Ruby_Danderfluff

možda je lakše odgovoriti u kojim je situacijama Ustavni sud nadležan: prema Ustavnom zakonu o ustavnom sudu, Ustavni sud ima dvije glavne funkcije - ocjenjuje ustavnost zakona s Ustavom i drugih propisa s Ustavom i zakonima (ovdje odlučuje općenito, neovisno o pojedinačnom slučaju podnositelja), te odlučuje o postojanju povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim dokumentima i zakonima u povodu ustavne tužbe (ovdje odlučuje individualno, na temelju ustavne tužbe pojedinačnog podnositelja). Ustavni sud ima još neke funkcije, ali mislim da su one rjeđe i manje bitne (rješavanje sukoba nadležnosti između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, izborni sporovi, drugi stupanj u povodu stegovne odgovornosti i razrješenja sudacaca itd.) U svim ostalim slučajevima mislim da ne postoji nadležnost Ustavnog suda.

je li vjerodostojna isprava podobna za ovrhu, odnosno jesu li u njoj navedeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta i opseg te vrijeme ispunjenja novčane obveze? ako je tako, smatram da možete ići sa ovršnim prijedlogom javnom bilježniku, time da riskirate mogućnost prigovora (solemniziran ugovor i ovršna klauzula u njemu bi, u tome se slažem s Matrixom, poprilično poboljšali vaše šanse za brzu naplatu).

Offtopic, još uvijek nisu donijeli nešto recentniji Zakon o vanparničnom postupku, što mi se čini prilično strašno svaki put kad naletim na tu informaciju.

Nažalost, samo je sudbenoj vlasti dano da tumači pravo, a ona to čini u individualnim slučajevima, ne kroz općenite upite, po mom mišljenju. Eventualno za svoju dušu možete postaviti upit Ministarstvu unutarnjih poslova (ali ne očekujte od njih kreativno tumačenje prava, obično će vam samo prepisati zakonske odredbe) ili se obratite Katedri za pomorsko i općeprometno pravo nekog pravnog fakulteta radi tumačenja normi - ali ni to neće imati učinke stvaranja kritične mase, po mom mišljenju.

Radi odgovora na ovo pitanje, čitala sam odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na tajno društvo, u kojima se spominje tajni član - dakle, ugovorom o ortakluku, jedna osoba može uložiti ulog u imovinu poduzeća druge osobe, i tada u skladu s ugovorom o ortakluku sudjeluje u dobiti i gubitku tog poduzeća. Dakle, sa stajališta Zakona o trgovačkim društvima smatram da je ovakav dogovor dopušten. Međutim, u pravu ste da direktor trgovačkog društva u stranom vlasništvu čini barem dvije povrede: povredu radnopravnih propisa na način povrjeđuje zakonsku zabranu tržišne utakmice (zabrana radniku da se, dok radi za jednog poslodavca, natječe s tim poslodavcem radeći istu djelatnost za svoj ili tuđi račun), i kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju (zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju po novom kaznenom zakonu više ne postoji) iz čl. 246. Kaznenog zakona, prema kojoj to kazneno djelo čini onaj tko povrijedi dužnost skrbi o tuđim gospodarskim interesima koja mu je povjerena pravnim poslom, sudskom odlukom ili odnosom povjerenja i time pribavi sebi trećoj osobi protupravnu imovinsku korist, odnosno prouzroči štetu osobi o čijim je imovinskim interesima bio dužan skrbiti. Dakle, mislim da bi ovakvo postupanje bilo legalno kada tajni član ne bi istovremeno bio i direktor marketinga društva koje se potencijalno oštećuje. Ali ostaje pitanje: kako dokazati postojanje tajnog društva, odnosno nelegalno postupanje direktora? Po mom mišljenju, optužbi nije dovoljno dokazati samo da je on učinio ulog u to društvo (unio svoju imovinu u tuđe poduzeće), već i to da je to učinio s namjerom da bi povrijedio tuđe gospodarske interese i time sebi priskrbio protupravnu imovinsku korist.

savjetujem vam da angažirate odvjetnika specijaliziranog za naknade štete iz prometne nezgode, koji će vjerojatno za vas pokušati naplatiti štetu od osiguravajućeg društva vozača automobila koji vas je udario (ako su okolnosti doista takve kako opisujete), ali ne očekujte brz priljev naknade štete, jer pretpostavljam da nisu još poduzete nikakve mjere protiv štetnika, a niti je vaše liječenje završeno.

