Sudjelovanje umjesaca

[MASTER]

Stupili smo u parnicu kao umjesac na strani protivnika osiguranja nakon sto je sud na prijedlog predlagatelja osiguranja (inace naseg duznika i izdavatelja mjenice) protiv protivnika osiguranja (banke) donio privremenu mjeru radi "micanja" naloga za placanje izdanog temeljem mjenice (ciji smo zakoniti imatelj i podnositelj) izvan evidencije naloga za placanje kojih nema pokrica na racunu.

 

Protivnik osiguranja nije se usprotivio nasem mjesanju na njegovoj strani,te je odluku o mjesanju prepustio sudu.

 

Predlagatelj osiugranja se usprotivio nasem mjesanju.

 

Kakvi su stvarni procesni razlozi zbog kojih bi nas sud mogao odbiti s zahtjevom za stupanjem u parnicu kao umjesaca.

 

da li postoji kakva sudska praksa i inace imali tko primjeri u postupku osiguranja privremenom mjerom da je netko sudjelovao kao umjesac /bez obzira na cijoj strani/

 

Zahvaljujem se na komentarima.

[Mrnjaukalica]

Ovo je interesantno. Evo i pitanje od mene. Je li to moguce i u kaznenom postupku?

[MASTER]

Ma je interesantno ali odgovora nema

[Bobic]

Koji je smisao, za pravni poredak, da se nalog za naplatu mjenice nalazi u redoslijedu naplate kao da ima isti status kao odluke o prisilnoj naplati?

Tko je izdao nalog za prijenos? (remitent?) Sa kakvim ovlastima prema banci vezano za izdavanje takvog naloga?

 

Sama mjenica stvara obvezni odnos između potpisnika na mjenici (izdavatelj, remitent, avalista, indosatar ....) dok je odnos izdavatelja mjenice i domicilijanta (banke) njihov interni odnos koji se ne tiče drugih potpisnika mjenice.

 

To je sva mudrost. I prema tome čemu u parnici tražiti privremenu mjeru za spriječavanjem nečeg što nema osnova u pravnim propisima (držanje naloga za naplatu mjenice u redoslijedu naplate)? Dovoljno je da izdavatelj mjenice upita "svoju" banku temeljem čega ona drži takav nalog a da to držanje nije dio međusobnog ugovornog odnosa ili kakvog prisilnog propisa.

[MASTER]

cl 20 st 2 toc 1 i cl 29 st 3 Zakona o platnom prometu u zemlji (NN 117/01).

 

Zamisli samo da si regresni mjencni duznik (indosant) koji mora platiti po mjenici i da sudski postpak radi naplate regresnog prava ide brze protiv tebe (obzirom da nema materijalno pravnih prigovora koje moze istanknuti indosant ili avalist) nego protiv mjenicnog duznika. pa ti moras platiti a glavni duznik sa novcima na svom racunu radi sto hoce!

 

eto to je sav smisao osim sto postoji na zakonu zasnovano pravo da zakoniti imatelj mjenice izdaje nalog za placanje temeljem vrijednosnog papira (sto mjenica valjda jest).

 

nalog za placanje prema Zakonu o platnom prometu u zemlji nije isti onaj platni nalog iz Zakona o parnicnom postupku. to je razlika

[Bobic]

Nisam pisao o "platnom nalogu" iz ZPP, već običnom iz platnog prometa.

Ali imam na umu da su propisi o mjenici u onom obliku kakvi su danas, nastali početkom prošlog stoljeća. Tada nije bilo Zakona o platnom prometu niti nekoliko država koje su prenosile te propise.

Dok je postojala SDK doista je platni promet bio brz. Postojalo je povjerenje u njega i sudionike platnog prometa ali i u intervenciju države u otklanjanju nepravilnosti.

Toga više nema pa je svatko prepušten vlastitoj snalažljivosti. Zato je Hrvatska narodna banka u Odluci o izvršenju naloga za plaćanje iz sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama u čl. 12a izuzela mjenicu (sa nalogom za prijenos - isplatu) od vođenja u redoslijedu plaćanja.

