hetta

Ja sam Vam pokušala pomoći oko toga na koji način da postignete za se ipak prizna ozljeda na radu. Ako imate neke druge ciljeve, planove....onda je to druga priča, u prvom postu to niste naveli. Sretno.

Da, ali ima i nastavak ovog što ste citirali: Ozljedom na radu, u smislu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ne smatra se ozljeda odnosno bolest do koje je došlo zbog: - urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest. Za ovo se "uhvatio" HZZO. Žalba na samo odbijanje priznavanja ozljede neće uroditi plodom ako ćete se osvrtati samo na to "pa radio je 3,5 godine bez problema". Obavezno u žalbi stavite naglasak na materijalnu situaciju koju će nepriznavanje ozljede još više otežati: kredite, djecu i slično - naravno, ono što zbilja odgovara istini. Vodite računa o tome da se rok računa od slijedećeg dana od kojeg ste primili rješenje. I da se broje svi dani u tjednu, svih 7 dana. I žalbu obavezno pošaljite preporučeno s povratnicom ili ako nosite osobno u HZZO tražite da Vam daju dokaz dokaz da ste predali žalbu.

Regres se ne isplaćuje onima koji su u radnom odnosu, ali iz bilo kojeg razloga nisu radili. Mogao ti je recimo ne dati za 2018., a dati za 2019.g. ali ne oboje. Možda ti ovo bolje objasni nego ja, citiram: Regres se neoporezivo može dodijeliti radniku neovisno o tome u kojem dijelu godine je s poslodavcem započeo radni odnos, ovisno o tome koristi li godišnji odmor kod poslodavca koji ga isplaćuje, s time da treba voditi računa da je ukupna isplaćena svota prigodnih nagrada do 2.500,00 kuna godišnje. Osim toga, poslodavci bi trebali voditi računa o tome da prigodnu nagradu regresa ne mogu isplatiti radnicima na porodiljinom, roditeljskom dopustu ili bolovanju zato što radnici koriste prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te ne koriste godišnji odmor u navedenom razdoblju isplate.

Eh, sad ispada da ima probni rok 3 mjeseca. Ugovor na određeno od tri mjeseca i sva tri mjeseca probni rok. Mislim da svi znamo da je nakon tri mjeseca kraj. Ako poslodavac ne sazna i prije, a teško da neće. Onda joj može odmah dati otkaz, probni rok je. Nije zadovoljila probni rok i gotovo. Ne trebamo uopće diskutirati o tome da li mu treba sad reći za trudnoću ili ne. Nije bitno. Dakle, preostaje za se zaposlite i radite dok ide.

Ja se ne bi baš složila. Naime, ako je gospođa trudna u vrijeme zasnivanja radnog odnosa i to zna (a moći će se dokazati da je znala, ako netko želi dokazati, pretpostavljam da je bila kod liječnika), poslodavac se može pozivati na čl.24, da mu nije rekla nešto o svom zdravlju (a trudnoća je to), a što može utjecati na radni odnos. Onda se radnica pozove na čl.25, pa poslodavac kaže da trudnoća JE u vezi s radnim odnosom itd. Ja bi rekla ovako: ako se radi o državnoj službi neće joj nitko ništa ako ju se zaposli dok je trudna i nije to rekla. Ako se radi o državnoj tvrtci ili privatnoj, lako da bi joj mogli dati otkaz, a ona nek ih tuži i može biti i da će i izgubiti sud. Sve je moguće. To je neko moje iskustvo. Osim ako Borbena ima neki članak iz ZOR-a gdje baš izričito piše da trudnica ne mora obavijestiti poslodavca o trudnoći pri zasnivanju radnog odnosa, toliko daleko moje znanje ne ide.

