Molim stručnu pomoć - podjela bračne stečevine

[mlesko]

Pozdrav svima,

ja sam novi član ovog foruma iako čitam postove već duže vrijeme. Na ovom forumu ima dosta sličnih tema ali mislim da je svaka situacija specifična. Dakle priča ide nekako ovako:

Nakon što je sutprug izjavio da želi razvod braka nakon 11 godina, mislim da sam učinila sve što sam mogla da ga probam uvijeriti da promjeni mišljenje. U trenutku kada sam saznala da je tu nedavno bila i neka afera, pristala sam na sporazumni razvod braka.Zahtjev smo predali na sud i čeka se prvo ročište.U braku imamo dvoje djece (9 i 5 god.),za koje smo se složili da ostaju sa mnom. O visini alimentacije se nismo dogovorili, te smo naveli da ju prepuštamo odluci suda.Problem je nastao kod podjele imovine, naime živjeli smo u kući njegovih roditelja pet godina prije braka i osam godina braka, naravno sve to vrijeme sam u tu kuću ulagala i ja. Prije tri godine smo se preselili u stan, kupljen u cijelosti iz kredita, visina rate kredita trenutno prelazi moju cijelu plaću, a suprug želi pošto poto prodati stan jer ne želi biti nosioc kredita. Vlasništvo u gruntovnici je uknjiženo pola pola. Po tome ispada da ja sa djecom moram u podstanare ili kod svojih roditelja. Postoji li pravni način da djeca i ja zadržimo stan i da on sudjeluje u otplati kredita nekim dijelom, te otane nosioc kredita? U braku smo kupili i auto.

Obzirom da se oko imovine ne možemo složiti, stvar će vjerojatno završiti na sudu.

Što mogu ja očekivati iz cijele ove situacije, da krećem nakon 16 godina od nule sa dvoje djece ili ipak ima neko pozitivno riješenje ove situacije?

Molim za savjet jer trenutno nisam u mogućnosti priuštiti si odvjetnika.

[mlesko]

Molim vas ljudi, dajte mi netko odgovorite, jednostavno ne znam što da napravim!

 

Hvala unaprijed

[Poduzetnica]

Postovana,

U strahu su velike oci no nakon 16 godina nikada ne krecemo od nule, jer imamo hrpu zivotnog iskustva i znanja koje prije nismo imali! Znanje je moc i ono se ne nalazi u stvarima nego u nasim glavama dok smo zivi i zdravi!

Iako nisam pravnik, i dok se isti ne jave, cini mi se da ste Vi ipak u puno manjem „sosu“, jer je vlasnistvo u gruntovnici uknjizeno pola – pola, a kredit ne dolazi na naplatu na vas racun. Sto znaci da se bez vase suglasnosti ne moze obaviti nikakva prodaja, niti vas se iz pola stana moze „izbaciti“, a pravnici neka me isprave ako nisam u pravu. Posebice stoga sto malodobna djeca ostaju s vama i za koju cete dobiti alimentaciju tj. i otac ce nastaviti o njima skrbiti.

Svako ulaganje u nekretninu (osim redovitih troskova) ubraja se u bracnu stecevinu i vi imate pravo na ulozeno. Jeste li o tome razgovarali i s vlasnicima kuce u kojoj ste zivjeli 13 godina (bez da ste im placali ikakav najam?)? Napravite svoju postenu i realnu racunicu i inzistirajte na njoj, otac vase djece nema puno izbora ako se vi s njim ne slazete da se stan proda, jer nitko zdrav mu nece kupiti samo pola stana i jos pod hipotekom... Ne znam naravno da li postoje jamci ili koliko se situacija moze zakomplicirati ako covjek odluci ne placati rate kredita...

Da je RH u Europi, bilo bi moguce napraviti takav financijski aranzman sa stanom dok djeca ne postanu punoljetna (moja EU prijateljica ga ima), ali da li je to moguce i u danasnjoj RH pravnoj praksi, stvarno ne znam.

Bilo bi najbolje da dobro sve sami izracunate, jer ne znamo koliki je hipotekarni kredit tj. koliko je i da li bilo placeno neko ucesce ili dio u gotovini tj. da li ce se prodajom uopce vise moze ulozeni novac dobiti natrag i biti ga jos dovoljno za prekid otplate hipotekarnog kredita. Jer i prekid hipoteke ima svoju (i ne bas tako malu) cijenu... S druge strane, sve sto manje platimo banci, ostaje vise nama...

