Borba za djecu Part II

[GM]

Pozdrav forumašima!

Ako ste pratili temu ''Borba za djecu'', sve će vam biti jasnije. Dakle, sada više nisam pomorac, sada sam GM. To je jedino što se promijenilo, jer sam u jednom trenutku pomislio da ne bih smio biti više ovdje radi vlastitog psihičkog zdravlja, i odjavio se. No, pričaš sa prijateljima, obitelji, ali oni dođu i odu. Jedini preostali način je izjadati se tu, na forumu, među ljudima koji imaju iste (ili skoro iste probleme), čini mi se da me jedino oni razumiju. Nešto kao grupna psihoterapija.

Dakle, ničega novog. Danas je 43. dan da ja svoju djecu nisam vidio, sudskog postupka još nema. Sutra mi je sinu 2. rođendan, i sve što sam mogao, poslao sam mu telegram i neku lutkicu, no znam da će mu sve to moja ''ljubav'' poderati i baciti u koš. U međuvremenu, desilo mi se i to da sam prošli tjedan po ''X'' put zvao Dječju Pravobraniteljicu u Rijeci i ponovo joj se požalio da dijeca nisu vidjela oca skoro 40 dana. Rezultat je bio da mi je za cca 20 min na vrata pozvonio tko? POLICIJA. Odveli su me u postaju, dao sam iskaz, poslijednje pitanje bilo je '' I gdje sada vi namjeravate ići?'' Nakon odgovora da idem kući, tamo gdje su me i našli, pustili su me, čak su me i vratili doma.. Ne mogu reći da su bili neugodni, grubi, etc, etc, ali, to je naša realnost. Dakle, sustav štiti bezzakonito zabranjivanje djece. Ne znam, to je bar moj osjećaj, kad vam nepravedno oduzmu djecu (otmu ih, pravo rečeno), to je, kao da su vam odrezali ruku, kao da su vam uzeli dio tijela... Čitao sam na nekom postu da je tip jednostavno digao ruke od svega, ponovno se oženio, i otišao u KINU!!! I sad, mnogi ga osuđuju! Ali, je li bolje napraviti tako, i spasiti sebe ludnice, ili se boriti sa vjetrenjačama? Plakati svaki dan, ne moći vidjeti sliku djece bez da se zaplače, okretati glavu kad god vidiš dijete na ulici? Svaki dan gledati igračke, cipelice, krevetić, sjećati se, a ne moći ništa? Slijedeći stdij je, kako mi je rekla jedna novinarka, alkohol, pa još alkohola, pa alkos, pa na kraju Vrapče.... I opet si uništio svoju obitelj - roditelje, braću, sestre....

[kaktus]

Sada je dva sata iza ponoći, nedjelja, Shangai, evo me za monitorom i čitam tvoju patnju i muku kroz koju sam i ja prolazio. Neko mi reče: "što tražiš na hr. seit-u, kada svoju djecu nečeš naučiti ni materinji jezik? A ipak me interesiraju objave moderatora, vjesti iz Evrope i svijeta, te naravno, da li se nešto promjenilo iz OZ-a na bolje za očeve u Hr.

Ne želim te demoralizirati ni u čemu, ali svoj stav probaj uobličiti ovako: "ako ide-ide, ali ako ne ide, čuvat ću svoje zdravlje, moram biti psihički stabilan i spreman za razno-razne životne izazove, ne želim se ubijati, jer to nije vrijedno moga života, djeca su ok i ništa im ne fali, ako sam im ja nepotreban, prihvaćam to i idem drugim putem".

Oženiti ću se ponovo, naravno oprez s kime, biti ponovo sretan, a moja djeca će ipak pitati za mene. (U mojem slučaju ja ipak ne bih više želio da me moj bivši sin ikada potraži, jer sam ga prekrižio zauvjek, ima svoga novog "tatu" i neka ga on podigne i odgoji, ja podižem svoju djecu)! Meni ni blizu!

Nemoj čitati ovo zadnje, jer do toga stupnja sigurno nečeš doći, ali treba raditi na sebi i gledati malo na sebe. Imaš svoj život, nemaš nikakve odgovornosti (osim alimentacije-ja čak ne dam ni to!) i provedi ga u slobodi i veselju svakog dana koji dolazi. Ja sam imao sreće i sve je dobro prošlo, takvu sreću želim i tebi (bez alkohola, oružja, nasilja, frustracija, plakanja...)

