Davor80

Podnijeli ste zahtjev za povrat imovine u zakonskom roku. U postupku povrata je izašla komisija na teren te ste na temelju zapisnika dobili parcelu natrag jer nije postojao pravni razlog da je ne dobijete, jer je famozna baraka očigledno bila pravno nepostojeća i nebitna. Na temelju pravomoćnog rješenja ste se upisali u Gruntovnicu kao vlasnik, ali samo parcele. Da je tuđa baraka bila makar ucrtana u katastarski plan, parcelu ne biste dobili nazad zbog famozne privedenosti namjeni. Možda tek nakon dugogodišnje sudske parnice. Da ne širim priču o sumnjivim ucrtavanjima nepostojećih objekata samo kako bi se spriječio povrat imovine što se obavezno rješavalo na sudu. Sami ste sebi zakomplicirali život jer ste odlučili prisvojiti ilegalno izgrađen objekt, sa svim negativnim pravnim posljedicama koje iz toga proizlaze, umjesto da ste istog trena po pravomoćnosti rješenja o povratu ušli u posjed i poravnali ilegalnu građevinu. Nadobudnom ilegalnom graditelju bi tada eventualno preostalo da tuži državu koja Vam je izdala rješenje u skladu s kojim ste postupili. Za pobijanje pravomoćnog rješenja bi mu bilo prekasno jer nikad nije ni bio stranka u postupku.

Genijalna ideja medijski sveprisutne bivše HNS-ove ministrice o mogućnosti legalizacije nelegalno izgrađenog objekta na tuđem zemljištu je sada Vama izazvala popriličan problem. Bit će uistinu zanimljivo za vidjeti kako će sve skupa završiti. Onako, čisto teoretski gledano, pretpostavljam da ste na temelju podnesenog zahtjeva za povrat dobili parcelu natrag. Da je bila privedena namjeni, odnosno da je objekt izgrađen na njoj bio legalan, nazad je ne biste dobili. Stoga, ja bih tražio da se baraka izvoli maknuti s mojeg zemljišta, jer nije moja pošto je nisam ni mogao dobiti u povratu. To mi se čini najjednostavnijom solucijom. Sad, kako to izvesti pošto je u međuvremenu legalizirana...Preostaje izgleda samo sudski put.

Viši sud je sve vratio na početak, a za ponovno vještačenje je angažiran čak jedan bivši šef katastra, a tada je i službeno postalo jasno da je njegov mlađahni kolega "pogriješio" na već opisan, struci prilično sumnjiv način. I nikom ništa. Od udrugice sudskih vještaka koja mu je omogućila da postane vještakom odgovor po prijavi mi nije stigao ni nakon godinu dana. Tek nakon prijetnje da ću ih javno prozvati da štite korupciju u vlastitim redovima su poslali nekakav tipiziran odgovor da oni nisu odgovorni za svinjarije koje njihov član počini po nalogu suda. Mada je prijava podnesena zbog stručnih pogrešaka kojima je vještak prekršio gotovo svaki stavak etičkog kodeksa te njihove moralno korumpirane udrugice. Stručnjak će izreći svoje mišljenje o cijelom slučaju, ali samo u četiri oka bez svjedoka. Kod Uskoka je ostala zabilježba, pa se tješim da ako je ikad ponovio išta slično, a neki drugi nesretnik je bio dovoljno naivan da ga prijavi, možda se nešto i poduzelo.

