Davor80

Kao i katastar i gruntovnicu. Možda i stan i zemljišnu parcelu. Ajde, bar kupoprodajni ugovor postoji uz posjed kupca koji nije upitan nakon 30 godina. Čemu li se to hipotetičko prodavateljevo dijete nada u sudnici...

To bi bilo na tragu aneksa kupoprodajnom ugovoru Iz 1963. za kojeg je ZK sudac ustvrdio da smo ga ja i moja majka potpisali i ovjeren je od strane javnog bilježnika 2013. mada nikad nismo bilo kod njega, samo da bi se kupac, nakon pola stoljeća, konačno mogao upisati kao vlasnik u Gruntovnici. Nekakva izuzetno čudna procedura, i vjerujem, pomalo upitno zakonita. Vaša majka je bar bila kod javnog bilježnika, a mi smo saznali da smo bili, nakon desetak godina, s oglasne ploče sude prije par tjedana, gdje ZK sudac nalaže upis vlasništva i dijelom na temelju aneksa za kojeg nismo ni vidjeli ni čuli. Znači, može to i gore. Recimo da neki nadobudni službenik u Gruntovnici uoči nešto sumnjivo, da nisam ni bio rođen kada je moja davno pokojna baka prodala zemljište, a 2013. potpisujem aneks da nije prodala zemljište nego da je čak prodala tada nepostojeću nekretninu koja je ilegalno izgrađena tek par godina poslije, pa počne još više njuškati... Sva sreća da su nam službenici preopterećeni, a nema ni OLAF-a u blizini koji i zareze provjerava. Eto, rekao bih da u našem slučaju postoji puno veći razlog za brigu. Bar u teoriji.

Sami tvrdite da strana koja je primila kaparu nije odgovorna za događaj. Znači, odgovor bi i još jednom bio da se ne mora vratiti dvostruka kapara jer ne postoji ama baš nikakva odgovornost prodavatelja.

Znači, ako nema kapare, onda nema ni ovakvih hipotetičkih problema? Sreća moja da dozvoljavam kupcu maksimalno dva telefonska poziva. Prvi u kojem ugovaramo cijenu i rješavamo sve ostale tehnikalije ( ako već nema e-mail) i drugi u kojem dogovaramo termin kod javnog bilježnika. Eventualno tu ubacim i komunikaciju s agencijom koja ga zastupa jer bolje potvrde o ozbiljnosti kupca nema. Sklapanje predugovora i primanje kapare izgleda zna izazvati ovakve čudne probleme za koje nikad nisam čuo pa je prevelika kompliciranja mudrije izbjeći. Ipak se ovdje radi o kupnji običnog gradilišta koje čini relativno malen ili čak beznačajan udio u ukupnim troškovima gradnje nekretnine, a ne stana u centru Dubrovnika, Splita ili Zagreba. Onaj tko pazi na svaki euro može valjda od ama baš svega napraviti problem. Prevelik je trošak ta agencija.

U ovakvom bi slučaju ozbiljan kupac svakako odustao od kupnje jer bi na vrijeme ustanovio da je zbog nagiba terena po zakonu obavezan provesti sondiranje u svrhu provjere da li se radi o klizištu pa bi se tek tada ustanovilo da je na takvoj padini gradnja nemoguća. Znači, i opet se radi o problemu kupca koji u ovom slučaju preuzima ozbiljan rizik da će mu legalna gradnja biti zabranjena. Cijena postupka provjere postojanja klizišta se penje i na više od 15 tisuća eura, pa teško da ćete izvući predugovor za takvu parcelu. Nekako sumnjam da biste pristali staviti u njega odredbu da nadoknadite kupcu iz svog džepa sve tako nastale troškove ako bude onemogućen u gradnji.

Kada kao prodavatelj s Agencijom za posredovanje u prometu nekretninama potpisujete ugovor o zastupanju, važno je samo da pod osobnom odgovornošću garantirate da na nekretnini nema tereta, knjižnih ili vanknjižnih koji bi mogli izazvati probleme oko upisa novog vlasnika u zemljišnu knjigu. Da se ovo što pitate smatra realnim problemom, to bi agencije svakako stavile u svoje ugovore o posredovanju kako bi izbjegle da kupac od njih eventualno kasnije potražuje odštetu.