Tako je. Osim toga, ako radnik iz opravdanih razloga (a to je svakako da ne možete do pošte ni do posla) ne može dostaviti potvrdu, mora ju dostaviti čim bude u mogućnosti. U Vašem slučaju ja bi se, kako Borbena kaže, samo pobrinula da imate neki dokaz da ste javili. Poziv to baš i neće biti (može poslodavac reći da niste zvali), ali pošaljite mailom. Navedite u mailu i to da ste već javili telefonski. Ako nemate kako skenirati, imati mobitel, poslikajte, pošaljite mail sa moba....i sačuvajte dokaz. Inače, rok za dostavu Vam je istekao jer se broje i neradni dani, što mnogi ne znaju. To u slučaju ako Vam je prošli petak otvoreno bolovanje. Ako je ovaj ponedjeljak rok za dostavu službeno istječe u četvrtak u ponoć, dakle sutra. Jer se broje svi dani, sa početkom brojenja od slijedećeg dana od nastanka događaja za koji brojite dane.

Tako je. I još nešto - prava na plaću se ne možete odreći, tako da taj papir koji ste potpisali poslodavcu ne vrijedi ništa. I dalje je u obvezi isplatiti Vam plaću. Jer inače bi ispalo da ste zadnji mjesec radili na crno. Dakle, neisplata plaće je protuzakonita, a i rad na crno. Nemojte se bojati prijaviti ga ako Vam ne isplati zadnju plaću (nemojte prijavljivati to da ste nešto potpisali, jer po tom pitanju se ne može ništa, koncentrirajte se na pitanje isplate plaće, da li će biti/je bilo ili ne). Nemate što izgubiti. Neće Vas tužiti jer zna da nema za što. Pogotovo ako zbilja ima i odvjetnika, taj pogotovo zna da je sve samo pokušaj da Vas se zastraši. Jedino što napominjem da inspekcija rada može "utjerati" samo isplatu minimalca, ako imate ugovorom ugovoren veći iznos plaće od toga to bi ga morali privatno tužiti.

Jasno. Jedino što dok ta komisija HZZO-a ne donese odluku ti i dalje moraš raditi.

Opet, potaknuta nečijim tuđim postom, i činjenicom da znam nekoga tko je u takvoj situaciji - da li je moguće/legalno biti na neplaćenom dopustu u Hrvatskoj i raditi istovremeno u npr.Njemačkoj? Jer po mom mišljenju - nije. Jer si i dalje u radnom odnosu, iako ti isti miruje. No, moj poznanik kaže da radi upravo to. Pa hej, i ja bi možda onda tako probala. Pa eto, ako ima netko mjerodavnu informaciju...ili možda da pitam njemačke institucije?

Potaknuta temom jedne druge forumašice, imam pitanje: da li je liječnik opće prakse potpuno neovisan u odlučivanju o otvaranju bolovanja u smislu da ima pravo ne otvoriti isto iako u nalazu specijaliste piše preporuka za isto? Pretpostavljam da neće nikad pisati "preporuča se otvoriti bolovanje", ali će možda pisati "mirovanje, odmor" ili ne znam što, a što sugerira da se ne može paralelno i raditi.

I ako imate pisano odobrenje da radite dodatni posao (u suprotnom bi Vas netko mogao prijaviti). Jer pišete da ste državni službenik. Nekako mi to ne ide zajedno - neplaćeni dopust i dodatni posao. S ljudske strane razumijem što govorite, samo Vas upozoravam - nažalost, svi znamo da među kolegama imamo svakakve.

Da li radnik ima obvezu nošenja zaštitnih naočala ne piše ni u kakvom zakonu, niti je na radniku da sam procjenjuje treba li ih ili ne nositi, već navedeno nego piše u Procjeni rizika poslodavca. Radnik ima pravo da mu je ista dostupna na mjestu rada odn.mora biti obaviješten gdje i kada mu je dostupna. Ako mu nije dostupna (ili uopće niti ne postoji), poslodavac je u prekršaju. S obzirom na navedeno, očito poslodavac ima neko iskustvo zbog kojeg zna da su naočale obvezne, ali ne mora biti. Dakle, tražiti Procjenu na uvid. A što se tiče vrste i kvalitete naočala, eh...riješiti prvo što piše u Procjeni.

Ovdje se radi o državnom službeniku, pa tražimo neki argument iz područja koje se odnosi na njih. KBC-ovci nisu državni službenici. Osim toga, ovdje se radi o čak dvije različite županije, ne dvije lokacije u istom gradu.