Cijene stanova su vec osjetno pale i nastaviti ce padati naredne dvije godine najmanje. Mozda bi zapravo i vama kao vlasniku polovice odgovaralo da dobijete dio novaca od prodaje sto prije (ukoliko nesto ostane po storniranju kredita)?

Podstanarstvo isto tako nije najgora stvar na svijetu, lako je otici, preseliti se blize eventualnom novom i bolje placenom poslu ili skoli za djecu, i niste rob tog vlasnistva niti morate ulagati u odrzavanje kao ni placati kamate bankama pa taj iznos mozete i ustedjeti ili potrositi za godisnji odmor...

Svako zlo je uvijek za neko dobro, budite uvjereni u to no ako smatrate da je vas plan najbolji za vas i vasu djecu, mirno ustrajte u njemu! Sreca prati hrabre i odlucne!

 

Lijepi pozdrav

[mlesko]

Poštovana,

zahvaljujem na Vašem odgovoru jer u ovom trenu je svaki savjet dobrodošao. Stan je kupljen u cijelosti iz kredita, a cijene nekretnina su takve da nisam sigurna da bih dobila dovoljno novaca za zatvoriti kredit u ovom trenu. Pokusala sam i razmisljati mogu li ja to sama uz neki realan iznos alimentacije podnijeti, mislim da realno ne mogu. Daleko od toga da se suprug želi riješiti kredita, jer više 30 godina nije kreditno sposoban.

 

Pozdrav

[felixx]

mlesko je napisao:

Stan je kupljen u cijelosti iz kredita, a cijene nekretnina su takve da nisam sigurna da bih dobila dovoljno novaca za zatvoriti kredit u ovom trenu. Pokusala sam i razmisljati mogu li ja to sama uz neki realan iznos alimentacije podnijeti, mislim da realno ne mogu. Daleko od toga da se suprug želi riješiti kredita, jer više 30 godina nije kreditno sposoban.

 

 

Obzirom na okolnosti, vjerojatno bi bilo bolje da se odmah riješite tog kreditnog opterećenja i stana.U protivnom, otplaćivat ćete kredit još neko vrijeme, i na kraju opet ostati bez stana.

Ako je suprug kreditno nesposoban (zašto ste se uopće odlučili na kupnju stana?) mogli bi imati problema i sa alimentacijom. Ne možete ga sudskim putem natjerati da otplaćuje kredit.

[mlesko]

Možda se nisam dovoljno jasno izrazila, pa da pojasnim: otplata kredita ide uplatnicama a ne na njegovu plaću, pa ne mislim da bih trebala imati problema sa alimentacijom. Što se tiče kreditne sposobnosti, suprug je bio kreditno sposoban, ali ne želi ni čuti o nekakvoj daljnjoj otplati kredita, jer je u svom budućem životu onda kreditno nesposoban.

 

Pozdrav

[Jethro]

što se tiče stana, on je zajednička stečevina.vidite tko je koliko stana otplatio, podijelite to i dogovorite se oko isplate - vi njemu ili on vama. s obzirom da se ipak radi o njegovoj djeci, mislim da bi trebao vama prepustiti svoj udio stana uz nekakav popust.

što se tiče alimentacije, ne računajte na neku sumu. nažalost, zakon je nenormalan. okvirno, mislim da se može očekivati do 2000 kn alimetacije.

 

što se tiče boravka kod njega u kući i vašeg ulaganja, pokušajte izračunati koliko bi najam tog stana koštao, podijelite na 2 i vidite da li ste toliko sudjelovali u tom stanu. pretpostavljam da ste režije plaćali po pola. stan ste zajednički i koristili. on je dao stan, vi ste možda prali veš i čistili, po pol ste plaćali režije i to je to. niste plaćali najam koji vas je mogao dopast daga on nije imao. uostalom, kako znate da on nije plaćao najamninu svoji roditeljima za taj stan? namještaj kupljen za stan (pretpostavka da je pola-pola plaćan) podijelite. slobodno uzmite polovicu svega što ste unijeli u stan, to je vaše pravo.