Naime, ukoliko mjenica "ostane" u redoslijedu plaćanja vjerovnik (remitent) gubi prava iz Zakona o mjenici, a ukoliko postupi po tom zakonu, kada bi sudovi obavljali svoj posao na način kako to rade sudovi u drugim državama, koji također imaju gotovo iste propise o mjenici, za nekoliko dana, najviše petnaest, imatelj mjenice imao bi sudsku odluku temeljem koje bi tražio ovrhu na bilo kakvoj imovini mjeničnog dužnika.

S obzirom na "borbu" da mjenica ostane u redoslijedu, izgleda da tamo na računu ionako nema novca?

Prema tome, dobro je dosljedno se pridržavati Zakona o mjenici, upravo radi zaštite interesa imatelja mjenice.

[MASTER]

Koja prava bi to imatelj izgubio?

pravo na regres? (sto ako postoji naznaka bez protesta)

Pa regresna prava moguce je ostvariti i na temelju prijepisa mjenice (cl 65-66 ZoM). konacno postoji i stav VS Revt 45/04-2 od 01 lipnja 2004

 

Naime, u ovom predmetu je uz tužbu priložena ovjerena preslika mjenice kao dokaz u smislu odredaba čl. 108. ZPP. Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZPP isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili prijepisu, a prema odredbi čl. 74. st. 7. Zakona o javnom bilježništvu kad je riječ o ovjerenom prijepisu s takvim prijepisom je izjednačena ovjerena preslika isprave. Takva preslika ili prijepis potvrđuje postojanje izvornika (a ovjera njenu istovjetnost sa izvornikom), treba biti istovjetna s izvornikom i služi samo kao dokazno sredstvo u postupku. Naprotiv, prijepis koji imaju na umu odredbe čl. 66. i čl. 67. Zakona o mjenici ima sasvim drugu svrhu: zamjenjuje izvornik mjenice u prometu, pa je zbog toga propisano da osim istovjetnosti s izvornikom sadrži i neke dodatke koje ne sadrži izvornik (oznaku gdje završava i oznaku osobe kod koje se nalazi izvornik). U protivnom takav prijepis nema mjenično pravnu vrijednost (čl. 67. Zakona o mjenici) što znači da u prometu ne može zamijeniti izvornik mjenice.

 

Konacno koliko je meni pozanto niti prilikom naplate mjenice nije potrebno predociti banci IZVORNIK mjenice vec je dovoljno priloziti i PRIJEPIS MJENICE.

 

Za regresna prava brine sam mjenicni vjerovnik i nema logike da za njega brine i banka. to sto je u prethodnom zakonu o platnom prometu u zemlji (NN27/93)

 

Članak 26.

 

Ovlaštena organizacija izvršava naloge za prisilnu naplatu i naloge vjerovnika na osnovi vrijednosnih papira i instrumenata osiguranja plaćanja iz svih sredstava sudionika koja se vode na računima kod te ovlaštene organizacije ako zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona nije drukčije određeno. U nedostatku sredstava za izvršenje plaćanja iz stavka 1. ovog članka u cijelosti. ovlaštena organizacija nalog izvršava djelomično, o čemu obavješćuje sudionike - dužnika i vjerovnika.

 

izmjene NN 97/00

 

Članak 26. mije­nja se i glasi:

 

»Nalozi za prisilnu naplatu, nalozi za plaća­nje zakonskih obveza ili javnih prihoda i nalozi vjerovnika na osnovi vrijednosnih papira i instrumenata osigura­nja plaća­nja izvršavaju se iz sredstava sudionika koja se vode na ­nje­govim računima kod svih ovlaštenih organizacija, ako zakonom ili propisom donesenim na teme­lju zakona nije drukčije određeno.

 

U nedostatku sredstava za izvrše­nje plaća­nja iz stavka 1. ovoga članka u cijelosti, nalog se izvršava djelomično do visine raspoloživih sredstava.

