Ruby_Danderfluff

Nije to raskid, već prestanak ugovora zbog isteka vremena na koji je sklopljen. Trebali biste biti odjavljeni s 15.12., a ovaj raskid služi samo kao obavijest Vama o prestanku radnog odnosa, po mom mišljenju. Dakle, bitno je na koji dan ste odjavljeni, a to ćete saznati u mirovinskom.

Jedino mogu ponoviti ovo, ne znam što bih Vam drugo savjetovala. Dakle, kao protustranku istaknite HZMO.

Po mom mišljenju, ne igra ulogu, osim ako se radi o povezanim osobama. Poslovni udjel u trgovačkom društvu je imovina, vlasništvo, a ne funkcija kojom se stječe status mirovinskog osiguranika (druga bi stvar bila da je ta osoba direktor ili član uprave tog trgovačkog društva, tada bi mlada osoba morala biti prethodno osigurana po toj osnovi, pa ne bi moglo biti riječi o prvom zapošljavanju). LINK

Ja isto mislim da je ista situacija i s državnoodvjetničkim savjetnicima, da. Nastojalo se to prebroditi uvođenjem funkcije višeg sudskog i državnoodvjetničkog savjetnika, koji ima malo višu plaću, ali još uvijek je državni službenik, a ne državni dužnosnik kao što je sudac, odnosno zamjenik državnog odvjetnika, pa ne uživa i druge iste beneficije.

Ovisi od suca do suca i od slučaja do slučaja, predmet se mora pojaviti pred sudom da bi se moglo reći. Znamo da kad radnik izbubeta poslodavca, da je to razlog za izvanredni otkaz. Kad ukrade novac, to je također za izvanredni otkaz. Uglavnom, kad god je nešto istovremeno i povreda radnog odnosa, i kazneno djelo, gotovo sigurno možemo reći da je to razlog za izvanredni otkaz.

Posljedice kaznene prijave su te da će policija i državno odvjetništvo provoditi izvide - ispitat će nju, ispitat će Vas, izvršit će uvide u poruke, eventualno mobitel ili informacije ISP-a, ispitat će svjedoke koje ona predloži, ako ih ima, i slično. I tada će državni odvjetnik donijeti odluku hoće li podići optužnicu protiv Vas ili odbaciti kaznenu prijavu. Ako odbaci kaznenu prijavu, nikome ništa. Ako podigne optužnicu, tek tada nastupaju neke posljedice za Vas - da ćete se morati odazivati raspravama, da nećete moći dobiti čistu potvrdu o nekažnjavanju i slično. Ali do toga je još daleko.

To nije valjan razlog za izvanredni otkaz, moralo bi se raditi o povredi tako teškoj da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Je li glavni dužnik fizička ili pravna osoba? (odnosno, moramo li gledati u Stečajni zakon ili Zakon o stečaju potrošača?)

Poštovani, uklonila sam ime trgovačkog lanca jer nije relevantno za Vaš upit. Što se tiče snimke događaja, trgovački lanac je Vama nije dužan dati, ali će biti dužan po nalogu suda u slučaju sudskog postupka. Po mom mišljenju, majka će nakon okončanja liječenja moći podnijeti odštetni zahtjev tom trgovačkom lancu za svu štetu koja je nastala, i to imovinsku (gubitak zarade, bolovanje, angažman njegovatelja i sl.), i neimovinsku (smanjenje životne aktivnosti, strah, pretrpljeni fizički bolovi, naruženost i sl.) Po mom mišljenju, odgovornost za štetu postoji, jer se radi o prolivenoj tekućini koja nije bila adekvatno obilježena niti obrisana, te za nju trgovački lanac odgovara. No daljnji koraci bi svakako bili angažman odvjetnika koji se bavi naknadama štete, jer će on bolje moći procijeniti koju visinu štete će biti oportuno potraživati. No kao što je rečeno, odštetni zahtjev se postavlja tek po okončanju liječenja, tako da za isto imate dovoljno vremena.

Međutim, nije ovdje pitanje stečevine, već nasljeđivanja za slučaj smrti.

Ako zastupate samostalno i pojedinačno, možete i samostalno i pojedinačno donijeti i odluku o sporazumnom raskidu.

Je li Vam dana mogućnost da se pisano očitujete na opomenu? Neovisno o tome, Zakon o radu Vam daje mogućnost da protiv svake odluke poslodavca kojom smatrate da Vam je povrijeđeno neko pravo, u roku od 15 dana podnesete zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa na način da tražite da se takva odluka ukine. Kao obranu, predlažem da podnesete takav zahtjev, u kojem ćete obrazložiti da se radilo o govornoj figuri, a ne o uvredi prema kolegici, da se radilo o raspravi na radnom mjestu, a ne razmiricama i da ste s kolegicom inače u izvrsnim odnosima, da ste joj uputili ispriku i da je ona istu bez razmišljala prihvatila itd., te da smatrate da je opomena prestroga i predlažete da poslodavac povuče odluku o opomeni. Poslodavac ovo može i ne mora uvažiti, ali ste se Vi time "oprali" i uspjeli očitovati. Nažalost, ako poslodavac ne uvaži ovakav zahtjev, smatram da sudsku zaštitu ne biste imali pravo tražiti, jer su naši radni sudovi zauzeli stav da opomena nije povreda radnikovih prava iz radnog odnosa i da protiv opomene radnik ne uživa sudsku zaštitu pa bi takav tužbeni zahtjev bio odbijen. No neovisno, zahtjev za zaštitu prava možete podnijeti, mislim da u tome nema nikakve štete. No morate razumjeti i poslodavca, ako je ova rasprava vođena pred strankama ili nadređenima, možda postoji određeni pritisak da se ovaj incident zabilježi i dostojno kazni. A možda Vam netko i sapuna dasku, o tome također promislite.