Zakon o nasljeđivanju, po mom saznanju, kaže da se na ostavinsku raspravu pozivaju "zainteresirane osobe" (kasnije zakon govori samo o zainteresiranim osobama koje daju nasljedničku izjavu, odnosno onima koje žele biti nasljednici). Također nisam našla ništa u Zakonu o nasljeđivanju o postupanju ostaviteljevih dužnika glede ispunjavanja obveze prema nasljednicima. Možda ste u pravu, pa nije loše da obavijestite javnog bilježnika o postojanju i visini tražbine, te da predložite da se preostali dio obveze ispuni nasljednicima na samoj ostavinskoj raspravi ili izrijekom odredi u rješenju o nasljeđivanju. Konačno, možda možete predložiti javnom bilježniku da preostali iznos obveze preuzme u javnobilježnički polog (predajom u polog vi se oslobađate obveze), te da on razdijeli iznos nasljednicima nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (sukladno čl. 228. Zakona o nasljeđivanju)

I ja sam primijetila trend što se tiče kaznenih djela, a čula sam od jedne kolegice o slučaju gdje su se rješavali osobe koja nije u zakonskom roku položila državni stručni ispit.

slažem se s hurusom: u određenom broju slučajeva već zahtjev za zaštitu prava upali, pa nije potrebno dalje se natezati s poslodavcem da bi radnik ostvario svoja prava.

slažem se s felixxom, nemojte početi ulagati u tuđe prije nego što sve dogovorite: iako će sve počivati na dogovoru i povjerenju, trebate barem sestrinu riječ da vam nakon smrti roditelja neće osporavati vlasništvo ili zahtijevati nužni dio. Ili riješite pitanje vlasništva već prije smrti roditelja tako da vam roditelji ustupe ostavinu za života, odnosno raspodijele ostavinu, ili ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ili darovanjem i sl., ovisno o vašim preferencijama i sadržaju vašeg eventualnog dogovora.

slažem se s felixxom, šanse su nikakve, ali ne samo iz razloga koje on navodi, već i zbog objektivne činjenice da je dijete rođeno i da je (osim ako sumnjate u suprotno), zacijelo vaš potomak. vrijeme saznanja za činjenicu očinstva je irelevantno.

u uputi o pravnom lijeku u donjem dijelu rješenja o ovrsi imate sve podatke o tome u koliko primjeraka i kome se šalje (javnom bilježniku, koji prosljeđuje na sud). biljege ne lijepite na svoj prigovor, već kad pošaljete prigovor, sud odredi visinu sudske pristojbe na prigovor, pa vam pošalje rješenje o pristojbi s iznosom i brojem računa na koji morate platiti pristojbu.

osim ako je sud u drugom gradu pa je odvjetnica slala poštom, pa onda niti ona nema kopiju sa datumom predaje, to vi najbolje znate. kao što kaže bovu, najjednostavnije vam je nazvati ovršni upisnik tog suda i pitati je li ovršni prijedlog predan, nitko vam ne brani da kontrolirate rad svog punomoćnika, pogotovo ako nemate povjerenja u njega.

već vam je rečeno, nemojte to učiniti ako on kod vas stvarno ne živi: nemojte zbog sebe davati lažne podatke državnim tijelima.

ako mogu dodati, u tom slučaju je potvrđen prekršajni nalog, i sve što u njemu piše postaje pravomoćno, pa i odredba o plaćanju 2/3, po mom mišljenju.