Ne bih zamjerao odvjetnicima. U slučaju jednog takvog upitnog vještačenja, shvatio sam tek večer prije ročišta da je sudski vještak na terenu odredio položaj katastarske međe drugačije nego što ga je kasnije ucrtao na skici nalaza. Ni najbolji odvjetnik takvu "pogrešku" nije mogao uočiti, već samo netko tko je tamo svaki dan, pa poznaje svaki milimetar vlastitog dvorišta. A i to je bila čista slučajnost. Mogu samo reći da je u mom slučaju za suca sudski vještak bio nešto blizu boga, i da je svaki prigovor kojeg je moj odvjetnik napravio zbog sumnjivo pristranih postupaka vještaka na terenu odbijen bez minimalne dobre volje čak i razmatranja prigovora. Da ne kažem da je jedan prigovor suzbijen prijetnjom novčanom kaznom, pa je odvjetnik istog trena odustao od daljnjeg prigovaranja. A radilo se o takvim stvarima da je uvidom u nalaz pet stručnjaka imalo komentare tipa " da njihov kolega nije ništa mjerio već je samo mahao mjernom vrpcom po zraku da bi ostavio dojam da nešto radi", pa sve do direktne sumnje na korupciju, zbog čega sam bio u Uskoku, jer je stručnjaku s više desetljeća iskustva rada u struci bilo izuzetno čudno da netko sa završenim Geodetskim fakultetom može biti baš toliko nesposoban. Kao vrhunac farse, prije par tjedana vidim tog istog sudskog vještaka na televiziji kako prodaje pamet. Nekako sumnjam da se u deset godina naučio poslu ili da više ne pogoduje strankama u postupku koje su prijavljene zbog podmićivanja carinika još u bivšoj državi. Stoga, o čemu god da se radi u Vašem slučaju, rekao bih da je sigurno jedino to da su bez odvjetnika Vaše šanse za uspješno okončavanje ovog spora drastično smanjene.

Ne znam kako planira izvoditi radove na zajedničkom parkingu ako su na njemu parkirani automobili. Moj bi svakako bio da sam u Vašoj situaciji. Vjerojatnije je zato da će samo iscrtati treće parkirno mjesto, ali i za to valjda mora postojati nekakva projektna dokumentacija.

Znači, prenamjena je izvršena po zakonu? Ako sumnjate da nije, prijavite građevinskoj inspekciji, čisto reda radi. Čije je uopće bilo to skladište, njegovo privatno ili svih stanara, kao nekakva zajednička ostava koju je uzurpirao? Ako je zajednički prostor, onda je pitanje parkinga apsolutno nebitno. Privatna tužba pa neka ga sud iseli.

Možete tražiti što god želite, ali bilo bi izuzetno korisno pri tome ponuditi i novac da se to zatamnjenje stakala napravi o Vašem trošku. Kada bi susjeda pristala, bila bi to uistinu jedna lijepa dobrosusjedska priča koja ne bi vodila potencijalnom kompliciranju situacije. Imam jednog u familiji koji je tužio susjeda ( rođenog bratića) zbog prozora koji su mu gledali na dvorište. Tvrdio je da su stavljeni naknadno, mimo građevinske dozvole, ali ispalo je da ipak nisu. Prozori su i nakon četrdesetak godina na istom mjestu, nezatamnjeni. Dapače, kao akt odmazde je ispred prozora koji su mu toliko smetali dobio gotovo dva metra visoke tuje pa mu je dio dvorišta u polumraku, da jedva trava raste.

Odmah se zove policija. Ako mislite da je problem nedostatak snimke koja bi dokazala da su Vam susjedi uništili tuje, kako tek onda mislite dokazati da su za naknadno sušenje tuja odgovorni ti isti susjedi? Na prvu bih rekao da Vas žele isprovocirati da puknete kako biste ih tužili ili nešto još gore. Svakako žele izazvati Vašu reakciju. Bolje nemojte, ako se ikako uspijete iskontrolirati, jer ovo nije kraj, neki od nas su to prošli. Pikaju i pikaju, pa piknite Vi malo njih. Policija je savršena zakonom predviđena poluga za takvo nešto.

Dolaze u provjeru. Nakon slanja obavijesti o smrti obveznika plaćanja RTV pristojbe, navratio kontrolor jednom. Naivno otvorena vrata ( očekivali smo predstavnika stanara), hvala lijepa i doviđenja. Zatvorena vrata. Više se nije pojavljivao.

