Verbalno zlostavljanje

[Morphine]

Poštovani, ne znam jesam li na odgovarajuće mjesto stavila temu.

Radi se o sljedećem: imam 26 godina, studiram, živim s roditeljima, bratom, bakom i ujom. Roditelji su jako psihički bolesni - baka cijeli život dominira nad mamom, a izabrala joj je muža koji također dominira nad njom. Mama u životu nije apsolutno ništa sama odlučila, baka se pobrinula da odlučuje umjesto nje. Moj studij se produžio, jer mi nešto nije štimalo u cijeloj toj bolesnoj situaciji pa sam uzela vrijeme za sebe da dođem k sebi - prije nego sam shvatila da sam cijeli život zlostavljanja ( verbalno, a bilo je i fizičkih prijetnji) , sam se od istog tog depresivnog stanja razboljela i muku mučim već 5 godina s postavljanjem pravilne dijagnoze i odgovarajućeg liječenja.

Cijeli život slušam kako ne valjam, da sam smeće koje nije ništa zavrijedilo, otac me nekoliko puta pokušao udariti, no da se nisu našle ključne osobe u blizini koje su ga spriječile, tko zna što bi bilo.Konstantna omalovažavanja, prijetnje da ću biti istjerana iz kuće ako se ne aklimatiziram ionako idealnoj obitelji, tjeranje na posao da im pomognem, a nedavno su izgradili kuću za ne znam koga ( zbog prirode fakulteta u mogućnosti sam raditi samo vikendom, a preko tjedna nikako - radi se o medicini). Nakon što mi je postalo jasno s kim imam posla, odlučila sam potražiti pomoć kod psihijatra i napredujem stvarno iz dana u dan, no ono što mi plijeni maštu i za što smatram da sam itekako zavrijedila, jest za početak materijalna sigurnost. Da napomenem da mi je prije par godina otac obećao isplatiti aparatić za zube sam od sebe što sam objeručke prihvatila, još uvijek bila nesvjesna njegove manipulacije i da ništa neće izvršiti do kraja, tako da sam trenutno s fiksnim aparatićem u zubima, zadnji put sam na kontroli bila prije 2.godine, nije isplatio ortodontici novce, mene glava luđački boli i čeljusti mi više ne sjedaju jedna uz drugu, donja je sasvim otišla u krivo, teško jednem i ponekad su nesnosni bolovi.

Prema bratu je sasvim druga priča, on dobiva sve kad poželi i više nego tad.

Ovo je ukratko, mogla bih do prekosutra što se zbiva.

Psihijatrica mi je rekla da se po zakonu dijete uzdržava do kraja studija.

Želim sigurnost, a ne strah da se pitam hoću li imati 20 kuna za sendvič ( ponekad mi daju novce, ponekad ne) , želim svoje pravo pa me zanima je li to istina što ona kaže, ako je, gdje mogu podrobnije istražiti o tome, kome se javiti, kako i što da radim za početak da iznesem pravdu za sebe.

Unaprijed zahvaljujem na odgovorima.

Lijep pozdrav,

hrabra studentica:mase2:

[Imperator]

Ma tko tu koga zlostavlja?

 

Ja sam sa svojih 26 godina već imao 10 godina radnog staža, fakultet sam sam upisao i sam platio, istina, nikada ga nisam završio, odmah sam bio svjestan da mi roditelji nemaju novaca niti sam ih ikada i pitao, dok sam pohađao srednju školu odmah poslije 6-og sata sam trčao 10 kilometara na plesnu školu gdje sam povremeno radio i imao plaću od sadašnjih cca 500 kuna, ali to mi je bilo dosta da imam za knjige, levisice 501 i najkice, našlo se i za maturalac, radio sam i zarađivao, a roditelji su me samo hranili i to samo do kraja srednje škole.

 

Nakon srednje škole su mi uredno uspostavili račun za sadašnjih oko 1000 kuna za hranu i režije, na taj način sam participirao u obiteljskim troškovima dok se nisam oženio.

 

Svadbu sam sam sebi platio.

 

I na kraju, zahvalan sam svojim roditeljima što su tako postupali prema meni, danas nisam parazit koji gleda što će mu netko dati nego rado plaćam silne poreze ovoj državi i na tome stupnju sam i bio dok sam imao 26 godina kao i vi sada.