Zbilja ne znam kako možete prikriti bilo što na zemljištu, a da ne budete optuženi za prijevaru. Kupac je prije isplate kapare pogledao parcelu jer to nalaže zdrav razum, a da mi dolazi na vrata s pričom da mu moram vratiti dvostruku kaparu jer je on nešto naknadno otkrio, rekao bih mu samo da se vidimo na sudu. Naravno da bih mu vratio sve što mi je isplatio samo da pokušam spriječiti bilo kakvu daljnju komunikaciju, jer se očigledno radi o osobi koja jako čudno razmišlja, ali moje iskustvo s kaparom je da se na taj način kupac prije svega želi osigurati da će ga nakon što riješi neke svoje probleme parcela čekati ( financiranje, npr.), a ne da bude prodana nekom drugom. To da bi potencijalnom kupcu palo na pamet da prvo isplati kaparu, po toj logici i novac po sklapanju kupoprodajnog ugovora pa da tek onda ide pogledati što je kupio, da upotrijebim sudački izraz kojeg sam vidio u obrazloženju jedne davne presude, ne zvuči baš "životno uvjerljivo".

Na stranici oss.uredjenazemlja možete pronaći sve odgovore. Preko lociraj me nađete gdje je čestica i zatražite za nju izvadak iz zemljišne knjige. U njemu bi morali biti nekakvi Z-brojevi koji će objasniti što se to s parcelom dešavalo, nekakva zabilježba o uknjižbi vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora, ostavine, doživotnom uzdržavanju i sl. Nestala svakako nije, jer zemlja ne može nestati. Zato je prvo svakako morate pronaći na karti i iz tog podatka izvući sve što Vas zanima. U slučaju da to nije moguće, ako znate što radite, otiđete sami u Gruntovnicu pa osobno napravite uvid u spis, jer u njemu stoji ama baš sve što se ikada s česticom dešavalo, svaki dopis, svaki zahtjev za uknjižbu, bio on odbijen ili prihvaćen.... Ako tu zapne ( većini građana će svakako zapeti), uzmete odvjetnika pa umarširate u Gruntovnicu i tada se sve jako brzo razjasni. Mada, ponekad je dovoljno otići sa svim papirima do odvjetnika koji je specijaliziran za imovinske predmete pa iz svoje kancelarije uspije razjasniti o kakvom se problemu radi. Naravno, dobar dio toga košta, obično u trenutku kada se nađete s odvjetnikom krene se vrtjeti brojčanik.

Parcela je u trenutku gradnje imala 4000 kvadrata i glasila je kao općenarodna imovina upisana u korist građevinske firme koja je u međuvremenu bankrotirala, etažiranjem se prije par godina izdvojilo zgrade i stanove, garaže također. Na sve što je van markica objekata se upisao Grad, pa sad kaveze za smeće moramo postaviti na gradsko zemljište, mada nam je pod prozorom i spada u tih nekadašnjih 4000 kvadrata na kojima je za gradnju i ishođena građevinska dozvola. Kako, zašto, kada...Po kojem zakonu...Koliko sam čuo od odvjetnika prije par desetljeća u jednom imovinsko pravnom sporu oko zemljišta, postoji nekakav pojam funkcionalnog okoliša zgrade kojeg je koristio u jednoj žalbi, ali što i da li išta pravno znači, prepuštam tumačenje nekom pametnijem.

Otiđite na internetsku stranicu OLAF-a pa podijelite s njima svoje sumnje, uz poneku konkretnu činjenicu, da im olakšate posao ili bar privučete pažnju. Procedura za prijavu prijevare ne izgleda previše komplicirano pa samo slijedite uputstva.

Sjećam se kada sam isto vidio na kući moje majke, gdje je stajala zabilježba o kreditu banke, mada je bio otplaćen par desetljeća prije, još u Jugoslaviji. Savjet/preporuka odvjetnice u jednom neobaveznom razgovoru je bio da treba tražiti brisovno očitovanje od banke. Znači, po tome bi Ministarstvo obrane trebala biti adresa na koju se morate obratiti po pitanju brisovnog očitovanja. Ne Gruntovnica sama po sebi.