što se tiče "črčkanja", mislim da se radi o tome da djelatnici CZSS moraju sastaviti službenu bilješku oko svakog sastanka koji obave i da te službene bilješke idu u spis predmeta. pokušajte snimati razgovor, pa vidite hoće li se sastanak nastaviti, oko toga zaista nisam čula da postoji praksa. Ažurirano zašto vas smeta da se snima? možete im se obratiti drugim putem: e-mailom ili otići osobno u poslovnicu radi informacije, pa nećete biti snimani, ako vas to smeta (naime, zbog toga što mi bliska osoba radi u telefonskoj podršci, razumijem rezon iza toga: snimanje razgovora služi, osim tome da se "unaprijedi usluga", i da živčani korisnici ne mogu nekažnjeno maltretirati zaposlenike te kompanije, što se vrlo često događa: jednoj poznanici koja radi putem telefona je jedan stariji "gospodin" rekao da bi bilo bolje da se prostituira - samo malo grubljim rječnikom - nego da radi posao koji radi).

Ili utaja poreza ili carine (čl. 256. Kaznenog zakona) ako je vrijednost utajene robe veća od 20.000,00 kn ili Izbjegavanje carinskog nadzora (čl. 257. Kaznenog zakona) - mada se ovdje ne radi o robi čiji je promet ograničen ili nedozvoljen.

Kreditnim karticama? Po mom mišljenju, da, jer ste ispunjavanjem pristupnice sklopili ugovor o korištenju kartice s kartičarom, te je kamata ugovorna, ako postoji. Međutim, to se ne odnosi u potpunosti na situaciju u kojoj vas kartičar ovršuje radi neisplate duga po kartici, jer u prijedlogu za ovrhu on može tražiti i ugovornu kamatu i zateznu kamatu radi zakašnjenja.

u svakom slučaju, ugovor o zakupu (ne najmu) bi trebao biti sklopljen u pisanom obliku, vaša majka je obveznica plaćanja poreza (ona može uvećati zakupninu za iznos poreza). Za detalje sve možete saznati na stranicama porezne uprave, te mislim da nije potrebno izdavanje računa.

Ovisi o županijskom sudu, neki su brži, a neki sporiji, pa je teško reći. isto tako, iako vi tvrdite da je i vama kao laiku jasno da je žalba bespredmetna, mi to ne možemo potvrditi, pa će možda trajati i dulje.

je li kumi oduzeta poslovna sposobnost i ako jest, tko joj je postavljen za skrbnika? (kako je moguće da nju netko "šalje" na psihijatriju?) Znate li ili samo pretpostavljate da im je prepisala svoje vlasništvo?

čl. 164. Zakona o obveznim odnosima kaže da se obveza može ispuniti: - vjerovniku (što je u vašem slučaju nemoguće), - osobi koju odredi vjerovnik (što on vjerojatno nije učinio prije svoje smrti), - osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom ili ugovorom između vjerovnika i dužnika (što su, pretpostavljam, zakonski nasljednici) Vjerujem da možete pretpostaviti tko su zakonski nasljednici, ali predlažem da pričekate da bude proveden ostavinski postupak i da javni bilježnik donese rješenje o nasljeđivanju, te da vam onda zakonski nasljednici predoče pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kako biste mogli vidjeti kome i u kojim omjerima ćete ispuniti svoju obvezu.

zakon o radu kaže da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, ali da nevaljanost oblika ne povlači za sobom nevaljanost ugovora o radu. međutim, mislim da bi teret dokazivanja bio na vašoj prijateljici da dokaže da je ugovora o radu uopće bilo, a teško će to dokazati bez prijave na mirovinsko i zdravstveno, bez (pretpostavljam) svjedoka i slično. moguća je prijava inspekciji rada, ali ponovno - bez dokaza teško. prijava poreznoj upravi (radi neizdavanja fiskalnih računa) je također moguća, ali to ne garantira vašoj prijateljici da će ostvariti svoja prava. raspolaže li ona bilo kakvim pisanim tragom o svom zaposlenju, bilo kakvim svjedocima?

po mom mišljenju, mogla vam je prestati služba ovako kako je prestala, jer - vi niste dobili otkaz u svibnju ove godine, rješenjem o prestanku službe je samo konstatirano da vam je prestala služba po sili zakona, i to rješenje ima deklarativan karakter, vama je služba ustvari prestala pravomoćnošću osude, a u vrijeme kad ste bili osuđeni, djelo je bilo kazneno, a ne prekršajno.

da, to je točno.