tbrez@

Rokovi za posjedovnu zaštitu su procesno pravne prirode, tako da je bez učinka pozivanje na činjenicu da ste to shvatli tek nedavno i da niste upozoreni. 

Iz opisanog je izvjesno da je nastupila prekluzija glede posjedovne zaštite ( čl. 21 st. 3.ZV) , slijedom čega osnov treba tražiti u zaštiti vlasništva ( čl. 161 i 162 ZV) 

Često primjećujem da roditelji kad se obraćaju nadležnim institucijama napišu jedan dopis i onda ga pošalju na različite adrese tražeći pomoć i podršku. Pa tako nerijetko se dešava da npr. isti dopis dobije Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i to ne valja. Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova bavi se  slučajevima nepovoljnijeg postupanja prema vama s obzirom na spol, dob, rasu ... Ako ste u centru za socijalnu skrb ili nekoj drugoj instituciji dovedeni u takvu situaciju onda će taj dopis biti napisan u tom smislu i super ako još uz to možete priložiti i neke materijalne dokaze, ali nije nužno jer teret dokazivanja nije na vama. Ono što hoću naglasiti, u tom dopisu nećete navoditi sve situacije u kojima majka krši prava djeteta jer ako to navodite onda je to zaista predmet kojim se treba pozabaviti Pravobraniteljica za djecu.

Prema navedenom, nemate baš nikakvu osnovu za ovakvo traženje.

Time da  je temeljem odredbe čl. 366. Obiteljskog zakona određeno da postoji određena sloboda obiteljskih sudova u odmjeravanju troškova u obiteljskim predmetima u odnosu na redovite parnične postupke. Dakle, pravila ZPP-a o odmjeravanju troškova ovisno o uspjehu u postupku se niti zakonski, a niti praktično ne primjenjuju, već sudovi u pravilu određuju da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Kombinirana psihijatrijska vještačenja se, posebno ako ih sugerira posebni skrbnik, dijele na jednake dijelove. Ovisno o instituciji, koštaju od  oko 10.000,00 kn  do18.000,00 kn.  Čak i ako se dijele na jednake dijelove, to je ozbiljna svota, stoga je uvijek oportuno sugerirati međusobni dogovor i razumnost.

