Davor80

Podnesite kaznenu prijavu zbog oštećenja tuđe stvari ili napravite pritisak na Telekom da to napravi. Ne može se baš samo tako uništavati telefonske vodove. Nismo na Divljem Zapadu.

Ne znam zašto biste plaćali zakup, kad je iz opisane situacije prilično izgledno da Grad uopće ne zna da je vlasnik. U slučaju otkupa, prvo morate pronaći nekog službenika, na stranicama Grada tvrde da je za prodaju zadužen Gradski ured za upravljanje imovinom i stanovanje. Tamo je kaos. Oduvijek. Nije čak ni preveliki problem doći do nekog načelnika ili pomoćnika pročelnika. Ako dobijete potvrdan odgovor, procjena vrijednosti zemljišta će Vas koštati oko 3 tisuće kuna. Mada, reći će Vam sami kako ide trenutna procedura. Što se tiče zemljišta za koje ste zainteresirani, bolje provjerite u GUP-u u kojoj se zoni nalazi, jer se gotovo sigurno ne radi o poljoprivrednom zemljištu, što god pisalo u Katastru. Imate već desetljećima izgrađene nebodere po takvim navodnim oranicama i voćnjacima. Danas je važno jedino ono što piše u GUP-u, a tamo sigurno ne piše da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Možda, o zelenom pojasu, ako ste baš nesretnik od rođenja. Može biti zemljište namijenjeno rekreaciji, a tko zna, možda je, nekim čudom i stambena zona. Što je zona bolja, to će Vas otkup i mogući najam više koštati.

S tom parcelom ne možete ama baš ništa bez drugog suvlasnika. Kod suvlasništva u idealnim dijelovima se čak ne zna ni koji je čiji dio. Kupujete samo nedefinirani, suvlasnički dio parcele. Vrlo neugodno ako su suvlasnici u nekakvom sukobu pa ne žele svi prodati. Zato, da, radi se o izuzetno velikom problemu za kupca koji je odlučio kupiti samo jedan suvlasnički dio jer sa svojim vlasništvom neće moći samostalno raspolagati.

Problem će nastati tek ako Vam odbiju izdati građevinsku dozvolu. Da li je razuman razlog za to jer se nekom obijesnom susjedu pomaknula međa u glavi, to je već pitanje za stručnjaka. Osobno, ne bih se kućio u blizini takvih predivnih ljudi. Zna biti prava ludnica. Vanparnični postupak za uređenje međe, višestruke intervencije policije jer je netko toliko poremećen da je istu pokušao pomaknuti silom u kombinaciji s uništavanjem tuđe imovine, trovanje kućnih ljubimaca...I da, nikad nije bit problema u međi.

Provjeriti s profesionalcem da li se tu možda radi i o ozbiljnijim problemima ispod površine, jer tko zna gdje je još investitor/građevinarac mućkao s materijalom i izvedbom radova da maksimalizira zaradu. Mi laici vidimo samo ono što ne valja na površini, kupovali stan ili rabljeni automobil. Vaš je stan čak nov. Da li biste preuzeli i minimalno oštećen automobil u autosalonu? Ne bih se usudio donositi bilo kakve zaključke bez mišljenja stručnjaka građevinske struke. Nekog prijatelja ili bar poznanika, po mogućnosti. U par rečenica raskrinkaju svaku uočenu lupeštinu, bez prevelikog biranja riječi.

Za početak, natovarite mu policiju na vrat zbog prijetnje ili nečeg sličnog. Možda ga dovoljno uplaše da se smiri. Kod nas je pomoglo. Valjda. Nakon dvanaest intervencija policije u osam godina, trinaestu iščekujemo već dobrih šest. Očigledno je s našim psihički poremećenim susjedom/članom familije policija na kraju obavila izuzetno ozbiljan razgovor, jer ni ovaj Vaš mi ne zvuči previše normalno. Ali tko će ga znati, možda je prastric prava duša od čovjeka kojoj je to društveno prihvatljiv oblik komunikacije. Vaša je na kraju odluka, kao i sve posljedice koje iz pogrešne mogu proizaći.

U našem slučaju postoji susjedova ovjerena izjava da se smijemo spojiti na njegov šaht. Tako su tražili iz Vodovoda osamdesetih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu je izbio sukob oko svega živoga, da je čak i policija intervenirala desetak puta. Pravna situacija je očigledno toliko neugodna po susjeda da je maksimum kojeg je uspio postići onemogućavanje pristupa šahtu čak i radnicima vodovoda i instalacija alarma na poklopac od šahta. Uopće ne treba sumnjati da bi tražio izmještanje našeg brojila iz zajedničkog šahta o našem trošku da zakonski može. Stoga, pretpostavljam da bi bilo dobro da bivši vlasnik nije potpisao bilo kakvu dozvolu za takvu izvedbu vodovodne instalacije, jer je dozvola vlasnika nekretnine svakako bila potrebna, bar u vrijeme kada smo mi spajali vodu. Samo moje razmišljanje.