 

Način i postupak izvrše­nja naloga za plaća­nje iz ovoga članka propisuje Hrvatska narodna banka

 

Cinjenica je nesto drugo da banke ne postupaju kao obracunski zavodi prema Zakonu o mjenici. stoga je moguce zamisliti i naplatu mjenice na sljedeci nacin

 

zakoniti imatelj mjenice stavlja na poledjinu inosament sa naznakom "punomoc za naplatu bez protesta" u korist banke koja kao obracunski zavod obavlja naplatu mjenice koja se dostavlja domicilijatu sa istovjetnim inosamentom.

i tada dolazi do prijeboja obveze banke temeljem ugovora o depozitu prema izdavatelju mjenice sa obvezom izdavatelja mjenice prema banci kao zakonitom imatelju.

 

u tim okolnostima nije niti potrebno izdavanje naloga za placanje u smislu ZPPZ, vec se naplata mjenice ili bilo kojeg drugog vrijednosnog papira obavlja prijebojem.

 

konacno kakav je slucaj sa cekovima gradjana. banke bez obzira sto nema pokrica dugovno terete tekuci racun gradjana i isplacuju cekove.

 

Danasnji Zakon o platnom prometu u zemlji

 

Članak 29.

 

(1) Naloge za plaćanje iz članka 20. stavka 1. i 4. ovoga Zakona za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja, banka može vratiti nalogodavcu.

 

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, banka neće vratiti naloge za plaćanje zakonskih obveza i javnih prihoda. Te naloge banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema propisanom redoslijedu plaćanja, a ako redoslijed plaćanja nije propisan, redoslijedom njihova primitka u banku.

 

(3) Naloge za plaćanje iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano, ili ih vraća nalogodavcu na njegov zahtjev.

 

(4) Banka izvršava naloge za plaćanje iz stavka 2. i 3. ovoga članka iz sredstava na svim kunskim i deviznim računima platitelja koji su otvoreni u toj banci u skladu s ovim Zakonom, osim iz sredstava na računima posebne namjene ako je tako određeno zakonom, odnosno drugim propisom donesenim na temelju zakona. U nedostatku sredstava za potpuno izvršenje naloga za plaćanje, banka nalog izvršava djelomično.

 

s napomenom da se "ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano" odnosi na cl 152 Ovrsnog zakona i cl 138 st 2 Opceg poreznog zakona

[Bobic]

Morati ću pripaziti da više ne izdajem mjenice. Tko zna koliko će se ovjerenih fotokopija naći u banci. Šala.

 

Svejedno osim u sudskom postupku amortizirane mjenice ne bih priznao "ovjerenu" fotokopiju. Na "originalnu" mjenicu stavljaju se bilješke (o naplati ...). U tome je draž mjenice.

 

U svakom slučaju ostajem kod stava da je ishodovanje sudske odluke s osnova nenaplaćene mjenice najbolji način naplate potraživanja.

[MASTER]

I najsporiji.

[MASTER]

Danas je zaprimljeno Rjesenje da se dopusta mjesanje zakonitog imatelja mjenice na strani Protivnika osiguranja.

 

Ocekuje se stupanje umjesaca u parnicu radi opravdanje privremene mjere

[MASTER]

Dana 12 travanja 2005 godine brzojavom smo izvijestili naslovni sud da u ovome postupku pristupamo parnici ovdje postupku osiguranja kao Umješač na strani Protivnika osiguranja. Dana 14 travnja 2005 godine neposredno smo na vlastiti zahtjev kao Umješač na strani Protivnika osiguranja zaprimili Rješenje o privremenoj mjeri posl br R1-43/05 od 08 travnja 2005 godine (dalje u tekstu pobijano Rješenje). Istoga dana podnijelo smo kao Umješać na strani Protivnika osiguranja prijedlog za određivanjem jamčevine te prijedlog za ukidanjem rješenja o privremenoj mjeri. Rješenjem o privremenoj mjeri posl rb R1-43/05 od 08 travanja 2005 g odlučeno je o prijedlogu Predlagatelja osiguranja od 05. travnja 2005 g. čime je naloženo Protivniku osiguranja kod koje se vodi žiro račun Predlagatelja osiguranja da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog za naplatu mjenice Predlagatelja osiguranja izdane 01 travnja 1998 godine, na iznos od xxxx kn evidentirane po br MI.0xxxxx/02 primljene na FINA Split 13 kolovoza 2002 u 9 sati.