[Gringo]

Razumijem kako ti je, ali nastoj umjesto telefonskih poziva slati sve napismeno i dječjoj pravobraniteljici i CZSS. Oni su ti dužni odgovoriti, nadam se da u CZSS vode tvoj predmet, odi tamo pogledaj spise u predmetu, zapisnik ako je kakav vođen, dosađuj im jer je riječ i o tvojem djetetu kojeg si i ti skrbnik. Čuvaj sve kopije podnesaka, pismena koja si dobivao od CZSS, uostalom na kraju kažeš i da poznaješ neku novinarku ...

[GM]

Ne znam, vjeruj mi da ja nisam bio u stanju niti izdiktirati telelegram za maloga, odmah bih počeo plakati, tako da mi je brat predao telegram. Evo, baš sada se na Tv-u vrti pjesma '' Tata kupi mi auto, bicikl i romobil....'' Ne vidim ekran od suza.....

Pogldaj ''Glas Istre'' od ponedjeljka, 16.listopada 20007. I opet, NIŠTA!!!! Vjeruj mi, gubim nadu, tonem.....

[mummy]

.....ima li u blizini neki Bog koji vidi što ovaj otac proživljava???????????

[fani]

Ovako dragi GM... (NE MOGU vjerovati ali se to očigledno događa i događa u lijepoj našoj-- koja god strana se inati, čini štagod je volja, nipodištava i zakone i osnove ljudskosti i roditeljstva... toliko naš cijeli sustav SPAVA...i gore od toga)

Prvo i osnovno, kao mami troje djece, "roditeljici" nemjerljivo mi je žao da prolazite kroz što prolazite... ali nemojte molim vas odustati.

Telefonom- ne- pismenim podnescima DA (kao što vam je već savjetovano od strane gringa):

- dakle:

1. dragoj pravobraniteljici, napismeno podnesak (evidentirajte napismeno koliko ste je puta kontaktirali telefonom a obvezno u cc dopisu njoj osobno, stavite i Ministarstvo socijalne skrbi, te Jadranku Kosor i državnog pravobranitelja- uz navođenje kršenja temeljnih roditeljskih i dječjih prava)

- isti dopis CZSSU

pa da vidimo hoće li vas zbog dopisa privesti kad su vaše usmene intervencije očito interpretirali (netko) kao uznemiravanje pa ih uznemirite staloženo i argumentirano u pismenoj formi.

a nazovite i poneku redakciju.. novinsku i tv... pa da vidimo

Nemojte samo za Boga miloga odustati

 

[fikus]

obrisano!

[GM]

Danas je mojem Mihaelu 2. rođendan. Osim brzojava, nisam mu drugačije mogao čestitati.

SRCE MOJE MALO! SRETAN TI ROĐENDAN!!!

 

TATA

 

[canis]

Izvanredno ste to učinili bez obzira što se radi o malom djetetu koje gotovo i ne zna što je to rođendan i koje neće niti pročitati telegram..

Sačuvajte poštansku potvrdu o upućivanju telegrama,kao i sadržaj telegrama i priložite ga sudu...Imat će to svoju ''težinu'' u sudskom postupku..ne veliku, ali će ipak imati...

Držite se...

[fikus]

GM je napisao:

Danas je mojem Mihaelu 2. rođendan. Osim brzojava, nisam mu drugačije mogao čestitati.

SRCE MOJE MALO! SRETAN TI ROĐENDAN!!!

 

TATA

 

I mom švrći je rođendan za osam dana. Kako da mu čestitam rođendan i da mu nešto donesem kada me moj švrćko mrzi nahuškan od njenog Harlekina i bivše. Imat će točno tri godine i proslaviti će sa svojim "tatom" i mamom! STRAŠNO!

[GM]

Dragi ''prjatelju'', ja se NEĆU povući. Ovan sam po horoskopu, ako to i ima ikakve veze. Ja ću ići do kraja, KOŠTALO ME ŠTO KOŠTALO! Je****š posao, Je*****beš kompaniju. Nadam se, naći ću drugu. Meni su moja djeca san, misao sa kojom se budim i sa kojom zaspijem. Oči su mi kao krafne, od plakanja, ali, neću praviti pi*****darije.

SRCE MOJE MALO, SRETAN TI ROĐENDAN!