[Jethro]

...razvod braka nakon 11 godina,

 

... da krećem nakon 16 godina od nule sa dvoje djece ili ipak ima neko pozitivno riješenje ove situacije?

Molim za savjet jer trenutno nisam u mogućnosti priuštiti si odvjetnika.

 

pa jel' u igri 11 ili 16 godina?

ako sve svoje životne probeme (pa i predbračne) pokušavate natovariti suprugu, nećete uspjeti.

postoje socijalne ustanove kojima se najbolje obratiti.

suprug, ako je čovječan, pobrinut će se za djecu, a za vaše životne probleme ćete ipak morati se sami pobrinuti.

[mlesko]

da Vam odgovorim:

što se tiće godina, živjeli smo tamo 5 godina prije braka i osam u braku,preselili smo se prije tri godine.

I sigurno znam da on nije plaćao najamninu svojim roditeljima jer prije nego sam ja doselila nije htio platiti ni dio režija a kamoli što drugo.

U toj kući smo zajedno promjenili krovište, uveli plin, napravili centralno grijanje, sagradili kupaonu i dnevni boravak, te namjestili dvije sobe. Ne znam jeste li shvatili da ja nisam sposobna financijski podnijeti ratu kredita a on ne želi biti nosioc kredita. Cijene kvadrata su trenutno takve da ja za stan ako dobijem dovoljno za zatvorit kredit morat ću biti presretna.

 

Hvala

[newbie]

Ulaganja u nekretninu njegovih roditelja biste mogli potraživati od njih, ne od njega.

Naravno, uz dokaze za svaku stvar...

 

Dobro ste sračunali da bi mogao nastaviti plaćati pola kredita i imati i dalje 1/2 stana u kojem neće stanovati, no sasvim je razumljivo da to ne želi jer mu je umanjena kreditna sposobnost i neće se moći pobrinuti za sebe.

 

Naime, jedna strana stvarnosti razvedenih je da su dužni brinuti o zajedničkoj djeci, no jedno o drugome baš i ne moraju.

[mlesko]

Hvala Newbie na odgovoru, toga sam se i bojala. Njegove roditelje ne mislim tužit, od stana mi nebude ostalo ništa a možda dobim koju kunu za auto i to je to nakon 16 godina ulaganja. Imaš dvoje krasne djece i hrpu problema, a tata daje neku crkavicu i nosi super poklone djeci.

[Poduzetnica]

mlesko je napisao:

...

U toj kući smo zajedno promjenili krovište, uveli plin, napravili centralno grijanje, sagradili kupaonu i dnevni boravak, te namjestili dvije sobe.

... Njegove roditelje ne mislim tužit…

 

Postovana, i ja bih na vasem mjestu vrlo slicno razmisljala, jer je sve to kako vidite vrlo logicno i pravedno.

 

Vi ste ulozili u kucu njegovih roditelja i to je sve njima ostalo pa ako prije nego sto odu s ovog svijeta kucu ne prodaju, on ce to naslijediti, kao da je ulozio samo on ili oni, a ne i Vi, zar ne?

Probajte sve to tocno izracunati, pribrojite i kamate (kao da ste te novce imali na orocenju) i pokusajte sa suprugom taj iznos “zamijeniti” za povecanje svog idealnog dijela u stanu u kojem zivite s djecom ili na neku drugu vrstu financijskog obestecenja, obzirom da se taj prostor u roditeljskoj kuci vjerojatno danas moze iznajmiti tj moze se u njemu zivjeti – sto se, prije vaseg ulaganja, nije moglo.

 

To bi bilo posteno s njegove strane da vam prizna vas dio uloga u povecanje vrijednosti nekretnine njegovih roditelja.

 

Ili da se taj novi stan u kuci njegovih roditelja izdvoji kao zasebna jedinica pa prepise vlasnistvo na vas ili na djecu?

 

Puno srece u racunanju i pregovorima

[mlesko]

Ja i djeca vlasništvo nećemo dobit, a bilo bi mi neugodno to od svekra i svekrve tražit. Svaki moj pokušaj razgovora u smjeru da sam i ja nešto tamo ulagala on omalovažava, kao to je prava sitnica i nije vrijedno spomena, tako da ni na tu drugu varijantu ne mogu računat. Probat ću još koji puta ali mislim da od toga ništa, no svejedno hvala na prijedlogu. Fascinira me situacija gdje nakon toliko godina jedan supružnik ima namiješten stan (kod roditelja), nikakvih briga i obaveza spreman započeti nov život, osim nekog minimalnog dijela za alimentaciju, a drugi ostaje sa dvoje djece i svojom plaćom i to je to.