Pretpostavit ću da groblje ni dan danas nije izgrađeno, ali je zato i dalje predviđeno GUP-om. Na Vašem zemljištu će svakako biti groblje, za deset, dvadeset, ma sto godina. Njima nije bitno kada. Uzmete odvjetnika jer on može požuriti isplatu naknade za oduzeto zemljište. Ili samo čekate, kao ja. Isto kao što je desetljećima čekao i moj pokojni otac. Istina, zemljište i dalje u katastru ( u vašem slučaju ne) i gruntovnici glasi na nas, nalazi se u neometanom posjedu moje obitelji stoljećima, zabilježba o eksproprijaciji nikad nije ni stavljena u zemljišnu knjigu, ali po GUP-u je to i dalje groblje. Čak su provedene i ostavinske rasprave pa im rješenja o izvlaštenju iz Jugoslavije ni u teoriji više ne mogu vrijediti jer glase na davno preminule ljude na danas nepostojećim adresama. Ovdje u Zagrebu ih se nakon šezdesetak godina u manjem broju slučajeva pokušalo provesti, čak je i službenik ZK odjela naložio njihovu provedbu, ali što to vrijedi kada gruntovni vlasnik sada već zna biti i praunuk. Valjda po principu, ako prođe, prođe. Nepostojeći narodni odbor ( ukinut šezdesetih godina prošlog stoljeća) oduzima zemljište za groblje Mari Marinoj koja je umrla 1980. a koja je prebivala u naselju Ljubinova draga na adresi Ljubinova draga 24 koja je prestala postojati 1974. zbog imenovanja ulica u naselju. I sad oni 2023. godine šalju takvo rješenje na provedbu u Gruntovnicu...Da bi farsa bila potpuna, šalju i obavijest davno upokojenoj Mari Marinoj na njenu nepostojeću adresu da se može žaliti u roku od 14 dana. Za sada im ne prolazi.

Katastarskom izmjerom ćete i formalno pravno postati vlasnicom ograđenog dijela susjedove čestice, jer se nove međe povlače prema stanju na terenu. Susjed će biti upućen na sudsku parnicu ako se ne slaže s time. Svakako budite na terenu kada dođu mjernici, jer svakakve su muljaže ( i pogreške) moguće. Vlasnik Vas želi prisiliti da mu platite prije provedbe nove katastarske izmjere pa je angažirao odvjetnika? Obično na teren izlaze samo mjernici koji snime stanje koje se kasnije provede u Katastru i Gruntovnici, nakon što Vas pozovu na raspravu u ZK odjel općinskog suda. Može Vas tužiti tek kada to sve skupa završi. Znači, za par godina, možda čak i pet do deset, ovisno o opterećenosti Gruntovnice.

Možete prodati u svakom trenutku bez ikakve obaveze prema suvlasniku ili više njih.

Imamo i mi dva projekta pa to ama baš ništa ne znači. Svakako dobro provjeriti kakve ste vi to novce navodno dobili 2023. godine. Bojim se da se tu ne radi o EU sredstvima, što garantira izostanak bilo kakve ozbiljnije kontrole. Ono za što je zgrada dobila novac po projektu, to se u zgradi MORA napraviti. U slučaju da se ne ispoštuje ugovoreno, taj ćete dio novca morati naknadno vratiti. Ako se uoče bilo kakve nepravilnosti, idu vam svakako penali, tzv. korekcija u visini i do 100% dobijenih sredstava ( ako se baš radi o korupciji, izbjegavanju javne nabave ili opisanom mućkanju s najskupljim ponuditeljem)! Provjerite u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da li ste uopće dobili novce od EU, a ako jeste, pošaljite dokumentaciju i objasnite kako se naknadno mijenja projekt. To što je upraviteljica pristala izaći Vam u susret oko lođe uz odbijanje povrata novca ( zadržat će ga za sebe, naravno) ne znači ama baš ništa, jer ugovoreno MORA biti izvedeno! Na kraju će obavezno u provjeru doći inženjer i vidjet će da projekt nije ispoštovan. Gadno cjepidlače kad se radi o EU sredstvima. Sve je ovo jako, jako sumnjivo.