U Katastru je posjednik parcele na kojoj je izgrađen objekt isti kao i vlasnik u Gruntovnici? Drugo je pitanje, zašto rješenje o ostavini po kojem ste proglašeni nasljednikom nije provedeno u Gruntovnici što ide po službenoj dužnosti, pa možete priupitati nekog dobronamjernijeg službenika da Vam objasni razlog. Ili možda javnog bilježnika koji je vodio ostavinski postupak iza pokojnika. Kad je već pokupio novce, bio bi red i da obavi posao ili bar objasni zašto je to bilo nemoguće. Da li je objekt možda naknadno legaliziran? Može biti legalan, a ipak može biti i na tuđem.

I u mojoj zgradi je jednak raspored stanova, ali kvadrature su im različite, i to čak za nekoliko kvadrata. Svakako bih prethodno provjerio na nekakvom tlocrtu koji je morao biti rađen, bilo kao dio građevinske dozvole ili elaborata o etažiranju. Mada, ni to Vam ne znači puno, jer se u našem slučaju kvadratura u građevinskoj dozvoli razlikuje od one u elaboratu o etažiranju. Ova druga je svakako pouzdanija jer su površinu prostorija mjerili laserom.

Valjda u Gruntovnici postoji nekakav Z koji objašnjava zbog čega je došlo do ovakvog čudnog upisa vlasništva. Dio s Katastrom unosi određene nejasnoće u cijelu priču. Gruntovnica pokazuje vlasnika, a Katastar posjednika. Katastru se znaju potkrasti pogreške.

Udariti po Građevinskoj inspekciji. Žalba, pa ako treba i tužba Upravnom sudu. Sve što nisam ja napravio u jednom sličnom slučaju. Nisu se čak ni udostojali dostaviti ikakav odgovor. Građani bi izgleda trebali imati razumijevanja za nerad institucija koje plaćaju. Nemajte milosti.

Dozvolu dobio nije. Obavijestite komunalnog redara.

Vi tražite točno određenu sumu novca. Ostanite kod toga. Ako vaš "partner" traži više, a kupac mu je spreman udovoljiti, samo naprijed. Takav sam odgovor isplanirao još davnih dana ako netko od mojih suvlasnika počne izvoditi slične bijesne gliste, ali ipak nisu. Osobno, radije bih da mi se kupac koji me obećao isplatiti za jednu nekretninu još prije mjesec dana više ni ne javi, jer je novac u trenucima izbijanja možda i najveće svjetske ekonomske krize u povijesti uvjerljivo najsigurniji u nekretninama. Čisto nekakve minimalne utjehe radi.

Na kraju cijele ove sulude priče, pametnjakovići nisu čak ni uspjeli na vrijeme podnijeti zahtjev, pa je sada već 50 tisuća kuna odlepršalo u vjetar. Samo na projekte i troškovnike. I to već drugi put! Mogućnost pravne zaštite je, pretpostavljam, nikakva, jer što demokratska većina suvlasnika odluči, to manjina koja posjeduje mozak može samo mirno otrpjeti. Uz presudnu pomoć čudno sročenih hrvatskih zakona i pravilnika.

Osobno sam čuo od jednog odvjetnika u neobaveznom razgovoru kako se rješava problem sa stanarima koji rade probleme, pa čak ne žele izaći iz tuđeg stana u najmu. Uvjeriš se da je stan prazan, provališ, zamijeniš bravu i izbaciš im sve stvari na ulicu, ali paziš da se ne oštete. To je bilo prije više od dvadeset godina. Naravno da se odvjetnik ne bi službeno usudio udijeliti stranci takav pravni savjet, ali u jednoj pravno nesređenoj državi vlasnicima nekretnina tada nije preostajala bolja opcija. Izgleda da ne postoji ni danas. Tužiš podstanara pa ga iseliš tek za godinu dana, ako imaš sreće. Nek on onda bolje tuži tebe, za što ipak postoji puno manja vjerojatnost. Ovdje čak postoji i potpisani ugovor, koji i opet ne pruža zaštitu najmoprimcu, ali izgleda ni najmodavcu kad pribjegava ovakvim hajdučkim metodama.

