Persevera objavljeno: 27. listopad 2008. Dijeli objavljeno: 27. listopad 2008. Po reakcijama u temi "sudski tumaci - zna li netko stvarnu cijenu" dalo bi se zakljuciti da se sudskim tumacem postaje lako - prodju se seminari, strucni ispiti (pravni i jezicni), uplate novci, preda zahtjev i postane se sudski tumac. Da li to znaci da sudovi ne vode racuna o brojnosti vec postojecih sudskih tumaca i kandidata za odredjeni jezik? Zahvaljujem na informacijama! Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
mika8 odgovoreno: 29. listopad 2008. Dijeli odgovoreno: 29. listopad 2008. Ako se ne varam, to ovisi od suda do suda, odnosno od predsjednika Županijskog suda koji imenuje tumače. To zaključujem zato jer kad sam ja radila sve te manevre gospođa na sudu je prokomentirala nešto kao: Predsjednik nije odlučio da se ograniči broj tumača, nego sve koji se prijave i ispunjavaju uvjete imenuje. A na tumačima samima je da se izbore za mjesto na tržištu kvalitetom usluge. To je i logično, jer sudski tumač nije struka koja je ograničena brojem (kao npr. javni bilježnici koji su ograničenio brojem stanovnika i registriranih tvrtki na pojedinom području). Kako će biti u budućnosti, pitanje je. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Persevera odgovoreno: 29. listopad 2008. Autor Dijeli odgovoreno: 29. listopad 2008. Da, izgleda da je tako. Ipak smatram napretkom jasnocu koja vlada u propisanim uvjetima koje treba imati prije imenovanja. Ali uvjeti su tako niski, da bi se mogli naci i na nekom vecernjem tecajcicu i za TO zaista ne treba sveucilisna diploma. Primjerice, ne razumijem da je moguce biti sudskim tumacem samo sa razinom poznavanja jezika C2. Govorim samo o dijelu uvjeta koji se treba zadovoljiti, sa jezicne strane. To znaci da je sasvim moguce uciti engleski npr. u gimnaziji, pripremiti se za jezicni ispit i poloziti ga na razini C2, proci malo prava, uplatiti 4 000 kn za 16 (sesnaest sati!) ucenja prevodjenja i postati sudski tumac. Nemoguce je, zaista nemoguce, u sesnaest sati obraditi prevodjenje glavnih dokumenata koji se pojavljuju za prevodjenje. Mozete dobiti neku ideju, pojam, o tome kako bi pismeni prijevod jednog dokumenta trebao izgledati. Ali, najucestaliji dokumenti koji se prevode imaju po nekoliko varijanti, i mogu doci iz razlicitih zemalja. U kojima je nazivlje drugacije, konstrukcije jezicne, i za to zaista treba biti prevoditelj koji zna prevesti dokument a ne samo prepisati onih par obrazaca koje je dobio na sesnaest sati ucenja prevodjenja. Usput, koliko vidim te tri udruge koje obucavaju tih sesnaest sati - uce ljude kako se vodi dnevnik po nekoliko sati. To znaci - da ljudi uce busiti rupice, vezati jemstvenike, lupati pecate, zavoditi u djelovodnik tijekom 3 ili 5 sati!!! A kompleksne javnobiljeznicke akte smlate u manje od pet sati!!! Nikad prevoditeljska struka nije bila losije tretirana. To nece nikome pomoci. Nije problem brojnost sama po sebi, nego da li su to zaista sudski prevoditelji? I u tih sesnaest sati dvije udruge uce ljude samo pismenim prijevodima, a treca cak nudi ucenje simultanog i konsekutivnog prevodjenja puna 2 - DVA - sata. Naravno, da oni tu samo mogu reci - znate, to je jedna prekompleksna tema da bismo se u nju upustili... Ma sto moze takav covjek sa zavrsenim poznavanjem jezika C2 uciniti sa usmenim prevodjenjem? Moze prepricavati kao sto bi otprilike prepricao nesto turistu koji ga zaustavi ispred trajekta, ali sve drugo je smijurija. Ajajaj... Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