 

I.

 

Protivnik osiguranja u pogledu naplate sporne mjenice pravo naplate vrši u ime treće osobe kao zakonitog imatelja vrijednosnog papira u konkretnom slučaju društva n. d.. Z, , koja je 13 kolovoza 2002 godine podnijela nalog za plaćanje izdan temeljem mjenice i mjenicu sadržaja «U Splitu 01. travnja 1998 godine. Dana 13. kolovoza 2002 godine platit ćemo za ovu jednu mjenicu po naredbi N doo Z svotu od xxxx kuna i nula lipa. Plaćanje ZAVOD ZA PLATNI PROMET podružnica SPLIT žr 34400-xxx-xxxx. Potpis i pečat punomoćenika i zakonskih zastupnika S dd S» (dalje u tekstu MJENICA). Prilikom zaprimanja mjenice a što je za Protivnika osiguranja tada činila Financijska agencija Regionalni centar Split, sa izričitim nalogom da se nalog za plaćanje evidentira u redoslijed naloga za kojem nema pokrića na računu izdavatelja mjenice ukoliko ako isti zbog nedostataka sredstava nije moguće izvršiti.

 

Podnositelj mjenice tako je odredio temeljem članka 20 stav 2 točka 1 Zakona o platnom prometu u zemlji (dalje u tesktu ZPPZ). U smislu odredbe članka 210 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP) Umješać na strani Protivnika osiguranja ovime predlaže da se društvo N d.. Z putem ovoga suda pozove da umjesto nje stupi u parnicu odnosno da se u svakom slučaju pozove da kao jedinstveni suparničar sudjeluje u ovom postupku.

 

II.

 

Ovime kao Umješač na strani Protivnika osiguranja ulažemo dopuštenu, pravovremenu i osnovanu žalbu na pobijano Rješenje radi bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje ukinuti a prijedlog za određivanje privremene mjere odbaciti kao nerazumljiv odnosno odbiti kao neosnovan ili vratiti Trgovačkom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Svoje stavove u žalbi žalitelj temelji na sljedećim pravnim propisima

-Zakon o obveznim odnosima (Sl. list 29/78,39/85 i 57/89 i NN 53/91,73/9,11/93,112/99 dalje u tekstu: ZOO)

-Zakon o mjenici (NN 74/04, dalje u tekstu ZOM)

-Zakon o platnom prometu u zemlji (NN 117/03, dalje u tekstu: ZPPZ )

-Odluci o nalozima za plaćanje (NN br 14/02,143/02,104/03 dalje u tekstu ONP)

-Zakonu o parničnom postupku (NN 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01 i 117/03, dalje u tekstu ZPP)

-Ovršni zakon (NN 57/96,29/99,42/99,194/03, dalje u tekstu OZ)

 

Obrazloženje

 

1. U prijedlogu za osiguranje Predlagatelj osiguranja nije naznačio koju točno tražbinu predloženom privremenom mjerom osigurava a niti je učinio vjerojatnim da postoji opasnost za navodnu tražbinu koja se osigurava predloženom privremenom mjerom. Privremena mjera je sredstvo osiguranja kojom se postiže svrha osiguranja , a ne konačno ostvarenje potraživanja. Predloženom privremenom mjerom naloženo je «micanje» naloga za naplatu izdanog temeljem mjenice iz redoslijeda plaćanja. Kao protivnik osiguranja naznačen je banka a dužnik protivnika osiguranja tj izdavatelja naloga za plaćanje izdanog temeljem mjenice. Mjera osiguranja istaknutog nenovčanog potraživanja proteže se na pravo izdavatelja naloga za plaćanje, pa je prema tome tražbina nije usmjerena prema Protivniku osiguranja.