TATA

[fikus]

Od plakanja nema Bog zna kakve vajde, prijatelju! Biti hrabar i ustrajan u svojoj borbi za svoju djecu! Angažirati sve institucije i poduzeti sve što ti je do sada napisano. Ali htio sam ti reči i ovo: nemoj se previše unositi u ovaj problem, djeca te trebaju stabilnog, a ne živčanog i ludog. Oni će ti doći, brzo i neumitno, vidjet češ, zato glavu gore i ozdravi i pomisli malo i na sebe! Budi malo svoj egoista i sagledaj stvar sa druge strane. Tvoje plakanje nikome ne koristi, ali tvoja stabilnost će biti potrebna tvojoj djeci KOJA ĆE TI DOĆI, KAO ŠTO ĆE DOĆI I MOJE DIJETE KOJE JE SADA NAHUŠKANO PROTIV MENE I KOJI ME OVOG MOMENTA MRZI! Pozdrav

[GM]

Kako sam sve dao u Glas Istre, imam osjećaj da sada policije samo čeka moj prvi pogrešan korak, riječ, 0.01 ppm alkohola, tetefonski poziv. Zadmnji puta sam odvežen i vraćen natrag, rekao sam, samo zbog tel. poziva Dječjoj pravobranitekjici.

To je naša stvarnost. JOŠ JEDNOM, MOJA PLAVA GLAVICE, SRCE MOJE MALO, SRETAN TI ROĐENDAN!!!

 

TATA

[GM]

Nema, na žalost, nema nikoga, ja i suze, i sjećanja!!!Ne mogu pogledati slike, plač....

[fikus]

Budi muškarac, pa plovili smo po svjetskim morima, ja kao časnik, a ti kao..., ali ako ne možeš to biti, onda se ubij (mornarske čvorove znaš)! Pa ne možeš se na legalisu ponašati kao razmaženo derište i tuliti kao da je to isključivo tvoj problem na kojega svi moramo gledati! Nitko ti ništa ne sugerira, ali budi čovjek i muškarac i stabilan, jer te ovakvog nitko ne treba! Svi su ti sve rekli, a svi mi imamo i te kakvih problema sa svojom djecom i bivšom, pa smo tužni, nesretni i tražimo objektivna rješenja koja će se donijeti na obostrano zadovoljstvo. Ali plakanje ne koristi nikome, POGOTOVO NE TEBI! Pozdrav,

[canis]

Uglavnom se mogu složiti s predhodnim postom (fikus) osim u onom dijelu gdje kaže ''onda se ubij (mornarski čvor znaš)''.To bi bila linija manjeg otpora,nedostojna osobe koja imalo drži do sebe,kukavički čin..

Već duže vrijeme pratim vaše ''stanje'' kroz ove postove i pokušavao sam vam dati savjete što i kako činiti u najboljoj namjeri.Klonio sam se komentara koji bi bili emocionalno obojeni,jer bi to bilo kontraproduktivno u vašoj situaciji..

Sada ću morati odstupiti od tog principa,pa ću možda ispasti grub,ali moja namjera i sada ostaje ista – pomoći vam....

Vašoj djeci nitko na ovom svijetu ne može zamjeniti oca,ne može vam oduzeti očinsku ljubav koju imate prema njima, ma koliko se god u tome trudio,kakve god prepreke pred vas postavljao..Oca im ne može zamjeniti ni njihova majka,jer ona je samo majka..Na to trebate biti ponosni...

Koliko god vi mislili da ste djecu ''izgubili'' to je jednostavno netočno.Ona sada nisu s vama,ali su živa i nalaze se u teškoj situaciji koja će zasigurno ostaviti posljedice na njih (mala djeca iako ne razumjevaju na način odraslog čovjeka, u potpunosti osjećaju sve što se oko njih zbiva ).

Zamislite da ste se kao pomorac koji zapovjeda brodom našli usred olujnog nevremena u kojem se vaš brod potapa..Što bi uradili?Prepostavljam da bi pokušali sve u okviru vaših moći da spasite sebe( čitaj:oca) i posadu(čitaj:vašu djecu), ako već ne možete brod (čitaj:brak)..Sigurni ne bi kukali nad vašom sudbinom i tek tako,bez borbe se predali...Vi kao stručnjak u tom poslu bi za razliku od mene znali što treba učiniti..

Sami zaključite što sam vam ovom usporedbom htio poručiti...

 

Trebate u svojim mislima iskristalizirati neke stvari:

 

1.Brak se raspao i to je činjenica koja se ne da promjeniti.Niste prvi,a niti posljednji kojem se to dogodilo.Svi smo na svoj način proživljavali krize, a većina smo ih i preživjeli pa ćete to i vi.