Čitam i pratim ovu temu, moram priznati, neke postove s gađanjem.
Pravni odgovor dala Vam je moderatorica u drugom postu teme.
Sve ostalo su mlaćenja prazne slame. Dječja prava zaštićena su među ostalim međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, i na temelju te konvencije implementirana u ostale podupiruće zakone.
Djeteta, a ne majke. Jer dijete, je ovdje najnezaštićenije i svi postupci i radnje trebaju ići u smjeru zaštite djeteta.
Prava i obaveze roditelja, oba roditelja, su jednaka po svim zakonima, osim ako to pravo nije uskraćeno, što pretpostavljam da ovdje nije slučaj, jer bi sud uskratio viđenje i boravak djeteta s tim roditeljem.
Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu.
„Otrov razvoda“ je pojam i definicija koja je prisutna i u ovoj temi. Dvoje partnera koji zbog nekog prijepora (preljub, neslaganje oko zajedničkih interesa i sl.)  prekidaju svoju zajednicu i partnerstvo, povrijeđeni i uvrijeđeni nastavljaju međusobni sukob ne birajući sredstva a koristeći se manipulacijom nekih svojih prava, pri čemu  u pravilu stradavaju djeca, koja su u tome nezaštićena, nevoljna za zauzimanjem strana. Preko djece se pokušava napakostiti drugom roditelju. Djeca su tu kolateralne žrtve, a zbog rane dobi to na njih ostavlja nepopravljive posljedice.
Ljubav je ono što svako dijete treba i svaki roditelj mu je dužan dati. Dijete okruženo ljubavlju može nesmetano napredovati i rasti. Ostali uvjeti tu ne igraju važnu ulogu, jer će se zadovoljno i sretno dijete prilagoditi situaciji. Jer inače, po suprotnoj tvrdnji, svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete,  ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje?
Djetetu treba ljubav, a ne sukob i rat.
Roditelji koji ne žive zajedno, ne žive zajedno zbog nekog prijepora koji ih je i razdvojio. Taj prijepor  i povrijeđenost, ne ulazeći u detalje i razloge ih tjera da najčešće gledaju svoje interese, a ne interes djeteta koji bi im kao roditeljima trebao biti prioritet i postaju sebični, gledajući samo svoj interes i na svaki mogući način napakostiti drugom roditelju, umjesto da se posvete roditeljskoj ulozi i djetetu.
Sudovi generalno donose u većini slučajeva rješenja u kojima će i roditelj koji ne živi s djetetom moći se posvetiti roditeljskoj ulozi i provesti kvalitetno vrijeme i druženje s djetetom.
To kvalitetno vrijeme je vrijeme kojeg će se dijete sjećati, iako to bilo pola sata provedeno u parku ili sat vremena u zoološkom vrtu i sl. iako će s tim roditeljem provesti cijeli dan. Naravno, to vrijedi i za drugog roditelja.
Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima.
Uključene institucije, sudovi i CZSS će u skladu s nekim zakonskim ovlastima i mogućnostima donijeti neke odluke odnosno presude, neki put ispravne, neki put manje ispravne, negdje će uslijed pritiska ili manipulacije potpuno promašiti i podbaciti. Institucije će djelovati prema zakonima i nekim svojim šprancama. Ne smiju se na osobnoj razini uključiti u slučaj jer tada gube nepristranost.
Dakle, dijete u svim takvim slučajevi ostaje ipak prepušteno na ljubav ili sebičnost najbližih.
Stoga apeliram na sve da se roditeljima u takvim slučajevima savjetuje sebedarje prema djeci i stavljanje potreba djece ispred sebe samog, a ne na poticanje sukoba i netrpeljivost među roditeljima, a i ostalim članovima djetetove obitelji.
Interes djeteta mora biti ispred svih interesa!
Naravno, roditelji koji su u sukobu, ranjenog ega u takvim situacijama će teško razumno to procesuirati i prihvatiti, to je njihov obrambeni mehanizam i ne treba nikoga osuđivati zbog toga. Utjecanjem na njih pozitivnom energijom, razgovorom i protekom vremena u većini slučajeva će doći do tolerantnijeg odnosa naspram drugog roditelja, a samim time i kvalitetnije atmosfere u kojoj će dijete odrastati.
U slučajevima gdje to nije moguće, a i gdje se sumnja da su odluke drugog roditelja ili presude i odluke nadležnih institucija suprotne od dobrobiti djeteta, roditelj ili blizak član obitelji, dužan je reagirati i prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne prema važećim zakonima reagirati promptno.
Zaključno, naravno da je svaka situacija specifična sama za sebe, da je teško bilo kome u nekoj situaciji odvagnuti ispravno, naravno da svi griješimo. Ali ako se vodimo ljubavlju prema djetetu, bili mu mi roditelj, djed, baka, strina, to dijete treba ljubav. I zaslužuje ljubav. Ako se time vodimo i damo mu ljubav, ne možemo pogriješiti. I ako mu damo ljubav, makar samo mi, ta ljubav mu može biti presudna da se uspije razviti u normalnu osobu, koja će također moći dati ljubav i znati voljeti. Svojom  će ljubavlju nagraditi nas i samo po sebi to je uspjeh.
Dijete ne zanima sud ni sudske presude temeljene na satima ili danima u mjesecu. Djetetu su dovoljni trenuci provedeni u sreći i smijehu, bez straha. Bez obzira na dob.
 