 

Da sam vam ja roditelj sigurno bi bio gori nego što su oni sada prema vama, zbog vlastite nemoći izmišljate vlastitu bolest i započinjete priču sa bakinom manipulacijom.

 

Nemojte se naći uvrijeđeni zbog ovoga, ni u jednom trenutku vas nisam omalovažio nego vam samo otvaram oči kako je vašim roditeljima kada gledaju u vas i kada vide nekog drugog vašeg vršnjaka koji je prošao ovo što sam ja prošao i koji je danas čovjek 1/1 i koji svojoj djeci kupuje aparatiće za zube.

 

Dajte trgnite se malo i počnite biti korisni na ovom planetu.

 

Srdačan pozdrav.

uređeno: 17. lipanj 2012. od Imperator

[Morphine]

Ma tko tu koga zlostavlja?

 

Ja sam sa svojih 26 godina već imao 10 godina radnog staža, fakultet sam sam upisao i sam platio, istina, nikada ga nisam završio, odmah sam bio svjestan da mi roditelji nemaju novaca niti sam ih ikada i pitao, dok sam pohađao srednju školu odmah poslije 6-og sata sam trčao 10 kilometara na plesnu školu gdje sam povremeno radio i imao plaću od sadašnjih cca 500 kuna, ali to mi je bilo dosta da imam za knjige, levisice 501 i najkice, našlo se i za maturalac, radio sam i zarađivao, a roditelji su me samo hranili i to samo do kraja srednje škole.

 

Nakon srednje škole su mi uredno uspostavili račun za sadašnjih oko 1000 kuna za hranu i režije, na taj način sam participirao u obiteljskim troškovima dok se nisam oženio.

 

Svadbu sam sam sebi platio.

 

I na kraju, zahvalan sam svojim roditeljima što su tako postupali prema meni, danas nisam parazit koji gleda što će mu netko dati nego rado plaćam silne poreze ovoj državi i na tome stupnju sam i bio dok sam imao 26 godina kao i vi sada.

 

Da sam vam ja roditelj sigurno bi bio gori nego što su oni sada prema vama, zbog vlastite nemoći izmišljate vlastitu bolest i započinjete priču sa bakinom manipulacijom.

 

Nemojte se naći uvrijeđeni zbog ovoga, ni u jednom trenutku vas nisam omalovažio nego vam samo otvaram oči kako je vašim roditeljima kada gledaju u vas i kada vide nekog drugog vašeg vršnjaka koji je prošao ovo što sam ja prošao i koji je danas čovjek 1/1 i koji svojoj djeci kupuje aparatiće za zube.

 

Dajte trgnite se malo i počnite biti korisni na ovom planetu.

 

Srdačan pozdrav.

 

 

Poštovani, žao mi je što je Vaša situacija u djetinjstvu i odrastanju bila dramatična po Vaš mladi život.

Hvala Vam na iscrpnom odgovoru, na svejedno nisam dobila odgovor na svoje pitanje.

 

Srdačan pozdrav

[jaguar82]

fakultet sam sam upisao i sam platio, istina, nikada ga nisam završio

 

Mislim da je ovo kljucan dio price zbog kojeg je ocito jasno daljnje nerazumjevanje problematike gospodjice koja pokusava nesto napraviti od svog zivota, izboriti se za svoje zvanje i kasnije biti strucnjak u svom poslu.

 

Kolegici bi savjetovaao da prouci obiteljski zakon, tamo moze naci odgovore na sva svoja pitanja. Sto se tice Vase depresije, studirate medicinu pa znadete da ukoliko ste svijesni svoje bolesti i voljni je drzati pod kontrolom, naci cete neku svijetlu tocku u vasem zivotu i baviti se vise njome. Nadjite neki posao ili hobi koji vas veseli, bit ce vam dobra terapija.

[GoranM]

Poštovani, žao mi je što je Vaša situacija u djetinjstvu i odrastanju bila dramatična po Vaš mladi život.

Hvala Vam na iscrpnom odgovoru, na svejedno nisam dobila odgovor na svoje pitanje.