Sada ste u priodu žaljenja za izgubljenim i to je normalno,ljudski..Za utjehu,niti jedan brak koji je bio zdrav nije se raspao.Raspadaju se samo bolesni brakovi..Kad postoji bolest onda se ona treba lječiti..Za bolestan brak najčešće je jedini lijek razvod,uprotivnom možete i sami oboljeti,a to je puno teže stanje..Takvi brakovi su opasnost i za djecu koja odrastaju u nezdravoj sredini sa svim posljedicama na njihov normalni razvoj.

2.Razvodom braka ne prestajete biti otac svoje djece,vaših sinova.Vi ste njihov otac zauvjek i nikakva institucija, niti osoba vam to ne može oduzeti..Vaša djeca vas trebaju,ona imaju pravo na vas,vi ste im potrebni (vaša očinska ljubav) kao bi izrasli i razvili se u zdrave odrasle osobe sposobne za samostalan život..Bez vašeg prisustva u njihovim životima to se ne može dogoditi (sigurno ne u potpunosti!)..Cijela vaša borba za djecu treba biti usmjerena u tom pravcu..

Zbog nove situacije nećete biti u mogućnosti pružiti svojoj djeci očinsku ljubav uvijek kad im ona bude potrebna,a već im u ovom času jako treba..Tu ste nemoćni i to prihvatite kao nešto što je sudbinski određeno..

U sudskom postupku ćete se boriti za pravo vaše djece da imaju kontakt s vama (tzv.susrete i druženje).Vaša moralna obaveza, kao oca, je da se za to borite i izborite..

Jednog dana će djeca odrasti i znati će veoma dobro tko je spriječavao i onemogućavao njihovo pravo da imaju svog oca pored sebe..Do tada je na vama da se borite za pravo svoje djece,strpljivo i ustrajno..

Ako i nakon sudske presude majka djece bude priječila susrete s djecom (a takvi slučajevi nisu rijetki) pokrenut ćete na sudu ovršni postupak na dio presude koji se odnosi na susrete i druženja s djecom..Sud ima mehanizme kojima može ''utjerati'' svoje odluke,samo to zna potrajati...

 

Koliko god sad nailazite na zapreke u vašim pravednim nastojanjima da viđate svoju djecu,vjerujte, ako budete ustrajni u tome,vođeni isključivo svojom očinskom ljubavlju, koristeći sve raspoložive pravne mehanizme,rezultati neće izostati..

 

Ne želeći vam sugerirati što da radite s svojim životom, ipak moram reći da nikako ne smijete zanemariti sebe..Ako želite,radite na tome da stvorite novu obitelj,da imate još djece.To nije u suprotnosti s vašom borbom da vaši sinovi imaju pravo na susrte s svojim ocem.Dapače,to će vas učiniti samo stabilnijom osobom,sposobnijom za još jaču i odlučniju borbu...

Kao bi vi u Istri kazali:''Krepat, ma ne molat!!''

 

Sretno....Pozdrav..

 

 

 

 

 

 

 

[fikus]

Čestitam na ovoj izuzetnoj dobroj objavi. Ujedno GM primi moje isprike za moju grubost oko suicida (nije mi bila namjera da ikoga na to navodim)! Sve je stvar u čvrstini i volji da se riješi problem. Ma i ja padam u depresije i mene lovi užasna tuga zbog moje situacije sa svojim sinom i ja se pitam ponekad, čak i na Legalisu, da li to ima više smisla? MA IMA! ITEKAKO DA IMA! TO SU NAŠA DJECA I NAŠA KRV! I zato me lovi jeza kada vidim nekog momčinu, koji je još k tome pomorac, dakle moj bivši kolega po struci, a da ovako javno cmizdri kao mala beba! Ma jadno i neprilično za nas koji smo se bavili tim poslom. Brodovi tonu, a posada mora dati sve od sebe da brod spasi, ali ako ne može spasiti brod, onda svakako mora ljudske živote. Tamo nema plakanja i kukanja, zar ne??

[canis]

Nadam se da će našem pomorcu pomoći bar malo ovi naši postovi…Znam da ga niste navodili na nešto loše, ali sam morao reagirati jer je on sada u takvom stanju da svaka naša nesmotrenost njemu može otežati ionako tešku situaciju..