poštovanje,
Da bih pohvatao konce i tijek problematike a iz izznesenog zaključujem, Prvi dio mi ima nekoliko ne logičnosti, ako razvod traje godinu dana i vi ste upućeni kod medijatora a on je neovisna zadnja prepreka ili spas braka kako se uzme prije tužbe,,,imate zajedničko maloljetno dijete što vas u startu uvjetuje na godinu dana mirenja gdje institucije zbog maloljetnog djeteta koje zbog potrebe prava na oba roditelja dakle njegovo pravo ne vaše koje se u sudskoj praksi gleda kao prioritet prilikom odlučivanja. Dakle ako ste poslani medijatoru to znači da netko od vas dvoje ima tračak nade da bi brak se mogao spasiti jer ako ste obadvoje suglasni oko rastave medijacija nema potrebe, dalje to znači da ste pri centru za socijalnu skrb vaša područna jedinica prošli obavezno savjetovanje prije rastave braka, podnjeli davno zahtjev za istim, pokrenuli postupak pokretanja rastave braka i to prije savjetodavnih razgovora iz nadležnosti CZSS PITANJE vrlo bitno dali individualno što će mi zapravo dati odgovor na sva pitanja,,, Nadalje to znači da pri centru za socijalnu skrb postoji i prikupljena dokumentacija jer će oni pisati mišljenje za potrebe suda prilikom tužbe za rastavu braka, njihova ocjena kompentencije roditelja. na OBAVEZNOM savjetovanju prilikom rastave braka pokušavate postići cilj zajedničkog skrbništva nad mlt djetetom to je primarni cilj u prijevodu vi i suprug se dogovorite oko  plana skrbištva djeteta, tek onda dolazi opet OBAVEZNA ali samo prva od predviđene tri medijacije gdje ovlašteni medijator pri obiteljskom centru s razlogom neovisan (dakle nema nadređenog u CSZS) dakle pretpostavljam ako se nije djetetu javio godinu dana da nema ništa protiv da skrništvo pripadne vama, ako se niste uspjeli dogovoriti prilikom savjetovanja u cszs svoje pravo na skrbništvo  ostvarujete na sudu prilikom tužbe za razvod braka koji podnosi jedan od roditelja a poslije sprovedene medijacije ( ako je neuspješna) u roku 0d 15 dana.  Vrlo bitno a prolazi ispod radara je ocjena spremnosti roditelja na zajedničku suradnju te spremnost da se ostvari plan zajedničke skrbi djece ponavljam vrlo bitno jer sud tu činjenicu te spremnijeg roditelja na suradnju drži kompententnijeg za skrbnika.(u prijevodu da se dogovorite a ne da o tome odlučuju institucije) Dakle opisao sam tijek rastave kada postoji zajedničko maloljetno dijete i ne može drugačije biti vi ste došli do medijacije prošlo je godinu dana s razlogom gore opisanim i cszs je odavno vjerovatno upoznat sa vašim problemima a kada su povrede djetetovih prava 177 članak KZ_a zapravo ih obavezuje po obiteljskom i zakonu o socijalnoj skrbi na žurno postupanje. otuda i nelogičnosti vašeg opisa problema. stvarno ne sumnjam ali u dobroj vjeri mislim da ste nešto prešutjeli jer po opisanom nema šanse da nebi bilo postupanja institucija po opisanom naročito navod gdje tvrdite da ste prilikom upisivanja OBAVEZNOG predškolskog odgoja propisano zakonom i pravilnikom RH morali jer otac nešto nije htio učiniti a to nije samo povreda djetetovih prava već je to uskraćivanje temeljnog prava djeteta na obrazovanje što je čak i u povelji UNICEFA tvrdnja da je zbog oca vašem djetetu uskraćeno pravo na obrazovanje da vi odlazite u drugi grad u malu školu koja je dobrovoljnog karaktera jer predškolski odgoj podrazumjeva da vi puno prije početka zapravo znate gdje je vaše dijete raspoređeno da će pohađati predškolski,,,sve to tvrditi i biti na medijaciji jednostavno mislim da je čak i nemoguće reagirale bi mnoge institucije po inerciji čak da i vi ne reagirate. (ne vjerujem da ste šutjeli) prilikom savjetodavnih razgovora u centru, obaveznog savjetovanja a kad kažete zapela je medijacija zbog COVIDA dali je u pitanju ta prva obavezna! uz ponoviti ću na zahtjev OBA RODITELJA da ste suglasni da medijacija nema potrebe neke područne jedinice čak zanemare i ono obavezna prva medijacija, već izdaju rješenje o provedbi neuspješne medijacije gdje ste suglasni da šansa za brak ne postoji kao i dogovor oko skrbništva.
Oko prijavljivanja na adresu još više je nelogičnosti. ili netko nije sprovodio radnje koje treba i kako treba ili možda vi niste prijavili nešto uglavnom od 2017 godine ste na adresi stana supruga tri godine na osobnoj imati krivo boravište mislim da bi policija prva reagirala jer umemo li u obzir da ste pokušali prijaviti se na tu adresu a imate boravište na osobnoj iskaznici drugog mjesta poicija bi išlaprovjeriti tu činjenicu vi ste još svemu tome i supruga a djetetu je otac vlasnika stana prijavljen na tu adresu mislim da je jednostavno opet nemoguće da suprug može tu nešto zabraniti a pošto je ovdje čak vrlo ozbiljna povreda djetetovih prava po kaznenom zakonu a tiče se promjene obiteljskog stanja djeteta te da cszs sve ovo zna gotovo pa je nemoguće da se desi ovo što opisujete jer u konačnici djelatnike institucija svrstava u saučesnike kaznenih djela za koje su predviđene zatvorske kazne od jedne pa do pet godina
S poštovanjem

