Ruby_Danderfluff

Ne tuži Vas trgovac, nego država po službenoj dužnosti, jer država ima interes sprječavati protupravna ponašanja, pa čak i kad trgovcu nije bitno.

Čak neka praksa u tom dijelu kaže da se ne može ograničavati pravo na obranu u kaznenom postupku opasnošću od povreda časti i ugleda, pa možda čak ne biste niti uspjeli s privatnim tužbama radi uvrede ili klevete. Međutim, možda biste uspjeli u građanskom postupku radi naknade štete, pod uvjetom da možete dokazati da ste pretrpjeli neimovinsku štetu - povredu prava osobnosti zbog takve obrane okrivljenika.

Onda ostajem kod svog mišljenja: da Vi taj novac imate na računu, i da je to zajednička ušteđevina, onda je to druga stvar, onda biste je trebali podijeliti, no u ovoj situaciji Vi nemate novac, nego bivšoj supruzi možete samo počupati pola trsja i predati i pola opreme za podrum, a to nije imovina bračnih drugova.

U odluci kojom su djeca dodijeljena Vama, piše li i na kojoj adresi, ili samo piše da su s Vama?

Ako je određeno da djeca žive s majkom na adresi toj i toj, onda im ona ne može promijeniti prebivalište bez promjene plana. Ako je određeno samo da žive s majkom, onda može, jer gdje god majka živi, žive i djeca. Međutim, čak ni u toj situaciji im unutar Hrvatske ne može u MUP-u promijeniti prebivalište bez suglasnosti oca, pod uvjetom da je roditeljska skrb zajednička (ako se radi o planu zajedničke roditeljske skrbi koji je potpisan i ovjeren pred sudom), a odseliti u Njemačku još manje. Međutim, čim prijeđe granicu, vrsta postupka se mijenja, pa se tada radi o postupku međudržavne roditeljske otmice djece, koji je postupak kompliciran u odnosu na ovaj unutar države. Svakako treba regulirati sporna pitanja prije odlaska.

Šteta je jedno, ona je stvarno smanjenje imovine, ali novčana kazna je još dodatna stvar koju ćete morati platiti, ako je tako.

Kakav je postupak pokrenut radi kazni, prekršajni? Na svako takvo rješenje je moguće uložiti žalbu. Prethodno dolazi obavijest o prekršaju, ako firma ne smatra da je kriva, neka ne plaća po prekršajnoj kazni. Tada će doći optužni prijedlog, na koji se može žaliti, pisati pisanu obranu itd. Što se tiče naknade štete, nju se mora naknaditi, jer onaj tko prouzroči štetu, dužan je istu popraviti.

Vjerojatno će protiv Vas biti pokrenut kazneni postupak, po mom mišljenju ćete biti osuđeni na uvjetnu osudu ako ranije nije bio vođen kazneni postupak protiv Vas.

Može biti isplata vještaku, gdje sud nalaže računovodstvu da isplati vještaku nagradu ili neko takvo procesno rješenje.

Ako je ranije osuđivan, može dobiti i bezuvjetnu kaznu zatvora. Ali ako nije, jedno od navedenoga, ne oboje.

Ovisno o tome za što ga se tereti, dovoljan će biti Vaš iskaz, jer se načelno vjeruje svjedoku s obzirom da ga zakon obvezuje da mora govoriti istinu i da mora iskazivati (jer u protivnom za davanje lažnog iskaza može kazneno odgovarati), a tim više, žrtve nasilnih kaznenih djela se načelno smatra da se ne bi izlagale strahu i ponovnoj viktimizaciji, da ne govore istinu. Dakle, očigledno sve što imate, imate u mobitelu. Možete reći da to imate i pokazati sucu na njegovo traženje, ali je moje mišljenje da će Vaš iskaz biti dovoljan za osudu.

Po mom mišljenju, neće, ta strana mora ili doći ili ovlastiti punomoćnika da dođe umjesto njega.