Iz mog iskustva, nemoguća misija. Omogućavala se prenamjena zelenog pojasa u kojem su, mahom doseljenici izgradili cijela naselja, ali nama domaćima je isto odbijeno samo zato jer smo bili naivni, pa prvo tražili prenamjenu kako bismo gradili po zakonu.

Na Vaša pitanja ne znam odgovor, ali predstavnik stanara kojeg opisujete je prilično sličan našem. Bivšem. Zvali smo ga Hitler iz našeg sokaka. Odmila. Možete tražiti sve na što imate pravo, ali on vam to ne mora dati ako neće. Nama je teatralno obećao na sastanku suvlasnika da će račune za sumnjive radove po zgradi izvjesiti u haustoru, "jer on ništa ne skriva", pa nije. Sumnjali smo da je razliku između ugovorenih i izvedenih radova strpao sebi u džep. Na suvlasnike možete zaboraviti, jer se vjerojatno radi o beskičmenjacima koji ne žele ulaziti u sukobe. Takav smo narod. Šuti dok ga pljačkaju. Kriminalci griješe, pa pričekajte priliku za neku prijavu, kao što smo mi dočekali.

Nemam iskustava s konfisciranom imovinom, ali u slučajevima denacionalizacije, nekretninom se nije smjelo raspolagati do pravomoćnog rješenja, koje je znalo stići i nakon dva desetljeća od roka za podnošenje zahtjeva za povrat imovine krajem devedesetih. Toliko nam je birokracija munjevita. Odgovorniji građani ( obično oni zastupani po odvjetnicima) bi stavili zabilježbu u Gruntovnicu kojom bi se na 10 godina spriječilo raspolaganje nekretninom za koju su podnijeli zahtjev. Vi ste se uknjižili prije stupanja zakona na snagu pa Vas ne bi trebao kačiti nikakav naknadni zahtjev za povrat. Postoji i specifičnost, u slučaju da je pokrenut sudski postupak za poništenje pred jugoslavenskim sudom u Beogradu ( mislim da se radilo o Vrhovnom sudu Federacije), o čemu bi također trebala biti nekakva zabilježba u povijesnom izvatku u Gruntovnoj ili možda u Državnom arhivu, jer se radi još o krasopisom pisanim zabilježbama. Naravno, ako za konfisciranu imovinu vrijede ista pravila kao i za nacionaliziranu. Svakako angažirati nekog od rijetkih odvjetnika specijaliziranih za pitanja povrata nacionalizirane i konfiscirane imovine, jer ovo je preteška materija za nas laike.

Apsolutno ste bespomoćni. Mi smo čak dobili službeni odgovor od GSKG-a da to što je terasa nad našim stanom sanirana u suprotnosti s građevinskom dozvolom ( nije ugrađena termoizolacija), uopće nije problem, zakonski ni bilo kakav drugi, i da se nama samo čini da je u prostoriji pod terasom zimi hladnije, a ljeti značajno toplije nego u ostatku stana. Očigledno se i Vama samo "čini". Istina, ono što moram priznati je da kada je svježe sanirana terasa procurila nama u stan nakon prve jače kiše, pokrpali su je u rekordnom roku, i evo, ne curi već desetak godina. Nije curila ni prije navodne sanacije, ali to je neka druga priča, a tiče se namještanja besmislenih radova po zgradi rođinim firmama od strane bivšeg predstavnika stanara.

Pretpostavljam da je Vaše dvorište bar ograđeno, jer u tom slučaju novoosviješteni vlasnik svoje prohtjeve može okačiti mačju o rep, ovisno o proteku vremena. Problem ćete svakako imati, naveo sam najmanji. Susjed je, kako rekoste problematičan, a ni potencijalni svjedok u sudskoj parnici koji mu je dao nalaz mjernika mi baš ne izgleda previše dobronamjerno. Ne bi bilo dobro da o takvim svjedocima ovisite.

Otiđete u Katastar i tražite potvrdu da je objekt izgrađen prije 1968. godine. Već imaju pripremljen formular kojeg ispunite tako da Vam je to sva briga.

Ne znam da li se radi o istome, ali stigla mi je prije petnaestak godina nekakva tužba zbog vlasništva nad zemljištem koje je moja baka prodala pola stoljeća prije. Koliko se sjećam, spominjalo se da će presuda zamijeniti tabularnu izjavu za upis novog vlasnika u zemljišnu knjigu, a ako baš želim komplicirati, čekaju me sudski troškovi. Nisam ni trebao ići na sud, niti sam platio ikakve sudske troškove, već mi je samo dostavljen sudski poziv po sudskom dostavljaču. Bilo kakvo protivljenje s moje strane bi značilo probleme, tako da je bilo najsigurnije uopće se ne pojaviti na raspravi.