Čitam i pratim ovu temu, moram priznati, neke postove s gađanjem.
Pravni odgovor dala Vam je moderatorica u drugom postu teme.
Sve ostalo su mlaćenja prazne slame. Dječja prava zaštićena su među ostalim međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, i na temelju te konvencije implementirana u ostale podupiruće zakone.
Djeteta, a ne majke. Jer dijete, je ovdje najnezaštićenije i svi postupci i radnje trebaju ići u smjeru zaštite djeteta.
Prava i obaveze roditelja, oba roditelja, su jednaka po svim zakonima, osim ako to pravo nije uskraćeno, što pretpostavljam da ovdje nije slučaj, jer bi sud uskratio viđenje i boravak djeteta s tim roditeljem.
Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu.
„Otrov razvoda“ je pojam i definicija koja je prisutna i u ovoj temi. Dvoje partnera koji zbog nekog prijepora (preljub, neslaganje oko zajedničkih interesa i sl.)  prekidaju svoju zajednicu i partnerstvo, povrijeđeni i uvrijeđeni nastavljaju međusobni sukob ne birajući sredstva a koristeći se manipulacijom nekih svojih prava, pri čemu  u pravilu stradavaju djeca, koja su u tome nezaštićena, nevoljna za zauzimanjem strana. Preko djece se pokušava napakostiti drugom roditelju. Djeca su tu kolateralne žrtve, a zbog rane dobi to na njih ostavlja nepopravljive posljedice.
Ljubav je ono što svako dijete treba i svaki roditelj mu je dužan dati. Dijete okruženo ljubavlju može nesmetano napredovati i rasti. Ostali uvjeti tu ne igraju važnu ulogu, jer će se zadovoljno i sretno dijete prilagoditi situaciji. Jer inače, po suprotnoj tvrdnji, svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete,  ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje?
Djetetu treba ljubav, a ne sukob i rat.
Roditelji koji ne žive zajedno, ne žive zajedno zbog nekog prijepora koji ih je i razdvojio. Taj prijepor  i povrijeđenost, ne ulazeći u detalje i razloge ih tjera da najčešće gledaju svoje interese, a ne interes djeteta koji bi im kao roditeljima trebao biti prioritet i postaju sebični, gledajući samo svoj interes i na svaki mogući način napakostiti drugom roditelju, umjesto da se posvete roditeljskoj ulozi i djetetu.
Sudovi generalno donose u većini slučajeva rješenja u kojima će i roditelj koji ne živi s djetetom moći se posvetiti roditeljskoj ulozi i provesti kvalitetno vrijeme i druženje s djetetom.
To kvalitetno vrijeme je vrijeme kojeg će se dijete sjećati, iako to bilo pola sata provedeno u parku ili sat vremena u zoološkom vrtu i sl. iako će s tim roditeljem provesti cijeli dan. Naravno, to vrijedi i za drugog roditelja.
Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima.
Uključene institucije, sudovi i CZSS će u skladu s nekim zakonskim ovlastima i mogućnostima donijeti neke odluke odnosno presude, neki put ispravne, neki put manje ispravne, negdje će uslijed pritiska ili manipulacije potpuno promašiti i podbaciti. Institucije će djelovati prema zakonima i nekim svojim šprancama. Ne smiju se na osobnoj razini uključiti u slučaj jer tada gube nepristranost.
Dakle, dijete u svim takvim slučajevi ostaje ipak prepušteno na ljubav ili sebičnost najbližih.
Stoga apeliram na sve da se roditeljima u takvim slučajevima savjetuje sebedarje prema djeci i stavljanje potreba djece ispred sebe samog, a ne na poticanje sukoba i netrpeljivost među roditeljima, a i ostalim članovima djetetove obitelji.
Interes djeteta mora biti ispred svih interesa!
Naravno, roditelji koji su u sukobu, ranjenog ega u takvim situacijama će teško razumno to procesuirati i prihvatiti, to je njihov obrambeni mehanizam i ne treba nikoga osuđivati zbog toga. Utjecanjem na njih pozitivnom energijom, razgovorom i protekom vremena u većini slučajeva će doći do tolerantnijeg odnosa naspram drugog roditelja, a samim time i kvalitetnije atmosfere u kojoj će dijete odrastati.
U slučajevima gdje to nije moguće, a i gdje se sumnja da su odluke drugog roditelja ili presude i odluke nadležnih institucija suprotne od dobrobiti djeteta, roditelj ili blizak član obitelji, dužan je reagirati i prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne prema važećim zakonima reagirati promptno.
Zaključno, naravno da je svaka situacija specifična sama za sebe, da je teško bilo kome u nekoj situaciji odvagnuti ispravno, naravno da svi griješimo. Ali ako se vodimo ljubavlju prema djetetu, bili mu mi roditelj, djed, baka, strina, to dijete treba ljubav. I zaslužuje ljubav. Ako se time vodimo i damo mu ljubav, ne možemo pogriješiti. I ako mu damo ljubav, makar samo mi, ta ljubav mu može biti presudna da se uspije razviti u normalnu osobu, koja će također moći dati ljubav i znati voljeti. Svojom  će ljubavlju nagraditi nas i samo po sebi to je uspjeh.
Dijete ne zanima sud ni sudske presude temeljene na satima ili danima u mjesecu. Djetetu su dovoljni trenuci provedeni u sreći i smijehu, bez straha. Bez obzira na dob.
 

