Rad i neisplata plaće

[Ivy1]

Dobar dan, trebam malu pomoć.

 

Već godinu dana radim u firmi u kojoj sam jedini zaposlenik, vlasnik i direktor su stranci i nisu u Zagrebu. Početkom ljeta mi je poslodavac počeo kasniti sa plaćom, pa je isplaćivao sa mjesec dana zakašnjenja, da bi od kolovoza prestao sa isplatom, jer kao kriza je, građevina loše stoji, slabo se prodaje, banka je uzela novac i slični razlozi. Tako da mi sada duguje dvije i pol plaće (pola, na žalost, dobivam na ruke), a trošak benzina i korištenja vlastitog automobila u poslovne svrhe da i ne spominjem. Kako se sve to odugovlaći, moji troškovi života rastu jer ne mogu plaćati režije i kredite, ja jednostavno više nemam volje išta raditi za dotičnog poslodavca (tražim drugi posao ali još nisam ništa našla). On stalno govori da će mi biti isplaćeno uskoro, a to "uskoro" govori već dva mjeseca, a istodobno traži od mene da radim kao da se ništa bitno nije dogodilo i kao da sam sve plaće i pokrivene troškove dobila na vrijeme.

Može li on zahtijevati isti intenzitet rada iako me ne plaća za taj rad i mogu li ja išta poduzeti po tom pitanju, a da ne izazovem njegov inat (odbiti rad jer nisam plaćena), jer sam se jednom zaprijetila otkazom pa je samo rekao "dobro, hvala ti za sve što si do sad učinila"? Drugim riječima, ako hoćeš, odi iz firme.

[Rradnica]

Možete pokušati razgovarati s poslodavcem i to bez prijetnji, nego samo smireno objasniti da si ne možete priušitit da radite bez plaće i da Vas činjenica da ne možete podmirivati troškove koji su potrebni da biste osigurali egzistenciju izlaže sresu i da imate sve manje motivacije za posao.

Ako to ne da rezultate, bježite glavom bez obzira.

Znam da to s jedne strane izgleda kao "tu imam posao, kako mi može biti bolje bez posla" ali ako Vi radite, a oni Vas ne plaćaju, to nije posao nego volontiranje.

Ako posvetite tih 8 sati (zapravo će prije biti 10 sati kad dodamo vrijeme potrebno da se spremite za posao i da doputujete do radnog mjesta) tome da nađete posao, sigurno ćete ga prije pronaći nego ovako.

Iz iskustva znam da mnogi očekuju da su im na raspolaganju "pravni" koraci no to, na žalost, nije tako.

Za više pogledajte moj blog, i sama sam bila u sličnoj situaciji. Osjećala sam se i ponašala slično kao Vi sad, a da mi je ova pamet bila odmah bih dala otkaz makar ne našla ništa drugo, ako ništa drugo barem bih badava ležala (za razliku od badava radila)! Jer rad na mjestu na kojem me nisu plaćali me iscrpio na svaki nači, bila sam pod užasnim stresom, a i dan danas se tužim s bivšim poslodavcem da mi isplati ono što mi je dužan (= do novca svejedno moram preko suda).

Znate kako kažu: sreća voli hrabre!

Puno sreće!

[Ivy1]

Razgovarala sam nekoliko puta i pismeno mu dala do znanja u kakvoj sam situaciji, ali njegov odgovor je stalno "moraš se strpiti", nemam novaca, ni ja nisam dobio plaću mjesecima i slično. Strpljenja više nemam, a bojim se da ako sada odem, mogu zaboraviti da će mi išta isplatiti jer ga je teško uloviti obzirom da je rijetko u Hrvatskoj.

[anamih]

Najprije - žao mi je da ste u ovoj situaciji i nadam se da ćete iz nje pronaći put ka boljem.