Dakle, radnik dok je zaposlen kod poslodavca, ne smije za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti poslodavca, eventualno ako je prethodno od Vas tražio suglasnost i Vi mu suglasnost dali (vidite odredbu čl. 101. ZOR-a).

Jeste li opomenu primili osobno na kućnu adresu ili ste odbili preuzeti pismeno? Ako imate u ustanovi povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika, možete se obratiti njemu/njoj i tražiti zaštitu svojega dostojanstva pritužbom na ponašanje poslodavca.

Imate pravo zahtijevati od radnika da Vam preda svu zaradu koju je ostvario iz obrta ili da prenese na Vas potraživanje prema svom obrtu, odnosno možete tražiti naknadu pretrpljene štete zbog toga, za što imate rok od 3 mjeseca od dana saznanja za njegov obrt.

Nisam sigurna da bi to moglo biti riješeno kroz djelovanje policije i državnog odvjetništva, jer je dio novca plaćen, što isključuje prijevarnu namjeru.

Nije kazneno djelo, ali je i dalje prekršaj po Zakonu o zabrani sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, na koju opciju, po mom mišljenju, Carinska uprava ionako češće ide.

Načelno, nema zapreke, dok god poštujete termine susreta i druženja određenih sudskom odlukom.

Mogućnosti su različite: od dogovora, zajedničke skrbi za djecu (postoji li takva mogućnost), do Vašeg pokretanja postupka radi promjene odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, ako smatrate da selidba u inozemstvo ne bi bila u najboljem interesu djece. Dakle, tu dolazi u sukob majčina sloboda da se slobodno kreće i seli, dobrobit djece i Vaša prava kao roditelja s kojim djeca ne žive. Problem je u Vašem načinu rada, jer 10 tjedana dok Vi radite netko treba biti s djecom u Hrvatskoj i brinuti za njih. Ako postoji mogućnost da radite u Hrvatskoj, a istovremeno majka ustraje u selidbi u inozemstvo, mislim da imate dobre šanse da Vam djeca budu dodijeljena, jer se gleda što je u najboljem interesu djece, a selidba u drugu kulturu, bez mreže obiteljske podrške i prijatelja to vjerojatno nije.

Plan zajedničke skrbi ste mogli i još uvijek možete sklopiti kod centra za socijalnu skrb, tada Vam izvješće o bezuspješno provedenom obveznom savjetovanju više neće niti trebati. Tužbu za razvod braka Vam može napisati i netko tko nije odvjetnik, da. Postoji tablica minimalnih potreba djeteta, i iz nje će sud iščitati koliki iznos uzdržavanja svakom djetetu pripada. Ali nije to tako kako Vi i suprug zamišljate - sud će u postupku odrediti sljedeće: 1. da će djeca živjeti s jednim roditeljem, 2. da će s drugim održavati osobne odnose na način da će se družiti u određenim terminima i na praznicima (to je pravo djece koliko i roditelja i to se mora poštovati radi dobrobiti djece) 3. da će taj drugi plaćati uzdržavanje u određenom iznosu, ako su djeca maloljetna, najčešće na račun roditelja s kojim žive. To što Vaš suprug priča da će on ostaviti djecu centru da se brine za njih, neće se dogoditi, to on Vas time plaši i prijeti Vam. Zašto, to je vaš međusobni odnos, ali da opterećujete djecu s vašim partnerskim odnosom, to mi se čini da je točno, i radi dobrobiti djece morate to oboje prestati činiti i ljudski se dogovoriti na koji ćete način zajedno podići tu djecu da budu dobri i sretni ljudi. To je vaš zajednički životni zadatak, pa bili vi u braku ili ne bili.

Otac nije u pravu, jer to što jedan roditelj krši obveze iz privremene mjere ne daje drugom roditelju pravo da također krši te obveze: otac se ima pridržavati termina susreta i druženja i ako je određeno da on dovozi i odvozi djecu, tada on to mora i činiti.

Ono što Vi želite je lišenje oca prava na roditeljsku skrb, pa pogledajte odredbe Obiteljskog zakona o tome (čl. 171. i dalje Obiteljskog zakona) - morate staviti prijedlog za lišenje oca roditeljske skrbi u izvanparničnom postupku pred nadležnim sudom po mjestu prebivališta djeteta.

Ako imate putovnicu ili osobnu iskaznicu, ne morate ići ni u čijoj pratnji i ne treba Vam nikakva punomoć, to se ionako odnosilo na mlađe od 14 godina.

Za vježbenike ne može u smislu stručnog osposobljavanja, za službenike i administratore može i stručno osposobljavanje. Međutim, još ide ona mjera oslobođenja od doprinosa na plaću za osobe mlađe od 30 godina koje se prvi put zapošljavaju, pa mislim da i vježbenici potpadaju pod to (ali to ne znači i od doprinosa iz plaće, tako da dio doprinosa za mlađeg radnika ipak treba plaćati).

Ako ste udovoljili tužbenom zahtjevu tužitelja nakon što ste primili tužbu, tada će tužitelj tužbu povući, a Vas će sud obvezati na plaćanje parničnog troška - ako tužitelj takav trošak bude tražio. Sud će o troškovima nakon povučene tužbe vjerojatno donijeti posebno rješenje, te ćete to rješenje primiti. Međutim, čini se da je tu tužitelj pogriješio, jer je zatvarao krive obveze, pa je moguće da nećete imati nikakvih troškova, jer Vi ustvari niste dali povoda tužbi.