Svi smo mi samo ljudi sa svojim slabostima koje su najbolje uočljive u ovakvim prijelomnim I traumatičnim situacijama koje život donosi i nije nikakvo čudo što upadamo u očaj,tugu ili depresiju,često mjenjajući stavove i mišljenja..U jednom trenutku smo puni optimizma i čini nam se da možemo sve rješiti,a već karatko vrijeme nakon toga razmišljamo kako odustati..Nema ravne linije i izgleda da put prema cilju (našoj djeci) upravo mora biti takav..Tko izdrži uspjet će…igra živaca…

Lijepo ste napisali:To su naša djeca,NAŠA KRV!!Da,naša krv,najvrijednije što imamo i za što se vrijedi boriti ma kako borba bila nepravedna,neravnopravna,iscrpljujuća i dugotrajna…

Nije to samo borba s bivšom suprugom,to je nažalost borba sa sustavom koji bi trebao štiti prvenstveno dobrobit djeteta I koji se kao takav prestavlja,koji donosi takve zakone, ali u praksi čini gotovo sve suprotno…

Kako je već netko na ovom forumu napisao:’’Netko je odredio pravila igre’’.Ne preostaje ništa drugo nego ‘’igrati’’ po tim pravilima i usmjeriti svoje snage na to kako iz nepravednog sustava izvući što više…

Kad sam razmišljao o svojoj ‘’strategiji’’ (jer ima sličan slučaj u kojem vodim borbu kako bi mogao viđati svoje dijete ) onda sam pokušao postaviti što racionalniji pristup tom problemu.Emocije,koliko god bile prisutne,ne smiju vas voditi u postupcima..Ne preostaje ništa drugo nego sve kanalizirati prema pravnom sustavu,sudu.Korak po korak,problem po problem,strpljivo slagati pravni ‘’mozaik’’..Tko god postupa suprotno u pravnom sustavu (a što god mislili o njemu) je neminovno osuđen na gubitak…Nema brzih rješenja i toga se mora biti svjestan kad se ulazi u ovakvu borbu… I hrabrost treba imati i narvno da nema plakanja I kukanja…Ali ima PONOSA,s razlogom, zar ne??

 

 

[GM]

Thank You, fikus, to mi i nje trebalo posebno objašnjavati, te čvorove. To bi i bilo najlakše, ali, ne pomaže djeci. By the way, zapovjednik sam na 7000 TEU kontejeru, 310 m LOA. Mislim, ne ljutim se. Samo, shvati, ako si negdje i 100% profesionalac, negdje si totalni amater. U ovom slučaju, ja sam ovdje totalni amater. Čovjek nije robot. Ne trebaš se ispričavati, znam da nisi mislio to što si napisao. Jedina je razlika izneđu mene i tebe da ja sve skupa svoju djecu neću vidjeti skoro godinu dana, samo zahvaljujući hiru moje ''ljubavi'', a ti ipak svoje dijete vidiš, pored svih prijetnji. Znaš, privatno, jednom mi je, dok sam bio niži časnik, brod išao ''dolje''. Taj prvi puta, neopisivo. Da se sada opet to desi, bez obzira što sam sada ''barba'', drugačije bih reagirao, razmišljao. Mislim da razumiješ o čemu govorim. Danas je 46.dan da ja svoju djecu nisam vidio. Opet kažem, bez ikakvoga pravnoga razloga. Pa, roditelj si, mislim, nismo svi isto emocionalno osjetljivi, ali....

Imam osjećaj da skoro nitko nije razumio moj, recimo to tako, ''nagon'' da se na Legalisu izjadam.

Nije meni žao braka, to je na kraju krajeva bio brak između mene i skupine koju su tvorili moja ''bivša'' i njeni roditelji. Djeca, meni je žao djece, djeca nisu kriva, sve ovo na dječjoj psihi ostavlja ožiljke, nepopravljive, to djeca nisu zaslužila, preko djece se ne prebijaju mržnje, stari računi... To je meni, problem, djeca...

Znam da ih, s obzirom na moju profesiju, ne mogu dobiti, i da ću ih zakonski izgubiti, ili, u najboljem slučaju, viđati s vremena na vrijeme. To boli, ali, za razliku od mene, ti si to možda prošao, možda i u puno blažem obliku... Kada bi sinu za njegov 2.rođendan mogao samo poslati brzojav i medvjedića preko HP-a, možda, kažem možda bi me razumio. Ovako....

[Glib]

Canis, odličan pristup i opis si sugerirao....

Sve pohvale.

Barba, pomorče, svi smo uz tebe, sa istim savjetima, dakle pametno, kroz sistem, sve na pismeno. Rezultati će stići.

I naravno da nitko od nas ne proživljava što ti proživljavaš, kao ni što ti nisi poživljavao što smo mi proživljavali. Ali to nije niti bitno. Ionako svatko svoj teret nosi na svoj način. Bitno se skoncentrirati na rješenje. Vidiš i Fikus je postigao mnogo, a tek je na pola puta... Al daleko od početka.

Šta više reći. Drži se. I sve na pismeno.