Posjeda ste se vjerojatno odrekli kada ste potpisali da na Vašem dvorištu smiju napraviti šaht. Ako je izvedba instalacije u cijelosti u skladu s projektom, ostaje samo pitanje od koga potraživati naknadu. Od investitora koji je otišao ili od kupca koji će vjerojatno tvrditi da nije ništa znao o dogovorima između investitora. Osobno, ne bih platio ni lipe povrh kupoprodajne cijene na ime problema za kojeg nisam znao, ali bih još manje uopće ulazio u ovakvu nesređenu situaciju s objektom čija kanalizacija tek treba biti izvedena na tuđem zemljištu. Investitor me uvjerava da je sve u redu, a ja mu vjerujem na riječ. U ovakvoj Hrvatskoj, pomalo nestvarno. Izgleda da je bilo prilično povoljno pa koga briga za možebitne probleme.

Moguće je da ista čestica bude u dvije različite zone prema namjeni. Postoji po oglasnicima nekoliko takvih primjera. Logika nalaže zaključak da ćete prije izboriti prenamjenu dijela katastarske čestice nego cijele. Bio je jedan takav primjer kod izmjena GUP-a Grada Zagreba, gdje je vlasnik predložio prenamjenu neizgrađenog dijela parcele iz zelenog pojasa u stambenu zonu jer je na njemu nekada bila šuma, koja je u međuvremenu (i)legalno porušena. Iza tog prijedloga je osobno stao jedan relativno poznati hrvatski političar, tada član Gradske skupštine.

Naravno da su Vas dužni obeštetiti i to će svakako učiniti. Glavno je samo pitanje KADA. U kojem stoljeću, a ako ste sretni, desetljeću. Imam jedan službeni dokument još iz devedesetih godina prošlog stoljeća gdje me Grad pita da li sam zainteresiran za prodaju parcele zbog proširenja prometnice. Naravno da jesam. Na tome je ostalo. Gradovi stavljaju masovno šapu na neizgrađeno zemljište građana, "rezervirajući" ga za neke svoje namjene za mnoga iduća desetljeća. Negdje će biti škola, negdje će biti cestica, negdje parkić, ali tek kada se jedinica lokalne uprave i samouprave to konačno sjeti izgraditi na terenu. Do tada možete biti vlasnik milijunski vrijedne imovine, ali u isto vrijeme goli i bosi. Znam jednog nesretnika s pet tisuća kvadrata u zelenom pojasu. Da je bar stambena zona, već bi bilo 50-100 eura po kvadratu. Naravno da mu ne dozvoljavaju prenamjenu. Nemojte se previše uzrujavati, jer je takva situacija i u jednoj Švedskoj, samo što kod nas proces privođenja javnoj namjeni kao da ipak traje par desetljeća duže.

2019. godine je za našu stambenu zgradu napravljen Projekt energetske obnove. Naplaćen je 25 tisuća kuna. Prije nekoliko tjedana stiže ponuda iste firme koja ga je napravila, uz obrazloženje kako je "sukladno novom stanju i novim zakonima" potrebno napraviti novi projekt za 18 500 kuna i novi troškovnik za 7500 kuna. Uvidom u taj "novi" projekt, ustanovljeno je da se na svakoj stranici nalazi datum izrade prvog projekta, iz 2019. godine. Jedina izmijenjena stavka su ukupni troškovi, ali datum na toj stranici je također ožujak 2019.g. Isto tako nije izmijenjen niti broj projekta TD xxxx/2018. Sam projekt nije usklađen s novim Uputama za prijavitelje EO VSZ NPOO od strane FZOEU u dijelu koji se odnosi na prihvatljive i neprihvatljive troškove. Naime, u novom pozivu izmjena stolarije se smatra neprihvatljivim troškom, dok je ista i dalje stavka u projektu I pripadajućem troškovniku. Pojednostavljeno rečeno, ovakav projekt će u startu biti odbijen jer ne zadovoljava uvjete javnog poziva od 1. 4. ove godine., ali je zadovoljavao uvjete javnog poziva iz 2016. godine. Temeljem navedenoga zanima me da li s obzirom na tekst ponude po kojoj je napravljena narudžba ima elemenata za tužbu za prijevaru? Zahvaljujem na iznesenom mišljenju.