 

Određena privremena mjera ima nedostatak i u određenom trajanju jer nije uopće određeno trajanje privremene mjere. Naime, trajanje mjere mora biti jasno određeno ili vremenskim rokom ili navođenjem okončanja točno određenog postupka. U slučaju potrebe produljenja roka sud će u skladu s odredbom članka 303 OZ na prijedlog predlagatelja osiguranja produžiti trajanje privremene mjere uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

 

Zbog toga se rješenje pobija što se isto ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, tj. rješenja uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoje proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isparava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, tj bitne povrede parničnog postupka a što je opravdan razlog za pobijanje presude iz čl. 353. st. 1 ZPP i čl. 354. st. 2. ZPP. Isto tako se rješenje pobija upravo u ovom dijelu koji se navodi pobija radi pogrešne primjene materijalnog prava a što je opravdan razlog za pobijanje presude iz čl. 353. st. 3. ZPP i čl. 356. ZPP.

 

2. Mjenica je vrijednosni papir (ZOM, čl. 234.-261. ZOO). Obveza izdavatelja iz mjenice prestaje ispunjenjem zakonitom imaocu papira (čl. 253. ZOO). Bezgotovinsko plaćanje je prijenos sredstava s računa platitelja na račun primatelja (čl. 23 ZPPZ). Plaćanje preko računa obavljaju se na temelju naloga za plaćanje (čl. 19. st. 1 ZPPZ). Nalog za plaćanje u korist računa primatelja, a na teret računa platitelja mogu dati vjerovnici – primatelj sredstava na temelju naplate dospjelih vrijednosnih papira i dospjelih instrumenta plaćanja (čl. 20. st. 2. toč. 1 ZPPZ). Naloge za plaćanje iz čl. 20. st. 2. ZPPZ za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano. Banka isto tako mora nalogodavcu vratiti nalog za plaćanje koji je evidentiran u evidenciju naloga za plaćanje za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na njegov zahtjev (čl. 29. st. 3. ZPPZ). Blokiran račun predstavlja račun na kojem ima sredstava ali ih vlasnik računa ne može koristi jer je druga banka obavijestila o postojanju naloga za plaćanje iz čl. 20. st. 2. ZPPZ za čije izvršenje nema pokrića na računu (čl. 30. ZPPZ). Hrvatska narodna banka propisuje sadržaj naloga za plaćanje te sadržaj i uporabu obrazaca platnog prometa (čl. 19. st. 3. ZPPZ). Nalog za plaćanje jest nalog kojim podnositelj nalaže izvršenje plaćanja na računu sudionika platnog prometa u banci ili Hrvatskoj narodnoj banci (čl. 2. ONP). Nalog za bezgotovinsko plaćanje mora imati minimalno sljedeće elemente: broj računa platitelja, broj računa primatelja, iznos, datum valute, ovjera nalogodavca. (čl. 6. ONP). Vrijednosni papir mora imati samo jasnu odredbu da je novčana tražbina dospjela. Banka mora temeljem prezentacije takvog vrijednosnog papira i naloga za plaćanje izdanog temeljem tog vrijednosnog papira isti izvršiti odnosno dok ne bude pokrića na računu platitelja evidentirati u redoslijed naloga za koje nema pokrića na računu platitelja. Banci nije dozvoljeno ikakvo miješanje u odnos izdavatelja vrijednosnog papira, zakonitog imatelja vrijednosnog papira, te prava iz vrijednosnog papira koji se tiču naplate dospjele novčane tražbine. Upravo odredba čl. 20. st. 2. toč. 1. ZPPZ (bez obzira na kogentne odredbe ZOM koji određuju u kojim rokovima i gdje i kada se mjenica podnosi glavnom mjeničnom dužniku na naplatu) daju mogućnost (da nakon prezentacije glavnom mjeničnom dužniku u mjestu određenom za plaćanje) i poslije dospjelosti traži naplatu podnošenjem naloga za plaćanje izdanog temeljem mjenice. Time naplata se mjenice pojednostavljuje, a štite se i prava regresnih dužnika. I na kraju ne može se tumačiti odredba čl. 29. st.3. ZPPZ da se dio koji glasi «ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano», odnosni na cjelokupnu rečenicu «Naloge za plaćanje iz članka 20. stavka 2 Zakona za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka», već se isto odnosi isključivo na dio «prema vremenskom redoslijedu primitka». Ovo osobito na odredbe čl. 152 OZ i čl 138 st 2 Opći porezni zakon (NN 127/00,86/01,150/02).