A sad malo realnosti - zašto mislite da ste bliže svom zarađenom novcu ako i dalje trenirate raspon svog strpljenja i izlažete se i poniženju radeći za facu koja vam ne plaća? Po mom skromnom mišljenju, vi imate dvije mogućnosti (to je stalan broj, uvijek su dvije osnovne mogućnosti): da se odlučite imate li emotivni i financijski kapacitet da pokrenete sudski postupak protiv vašeg poslodavca sa neizvjesnim ishodom - ako nema imovine, kako ćete se naplatiti? Druga je mogućnost da sebi priznate - loša me sreća nanijela na ovu firmu, idem sad dalje, a ovo ću zaboraviti - bolje da nisam dobila plaću, nego da sam je odnijela raznim liječnicima zato jer sam bolesna. Iz vašeg posta meni je kristalno jasno da vi nećete dobiti nijednu lipicu od te face, baš kao ni ja koja od tog posldoavca ništa i ne tražim. Zato, kako vam je rekla Rradnica: radije lezite zabadava, oplemenjujte se glazbom i čitanjem knjiga, i za to vam nitko ništa neće platiti, ili uložite vrijeme u traženje posla, a ovu epizodu tretirajte kao bolesno stanje od kojeg srećom nećete umrijeti. Nedajte da vas ta faca iskorištava i jedan više dan. Zašto da ga uopće lovite kad dođe u Hrvatsku, svejedno ga nesmijete ubiti i glavu mu objesiti na zid, pa je i lov uzaludan. A nije vam on zlatna ribica koja ispunjava želje ako je pustite, vidite da ne ni svoje obveze.Pozdrav

[Ivy1]

Iskreno, unatoć tome što se inače smatram mudrom i dovoljno inteligentnom osobom, u ovoj situaciji uopće ne znam što bi bilo pametno napraviti. Bilo bi najjednostavnije da mi uruči poslovno uvjetovani otkaz pa da mogu na burzi dobiti bar neku malu naknadu dok ne nađem drugi posao, ali onda ne može nikoga zaposliti slijedećih šest mjeseci, a ovaj posao ne može raditi sam (zato su me i zaposlili).

Moje konkretno pitanje je sad - mogu li, ako sad dam otkaz, ikako pravno naplatiti svoje plaće i ugovorene bonuse po učinku, obzirom da direktor i vlasnik nisu iz Hrvatske?

[anamih]

Kao što sam vam rekla - brže ćemo mi u EU nego što ćete vi ostvariti svoja prava (šala mala). Nije prepreka što oni nisu iz Hrvatske,tvtka u kojoj radite očito jest i posluje u Hrvatskoj, nego je prepreka što je radno zakonodavstvo takvo kakvo je i sudski postupci traju tako kako traju, a kad završe ostaje pitanje - ima li vaš poslodavac imovine iz koje se vi možete naplatiti?

Ako imate valjan ugovor o radu u kojem su precizno navedeni ti bonusi koje spominjete - pošaljite poslodavcu zahtjev za zaštitu prava s povratnicom. O ovim koracima sve nas fenomenalno educira cigo1, pogledajte njegove odgovore na slična pitanja. Sve napismeno, u traženju prava ne vrijede usmeni dogovori, morate imati dokumentirano otkad vam koji rok teče. U sudskom postupku trebat će vam i odvjetnik, nađite nekog tko poznaje radno pravo.

Evo nas na početku: imate li volje za to sve, a ishod je neizvjestan? Ljudi za mršavljenje i bolju formu idu u teretane, voze bicikle, plivaju, trče, želite li vi mršaviti (zajedno s vašim novčanikom) na ovaj način? Osim mršavljenja ovo vam je otvoren put i za razne bolesti uzrokovane stresom kojem ste kao stranka u sudskom postupku izloženi. Razmislite, nema ovo veze s vašim oprezom i inteligencijom, ljudi odaberu u trenutku oduševljenja krivu osobu za životnog partnera, izrode djecu i konstatiraju da to nije to te se raziđu. I prežive, podijele imovinu, djecu, obrišu suze, pokupe razlupane tanjure i krenu dalje. Dok je glava na ramenu, ima mogućnosti za nove početke. Ali novi počeci ne počinju dok se ne zatvore vrata za starim životom. Vrijedi li naknada sa burze koju biste dobili veze sa starim poslodavcem koja vas opterećuje i na neki način ponižava? Nadam se da ćete pronaći za sebe najbolji put, sretno

