Prijevara

[nevenko]

Zanima me može li itko okvirno odgovoriti na ovo.

 

Loša osoba ubijedi naivnu osobu (koja se liječi od psihičkih problema i prima socijalnu pomoć uz dodatak na nesposobnost za rad) da se fiktivno zaposli u firmi (loše osobe). Loša osoba naivnoj osobi nudi samo 'sigurnost zdravstvenog osigurana' koju ovaj već ima, a zauzvrat govori samo nejasno što želi. Naivna osoba pristane, loša osoba zaposli fitktivno je zaposli (bez plaće), odvede na banku da joj otvori tekući račun i odmah zatraži punomoć. Naivna osoba zbunjeno pristane, ali se čudi, i zla osoba odmah uplati na račun fiktivnu plaću i isto tako odmah uđe u 'dozvoljeno' prekoračenje. Naivna (čak i bolesna osoba) se prepadne, traži poništenje svega no ova je odvede na još dvije banke i napravi isto. Zla osoba ne samo da odbija vratiti prekoračenja, već joj odbija i vratiti radnu knjižicu uz prijetnje opomena s banke. Kako ne bi dolazile opomene, zla osoba prisiljiava naivnu osobu da joj diže nove kredite kako bi vratila stare dugove, prijeteći čak preko sms-a ovrhama ako ne pristane na novi kredit, idući čak dotle da krivotvori potpise na zahtjevima za kredite (na ime naivne osobe). Naivna osoba iz straha od ovrha na sve to pristane, ali naravno dođe vrijeme kada zla osoba više ne može vraćati rate. Naivna osoba konačno otiđe na policiju ...

 

Da li se u ovom slučaju može smatrati da je naivna osoba bila 'prisiljena' na zaduživanje i time izbjeći ovrhe. Ovdje se stvarno radi o prisili sličnoj kod obične pljačke, ali ima li netko ideju kako to izgleda s pravne strane i što je ispravno uraditi naivnoj osobi da izbjegne ovrhe, ako je to moguće, zbog novca na koju ju je netko treći prisilio da diže za nju.

 

Neobičan slučaj, ali i to je naš život svagdašnji!

[bovu]

obratiti se CZSR a oni če državnom odvjetništvu.

a može i direktno odvjetništvu

 

Zakon o obveznim odnosima

ODGOVORNOST PO OSNOVI KRIVNJE

Postojanje krivnje

Članak 1049.

Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

Osobe koje ne odgovaraju za štetu

Članak 1050.

(1) Osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što ju drugome prouzroči.

(2) Tko drugom prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, osim ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje.

(3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivnjom, za štetu će odgovarati onaj koji ga je u to stanje doveo.

[nevenko]

Zahvaljujem na odgovoru, mislim da je objašnjenje jasno.