Radi se o PRAZNOM zemljištu koje je moja pokojna baka prodala 1963. godine. Slučajnim uvidom u e-oglasnu ploči suda uočio sam da su nasljednici kupca konačno odlučili upisati svoje vlasništvo u pojedinačnom ispravnom postupku. Prema rješenju kojeg je sastavio sudac ZK odjela, postupak su izgleda pokrenuli još krajem devedesetih, kada im je moj pokojni otac, navodno dao izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da ta imovina nije predmet ostavine moje bake i da mu ne pripada. U daljnjem kronološkom navođenju, pojavljuje se i ovaj čudan aneks ugovoru, sastavljen 2011. godine: Cl. 2 navedenog aneksa izmijenjen je cl. 1 osnovnog kupoprodajnog ugovora tako da isti glasi „…utvrduje se da predmet kupoprodaje prema katastarskoj izmjeri predstavlja kcbr. ****, kuca broj 22/1, kuca broj 22 i dvorište, ukupne površine 317 m2,**** k.o. Dubrava“; sve ostale odredbe ugovora iz 1963. ostaju na snazi (cl. 4 aneksa), dok potpisnici aneksa cl. 5 istog ovdje predlagatelju daju bezuvjetnu dozvolu uknjižbe. Potpisi svih ugovornih strana ovjereni su po javnom bilježniku. Sudac ZK odjela unosi u zapisnik kao činjenicu da smo moja majka i ja potpisali taj aneks kod javnog bilježnika, ali nismo! Do sada je u takvim slučajevima naknadnog upisa vlasništva uknjižba vršena samo na temelju kupoprodajnog ugovora, a sada se po prvi puta spominje mene kao unuka zajedno s mojom majkom, pa se čak morao sastaviti aneks o kojem mi koji smo ga navodno potpisali saznajemo tek s e-oglasne ploče suda, i to nakon 12 godina! Prema diktatu suca, ispada da javni bilježnik nije imao u ruci moju osobnu iskaznicu pa je čak ovjerio dokument s pogrešnom adresom. U zapisniku se spominju i nekakvi uredni pozivi koje smo navodno dobili, ali na koje se nismo odazvali, ali i to nam je potpuna napoznanica. Na dotičnom zemljištu/ kasnije izgrađenim zgradama nemamo nikakvog interesa, pa pretpostavljamo da po gruntovnoj provedbi ovog rješenja po nas ne mogu nastati nikakve negativne posljedice, ali zar je ovo red? Kakav će aneks ugovoru ili možda čak sam kupoprodajni ugovor sutra ovjeriti javni bilježnik, čak i bez osobne iskaznice potpisnika? Što ako se radi o nekom nesretniku koji nema internet ili je u godinama pa ne može svako malo provjeravati što mu rade s imovinom? Molio bih za mišljenje. Zahvaljujem.

Moja baka je nakon 2. svjetskog rata prodala dosta zemljišnih parcela kako bi izbjegla tadašnju nacionalizaciju. Kupci tek posljednjih nekoliko godina pokušavaju ostvariti gruntovni upis vlasništva, odnosno njihovi nasljednici. U katastru zemljište u pravilu glasi na njih kao posjednike. Pokrenu pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u sklopu kojeg dostave kupoprodajni ugovor ZK odjelu suda i dokaze da su nasljednici ( ostavinska rješenja iza prednika). Potrebno je dokazati po kojoj osnovi Vam pripada navedena nekretnina. Ostavina iza roditelja po kojoj je nasljednik baka zvuči kao prilično dobar početak. Koliko vidim, nasljednici kupca/kupaca su u pravilu angažirali odvjetnika, jer za pokretanje postupka je dovoljno ispuniti jedna jedini formular, ali to što dolazi kasnije zna ponekad biti i prilično komplicirano pa traje godinama, npr. ako se ukaže potreba za izradom geodetskog elaborata u sklopu izrade prijavnog lista kao preduvjet upisa novog vlasnika u Gruntovnicu, pošto brojevi zemljišnih parcela u pravilu danas više nisu identični onima otprije 50 ili 100 godina.