 

Pozdrav

[Poduzetnica]

Postovana,

Zaboravite na emocije, osjecaj neugode i omalovazavanje. Ako je on emocionalno labilna osoba, niste Vi i nemojte padati na te prizemne stoseve.

 

Drzite se cinjenica i brojki, mirno i stalozeno.

 

Bez vase suglasnosti nema prodaje stana ni zatvaranja kredita, a trositi vrijeme, novce i zivce na sud i odvjetnike nije ni u cijem interesu, pa mu to pokusajte pristojno, ljubazno i u atmosferi obostranog postovanja objasniti, da vam je svima u interesu naci se negdje u sredini na najvece moguce obostrano zadovoljstvo.

 

Budite uporni, pristali ste na sporazumni razvod ali ne mozete djelovati na svoju stetu i na stetu dobrobiti djece. Da bismo mogli pomagati drugima, prvo moramo pomoci sebi, ali on nije jedini kojemu treba pomoc da se rijesi kredita.

 

Kad neka taktika ne daje rezultat koji zelimo, moramo je promijeniti, jer ako stalno radimo isto, ne mozemo ocekivati drukciji rezultat.

 

Drzite se!

 

[mlesko]

Hvala najljepša na savjetima, nešto tako sam i ja razmišljala samo ne znam ako prodaja stana potraje hoće li on sudski tražiti da se stan proda pošto poto, i jeli to u mogućnosti tražit. Ima još jedna vesela stvar u svemu tome, on se ne misli iseliti dok god plaća dio kredita..

To je jako zdrava situacija za moju psihu, obzirom da su i djeca tu, a ti se moraš kontrolirat cijeli dan.

 

Pozdrav

[Poduzetnica]

Postovana,

Citajuci Legalisove postove i komentare na temu “brzine” pravosudja RH, dok dodje na red eventualna sudska prodaja stana, cini mi se da postoji vrlo realna sansa da vam djeca postanu punoljetna .

Teoretski, uvijek jedan od suvlasnika moze zatraziti da se suvlasnistvo razvrgne sudskim putem, pa ako se stan fizicki ne moze podijeliti na dva dijela, a suvlasnici se nisu u stanju dogovoriti oko medjusobne isplate, onda stan (opterecen hipotekom!) ide na vjestacenje procjene vrijednosti pa onda na sudsku prodaju tj. drazbu gdje se proda onome tko vise ponudi – ako se uopce netko pokaze zainteresiran za kupnju... Pri cemu na svaku sudsku odluku imate pravo zalbe, dok zadnja postane pravomocna (osobno sam na jedan zig o pravomocnosti pristojno i strpljivo cekala 10 mjeseci, a onda sam ga, po zakonu prasume tj. divljem urlikanju, dobila odmah drugi dan) za ocekivati je da se razborit covjek ipak prije toga umori tj. prizove u pomoc razum i postenje te vam isplati neku cijenu vaseg pristanka za prodaju stana. Kao sto je za ocekivati da nece vlastitu djecu sudskim putem ili z vunbaciteljima ostaviti bez krova nad glavom – kad vec nije inzistirao da zive s njim...

A kad nam zivot podari limun, najbolje je nadodati mu vode i secera pa napraviti limunadu: npr. sastavite prijedlog sporazuma koji cete oboje dogovorno potpisati o kucnom redu i podjeli svih obveza – djecjih (informacije i docekivanja /odvozenje u vrtic /skolu, posjete doktorima kad su bolesni, odvozenje prijateljima na proslave djecjih rodjendana uz prethodnu kupovinu adekvatnih poklona...) , kucanskih (ne zaboravite pranje djecjeg vesa i peglanje, bacanje smeca, nabave hrane, kuhanje i sve ostalo)... dok traje taj mucni postupak rastavljanja u nezeljenom suzivotu. Ako to nije radio do sada, sto prije nauci to bolje. Za djecu, naravno. A i Vi cete biti ugodno iznenadjeni kolicinom vremena koju cete odjednom dobiti samo za sebe i za svoje potrebe kad prestanete samo vi raditi stvari koje ste vrlo vjerojatno (sami) radili do sada.