 

Srdačan pozdrav

 

Niste rekli u kojem stadiju je Vaš studij. S 26 bi bilo očekivati da je već negdje pri kraju. Ako se kraj ne vidi, a situacija u kojoj se ne osjećate zadovoljno i sigurno Vam ne dopušta da studij dovršite, najbolje bi bilo da se odlučite poći svojim putem i vlastitim snagama. Većina ljudi ima psihičkih problema, ne samo oni s dijagnozom, i zbog toga pate njima najbliži. Da ne biste dalje stradavali i gubili vrijeme, maknite se iz njihove blizine. Možete se obratiti socijalnom radniku za savjet, možda i na faksu nađete sugovornika koji će vas savjetovati, no, ne očekujte čuda. Čudo je u spoznaji onog što zapravo želite i kako ćete se osamostaliti. Upišite pauzu, ako takvo što još postoji, nađite si kakav-takav posao i unajmite za početak sobu. Ne zaboravite se prijaviti na burzu da ne izgubite pravo na zdravstveno. Kad vidite kako vam to ide, pokušajte završiti studij ili naći neku skromniju varijantu i pomiriti se s tim dometom, barem dok ne steknete materijalnu sigurnost i iskustvo za nešto više. Dobro je pucati visoko, ali, ponekad treba spoznati da li cilj opravdava toliko muke i spustiti nišan. Našim roditeljima je bilo lakše postići to što sada imaju: nešto su naslijedili, bilo je kredita, moglo se računati na stalan posao, ali to su prošla vremena. Nove generacije neće moći računati na bezuvjetnu sigurnost i standard u kojem su odrasli, nego se zadovoljiti, ali istinski, s onim što si sami mogu priskrbiti. Opako, ali, svakome prema sposobnostima, odlučnosti, ali i sreći. Nešto ste već naučili, počnite to koristiti.

[01wish]

Mislim da je ovo kljucan dio price zbog kojeg je ocito jasno daljnje nerazumjevanje problematike gospodjice koja pokusava nesto napraviti od svog zivota, izboriti se za svoje zvanje i kasnije biti strucnjak u svom poslu.

 

Kolegici bi savjetovaao da prouci obiteljski zakon, tamo moze naci odgovore na sva svoja pitanja. Sto se tice Vase depresije, studirate medicinu pa znadete da ukoliko ste svijesni svoje bolesti i voljni je drzati pod kontrolom, naci cete neku svijetlu tocku u vasem zivotu i baviti se vise njome. Nadjite neki posao ili hobi koji vas veseli, bit ce vam dobra terapija.

 

 

nema veze što Imperator nije završio fakultet, zašto bi to značilo da ne može razumijeti problematiku?

htio je skrenuti pozornost na činjenicu da roditelji mogu biti sjajni i mogu biti grozi, ali 26 i nije tako malo godina da čovjek ne može prezeti odgovornost za sebe.

 

Puno ljudi ima psihičke poteškoće, ali kada su one pod kontrolom, nisu razlog da "dijete" od 26 godina bude dijete s posebnim potrebama (o kome roditelji moraju skrbiti i dalje).

 

Žao mi je da Morphine prolaz to što prolazi u obitelji, ali razlog više da se odvoji i živi svoj život. Obitelj niej uvijek onakva kakva bi trebala biti.

[jaguar82]

Ima veze jer netko tko nije isao na fakultet ne moze davati savijete ni kritike o nacinu studiranja jer, niti je strucan o tome, niti je o tome igdje ucio a niti je osobno iskusio. Da to tako ne bi bilo onda bi mi svi bili strucni o svemu, pogotovo o davanju savijeta iz bilo cega.

 

Koliko sam citao po Obiteljskom Zakonu roditelji su duzni djetetu osigurati obvezno skolovanje, dakle fakultet tu ne ulazi, to je njihova dobra volja.

[Imperator]

Forumaš jaguar82 izmišlja i navodi nešto što ja nisam napisao, ali svejedno ja ću se zahvaliti svim forumašima koji su shvatili što je pjesnik htio reći, a i onima koji baš i nisu.

 

Postavljača pitanja ću pozdraviti uz citiranje slova zakona:

 

 

OBITELJSKI ZAKON

Članak 96.

(1) Roditelji su dužni brinuti se o redovitom obveznom školovanju djeteta.

 

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi

Članak 4.