Prvo bih napravio uvid u spis, jer svaka promjena u Katastru mora biti potkrijepljena odgovarajućim dokumentima. Znači, neka je državna institucija možda prethodno izdala rješenje na temelju kojeg ste Vi izbrisani s te parcele, a na kojeg se Katastar poziva. Recimo, sudska presuda ili rješenje nekakvog gradskog ureda u okviru bogtepitaj kakvog upravnog postupka. Nakon toga, ako bi mi to pravo uskratili, otišao bih kod njihovog šefa da mi objasni o čemu se radi. Zajedno s ažuriranim gruntovnim izvatkom koji dokazuje da sam vlasnik. Šefovi ne vole da im nižerangirani zaposlenici muljaju iza leđa kršeći zakon. Da, ima tamo još uvijek i poštenih ljudi, pravih stručnjaka, nije sve upropašteno od strane hrpe uhljebljenika. Jednostavno, možda se čak radi i o nenamjernoj pogrešci, kao što me jednom prilikom zvala susjeda u panici jer je njena kuća s okućnicom u Katastru prebačena na susjeda koji živi niz ulicu. Tko radi taj i griješi, ali na kraju i prizna pogrešku. Vi ste odabrali najteži mogući put. Ako Vam ne daju uvid u spis, a šefa kao da baš i nije briga, kad umarširate s odvjetnikom, dat će Vam sve na što imate pravo. Da, ali to košta, i te Vam novce nitko neće vratiti.

Pod pravom prvokupa se smatra da ste obavezni ponuditi Gradu Zagrebu nekretninu koja se nalazi na njegovom području, a koja spada u, npr. kulturna dobra Republike Hrvatske. Zakonom je predviđena novčana kazna. Eto, na to se odnosi pojam prava prvokupa u Republici Hrvatskoj. To kako će građani među sobom urediti odnose nije problem države.

U istoj sam situaciji. Jedna parcela je predviđena za proširenje groblja, još tamo od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Druga utrpana u zeleni pojas. Obje, bezvrijedne. Treća, proglašena kulturnim dobrom RH, parcela koju zbog toga kupci zaobilaze kao gubavca iz kolonije gubavaca. Još samo čekam uvođenje poreza na nekretnine kao šlag na tortu. Prije nekoliko godina sam kontaktirao jednu zagrebačku odvjetnicu koja se bavi imovinsko pravnim odnosima pa smo bili na putu postaviti zahtjev za naknadom u skladu sa zakonom, kako ga je ona protumačila. Nekakva odredba po kojoj država kao ni jedinice lokalne uprave ne smiju onemogućavati građane u raspolaganju vlastitom imovinom. Kovid je to sve skupa bacio u drugi plan. Vama želim više sreće i strpljenja ako odlučite krenuti u istom smjeru, ali bez odvjetnika, nemojte ni pokušavati.

Kod nas je po prijavi u roku od par sati došao GSKG-ovac s općine i sve poslikao ( zbog osiguranja). Do problema je došlo kad je trebalo platiti krpanje cijevi koja je procurila jer je gospođa bila u lošoj financijskoj situaciji. Majstor je stavio sve skupa pred gotov čin rekavši da će ostaviti otvorenom instalaciju pa nek curi. Sve je na kraju plaćeno iz pričuve, a novac od osiguranja za sanaciju fleke na stropu nismo dobili jer je bivši predstavnik stanara odlučio da mu moramo pokazati račune i da će nam tek onda platiti. Zato je i postao bivši, između ostalog. Ovaj novi samo nazove GSKG i sve plati iz pričuve, a ako dođe do problema s pronalaženjem mjesta curenja, sami stanari mogu pozvati majstora kojeg žele. Ako treba raskopati nečiji stan zbog pronalaska mjesta curenja, sve ide o trošku pričuve, ali takve se invazivne metode ostavljaju za kraj, tek kada se potvrdi mjesto curenja, kao i povrat u prvobitno stanje tako da nema potrebe za tužbama. Istina, na računu zgrade imamo pedesetak tisuća eura "viška" koji su trebali ići u energetsko poboljšanje što je propalo, ali ako curenje vode u zgradi nije problem najveće moguće razine ( nakon curenja plina, i to smo imali), onda ne znam što jest. Očito imate nekakvih "organizacijskih" problema u zgradi, koje smo mi protekom godina i proživljavanja raznoraznih potencijalno incidentnih situacija uspjeli riješiti i postaviti pravila za ubuduće. Tu se radi prije svega o volji za dogovorom među stanarima gdje presudnu ulogu ima predstavnik stanara ( vjerojatno i količina sredstava na računu zgrade), nikakav GSKG. Njima kao da je jedino bitno samo da se uzme neki s popisa GSKG-ovih majstora i da se, naravno, sve lijepo plati.