ele odgovoreno: 29. listopad 2008. Dijeli odgovoreno: 29. listopad 2008. Draga Persevera! Nisam sudski tumac, ali sam pratila malo promjene. Mislim da ste potpuno u pravu sto si tice udruga i obuke, u tih par sati se zaista ne mogu proci svi tekstovi, i stvarno je zapanjujuce da se uci voditi dnevnik, to je cista administracija. Izgleda da su tumaci, na kraju ipak prepusteni sami sebi, a obuka je samo dio procedure koja je potrebna za imenovanje. Medjutim, s jezicnim dijelom mislim da je dosta strog. Ne znam koje ste struke, ali se ne bih slozila da je dovoljno ici u gimnaziju i pripremiti se malo za ispit i proci. C2 razina je najvisa razina poznavanja jezika, i ispit nije lagan. Znam profesore engleskog koji se s njim muce, izvorni se govornici isto hvataju za glavu, a da ne govorim o sudskim tumacima koji su to prestali biti jer ga nisu uspjeli poloziti. Mozda i nije dovoljan za simultano prevodjenje,ali.. Pozdrav! Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Persevera odgovoreno: 29. listopad 2008. Autor Dijeli odgovoreno: 29. listopad 2008. Da se malo nasalimo: Biti izvorni govornik nikome ne daje genetsko pravo na poznavnje jezika. Nije uopce neobicno da neki izvorni govornik ne poznaje dovoljno jezik pa da mu je razina C2 previsoka. Za tu razinu - mora se imati druga znanja osim onih koji se stjecu spontano u nekoj jezicnoj zajednici. Postovana ele, vjerujte da nije dovoljno biti profesor jezika (ni u osnovnoj niti srednjoj skoli) i moci prevoditi. To je notorna cinjenica. Ne samo u Hrvatskoj, nego bilo gdje. No nije problem samo u C2. U redu je da se to stavi kao jedan od kriterija (mora se imati neka referentna razina, ako netko nije zavrsio Filozofki fakultet). Ali to je razina koja se trazi od nekog strucnjaka na zahtjevnim poslovima, da bi se znalo da je na odredjenom (visokom) nivou mogucnosti vladanja odredjenim jezikom (uobicajeno unutar EU - za neko visoko radno mjesto). Ali to zaista nije dovoljno za obicnog prevoditelja pocetnika, a jos manje sudskog, ovlastenog! Pa vidite da su morali dodati jos nesto osim opcenitog ispita. Cak je nemoguce da netko zavrsi Filozofski fakultet (znaci moze poloziti razinu C2, i ima neku, bar maglovitu ideju o prevodjenju) i da nakon odslusanih sesnaest sati postane sudski tumac koji je u stanju prevoditi! I sto je jos vise konsternirajuce - to je da su ove tri udruge koje daju ovu obuku - sve tri strukovne (sic!!!) udruge. Struke za sto? Za odrzavanje tecajeva o deset prevedenih isprava sa i na jedan strani jezik i za naplacivanje pristojbe od 4 000 kuna? Pa vidite da u kriterijima stoji da volontiranje, ili hospitiranje moze trajati maksimalno 6 mjeseci. Nije da su dali jedan kriterij, pa se malo zabunili. Po srijedi je stav o tome sto je prevodjenje. Zato se i dogadjaju prijevodi u kojima prevoditelj strucno prevodi "broj policijske postaje" - umjesto "broj police osiguranja" ("police" je i policija i polica). Uostlom tko sam ja - jedna osoba - pa da dovodim u pitanje tri udruge prevoditelja koje se slazu, i uvjeravaju Zupanijske i Trgovacke sudove i sve gradjane u RH da je dovoljno biti negdje dvije subote i postati sudski tumac? To sto svi ti ljudi rade, to je za mene dovoljno lijepo opisano u Carevom novom ruhu. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