Za siguran odgovor bi trebalo priupitati tijela koja lišavaju poslovne i radne sposobnosti, i vjerojatno to ovisi od slučaja do slučaja, ali svi liječeni ovisnici za koje ja znam su radno i poslovno sposobni, to (obično) nije bolest koja automatski lišava poslovne ili radne sposobnosti.

Moguće je darovati nekretninu, jer svatko može raspolagati svojom nekretninom kako hoće dok je živ i dok je njegova. Upis u zemljišne knjige ugovora o doživotnom uzdržavanju ima samo publicitetnu funkciju, da se onaj koji takvu nekretninu kupi ili dobije u slučaju spora radi povrata, ne može pozivati da nije znao da postoje neka prava trećih na toj nekretnini, ali čak i da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zabilježen u zemljišnoj knjizi, ona se i dalje može darovati. Bilo bi, dakako, sigurnije prvo raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer se tako izbjegavaju budući sporovi, a ugovor se raskida isto onako kako je sklopljen - u pisanom obliku i solemniziranom aktu ili ovjerenom od strane suda.

Imate pravo na povrat ulaganja u tuđe, dakle ono za što možete dokazati da ste uložili u njegovu nekretninu. Međutim, to je pravo na isplatu, ne na utvrđenje prava vlasništva u nekretnini.

Po mom mišljenju, niste, jer su bespovratna sredstva obično namjenska i moraju se utrošiti u točno određenu svrhu. Dakle, radi se o imovini koju više nemate, jer ste je utrošili. Na isti način se ne mogu tražiti sredstva koja su utrošena u špeceraj, režije i slične utrošive stvari za vrijeme trajanja bračne zajednice. U što su ovdje konkretno uložena bespovratna sredstva?

Je li gradilište kupljeno i od kojeg novca, za vrijeme trajanja bračne zajednice?

Nažalost, u pravu su, ali ništa ne gubite ako uložite žalbu.

Ne, ovlašteno tijelo mora utvrditi smanjenje radne sposobnosti, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposrednu opasnost od smanjenja radne sposobnosti, da bi to obvezivalo poslodavca da bi morao eventualno ponuditi radniku drugi odgovarajući posao, odnosno prilagoditi mu uvjete rada. Dakle, mora biti riječ o pravomoćnom i konačnom rješenju donesenom u upravnom postupku od HZMO, ako se ne varam.

Načelno, radnik snosi poslodavcu štetu koja je na radu ili u vezi s radom nastala njegovom krivnjom. Dakle, mora postojati namjera ili gruba nepažnja radnika. U konkretnom slučaju, slažem se, ne postoji niti namjera niti gruba nepažnja, već je jedino što poslodavac sada može, uvjetovanjem nastavka radnog odnosa "prisiliti" radnika da kompenzira navodnu neutvrđenu štetu sa svojim primanjima (ali to može samo uz suglasnost radnika), ili ono što bi u pravilu trebao - on zgutati taj gubitak, prijaviti nepoznatog počinitelja za krivotvorenje novca i to je to. Radnik na povrat tog iznosa ne mora pristati, ali u pravilu pristaju zbog već spomenutog uvjetovanja nastavka radnog odnosa. Ovakva praksa nije u trgovinama samo u ovoj situaciji, bilo je u medijima da su zaposlenici u trgovinama dužni snositi inventurne manjkove, trošak robe koja ostaje neprodana, a ističe joj rok (ili joj je čak istekao, pa su radnici prisiljeni kupovati takvu robu) i sl. To je po meni kriminalno i strašno, jer vlasnik trgovačkog lanca prelijeva rizik svog poslovanja na one koji su najslabiji.

Ima li poslodavac osiguranje radnika?

Tko ima autorsko pravo na brend i dizajn logotipa?

Opća uredba o zaštiti osobnih podataka govori o uvjetima za postavljanje video-nadzora.

Ako se psi ne drže u adekvatnim uvjetima, možete pozvati veterinarsku inspekciju da izađe na teren.

Za Švicarsku ne mogu reći, jer ona nije dio EU, ali znam da u nekim zemljama, npr. Švedskoj, možete kao hrvatski odvjetnik ograničeno prakticirati hrvatsko pravo kao EU-advokat.