 

Stoga u smislu odredbi ZPPZ isti ne poznaje «NALOG ZA NAPLATU» već samo «NALOG ZA PLAĆANJE». Da bi dakle NALOG ZA PLAČANJE (a ne nalog za naplatu) protiv kojeg se ustaje privremenom mjerom bio točno određen u izreci rješenja isti mora sadržavati sve propisane elemente ONP.

 

Zbog toga se rješenje pobija što se isto ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, tj. rješenje uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoje proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isparava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, tj bitne povrede parničnog postupka a što je opravdan razlog za pobijanje rješenja iz čl. 353. st. 1 ZPP i čl. 354. st. 2. ZPP. Isto tako se rješenje upravo u ovom dijelu koji se navodi pobija radi pogrešne primjene materijalnog prava a što je opravdan razlog za pobijanje presude iz čl. 353. st. 3. ZPP i čl. 356. ZPP.

 

Ovo je u dobrom dijelu citarani stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izrečen u Rješenju Pž-2987/04 od 21 svibnja 2004 g upravo povodom postupanju pri naplati mjenica po ZPPZ.

 

3. U potpunosti su neosnovani navodi u obrazloženju pobijanog rješenja da je privremena potrebna radi sprečavanja nastanka nenadoknadive štete koja prijeti, jer se radi o velikom novčanom iznosu koji bi, ukoliko bi bio dva puta naplaćen, teško bilo naplatiti od imatelja mjenice koji je malo trgovačko društvo.

 

Prema odredbi čl 42 ZPPZ banka ovdje Protivnik osiguranja je odgovorna i snosi štetu ako na dan valute ne izvrši nalog za plaćanje koji je primljen u propisanom roku, koji sadrži sve propisane elemente za čije izvršenje postoji pokriće na računu platitelja i/ili ako nalog za plaćanje ne izvrši u skladu s propisanim redoslijedom plaćanja, te ako ne postupi u skladu s odredbama članak 29.-32. ZPPZ te za štetne posljedice koje proizađu iz ugovornih ovlasti trećim stranama za obavljanje poslova platnog prometa.

 

Zbog toga se presuda pobija radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a što je opravdan razlog za pobijanje presude prema čl. 353. st. 2. ZPP i čl. 355. ZPP. Isto tako obrazloženje presude je u tom dijelu nejasno te postoji proturječnost između onoga što se kao razlog navodi u odnosu na same isprave na koje se poziva. Stoga se presuda pobija radi bitne povrede parničnog postupka prema čl. 353. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

4. Prema odredbi članka 194 stav 4 ZPP, sud po službenoj dužnosti pazi teče li parnica o istom zahtjevu među stranama. Ovo se osobito ističe jer između Predlagatelja osiguranja i Umješača na strani Protivnika osiguranja odlučuje se o zahtjevu Predlagatelja osiguranja o prijedlogu osiguranja privremenom mjerom kojom se upravo ovdje Protivniku osiguranja zabranjuje isplata po ovdje predmetnoj mjenici odnosno izvršenje naloga za plaćanje izdanog temeljem navedene mjenice. U prilogu dostavljaju se prijepisi spisa R1-15/05 (ex R1-221/03) Trgovačkog suda u Splitu i spisa R1-342/03 Trgovačkog suda u Zagrebu (ex R1-105/02) Trgovačkog suda u Splitu.

 

Sukladno stavu ovog suda izrečenog u Rješenju posl br R1-15/05 od 21 veljače 2005, stavu Visokog trgovačkog suda izrečenog u Rješenju posl br Pž-6953/03 od 21 prosinca 2004 godine, prigovara se i mjesnoj nadležnosti ovoga suda povodom prijedloga Predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere od 05 travnja 2005 g.

