Jump to content

uznemiravanje od strane policije


Preporučene objave

Poštovani, ne znam da li sam na pravom mjestu sa ovom temom, ali molim vas za razumjevanje, jer se nikada nisam ovim putem obraćao nekome. Dakle, u petak 12.02.2021. u 10:45 na povratku sa jutarnje pauze, vraćao sam se na posao vozeći bicikl i kretao se jedinom cestom kojom mogu doći do radnog mjesta, a koja prolazi pored ulaza u Luku Ploče. Stotinjak metara od tog ulaza u luku, začuo sam vozilo iza sebe i uredno se maknuo u stranu da oslobodim prolaz. No, vozilo se zaustavilo tik do mene i iz njega su izišla dva policijska službenika, jedan u civilu, a drugi u uniformi. Ovaj u civilu me tražio osobnu, a ja sam rekao da je nemam kod sebe, jer sam u radnoj odjeći i nisam je prebacio iz dnevne odjeće u džep radnog odjela, on sam nije se predstavio nikako. Nakon toga mi je rekao da pođem za njim i krenuo prema ulazu u Luku Ploče, na što sam ga pitao za razlog, a on je samo kratko dobacio da se nalazim u blizini graničnog prijelaza. Tamo je razgovarao sa policajcima koji rade na ulazu u luku, i kada sam vidio da su mu dali ključ od sporedne prostorije shvatio sam što misli obaviti. Pobunio sam se i rekao da ću kasniti na posao i da mi se ne igra sa egzistencijom bez razloga i da ću se obratiti pretpostavljenima i sudu zbog toga. Potpuno me je ignorirao i rekao da uđem u prostoriju. Ušao sam, a on mi je rekao da izvadim sve iz džepova, i ja sam to učinio. Gospodin me je pretresao, i pitao zbog čega drhtim. Rekao sam mu da sam uzbuđen, uznemiren i da ću imati problema na poslu zbog kašnjenja. Pitao me je da li sam nešto konzumirao, a ja sam mu rekao da jesam jedan pelinkovac, ali nisam rekao kada. Popio sam ga u 6 ujutro, dok sam pušio cigaretu na balkonu, jer su temperature bile u minusu. Pitao me je da li sam sposoban sudjelovati u prometu u takvom stanju, na što sam rekao da sam spreman na sve testove ako treba. Nisu dalje reagirali. Pretražio mi je torbu i sam vadio stvari iz nje, a da u niti jednom trenutku nije pitao da li je to ok. Ja sam šutio, jer sam znao da bi bilo kakav protest u vezi toga, samo odgodio moj povratak na posao, što mi je bio prioritet u tom trenutku. Nezadovoljan jer nije pronašao ništa, tražio je da skinem hlače i donje rublje, što sam i učinio a on je zaobilazio oko mene i zagledao pažljivo, a zatim tražio da mu pokažem usta i razvlačim usne da ne krijem tamo možda nešto? Znači do tog trenutka, oni su me bez ikakvog razloga A) spriječili u povratku na posao i time mogli ugroziti moju egzistenciju, jer nisu mogli znati kakvi uvjeti vladaju u mojoj firmi, koja je i ovako na klimavim nogama B) ugrozili su moje zdravlje i zdravlje mojih kolega, jer nisu imali nikakve maske, rukavice, niti dezinfekcijska sredstva (da li sam gazdi trebao reći na povratku da ne mogu nastaviti odmah sa poslom, jer moram dezinficirati sve zbog policije ili nastaviti raditi i tako dovesti u pitanje zdravlje ljudi koji su tu sa mnom u kontaktu)? C) doveli me u ponižavajući položaj, jer kada vas dva muškarca, oba krupnija od vas, stisnu u malu pretrpanu prostoriju i pregledaju od analnog otvora do grkljana iznutra, osjećaj je frustrirajući. Posebno zbog nemoći da išta kažete o tome, jer vas drsko presjecaju i ignoriraju. Kada je i to bilo gotovo, gospodin mi je dozvolio da pokupim stvari, ali ne prije negoli se izjasnio o svojim očekivanjima. Dakle, tada mi se prvi put obratio imenom i sa Ti u smislu da smo uvijek bili korektni jedan prema drugom ( mali je grad i svi se dobro poznaju tu, a ja sam odrastao bez oca i nakon majčine smrti 2003. malo skrenuo sa puta i utjehu pronašao u narkoticima, to je trajalo do 2009. kada sam na vlastiti zahtjev prekinuo primati terapiju i zauvijek se ostavio svega toga. Od tada živim mirno i pošteno, idem u knjižnicu, idem u prirodu, učim nove vještine preko interneta, pomažem starijima, igram se s djecom, hranim pse lutalice posljednjim zalogajem ako ništa drugo... nikada i nisam bio prekaljeni kriminalac i nikada nisam bio osuđivan na kaznu zatvora, niti dana nisam proveo tamo, ja sam bio izgubljeni dječak, malo zalutao i ponovno se pronašao) no, da nastavim kada je rekao da smo bili korektni, htio sam komentirati, ali sam grubo prekinut, a on je nastavio da ako ja budem pravio pitanja oko pretpostavljenog, da trebam imati u vidu kako mi je mogao pisati kaznu za nenošenje isprave (što nikada nisam dovodio u pitanje, iako me gospodin zna dobro - preturao mi je po donjem rublju pokojne majke zbog jednog džointa, pa kako me neće znati) i da mi je mogao pisati kaznu za vožnju u alkoholiziranom stanju (što nikada ne bih priznao niti pristao na to). Dakle, nakon što mi se igrao sa poslom, igrao se sa zdravljem, ponizio me kao muškarca, ja mu još trebam biti zahvalan na svemu tome, jer neću ostati bez dvije i pol tisuće kuna za kazne!? I sve to, znajući dobro da sam blag čovjek i mirne prirode, bez ikakvog artikuliranog razloga? Ja sam svjestan da ne mogu dokazati tu ucjenu na kraju, ali to mi nije ni bitno. Ono što je meni bitno, jeste da se suočimo on i ja pred nekim službenim autoritetom. Jer, znam da će ljudi vidjeti istinu, bez obzira na dokaze. Ja sam spreman platiti detektor laži za nas dvojicu, platiti mu putne troškove i dnevnicu, a on samo treba pristati na to. Znam da nije dokaz na sudu, ali ako postoji interes za istinom, poslužit će i indikacije. Ja samo želim da ova priča ode u eter, a istina će sama naći put kad-tad. Ako mi netko može reći, da li mogu tražiti zabranu prilaska za gospodina, jer me je toliko uznemirio da nisam spavao cijeli vikend, a u nedjelju sam izišao sa djevojkom i učinilo mi se da sam ga ugledao, meni je bilo mučno, osjećao sam kucanje u sljepoočnicama i vratio sam se doma... postoje li neki mehanizmi zaštite koje ja mogu pokrenuti? Ne plašim se njegove osvete, niti njegovih kolega, ne plašim se niti gubitka posla zbog toga niti bilo čega drugog... spreman sam na sve torture, ali želim i dalje sebe gledati u oči u ogledalu. Gospodin je pogrešno procjenio moj karakter, a moju smirenost interpretirao kao strah od njega ili gubitka novaca. Moj je cilj pokazati gospodinu da se ja njega ne plašim i nikada ni neću, ja želim udariti sada na njega svim mogućim pravnim sredstvima jer nisam ja jedini tu kojem to radi, poznat je po ''agresivnom'' nastupu, pa ako mi netko može reći što bi bilo najučinkovitije, bio bih vam zahvalan od sveg srca i poslao bih neke ''karmičke'' vibracije u svemir da vam se to negdje, nekako, nekada vrati... pozdrav svima

Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ne možeš tražiti zabranu prilaska, a možeš se žaliti policijskoj postaji, upravi ili MUP-u (na bilo koju mail adresu na njihovim internet stranicama). Ako žalbu potpišeš, u roku od 30 dana ćeš dobiti odgovor (neće vas suočavati ni u kojem slučaju).

Po meni, mogao te privesti (nisi imao isprave), a nije te smio pretražiti na način na koji te pretražio. Međutim, situacija jedan-na-jedan, poznat si mu kao konzument droge, našao si se tu gdje si se našao... 

Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Hvala, gospon drot13... niste rekli ništa što sam želio čuti, ali svejedno mi je lakše. I dalje ostajem pri mišljenju da velika većina policajaca radi svoj posao korektno i profesionalno, ali se o tome ne priča kao o ''lošim'' policajcima. Obratit ću se višim razinama, a vama osobno želim sve najbolje. Pozdrav

Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Sama činjenica da sam objavio ovo i dobio odgovore od nekog tko mi zvuči stručan, uvelike mi je rasteretila misli. Ne smatram se ''cvjećkom'', ali nisam niti zli narko-goblin koji samo čeka u sjenama da čini nekakvo zlo. Znao sam da ću plaćati cijenu zbog svojih nečasnih postupaka, ali jednako tako znam da imam neka ljudska prava u ovoj državi. Sivko... i Vama pišem veliki plus, zbog održavanja vjere u ljudskost. Hvala na savjetu, ići ću u tom smjeru. Jer, sa ljudske strane ovo je bilo neljudski, a sa profesionalne - neprofesionalno... ostajte mi dobro i hvala vam još jednom od srca. 

Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Zato sam i došao. Ne po odgovore koje ja želim čuti, nego odgovore iz realne ljudsko-stručne perspektive, pa makar samo ukazali na moje greške. U ponašanju, razmišljanju ili što već bilo. Kod obojice se dalo pročitati više nego što je napisano, a to je čovjeku bez ikakvih odgovora dovoljno da vidi da je to došlo iz iskustva i to kladim se dugogodišnjeg iskustva. Meni dođe da skinem šešir, ali ga ne nosim. Zato, napisat' ću da sam zahvalan što dijelite to iskustvo sa nama, nesretnicima. P.S. Može li netko reći zašto Legalis nije obvezan već od vrtića? I zašto nije u svakom domaćinstvu, instaliran kod ulaznih vrata? Pozdrav

Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

If you have an account Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

×
×
  • Napravi novi...