qwer odgovoreno: 8. studeni 2008. Dijeli odgovoreno: 8. studeni 2008. Persevera (litiga uporna), s tobom se i slažem i ne slažem. što se tiče C2 razine, ne bih se baš složio da se samim učenjem engleskog u školi može položiti CPE. Finese koje se traže na tom ispitu se ne uče nigdje, već se godinama ajmo reći, uvlače u glavu onima koji imaju sklonost ka učenju stranih jezika. Sam ispit je dovoljno težak da se može govoriti o iznimnom poznavanju jezika, ali je činjenica da će izvorni govornik uvijek biti u prednosti nad nekim tko je taj jezik učio ne znam koliko godina. Međutim, ne mogu zamisliti ispit koji bi bio teži od CPE što se tiče poznavanja općeg jezika. Pustiomo sad pojmove i izraze pojednih struka, jer ni ja pojma nemam o građevini, medicini... i kad bi mi došao stručni tekst na hrvatskom, ne bih ga razumio. Primjera radi, trenutno spremam TOLES Advanced (C2 razina poznavanja pravničkog engleskog), a pravnik sam, i opet muku mučim sa svim tim. I što se tiče simultanog prevođenja, pokušao sam u miru svoje sobe, gledaš Tv pa pokušaš, nije da se ne može i nije da je smijurija, al nakon 5 minuta boli glava od umora. A što se tiče obuke, u dvije subote se vjerojatno ne može naučiti ništa, tako da je na tumačima da jednog dana procijene mogu li prevesti neki tekst (npr. nečiji doktorat sa medicine), odnosno hoće li se upustiti u nešto što ne poznaju dovoljno i na kraju ispasti jako neozbiljni, kao ovaj sa police. Uostalom, ima i ljudi sa fakultetom, a da niti tu materiju ne poznaju, tako da je suludo očekivati da neka udruga nauči kanditata prevoditi sve vrste dokumenata i tekstova. P.S. drago mi je da bar postoji ovakva tema, jer informacije o sudskim tumačima saznajem na kapaljku. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Persevera odgovoreno: 8. studeni 2008. Autor Dijeli odgovoreno: 8. studeni 2008. Qwer je napisao: /što se tiče C2 razine, ne bih se baš složio da se samim učenjem engleskog u školi može položiti CPE. Finese koje se traže na tom ispitu se ne uče nigdje, već se godinama ajmo reći, uvlače u glavu onima koji imaju sklonost ka učenju stranih jezika/ Nigdje nije iznesen stav da bi za polaganje C2 bilo dovoljno samo ucenje jezika u sred. skoli. Molim procitajte moje postove, pa cete se uvjeriti. No, da nastavim s prije zapocetim razmisljanjem, ne samo u vezi zadnjeg posta. Ne moze samo trziste odredjivati kvalitetu sudskog tumaca! On je postavljen od strane visoke jurisdikcije, koja jamci da je provjeren kao strucnjak i osoba od povjerenja. Rijetki su oni poznavatelji jezika, bez obzira da li su pravnici ili neke druge struke, koji zaista mogu dokazati da imaju poznavanje jezika i da vladaju tehnikama prevodjenja. Prevodjenje se ne improvizira. Mozete mirno - s dovoljno vremena na raspolaganju, s dobrim rjecnicima, prevesti nesto sto dobro poznajete, ali ne i prevoditi u drugim podrucjima i ovjerom sudskog tumaca svjedociti da je nesto zaista vjerno izvorniku. Primjera radi: Proslog ljeta, zbog saobracajne nezgode, pojave se strani drzavljani pred sudom jednog velikog grada na moru - pozvan je i sudski tumac koji je tako otprilike prevodio da je sutkinja zamolila za pomoc u prevodjenju jednog svjedoka koji je poznavao oba jezika. Pa da li je to bas potrebno? Onda moze bilo tko prevoditi tko "onako otprilike" poznaje neki strani jezik - prisegne pred sudom da ce prevoditi sto god bolje moze nudeci svoju pomoc u dobroj vjeri. Dakle, ad hoc obavi akt prevodjenja. Zasto ne? Pa ako je tako jednostavno biti prevoditelj - jednako je tako lako biti