 

5. Podzakonskim propisom (primjerice uredbom Vlada Republike Hrvatske, Odlukom Hrvatske narodne banke) nije dopušteno drugačije rješavati pitanje iz zakonodavne djelatnosti (stav Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-I-2747/2003 od 23 ožujka 2005 godine). U vrijeme podnošenja naloga za plaćanje temeljem MJENICE i MJENICE sadržaja nije bila niti donesena niti stupila na snagu Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju naloga za plaćanje sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama donesena od strane Hrvatske narodne banke dana 07 lipnja 2004 godine o.br. 216-020/06-04/ŽR (NN 85/2004 od 21 lipnja 2004 g) pa stoga u ovoj pravnoj stvari naknadno stupanje na snagu iste nije od važnosti u ovom postupku osiguranja - možda u parnici:

 

6. Iz svega navedenog razvidno je da je I stupanjski sud prilikom donošenja rješenja o privremenoj mjeri u bitnosti povrijedio parnični postupak, netočno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo, pa stoga predlažemo i molimo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske da pobijano Rješenje ukine a prijedlog Predlagatelja osiguranja odbaci.

 

Za Umješaća na strani Protivnika osiguranja

[MASTER]

Dana 14 travnja 2005 godine uputili smo naslovnom sudu žalbu na Rješenje o privremenoj mjeri od 08 travanja 2005 g posl br R1-43/05. Ovime u otvorenom roku za isticanje žalbe a nakon primitka prijedloga za određivanjem privremene mjere Predlagatelja osiguranja putem Protivnika osiguranja dopunjujemo naše navode iz obrazloženja žalbe.

 

U izreci pobijanog rješenja navodi se da se osigurava novčana tražbina predlagatelja osiguranja u iznosu od xxxxx kn a koji je iznos naveden u mjenici. Međutim Predlagatelj osiguranja je izdavatelj mjenice i mjenični dužnik, pa nije jasno koja to novčana tražbina iz mjenice proizlazi koja je usmjerena prema Protivniku osiguranja. Konačno u obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je Predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da ima tražbinu prema Protivniku osiguranja to jest ima pravo od njega tražiti nevedeno činjenje - a što je nenovčana tražbina obzirom se sud poziva na odredbu čl 298 OZ.

 

Nije jasno ni kuda bi to Protivnik osiguranja trebao «MAKNUTI» nalog za naplatu – neegistentna presuda. Isto tako određeni rok od 15 dana za postupanje je protivan odredbi članka 500 stav 3 Zakona o parničnom postupku.

 

Zbog toga se rješenje pobija radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a što je opravdan razlog za pobijanje presude prema čl. 353. st. 2. ZPP i čl. 355. ZPP i zbog toga se i rješenje ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, tj. rješenja uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoje proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isparava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, tj bitne povrede parničnog postupka a što je opravdan razlog za pobijanje presude iz čl. 353. st. 1 ZPP i čl. 354. st. 1 i 2. ZPP.

 

[MASTER]

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda xx, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja xx» d.d. S, protiv protivnika osiguranja «BANKA» d.d.xxx, radi određivanja privremene mjere,

riješio je:

Usvaja se prijedlog predlagatelja osiguranja koji glasi:

«Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od xxxxxxxx kn a koji iznos je naveden u mjenici određuje se privremena mjera

1. tako sto se nalaze protivniku osiguranja, xxxxxxx banci d.d. kod koje se vodi žiro račun i koja za predlagatelja osiguranja obavlja platni promet da iz evidencije redoslijedu plaćanja makne nalog za naplatu mjenice izdane 1.04.1998. od izdavatelja-predlagatelja osiguranja XXX d.d. Split,

Hrvatske mornarice 4, na iznos od XXXX kn potpisane od xX i XX, evidentirane po br. MI-000021 00/02 primljene na FINA Split 13 kolovoza 2002.. U 9 sati.

2. Žalba ili prigovor izjavljen protiv ovog rješenja ne zadržavaju njegovo izvršenje.

3. Predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere u roku od 15 dana računajući od dana kada predlagatelju osiguranja bude dostavljen prijepis ovog rješenja.»