U aneksu ugovora vjerojatno piše da je to aneks ugovora tog i tog. Ako je tako, i aneks prestaje vrijediti. Ako je definirano nekako drugačije, onda može vrijediti i tri godine. Trebali bi znati točno. Ali vjerojatno je ovo prvo.

Budemo vidjeli. Ako bude inspekcijski nalaz pokazao nedostatke, poslati ću ga i tražiti povrat sredstava na osnovo toga. Od bookinga, pa ćemo vidjeti, možda posluži nekome drugome informacija, u budućnosti.

Ja sam komentirala na ovoj temi i sama imam upit za prijateljicu, obje smo državne službenice, ali ne možemo nikako naći rješenje za ovu situaciju, a isto se tiče premještaja. Dakle, kako je ured X ostao bez jednog službenika, njegovo mjesto se "popunilo" na način da je službeno slobodno, a prijateljica pokriva svoje radno mjesto u gradu Y i ovo u X. Bez ikakvog plana, ovisno o tome kakva je "potreba službe", ona taj dan ide u X ili Y na posao. Ili ode u X, pa ju pošalju u Y, vozi se između, pokriva dva područna ureda. Često i više puta dnevno i često svojim autom. Zadnja je došla na to radno mjesto (pred 5 godina doduše), nema nikakvo zaleđe, znate kako to ide. No, osim što je to fizički iscrpljujuće, i posao pati pa ispada nesposobna (jer ne može obaviti posao dvoje ljudi, zamisli čuda), ona nema ništa riješeno papirnato. A da radi samo u gradu X ne želi jer je tamo ekipa grozna i mobbing na najvišem nivou, gore nego ovdje gdje je službeno sad. Jednostavno ne znamo što. Neki savjet? Stojim na raspolaganju za još informacija.

A nadređeni su imali dozvole od nadređenih? Svi imaju nadređene. U kojem propisu piše da ako šef zna da radiš dodatne poslove ne treba ti dozvola čelnika tijela jer šef nije zabranio itd.? Razumijem ja da se to tako kod nas radi, ali me zanimala zakonska strana. Izbori su samo jedan primjer, nije da je to jedini posao "sa strane" koji obave. Ali je jedini "grupni", slučajno sam baš to izvojila pa je tako ispalo. Ali sad si mi bacila bubu u uho s nečim drugim. No dobro, to je to. Hvala.

Malo kasno odgovaram, ali cijenim trud. Dobila sam odgovor. Nije me zanimalo da li je trivijalno zaraditi dodatnih 300kn godišnje nego da li se smije bez odobrenja. Za zlu ne trebalo, ako ikad moram izvući taj adut iz rukava. Između ostalog, kod mene se radi i o tome da SVI kolege rade nešto više ili manje trivijalno sa strane, a onda ja radim umjesto njih, "pravi" posao. Pa meni to baš i nije trivijalno. Vidite kako sad to sve poprima neku drugu "boju", ne?

A na koju onda "foru" oni odlučuju da li mi se treba vratiti novac ili ne? Iznajmljivač kaže da oni odlučuju. Imam mail u kojem mi booking.com odgovara da ne vide razlog za povratak sredstava, a iznajmljivač mi je proslijedio e-mail u kojem drugi "agent" bookinga odgovara da ne vidi elemente za povratak novca. Ja ne znam čime je regulirano tko je za to "odgovoran". Biti će da je ipak iznajmljivač. Doduše, ima brat primjer od prošle godine kad je dobio u Zg-u sobu koja ne da je bila prljava nego je bila "usvinjena"...kako je trebao ostati samo jednu noć, a nije bilo iznajmljivača na licu mjesta (brava na šifru), sve je usnimio i tražio naknadno povrat novca. Od iznajmljivača (ali porukama preko bookinga). Kako isti nije odgovarao, obratio se direktno bookingu i taj mu je ponudio neki dio svote na koji je onda pristao. Pa sad...