i odvjetnik. Zasto se bas mora zavrsiti pravo (btw u nekim zemljama niti ne mora nego moze drugi fakultet pa onda ici na obuku za odvjetnike). Pa zasto se bas mora ici na pravosudni ispit? I obicni gradjanin koji je pismen, obrazovan, moze sam sebi napisati neki jednostavan tuzbeni zahtjev, ili cak i kompliciran, moze se obratiti sudu. U mnogim pravnim sporovima nije neizostavno imati odvjetnika. No sto ako taj obrazovani gradjanin zbog nepoznavanja pravne forme, ili pravne struke, sam nanese sebi stetu? Pa snosit ce posljedice. "Sam si je kriv!" - ali samo za sebe. NO, ako on to cini i drugima, tj. zastupa neke druge stranke u postupku - to je zaista ozbiljan problem - i odgovarat ce pred zakonom. Kad on ne bi zaista i zakonski odgovarao, onda bismo mogli reci da ce se ljudi sami uvjeriti - kad budu izgubili nekoliko sudskih sporova - da on lose radi taj posao. Dakle, trziste ce sâmo zakljuciti tko je dobar, a tko los u tome, ili nekom drugom, poslu! Eto vrlo zanimljivo - trziste sâmo treba filtrirati lose i dobre sudske prevoditelje, a oni koji su placeni i zaduzeni da to ozbiljno naprave to ne cine! Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
cookie odgovoreno: 27. siječanj 2009. Dijeli odgovoreno: 27. siječanj 2009. Da se javim u ime jedne od tri strukovne udruge sudskih tumača. Kao prvo, sa nekoliko kolegica i kolega sam se upravo i odlučila osnovati strukovnu udrugu st jer nisam više mogla gledati srozavanje struke i odlučila nešto poduzeti. Počeli smo raditi obuke i sudjelovati na radnoj skupini za izradu novog pravilnika o sudskim tumačima. Dva puta sam povodom izmjena Pravilnika iznijela prijedlog da se uvede institucionalizirana obuka i da se uvede stručni ispit za sudske tumače. Reakcija Ministarstva pravosuđa je bila ne samo da nisu uzeli u obzir (između mnogih ostalih) te prijedloge, već su skratili rok obuke sa najduže 6 na najduže 2 mjeseca! Cijenu su također propisali oni. Mi nakon podmirenja troškova obuke, ostatak tog novca bar investiramo nazad u obuku (literatura, školovanje predavača, savjetnik na telefonu). Shvatili smo da je institucionalizacija obuke za sudske tumače (bar neko vrijeme) utopija i da je to sve skupa prilično jadno pa smo se odlučili ići postupno i od ove smiješno kratke obuke od 16 sati (nekim kandidatima i je ona preduga pa odlaze negdje gdje ista traje 8 sati) razvijati program do institucionalziranog školovanja. Nakon obuke stojimo kandidatima na raspolaganju, kako to svaki tumač u HR stoji na raspolaganju drugome ako se pojavi neki problem, što je lijep i star običaj kod sudskih tumača. Situacija na tržištu je trenutačno takva. Bar smo uspjeli progurati da se u pravilnik unesu sankcije za st koji neuredno obavljaju dužnost pa ih sad možete prijaviti predsjedniku ŽS. Ali svaki put počinje prvim korakom. Što podrazumjeva akciju. www.HSUST.hr Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Persevera odgovoreno: 27. siječanj 2009. Autor Dijeli odgovoreno: 27. siječanj 2009. Pa dobro ljudi, moze li se otvoriti neka tema o sudskim tumacima a da nema promidzbe Vase Udruge? Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
cookie odgovoreno: 28. siječanj 2009. Dijeli odgovoreno: 28. siječanj 2009. što možemo kad nam je to glavna tema! taman si uletio kad sam se javila na sve threadove Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Preporučene objave
Uključi se u diskusiju
Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.