se o LTO, što podliježe privatnom progonu žrtve.
Što se oštećenja vrata tiče, tu možete podnijeti prijedlog za progon za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ-a.
U sklopu kaznenog postupka lako se stavi prijedlog za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva (IP zahtjeva) usmjeren na naknadu štete.

Radilo bi se o produljenom kaznenom djelu pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ-a, za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina.
U najcrnjem scenariju, sudski epilog bio bi (pod uvjetom da vam je ovo prvo kazneno djelo) uvjetna osuda, po mojoj procjeni 8-10 mjeseci uvjetno na godinu ili dvije dana. Jasno, obveza naknade štete bi i dalje postojala, od toga nećete pobjeći. Također, otkaz ugovora o radu je izvjestan.
Moja sugestija je pokušati dogovoriti s poslodavcem (naravno, ukoliko je on voljan pristati na to) neki plan otplate sa jasnim rokovima, jer kazneni postupak i osuda neće vam donijeti ništa dobra po pitanju budućeg zaposlenja.

Ma kakav zatvor! Nek prijeti koliko hoće, ne pita se njega ništa, već sud, a praksa u takvim slučajevima je takva kakvu sam napisao. Zatvora neće biti.
Ako mogućnosti dogovora nema i situacija je kakva je, onda razmislite i o tome da se sama prijavite, jer ćete mu sve adute izbiti iz rukava, a sebi uvelike pomoći u postupku. No, obveza duga će ostati, tome pobjeći nećete.

To je već odgovoreno - uvjetna osuda, kojom vam se "prijeti" odlaskom u zatvor ukoliko ćete nastaviti činiti kaznena djela. možete je percipirati kao svojevrsni žuti karton.
Iako je novčana kazna u vašem slučaju teoretski moguća (kao sporedna kazna), DORH neće inzistirati na njoj, ostat će samo obveza povrata otuđenih novaca, no ona postoji neovisno o kaznenom postupku.

Samo ukoliko će vas tražiti izvadak iz kaznene evidencije (ili potvrdu da se protiv vas ne vodi kazneni postupak, a on bi još trajao).

Zakon određuje najmanje rokove, a ugovorne strane mogu se sporazumjeti i drugačije. Jednako kao što taj sporazum mogu naknadno promijeniti.

Ako firma ode u stecaj ili likvidaciju a vi zavrsite na burzi imate pravo na novcanu naknadu u trajanju od 450 dana, imate pravo i na zdravstveno osiguranje.
Nazalost nemate pravo na prijevremenu starosnu mirovinu jer je zakonski za nju potrebno 60 godina starosti i 35 godina radnog staza (a godine staza vam nedostaju).
Institut dokupa staza u RH ne postoji vec dugi niz godina, postoji institut "produzenog osiguranja" koji placate mjesecno cca 580 kn, ali to vam u vasoj sitiuaciji ne preporucam jer bi ga za prijevremenu mirovinu morali placati cca 7 godina a za to vrijeme cete vec steci uvijet za starosnu mirovinu (65 godina zivota).
Vas jedino spasava navrsenih 65 godina zivota kad cete moci u punu starosnu mirovinu (uvijet je 65 godina zivota i 15 godina staza).
Znaci jedino sto zasad mozete je primati 15 mjeseci novcanu pomoc od burze i cekati 65 godina zivota ili da vas neko u medjuvremenu zaposli.
Niste naveli dali ste mozda sudionik domovinskog rata sa najmanje 100 dana u borbenom sektoru ?
 

Osim ako je riječ o prijetnjama na račun državnih dužnosnika, primjerice, predsjednika Vlade, kao što smo imali prilike vidjeti iz medija u proteklih godinu i pol.

To je stvar interpretacije, no kod ugovorne zabrane utakmice, elementarno pravilo nalazi se u odredbi čl. 102. st. 5. ZR-a.

Vi imate pravo na izvanredni otkaz ugovora o radu temeljem odredbe čl. 35. Zakona o radu. Vodite samo računa o roku (najkasnije petnaest dana prije dana na koji je radnik dužan vratiti se na rad).

Morate pojasniti planirate li dati izvanredni otkaz ili redovan otkaz ugovora o radu? Potonji je kod ugovora o radu na određeno moguć samo ako je specificiran ugovorom.

Možete pokušati, ali morate poimenično ih navesti, iako sumnjam u pozitivan ishod.