čl.78 Zakona o državnim službenicima. Imaš pročišćeni tekst na netu, zadnje izmjene su NN 70/19.

Ne mogu baš sad tražiti gdje piše za suglasnost - ali piše, sigurno. Da se "čelnici obaju tijela trebaju složiti oko premještaja". Dakle, i ovaj od kojeg odlaziš i onaj kamo dolaziš. E sad, dobro pazi tko je taj "čelnik". Jesi sigurna da je to tvoja šefica, a ne njen šef? U mojem slučaju se radilo o premještaju unutar istog ministarstva, na isti posao, ali drugi grad. I nije odlučivao moj šef, nego njegov nadređeni, odn.odlučuje najviše pozicionirana osoba. U tvom slučaju - to uopće nije tvoja šefica! Nego ministar. Piši ljudskim potencijalima u središnjicu u Zg i navedi na neka ide i na pažnju ministru ovo sve za premještaj. Možda će tvoju šeficu oni zvati da je pitaju što misli o tome, ali nije ona ta koja donosi odluku. Pošalji to što imaš od drugog ministarstva skenirano u e-mailu sa službenog e-maila i navedi da ćeš isto poslati i poštom (preporučeno sa povratnicom), ali da šalješ e-mailom prvo jer trebaš odgovor u roku x dana!

Što se "zaštite potrošača" tiče, da ne otvaram novu temu, nadovezati ću se na ovu. Zbog nedostataka u unajmljenom apartmanu, tražila sam od booking.coma povrat dijela novca. Napisali su mi da ne vide razloga zašto, a iznajmljivač je nadodao da ne odobrava on povrat, već booking.com. Ja sam sve prijavila inspekciji. Ako inspekcijski nalaz bude, da tako kažem, u moju korist, da li bi onda trebala dobiti novce natrag? Ako bookingu pošaljem to, imaju li kakvu obvezu vratiti mi novce?

Okolišna buka se ne prijavljuje veterinarskoj, nego sanitarnoj inspekciji. Drugo, doselio se nedavno, a znaš da laje već godinama? Čuo-rekao-kazao?

Ja ću ti dati savjet koji je....a ono....uglavnom, znam kako ti je, i sama sam bila u toj situaciji i mislim da ću biti opet. Ovako, zakonski, ako te netko ne pušta ne možeš ništa osim privatno ga tužiti. Nema obvezu "pustiti" te, odnosno pristati na premještaj. Ja otkad to znam radim to da sakupljam "dokaze" o, u najmanju ruku, nepravilnostima koje rade nadređeni i drugi kolege. Za zlu ne trebalo, ako budem morala "pregovarati" ako mi se nešto ne dozvoli. Pretpostavljam da si me razumjela. Ako to ne želiš ili nemaš (još) takvo "oružje", ono što bi ja napravila je da pokažeš upornost (na istu "foru" sam ja nedavno utjerala novce od bivšeg Ministarstva na račun putnih i slično, a što mi u vrijeme za koje ih teretim nisu htjeli isplatiti jer "nemam pravo na to"). Jednostavno sam upućivala milijardu pisama sa dokazom da imam, i dobila te novce nakon dvije godine. Tako da, sad sve ovisi jesi li spremna boriti se i koliko. I da li su te ovi drugi spremni čekati.

A onda se možeš pozdraviti sa svime. Jer će svi tražiti inspekcijski zapisnik. Inspekcije zaštite na radu. Kad već u startu očekuješ da su svi "isti", onda...zanimljivo kako je imam isključivo dobra iskustva sa inspekcijom, bilo kojom. Štogod sam prijavljivala uvijek je bilo po mome. Možda ja znam dopis argumentirati i ne dodavati nekakve osobne opaske o tome kakvi su inspektori? Što si poduzeo/poduzela ako smatraš da je inspekcija pristrana? Jesi tražio/tražila izuzeće takvog inspektora? Čisto sumnjam. Osim inspekcijskog nalaza trebati će i psihijatrijsko vještačenje da je sve skupa baš posljedica posla. Ljudi uglavnom puno njurgaju, malo poduzimaju, ili ništa.