Ja kao vlasnik šume jedini imam pravo prodavati drva iz nje. Susjed koji je pogreškom prešao među zbog nepoznavanja njenog položaja je odštetu isplatio meni, nikome drugome. On je pogriješio, a tu je pogrešku ispravio namirivši mene, vlasnika. Tko je tu šumu možebitno sadio nije njegov problem, a još manje moj. Istina, ta priča s posjedom je poseban element, ali njega može potvrditi samo sud. Postoji primjer u kojem je najmoprimac od mene iznajmio zemljište na kojem je posadio rasadnik podloga. Da ih je itko taknuo, naravno da bi bilo osnove za potraživanje s njegove strane pa i sudsku tužbu prema krivcu. Vlasnik zemljišta sam i dalje bio ja, ali biljke su ipak bile njegove. Nakon isteka najma, sada su i biljke moje. Evo, nadam se da pomaže.

U sudskom postupku zbog naše posječene živice od ruke psihički poremećenog susjeda je glavni predmet spora bilo čije je zemljište na kojem je bila posađena. Čije je zemljište, njegove su i biljke koje su na njemu posađene.

Onaj tko izdaje uporabnu dozvolu Vam je izdao rješenje koje kaže da uporabna dozvola nije potrebna? Rekao bih da je to dovoljno. Netko inzistira na uporabnoj dozvoli? Možda banka kod davanja kredita? APN? Neki beznačajni činovnik u nekoj sličnoj instituciji? Najbolje da onda dodatno provjerite kod njih, tog nekog tko Vam radi ili sumnjate da može raditi probleme.

Netko se upisao kao vlasnik u Gruntovnici, a do sada mu je rješenje već moralo stići na kućnu adresu, da su i golubom pismonošom slali. Kada piše odbijeno, e to je razlog za veliku zabrinutost i još nekoliko dodatnih izgubljenih godina života.

Prijavite predstavnika stanara. Mi smo priložili fotografiju poziva na sastanak suvlasnika gdje se odluka o poskupljenju čišćenja haustora donijela, s konkretno navedenim poskupljenjem. Zajedno s obračunom naplate računa za vodu koji stoji na oglasnoj ploči u predvorju, s navedenim "dodatkom" u vidu ilegalnog harača. Nismo mogli biti precizniji, tako da porezna inspekcija nije ni imala što posebno zahtjevno za provjeravati i dokazivati.

Imam u familiji sličnu situaciju, gdje su zbog poremećenih međuljudskih odnosa pojedini nasljednici poslali e-mailom improviziranu obavijest o odricanju od nasljedstva, pa je javni bilježnik rekao da moraju doći osobno po idućem pozivu. Još je samo nejasno koliko će puta bilježnik slati poziv, jer osobno, da sam u njihovoj situaciji i da ne želim imati posla s ostalima, ne bih se pozivu odazvao jer se radi o čistom gubitku vremena. To što e-mail ne zadovoljava birokratske kriterije ne bih gledao kao moj problem. Poziv je uručen, nasljednici se nisu pojavili nego su poslali obavijest da se odriču nužnog dijela, i što još može biti nejasno? Nije valjda da je lakše slati pozive unedogled kako bi se ispunila nekakva upitno smislena forma?

Prema onome što je rekao arhitekt kod "legalizacije" moje garaže, može. Općenito je urnebesan taj fenomen legalizacije nečega što je bilo izgrađeno kao montažni objekt još u Jugoslaviji, čak uz konzultaciju s tadašnjim građevinskim inspektorom, pa je to preko noći prestalo biti potezom pera.

Nema plaćanja na ruke. Ako netko baš inzistira da ga mora biti, prijava Poreznoj će riješiti problem prije idućeg pokušaja ubiranja takvog harača. Munjeviti su. Mi našeg muljatorski raspoloženog predstavnika stanara nismo uspjeli maknuti zbog famozne "demokratske većine" koja mu je čuvala leđa, ali čim je intervenirala Porezna po prijavi zbog plaćanja čistačice na crno, istog trena je pobjegao glavom bez obzira. Kao vrhunac farse, sad nas plaćanje privatne firme za čišćenje preko pričuve košta manje nego kad se plaćalo na ruke!

Ako mu je stan jedina nekretnina u kojoj i živi, ovrha nije dopuštena. Morao bi za takvo nešto prvo dati dozvolu.

U mom slučaju su asfaltiranjem podigli razinu ceste pa se u donjem dijelu parcele voda zadržava već desetak godina, nakon svake jače kiše. Dopis Vijeću gradske četvrti svakako nije polučio neki rezultat jer je stigao tipiziran odgovor od izvođača radova da je sve rađeno u skladu s pravilima struke. Kako već to biva, sve je u najboljem redu, a problem i dalje postoji. Valjda je iduća stepenica bila privatna tužba, ali pošto se radi o gotovo bezvrijednom zemljištu, nisam vidio smisla. U Vašem slučaju bih svakako konzultirao nekog odvjetnika. Teško da će i jedan birokrat sam od sebe priznati da je pogriješio.

Prvo u nadležnom katastarskom uredu morate izvući potvrdu da je Vaš objekt uopće izgrađen prije 1968. To što sudski vještak tvrdi da je izgrađen prije sto godina ne znači puno ako nije vidljiv na avio snimci iz/otprije 1968. Bez te potvrde ne možete ni početi jer ne znate u kom smjeru morate ići. Jeftinijem ili pak značajno skupljem.