Čitam i pratim ovu temu, moram priznati, neke postove s gađanjem.
Pravni odgovor dala Vam je moderatorica u drugom postu teme.
Sve ostalo su mlaćenja prazne slame. Dječja prava zaštićena su među ostalim međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, i na temelju te konvencije implementirana u ostale podupiruće zakone.
Djeteta, a ne majke. Jer dijete, je ovdje najnezaštićenije i svi postupci i radnje trebaju ići u smjeru zaštite djeteta.
Prava i obaveze roditelja, oba roditelja, su jednaka po svim zakonima, osim ako to pravo nije uskraćeno, što pretpostavljam da ovdje nije slučaj, jer bi sud uskratio viđenje i boravak djeteta s tim roditeljem.
Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu.
„Otrov razvoda“ je pojam i definicija koja je prisutna i u ovoj temi. Dvoje partnera koji zbog nekog prijepora (preljub, neslaganje oko zajedničkih interesa i sl.)  prekidaju svoju zajednicu i partnerstvo, povrijeđeni i uvrijeđeni nastavljaju međusobni sukob ne birajući sredstva a koristeći se manipulacijom nekih svojih prava, pri čemu  u pravilu stradavaju djeca, koja su u tome nezaštićena, nevoljna za zauzimanjem strana. Preko djece se pokušava napakostiti drugom roditelju. Djeca su tu kolateralne žrtve, a zbog rane dobi to na njih ostavlja nepopravljive posljedice.
Ljubav je ono što svako dijete treba i svaki roditelj mu je dužan dati. Dijete okruženo ljubavlju može nesmetano napredovati i rasti. Ostali uvjeti tu ne igraju važnu ulogu, jer će se zadovoljno i sretno dijete prilagoditi situaciji. Jer inače, po suprotnoj tvrdnji, svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete,  ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje?
Djetetu treba ljubav, a ne sukob i rat.
Roditelji koji ne žive zajedno, ne žive zajedno zbog nekog prijepora koji ih je i razdvojio. Taj prijepor  i povrijeđenost, ne ulazeći u detalje i razloge ih tjera da najčešće gledaju svoje interese, a ne interes djeteta koji bi im kao roditeljima trebao biti prioritet i postaju sebični, gledajući samo svoj interes i na svaki mogući način napakostiti drugom roditelju, umjesto da se posvete roditeljskoj ulozi i djetetu.
Sudovi generalno donose u većini slučajeva rješenja u kojima će i roditelj koji ne živi s djetetom moći se posvetiti roditeljskoj ulozi i provesti kvalitetno vrijeme i druženje s djetetom.
To kvalitetno vrijeme je vrijeme kojeg će se dijete sjećati, iako to bilo pola sata provedeno u parku ili sat vremena u zoološkom vrtu i sl. iako će s tim roditeljem provesti cijeli dan. Naravno, to vrijedi i za drugog roditelja.
Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima.
Uključene institucije, sudovi i CZSS će u skladu s nekim zakonskim ovlastima i mogućnostima donijeti neke odluke odnosno presude, neki put ispravne, neki put manje ispravne, negdje će uslijed pritiska ili manipulacije potpuno promašiti i podbaciti. Institucije će djelovati prema zakonima i nekim svojim šprancama. Ne smiju se na osobnoj razini uključiti u slučaj jer tada gube nepristranost.
Dakle, dijete u svim takvim slučajevi ostaje ipak prepušteno na ljubav ili sebičnost najbližih.
Stoga apeliram na sve da se roditeljima u takvim slučajevima savjetuje sebedarje prema djeci i stavljanje potreba djece ispred sebe samog, a ne na poticanje sukoba i netrpeljivost među roditeljima, a i ostalim članovima djetetove obitelji.
Interes djeteta mora biti ispred svih interesa!
Naravno, roditelji koji su u sukobu, ranjenog ega u takvim situacijama će teško razumno to procesuirati i prihvatiti, to je njihov obrambeni mehanizam i ne treba nikoga osuđivati zbog toga. Utjecanjem na njih pozitivnom energijom, razgovorom i protekom vremena u većini slučajeva će doći do tolerantnijeg odnosa naspram drugog roditelja, a samim time i kvalitetnije atmosfere u kojoj će dijete odrastati.
U slučajevima gdje to nije moguće, a i gdje se sumnja da su odluke drugog roditelja ili presude i odluke nadležnih institucija suprotne od dobrobiti djeteta, roditelj ili blizak član obitelji, dužan je reagirati i prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne prema važećim zakonima reagirati promptno.
Zaključno, naravno da je svaka situacija specifična sama za sebe, da je teško bilo kome u nekoj situaciji odvagnuti ispravno, naravno da svi griješimo. Ali ako se vodimo ljubavlju prema djetetu, bili mu mi roditelj, djed, baka, strina, to dijete treba ljubav. I zaslužuje ljubav. Ako se time vodimo i damo mu ljubav, ne možemo pogriješiti. I ako mu damo ljubav, makar samo mi, ta ljubav mu može biti presudna da se uspije razviti u normalnu osobu, koja će također moći dati ljubav i znati voljeti. Svojom  će ljubavlju nagraditi nas i samo po sebi to je uspjeh.
Dijete ne zanima sud ni sudske presude temeljene na satima ili danima u mjesecu. Djetetu su dovoljni trenuci provedeni u sreći i smijehu, bez straha. Bez obzira na dob.
 