(2) Načela obrazovanja na razini osnovnog i srednjeg obrazovanja su:

1. osnovno školovanje je obvezno za sve učenike u Republici Hrvatskoj,

uređeno: 24. lipanj 2012. od Imperator

[Morphine]

Hej svima, nadam se da ste dobro u ovim vremenskim nepogodama.

Ovako, uopće se ne želim opravdavati nizašto, no pošto je ovo komunikacija koju baš i ne volim, jer nema mimike i gestikulacije, trenutno najpogodnija pošto nikoga ne poznajem napisat ću pokoji redak više.

Prvi put sam naletila na ovaj forum misleć kako se ovdje dobivaju konstruktivni savjeti na razne teme, a ne po nosu, jer smo svi već dosta dobili po nosu odavno.

Po nosu sam, po osobnom sudu dobila najviše od osoba koje su se pronašle u mojoj priči djelomično ili potpuno i jako dobro znaju što neadekvatna ljubav radi mladom i ne samo mladom životu.

Moj studij je pri kraju, dugo je stajao, jer sam se razbolila, a nije bilo roditelja da me zagrle i kažu da će sve biti dobro. Nije ih nikad bilo, oni su dvije žive osobe ( ? ), a mrtve.

Dugo sam proispitivala osjećaj krivnje koji su mi nabili, živjela u ludom uvjerenju da sam kriva za sve što se njima zbiva dok se nisam malo odmaknula i vidjela, po BOgu, da su psihički bolesni. Nakon traganja i traganja, moja pretostavka je i stručno potvrđena.

Dakle, nakon pauze od studija, borbe oko toga da nađem adekvatno liječenje, vraćanje na fakultet i u đir učenja, usporedno odgajanje brata, borba s tim istim roditeljima i vlastiti napredak te konačno kao kruna za sve pronalaz savršene psihijatrice za mene koja me mnogo čemu naučila i potvrdila mi da sam itekako sposobna za svašta dobro, izvukla najbolje iz mene da koračam ovim svijetom u potrazi sa svim podražajima i trenucima koji me osobađaju i uveseljuju, tražim još samo mrvu ne bih li konačno privela fakultet kao jedan segment života kraju koji će otvoriti nova vrata.

Trenutno radim, jer si mogu vremenski priuštiti rad, no, kad mi počne nastava u 9.mjesecu i kada budem 10 sati na fakultetu, kada da učim i radim? Konačno sam odlučila usmjeriti sve snage u završetak, a pošto moj brat dobiva apsolutno sve i podmiren je na apsolutno svakom nivou, ne vidim ništa loše u tome da i ja imam pravo dobivati od roditelja sve što mi treba Ne tražim milijune, tražim sigurnost, minimalnu. I u ovom času me ne interesira što moji roditelji imaju konflikte u svojoj glavi; imam svoja prava i borit ću se do kraja.

U međuvremenu sam dobila od prijatelja neke zakone na proučavanje i čim saznam dublje kako stvari stoje, rado ću ih podijeliti.

Plešem, meditiram, obožavam prirodu i sve u njoj i još štošta što me veseli, ali jednostavno želim ostati živa, pogotovo ako imam i po zakonu pravo na to, iskoristit ću ga.

Lije pozdrav svima

[bella019]

Poštovana, Morphine, sve skupa je to sve jako djetinjasto... smatram da se na ovom forumu mogu dobiti kvalitetni i konstruktivni savjeti na razne teme te ne vjerujem da vam je itko od gore navedenih želio "dati po nosu"... većini ljudi koji pišu po forumu zaista su vrlo senzibilizirani za ljudska prava te imaju nultu toleranciju za nasilje i zlostavljanje...lijepo je što ste pred kraj sa fakultetom, kada budete imali diplomu u rukama sve će biti još puno bolje, zasigurno će i vaši roditelji biti ponosni na vas...obitelj je jako važna u životu, porazgovarajte se sa svojom psihijatricom zašto nije uključila i vaše roditelje u terapiju, pa to je inače praksa ?!

[Morphine]

Roditelji su odavno bili pozvani na psihoterapiju, no oglušili su se jer smatraju da su itekako zdravi. Ne žele, a po svim kriterijima bi trebali ići za sebe prije svega pa i zbog obitelji. Brat i ja već idemo na psihoterapiju i oboma pomaže.

Lijep pozdrav.