Bitno je samo da su objekti ucrtani u katastarski plan i da su navedeni u Gruntovnici, što znači da su legalni. Ostaje na Vama hoćete li ih srušiti pa na njihovim temeljima možda i ponovno graditi uz eventualno proširenje ili ćete ih pokušati spasiti. Vlasnik je procijenio da mu se ne isplati plaćanje energetskog certifikata i prodaja, što samo po sebi dovoljno govori o vrijednosti samih objekata. Možda mu se i žuri pa ne želi komplicirati, jer ga potencijalni kupac svakako može prijaviti u slučaju pokušaja prodaje nekretnine koja ne posjeduje energetski certifikat.

Novac sjeda na račun isti dan. Zovite kupca. Neka trči u banku stopirati isplatu, ako još stigne. Naravno, ako uopće želi. Vrlo čudna situacija. Staviti policiju na brzo biranje. Ne mogu zamisliti da može doći do ovakve pogreške, jer račun za uplatu se provjerava i nekoliko puta. Očigledno u priči nije bilo ni odvjetnika, a ni agencije.

Nažalost, sve se svodi na to da li energetsku obnovu zgrade sufinancira EU. Ako ne sufinancira, na kredit Vas prisliti ne mogu, jer to se onda više ne zove energetska obnova zgrade nego prije tipična balkanska muljaža. Ako je zgrada uistinu prošla na natječaju i dobila EU sredstva, možete doslovno sjest i plakat. Vraćat ćete kredit pa makar ostali bez stana kao i što ćete morati dozvoliti sve radove predviđene u Vašem stanu. Dovoljno je da na svojoj strani imaju više od 50% suvlasničkih udjela i to je to. Za sve ostale "energetske obnove" im treba 100% ( onu "Bandićevu" u Zagrebu, npr.), bar po zakonu. Naša zgrada je tako platila 2 puta projekt navodnog poboljšanja energetske učinkovitosti ( ukupno 50 tisuća kuna bačeno u vjetar) da bi na kraju ispalo da je ušteda od nategnutih 50% premala i da takve zgrade izgleda ni nemaju šanse proći na EU natječaju, pokraj onih s 80 i više % energetske uštede. I najnaivnije je ohladilo kad su vidjeli da je cijena energetske obnove u pet godina porasla sa 600 tisuća kuna na više od 2 milijuna kuna, po najpovoljnijoj ponudi. Povrat ulaganja bi bio za 120 godina. Druga najpovoljnija ponuda je već išla na dva i pol milijuna. Za razjašnjenje svih nejasnoća napravite uvid u projekt kojeg ste svakako morali dobiti ( jer ste ga i platili, logično), u njemu jasno stoji što se sve u zgradi, u svrhu energetskog poboljšanja MORA napraviti. Kod nas su planirali staviti izolaciju na balkone, koja bi nam površinu balkona poprilično smanjila. Od stručnjaka smo saznali da je takva izvedba nemoguća sa stručne strane gledano, bar kako su projektanti to zamislili, jer su predvidjeli korištenje predebelih ploča od stiropora ( rub ploče bi prelazio preko ruba prozora, genijalno, očigledno nisu ni bili u zgradi). Zato bi bilo najbolje da projekt pogleda neki građevinarac, a ako se uistinu radi o EU novcu, sve mora odgovarati, do zareza. Nema naknadnih izmjena u projektu, nekakvih klasičnih balkanskih improvizacija samo da se posao obavi jer ne može drugačije "zbog više sile". Kad napišete prvu argumentiranu žalbu, nekom će se u cijelom sustavu svakako dignuti kosa na glavi. Mi smo cijelu priču planirali srušiti upravo na balkonima, ali eto, "razum" je prevladao.

Postoji nekakav problem s uplatom na račun? Kad kupac plaća gotovinom, to je razlog za oprez, a koliko sam shvatio, ovdje prodavatelj inzistira na isplati u gotovini? Što bi mi bilo da ikad više poželim prebrojavati novac posložen po kovertama...Vrlo neugodna situacija, svojstvena nekim prošlim vremenima kad su takve stvari valjda bile normalne. Kod ovjere ugovora će se obje strane morati legitimirati, pa mi se čini da je to ovdje ponajmanji problem. No, valjda idete kod javnog bilježnika?