To se zove otudenje od roditelja s kojim ne zivi.sto na djete ostavlja velike posljedice u daljnjem zivotu.

a tko je donio odluku kojeg roditelja djete vise treba? Besmislica... djete treba oba roditelja, djetetu je tesko ako je bez oca ili majke,nebitno...zato se potrudite svim silama da djetetu ne ogranicavate drugig roditelja...ako to djete volite..jer djete voli oba roditelja jednako.

A mozete li vi navesti 100 linkova gdje je znanstveno dokazano da je dobro za djete, da je iscupano iz doma gdje je zivjelo sa majkom i ocem, i nastavi provoditi 99posto vremena sa majkom , a sa ocem provodi 2 tjedno po par sati, i navesti istrazivanja da nije dobro za djete da boravi kod oba roditelja. Jer je djete prije rastave zivjelo sa oba roditelja.
I ubog cega se uopce borite za tezu da djete treba sto je manje moguce boraviti sa drugim roditelkem,nebitno da li je to majka ili otac.
Ne shvacam vasa razmisljanja da za djete nije dobro da ima na raspolagannu oba roditelja u jednakiom vremenu bez obzira sto zive na razlicitim adresama.
Djete rastavljenih roditelja moze imati i dva doma,sto ima u tome negativno.brigu,paznju i ljubav oba roditelja u jednakom obujmu i vremenu.