Bitno je unijeti navedene promjene sto prije, jer kako se postavite sada, tako ce ostati i kasnije. Ne ponavljajte pogreske iz proslosti, naoruzajte se dobrom voljom, odlucnoscu i informacijama, sjetite se i starih dobrih ali zaboravljenih prijateljica (mozda je neka od njih pravnica ili cak odvjetnica?), a ako vec niste, procitajte si i ovaj simpaticni blog:

http://jja.blog.hr/2008/08/1625180427/savjeti-za-razvod-zene.html

 

Puno srece

[mlesko]

Draga poduzetnice,

hvala na savjetima i dobrim željama, onaj blog sam pročitala i na žalost me vraća u surovu stvarnost. Moram se okrenuti svojoj djeci i intelektualnom vlasništvu, jer od materijalnog neću uspijeti dobiti ništa. Najbolesnije je to što nakon svega ne želim ovaj razvod, volim ga svim srcem još uvijek, a ne možeš nekog prisiliti da ostane u braku. A smatram da sam tokom godina emocionalno u brak ulagala najviše ja, bolesno zar ne?

[newbie]

mlesko je napisao:

Ima još jedna vesela stvar u svemu tome, on se ne misli iseliti dok god plaća dio kredita..

To je jako zdrava situacija za moju psihu...

Pozdrav

Ovo bi vam mogao biti sasvim solidan motiv zašto ne zadržati zajedničku nekretninu zajedničkom.

Ponekad ispadne da je ono što se činilo manje isplativim, zbrojivši sve okolnosti, zapravo jeftinije, no to ćete najbolje znati procijeniti vi sami.

[Poduzetnica]

mlesko je napisao:

... Moram se okrenuti svojoj djeci i intelektualnom vlasništvu, jer od materijalnog neću uspijeti dobiti ništa. Najbolesnije je to što nakon svega ne želim ovaj razvod, volim ga svim srcem još uvijek, a ne možeš nekog prisiliti da ostane u braku. A smatram da sam tokom godina emocionalno u brak ulagala najviše ja, bolesno zar ne?

 

Postovana,

Komuniciramo na pravnom portalu, no ako smatrate da je nesto bolesno u toj prici, vjerojatno imate pravo, jer nas u zdravom odnosu nitko ne nipodastava, ne iskoristava niti vuce za nos!

 

Nastojte ne biti sebi najveci neprijatelj, "NE" vec imate i samo se Vi mozete izboriti da se to promijeni - ukoliko se s tim "NE" ne pomirite tj. ne predate bez (civilizirane) borbe.

 

Nasoj djeci smo uzor, jednog dana nas oponasaju, a drugog vec na isti nacin skrbe o nama. Budite hrabri i jaki, najgore je proslo, a sad su na redu cisti racuni bez kojih nema duge ljubavi...

 

Lijepi pozdrav

[mlesko]

Hvala u prvom slučaju Poduzetnici, a i svima ostalima na trudu i pomoći, te Vašim savjetima. Znam da smo na pravnom portalu, ali neka mala doza gorčine mi pobjegne tu i tamo nekontrolirano, izvinjavam se na tome. Vidjet ćemo što će se od svega ovoga dogoditi. U svakom slučaju javim se sa rezultatima.

 

LP i još jednom hvala svima!

[Poduzetnica]

Postovana,

 

Sto prije obuzdamo emocije (gorcinu, tugu, povrijedjenost...) i koncentriramo se na suhe cinjenice i zakonske odredbe, lakse nam je ne samo zivjeti i spavati nego i uspjesnije komunicirati s nasom okolinom i nama samima.

 

Na Legalisu se vrte krasne "Izjave" koje je dobro imati sto cesce na umu, meni osobno je najdraza ona koja kaze da nam nepravda nista ne znaci ukoliko je ne pamtimo kao i ona o nesreci koja postaje sve veca sto se duze u njoj zadrzavamo!

 

Svako zlo je za neko dobro, vrlo brzo cete to uvidjeti i sami!

 

Srdacan pozdrav i svako dobro

[mlesko]

Još jednom najljepša hvala kako na pravnoj tako i moralnoj podršci i srdačan pozdrav!