[Ivy1]

Eh, ne bi trebala naknadu sa burze da imam sa čime plačati račune koji se samo gomilaju. Na žalost, i iz prijašnjih firmi u kojima sam radila sam izašla "kratkih rukava" za prekovremene i neisplaćene bonuse, i povela se za tim da su mi vredniji živci, a i nemam sredstava da se sudski borim. Mislim da dobar dio privatnog sektora upravo tu činjenicu uzima u obzir, pa su poslodavci svjesni da će prije zaposlenik odustati od tužbe nego njega tužiti. U međuvremenu, radi njegovog ne podmirivanja poreza i doprinosa, meni porezna uprava ne želi vratiti moj preplaćeni porez (koji nema veze sa ovom firmom) dok on ne podmiri svoje obaveze. Ali to je drugi par rukava.

[cigo1]

@Radnica reče:

Iz iskustva znam da mnogi očekuju da su im na raspolaganju "pravni" koraci no to, na žalost, nije tako.

 

Draga tvoja iskustva mislim nisu dostatna. Neslažem se s tobom i ne samo da su pravni koraci na rapolaganju, nego oni i daju rezultate. Sve zavisi od nas samih i slučaja u kojem se pojedini ljudi nalaze i što očekuju od zakona. Od zakona možeš očekivati samo ono što je u njegovim o kvirima i iz mojeg iskustva treba poštivati procedure koje zakon nalaže da bi ostvario svoja prava ako si za njih zakinut. Iskustva pitatelja koje sam upučivao na načine u ostvarenju njihovih prava, gotovo bez iznimaka su pozitivna. Zakaj? Zato jer pravovremeno reagiraju i ne traže ništa što im ne dozvoljava zakon. Osim toga ako si uskračen za neko pravo, a ne tražiš njegovo ostvarenje, nemožeš ga ni ostvariti. To je ziher.

 

@Ivy,

mimin kaže dobro sve vezano za stres i somatske poremečaje koje on izaziva u ovakovim situacijama. Tvoja situacija jasna je ko dan i ti nemožeš dalje ovako. Dakle ti se trebaš strpiti još 15-20 dana,koliko ti treba da napišeš ZZP,pošalješ ga poslodavcu i da pričekaš odgovor poslodavca. Koraci pri tome su sljedeći:

1.Dostaviti poslodavcu ZZP (zahtjev za zaštitu prava) koji je obvezan prije daljnjih radnji u ostvarenju prava.

2.sačekaš 15 dana na odgovor poslodavca (koji te i ne mora odgovoriti) ili ti može odgovoriti negativno.

3.Ako ti ne odgovori ili odgovori negativno, daješ Izvanredni otkaz ugovora o radu, prijavljuješ poslodavca Inspektoratu za radne odnose i podnosiš tužbu sudu, prijavljuješ se na zavod za zapošljavnje i ostvaruješ naknadu.

I ne košta to sve skupa tak puno kak je tu neko rekel. Do tužbe, ništa, osim preporučenig pošiljki sa povratnicama par desetaka kn.

Nejbitnija stvar u tome svemu je da poslodavci ne mogu raditi kaj hoće i dok god ti ne pokažeš da znaš da oni to ne smiju, jer ih na poštivanje propisa obvezuje zakon o radu i tvoj ugovor,oni će raditi kako njima paše. Kad pokažeš zube ,najčešće mjenjaju ploću. I na stranu kaj su oni izvana. Nema to veze. Njihove obveze su tu. Pa im nebi bilo ugodno da ih na "grani" privede murja, radi dve neisplačene plaće.

Za sve detalje na PM.