Pogledajte cjenik glavnih šumskih proizvoda od Hrvatskih šuma, pa ćete i sami moći procijeniti koliko je realan odštetni zahtjev od tisuću eura. Nije mi jasno to s promjerom stabla od 0,20 cm, ali nije li možda najjednostavnije da kupite dvije sadnice pa ih sami posadite? Ma posadite ih deset ako treba, samo da se riješite zla. Uz malo ravnanja zemlje, svako iole normalno ljudsko biće bi bilo zadovoljno. Desilo mi se nešto slično u voćnjaku, kad je podivljala vatra kod susjeda koji je spaljivao otpad pa je prešla na moje. Ako su ljudi normalni, lako se to riješi, i bez novca. Ovdje je izgleda veliki naglasak na AKO. Procjena štete bi u Vašem slučaju išla na količinu uništene drvne mase, a uz naveden promjer stabla ( to je maksimalno promjer sadnice u rasadniku), ne vidim kako se može raditi o tisuću eura. Da ste uništili dvije voćke, koštalo bi Vas 40 eura po glavi, po jednoj procjeni sudskog vještaka, ali to je bilo u slučaju izvlaštenja zbog gradnje prometnice. Vi biste izvršili povrat u prvobitno stanje o vlastitom trošku, u cijelosti. Još Vam samo onda ostaje problem luđaka koji je spreman leći pred traktor. Policija će znati najbolje procijeniti ako ćete je baš morati pozvati da ga maknu s javnog puta. Možda mu pronađu primjereniji ležaj u ludnici.

Pokušano. Radilo se o visini potpornog zida s ogradom iznad dozvoljenog zakonskog maksimuma ( izgleda kako je to i kod Vas slučaj), podignutog iznad razine naših prozora. Kako je rekla službenica na urudžbenom, njih na građevinskoj inspekciji nema dovoljno, a bunt prijava na vrhu kojeg je odsjela moja je uistinu bio impresivan. Odgovor nikad nije stigao. Možda sam trebao pisati požurnice ili angažirati odvjetnika, ali situacija je izuzetno brzo eskalirala s dvoznamenkastim intervencijama policije pa je susjedov zidić postao nikakav problem. Tada je problem postala međa. Možda da prijavu "uljepšate" strahom za život i zdravlje ukućana ako se zid sruši zbog oštećenja, to bi ih već moglo ponukati da reagiraju.

Ako Vam takne živicu, zovite istog trena policiju. Da ostane bez zraka kad mu momci u plavom pokucaju na vrata. Budite žrtvom, više se isplati. Policija prvo pita jel bilo kakve vike. Nemojte čak ni to. Šutnja je zlato. Uživajte u tome da će idućih dana bauljati uokolo kao pokisla kokoš. Njegovoj obitelji će također biti izuzetno ugodno, a tek kad krenu priče po susjedstvu koje ćete proširiti... Na prvi znak nasilja, dobrosusjedski odnosi prestaju. Neki od nas su to prošli. Što se potencijalnog pravnog problema tiče, čini se da susjeda nešto muči, pa nek Vas tuži. Sam je izgleda odredio položaj međe što mu baš i ne ide u korist da sad traži nekakve izmjene, nakon 15 godina.

Ako predstavnika stanara nije briga, takva situacija može ostati do smaka svijeta. Navodni hitni radovi na zajedničkoj terasi koja je dijelom uzurpirana od strane jednog stanara su morali biti prilagođeni na način da se zbog vrata koja je ilegalno montirao nije mogla ugraditi termoizolacija predviđena građevinskom dozvolom. Odgovor GSKG-a je bio da je to sasvim u redu. Izvođenje radova na zgradi u suprotnosti s građevinskom dozvolom da se ilegalnom (pre)graditelju ne bi radili problemi, pa da jadan mora rušiti zatvorenu "lođu" ispred stana na zadnjem katu. Na skici zgrade izrađenoj u svrhu etažiranja jasno stoji da se radi o uzurpiranom dijelu zajedničke terase. Zabavno je da sad ide energetska obnova pa će biti zanimljivo za vidjeti kako će se objasniti nemogućnost sanacije najvećeg hladnog mosta u zgradi.