Ne slažem se s ovakvim tumačenjem.
Praksa je da se 'drugom' roditelju (i zašto bi to baš morao uvijek biti otac) dodjeli 'svaki drugi vikend i dva puta tedno po x vremena'. 
Stoga ja ovo tumačim da otac dva puta jedno dijete podigne u vrtiću i odvede slijedeći dan u vrtić.  Dakle, da dijete svai puta provede kod oca cca 16 sati. Plus vikendi.
I stvarno ne vidim zšto se majka oko toga toliko buni ako dva dana u tjednu radi popodnevnu smjenu a dva dana noćnu.
Ovakva presuda zapravo ide majci izrazio na ruku, zbog njenog varijabilno radnog vremena - samo ako se s ocem djeteta može dogovoriti da si oni raspored upotpunjuju.

Prema osobnom iskustvu, meni je nažalost takvo postupanje/djelovanje centra skroz uobičajeno, u šablonima njihovog djelovanja - "sveta voda". Mogu shvatiti da su pod nekim "možebitnim pritiskom", jer uvijek jedna strana, pa čak i obje budu nezadovoljne. Ali...stvar je u tome...da im je dužnost da u svim slučajevima gledaju isključivo na dobrobit djeteta/djece...a to ne čine...nek mi oproste one djelatnice koje to ipak čine, jer ne isključujem tu mogućnost. Djeca se na žalost neće/ne mogu/ne znaju žaliti na postupanje CZSS

Zahvaljujem na odgovoru i savjetima. 
Sa majkom nažalost ne postoji mogućnost nikakvog dogovora koji ne ide njoj u korist. Majka nije dozvolila kada je bila zamoljena da se zamijene vikendi kako bi dijete za vrijeme boravka kod oca moglo provesti u igri i druženju sa očevom partnericom i njezinom djevojčicom s kojom dijete ima jako dobar odnos pošto su ranije djevojčice često zajedno boravile. Otac je to morao tražiti na sudu, gdje mu je to i dozvoljeno. 
Majka čak nije prisutna kod predaje ni preuzimanja djeteta kada otac dolazi po nju i vraća je, već dijete samo izlazi iz zgrade i u povratku ulazi u nju. S prozora stana ju promatra očuh. 
Otac samo želi da je dijete sretno i zadovoljno kod oba roditelja. 
Na Centru drže majčinu stranu jer je ona "majka" i kažu da za promjene kod djeteta si je otac sam kriv. Jer majka stalno priča djetetu da je otac vrijeđa, a on to ne čini, već samo kaže što je istina. I to ne na ružan način. 

Naravno da to nije njen izbor. Jeste sa ovim upoznali CZSS? Pitam, jer je već i ovo dovoljno da se vidi da se sa djetetom manipulira i da se radi o emocionalnom zlostavljanju.
Nije navedeno, jer je zapravo tako odlučeno tj. jedan mjesec kod oca, a drugi kod majke, a to u naravi znači pola kod jednog i pola kod drugog. Prema ovome što ste naveli, uistinu nema razloga da se tijekom oba mjeseca dijete ne bi viđalo sa oba roditelja za ono vrijeme dok živi sa jednim roditeljem. Također, bih Vam savjetovala da se obratite CZSS i da tražite stručnu pomoć kako za svoje dijete, tako i za sebe, neka Vas struka uputi kako pristupiti ovako emocionalnom zlostavljanom djetetu, a sve s ciljem da bi se što prije oporavila i da bi počeli graditi svoj odnos s njom. 
I osvrnula bih se na ovu izjavu. Ne znam da li majka doslovno ovo ovako misli i kaže, ali svakako se nemojte dati uvjeriti u ovo. Vi ste joj otac i kao takav je uvijek imate pravo vidjeti, to mogu biti i kratki susreti, pa doslovno i od par minuta, ali uvijek imate pravo vidjeti svoje dijete. A da ne govorim o situacijama, kada i samo dijete to traži i treba. Npr. ako je dijete taj mjesec u majke, a živite na par minuta udaljenosti, nema ništa loše u tome da odete zajedno na sladoled, da dođe kod Vas na ručak i slično. Sve ovo u dogovoru sa majkom, a isto tako sve ovo i kada je taj mjesec dijete kod Vas. 

Policija će samo evidentirati, ništa drugo.