 

Obrazloženje

 

Prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere zaprimljen je kod ovog suda dana 5. travnja . 2005.godine. Predlagatelj u prijedlogu navodi da je protivnik osiguranja ovlaštena institucija za obavljanje platnog prometa, te da je u tom svojstvu protivno Zakonu o mjenici, a temeljem svoje interne odluke po nalogu imatelja mjenice trgovačkog društva N d.. Zagreb, nakon sto je utvrdio da na računu predlagatelja osiguranja nema sredstava za isplatu mjenične svote, platni nalog naplati mjenice izdane 1. IV . 1998.godine na iznos od XXXXX kn uvrstio u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje, te navedenu mjenicu pohranio u svom trezoru. U svezi s istom mjenicom imatelj mjenice je pokrenuo ovršni postupak, pa je ovaj sud donio rješenje Ovrv-4190/02 i u svezi s tim postupkom je ova j sud odredio prethodnu mjeru pod brojem Rl-23/03 temeljem koje je na poseban račun koji vodi protivnik osiguranja izdvojen iznos naveden u mjenici. Predlagatelj osiguranja smatra da je imatelju mjenice kao mjeničnom vjerovniku

platio po pravomoćnoj presudi i nagodbi i da mu vise ništa ne duguje. U parnici ovog suda pod brojem P-2987/03 bio je ishodio privremenu mjeru zabrane isplate po navedenoj mjenici, ali je rješenje o privremenoj mjeri ukinuo Visoki trgovački sud RH svojom odlukom broj Pž-6953/03 od 21. XII. 2004.godine . Nakon toga protivnik osiguranja je navedenu mjenicu 8. III. 2005.godine ponovno uvrstio u redoslijed naplate na računu predlagatelja osiguranja, iako su se u međuvremenu promijenili propisi kojima se regulira način naplate mjenice u slučaju da na kunskim i deviznim računima platitelja nema dovoljno sredstava. Predlagatelj osiguranja se poziva na propis iz c1. 12. a. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju nalog a za plaćanje iz sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama, a koji propis je stupio na snagu 29. VI. 2004.godine. komentirajući ovaj propis predlagatelj navodi da je protivnik osiguranja prilikom naplate mjenice istu naplatio djelomično do iznos pokrića na računima platitelja, ali da nije mogao provoditi postupak blokade kunskih i deviznih računa predlagatelja u toj banci i u drugim bankama, te da nalog za plaćanje kojim se provodi naplata dospjele mjenice nije trebala uvesti u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje. Upravo zbog toga sto je protivnik osiguranja postupio protivno naprijed navedenom propisu, predlagatelj osiguranja je predložio da sud odredi u izreci citiranu privremenu mjeru.

 

Prijedlog predlagatelja osiguranja je osnovan.

 

Navedenom Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju naloga za plaćanje iz sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama «<Narodne novine» broj: 85/04 od 21. VI. 2004.godien) izmijenjena je ranije važeća odredba prema kojoj je protivnik osiguranja, kao banka, bio dužan evidentirati i naloge za plaćanje i kad je u pitanju plaćanje po mjenici. Člankom 12.a navedene Odluke reguliran je način postupanja banke kada je u pitanju naplata po mjenici. Prema toj odredbi naplatu dospjele mjenice izvršava banka domicilijat koja je mjenicu zaprimila na naplatu. To je u ovom slučaju protivnik osiguranja. Ukoliko nema dovoljno sredstava za naplatu mjenice banka izvršava nalog za plaćanje djelomično do iznosa pokrića na svim kunskim i deviznim računima platitelja u toj banci, ali banka ne provodi postupak blokade kunskih i deviznih računa platitelja u toj banci i u drugim bankama, nalog za plaćanje kojim se provodi naplata dospjele mjenice ne uvodi u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje. budući da je protivnik osiguranja postupio suprotno naprijed navedenom propisu, predlagatelja osiguranja je učinio vjerojatnim da su ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere iz c1. 298. Ovršnog zakona «<Narodne novine» broj: 57/96., 29/99 i 173/03 - dalje OZ). Naime, predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim da ima tražbinu prema protivniku osiguranja to jest da ima pravo od njega tražiti navedeno činjenje. Također je predlagatelj učinio vjerojatnim da je privremena mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete koja prijeti, jer se radi se velikom novčanom iznosu koji bi , ukoliko bi bio dva puta naplaćen, teško bilo naplatiti od imatelja mjenice koji je malo trgovačko društvo. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, dana 8. travnja 2005.g.