Gleda se cijela godina. Dijete odmah po zapošljenju prestaje biti uzdržavani član i najbolje ga je odmah odjaviti ako je izgledno da u tekućoj (obračunskoj) godini prelazi propisani limit za uzdržavanog člana. Limit na godišnjoj razini je šesterostruki  iznos osnovice osnovnog osobnog odbitka na godišnjoj razini što za 2018. iznosi 15.000,00 kn godišnje.
Ako prijeđe taj limit, ne može biti uzdržavani član na godišnjoj razini. 
Dakle, mami su skinuli olakšicu za cijelu godinu...tih 5000 kn je onda po tome olakšica koja je korištena 1-9 mj. 2018.

Problem je što Vi ne razlikujete osnovne pojmove, i  to ˝interes djeteta˝ od ˝prava na ravnopravno roditeljstvo i prava djeteta na oba roditelja˝.
Kao prvo, nije na djetetu  da odlučuje što je u njegovom interesu, jer jednostavno dijete nije zrelo za donošenje ovakvih odluka.
Kao drugo, ˝interesi˝ i ˝prava˝ nisu ista kategorija.  ˝Pravo˝ ima prednost. Radi se o pravu djeteta na oba roditelja i o pravu roditelja na ravnopravno roditeljstvo.
Kao treće, citirali ste članak 92 . Obiteljskog zakona, pa ste mogli vidjeti da su u idućim člancima definirane ove pojedine točke, te da nisu u skladu sa Vašim tumačenjem.
Kao četvrto, nema te aktivnosti koja je kao interes, prioritetnija od prava djeteta na oba roditelja i od prava roditelja na ravnopravno roditeljstvo.
Kao peto, ako su majci toliko bitni interesi djeteta, tada joj nitko ne brani da im ove aktivnosti organizira u vrijeme kada su djeca kod nje s obzirom da su veći dio vremena kod nje.
Evo Vam slučaj iz prakse. Sve je isto kao i kod Vas, ali otac kaže da on u to vrijeme ime susrete i viđanja i da majka slobodno upiše djecu u željene aktivnosti, ali izvan ovih termina. Majka to odbija pozivajući se na Vaše stavove. Otac dolazi po djecu i prema odluci ih odvozi i dovozi, te ignorira aktivnosti koje je majka dogovorila. Majka prijavljuje oca CZSS (konkretno radi se o CZSS Dubrava) i oni potvrđuju da je pravo na oba roditelja, kao i pravo na ravnopravno roditeljstvo ispred interesa djeteta za izabranu aktivnost, odnosno da se te aktivnosti imaju uskladiti sa odlukom suda o susretima. I danas je situacija da, otac i dalje dolazi po djecu i vraća ih prema odluci, a majka je klince upisala u iste željne aktivnosti, ali na drugom mjestu i u drugim terminima. Tako da djeca imaju susrete i odnose sa ocem sukladno sudskoj odluci tj. neometano i neovisno o dodatnim aktivnostima. A s druge strane, djeca idu na te dodatne aktivnosti koje su im važne i bitne u ovoj životnoj fazi. I nije bilo lako pronaći druge aktivnosti, odnosno iste se nalaze nešto udaljenije nego ove prvodogovorene. I da, otac i ovdje ravnopravno sudjeluje, i to na način da u dogovoru s majkom dovodi ili odvodi djecu na te aktivnosti koje su mimo dana kada su im susreti za druženje, tako da ova obveza nije isključio pala na teret majke.
Dapače, ovakvim intervencijama Vi štetite svojoj djeci. Najvažnije je da shvatite da im je za njihov razvoj prijeko potrebno da imaju ostvareno pravo na oba roditelja. Nikakav nogomet, košarka, rukomet ili slično ne mogu biti nadomjestak za pravo na oba roditelja, a koje je neophodno za psihofizički razvoj djeteta. Sport je bitan i to općenito za zdravlje nas ljudi, ali nikako ne može biti važniji od prava na roditelje i na roditeljstvo. Ukratko, ovakvo ponašanje dovodi do otuđenja djeteta. Evo Vam jedan link https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/konfliktni-razvod-i-otudenje-od-roditelja-dijete-u-sredistu-sukoba/  na ovu temu, te citiram:
Razna lica otuđenja .... opstruiranje kontakata djeteta i drugog roditelja (zabranjivanje kontakata ili osmišljavanje izlika da se kontakti ne održe poput treninga, pregleda, rođendanskih proslava, prehlade, učenja za test baš u vrijeme druženja s drugim roditeljem).
 

Članak 105. Obiteljskog zakona
(1)              Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.