pomoć

[inazg]

pozdrav svima,

ovdje sam već pisala na temu razvoda i nadala sam se da nakon toga više neću imati materijala za pisanje već da ću samo čitati postove. Obraćam se sa molbom za pomoć jer već neko vrijeme imam problema sa ukućanima sa kojima sam ostala živjeti, a radi se o mojoj vlastitoj majci i bratu; njihove dugove plaćam pola života, tri hipoteke zbog bratovih dugova sam otplatila praktički sama kroz raznorazne kredite, prešućivala uzimanje moje kreditne kartice iz torbe i odlaske u Sloveniju na bankomate i dizanje novaca od njihove strane, a sve da održim neki prividan mir, zadnje što sam napravila bio je kredit da se otplati lihvarski dug zbog kojega smo skoro ostali bez kuće, a "pukla" sam onog dana kada sam bila kod odvjetnika koje zastupa gospodina od kojeg je novac posuđen i saznala da me vlastiti brat u jednom danu opet pokrao i to za iznos od 10.000,00 kuna. Kada sam ga pitala zašto je to napravio i gdje je potrošio novac koji ja još i sada otplaćujem rekao mi je posprdnim tonom da ne zna zašto i da ga je možda potrošio na kurve. Ispričavam se na izrazu, ali samo da precizno prenesem što mi je rečeno. Majka je stala na njegovu stranu i još me napala da zašto sam išla odvjetniku i dirala u to. Od toga dana traje napad na mene i stalno vode psihološki rat protiv mene. Nakon razvoda je sa mnom ostala živjeti maloljetna kćer kojoj je, kako kaže, pun kufer svađa, a sada je u najgoroj fazi puberteta. Kroz sve godine moj brat je mojoj djeci bezbroj puta opustošio kasice sa štednjom, a bivši muž je krivio mene što nisam reagirala, a sada vidim da sam itekako trebala na vrijeme jer sada kada sam im sve to nakon predugo vremena rekla i predbacila kažu da ih maltretiram i da će me prijaviti (ne znam gdje i kome). Prije nekoliko dana su me opet napali i brat me naguravao po kući nakon čega sam otišla na policiju, ali nisam podnosila prijavu jer sam malu htjela poštedjeti dolaska policije, a tek je bila došla iz škole. Jučer me majka opet napala, samo zato što sam sama sebi i djeci (sin živi sa ocem, ali svaku nedjelju je na ručku kod mene) kuhala ručak. Nikoga nisam dirala i radila sam svoj posao od jutra, ali kad me napala samo sam joj rekla kako mi je spočitnula da sam prestara da mi ona kuha i da se ne uzrujava zbog toga što to radim sama. Tada je krenuo rafal i prijetnje prijavama, a najviše je zaboljelo to što mi je rekla da je u vrijeme kada sam se rastajala sa bivšim mužem koji je živio kod mene iz kuće trebala izbaciti mene, a ne njega (otišao je sam) jer su njegovim odlaskom ostali bez svega (strojevi i aparati koje je on kupio). Isto to se odnosi i na činjenicu da sam preseljenjem sina kod oca ostala bez alimentacije, znači dodatnih financijskih sredstava. Brat sa 47 godina života ima 10 godina staža jer cijeli život živi na tuđim grbačama,prvo na onoj pokojnog oca koji je radio u Njemačkoj i život ostavio tamo, a onda ma majčinoj jer je naslijedila dobru mirovinu. Sram me reći koliko kredita sam podigla i sama platila da bih njega izvukla iz g....a, uključujući i kamatare koji su dolazili na kućna vrata i prijetili čak i mojom djecom. Sve je to sada zaboravljeno i majka je stala na njegovu stranu i mene koja sam pola života provela plaćajući raznorazne gluposti samo da bih održala kakav takav mir u kući smatra za najvećeg neprijatelja. Može li se ovakvo što ( a još je puno toga što nisam napisala jer bi potrajalo) smatrati psihičkim i financijskim maltretiranjem? Jedno vrijeme su govorili da ako otplatim dug odvjetniku dobivam majčin dio kuće, ali sada se prijete da nitko ništa neće dobiti i da ako treba neka se sve proda za sitniš. Ne pričaju samnom već jedno vrijeme, ali uredno mi kopaju po spavaćoj sobi (u kojoj jedino u cijeloj kući imam donekle mira) i stvarima i traže ne znam što. Molim nekoga za savjet za pomoć, kako ovo riješiti jer razgovorom očito ne ide, a da bilo što spomenem počinju napadi i vrijeđanja. Maknuti se nemam kuda jer imam premalu plaću, a sa njima je suživot postao nemoguć do te mjere da mi je kćer neki dan rekla da ovo više ne može slušati i da će otići živjeti kod tate. Zaslužuju li oni to, a na kraju, zaslužujem li to i ja? Unaprijed hvala...........l.p.

[ivana_26]

To je vrsta nasilja u obitelji. Moja preporuka Vam je da si nađete manju garsonijeru, za Vas i kćer će biti dovoljna. Ako imate malu plaću, tražite besplatnu pravnu pomoć koja će Vam biti sigurno odobrena, uzmite dobrog odvjetnika i vratite što je vaše. Ako ne u novcima, tražite pola kuće. Želim Vam sreću, pokrenite se radi svoje kćeri jer ćete ostati sami i na kraju opet bez novaca...

[inazg]

zahvaljujem Vam se na savjetu i niste prvi koji ste mi to rekli. Evo, danas ujutro mi je brat priopćio kako je jučer zvao odvjetnik i traži podmirenje duga u roku 10 dana inače opet pokreće postupak ovrhe na 15 puta veći iznos. Pitao me moj brat: A što ćemo sada?. Rekla sam u (a tako i mislim) da mi se jednostavno više ne da plaćati tuđe dugove, a vratiti novac nikada neću jer on ne radi nego traži socijalnu pomoć. Jedina podrška u svemu ovome mi je nekoliko kolegica s posla i prekrasan čovjek sa kojim sam neko vrijeme u vezi. On me zvao da dođem kod njega, ali moja kćer ne želi ni čuti za to jer su joj "ujo i baka rekli da joj tamo neće biti dobro" i totalno ju okrenuli protiv mene. Još jedan dio u kući sam tražila na račun dugova koje sam platila, ali sam dobila odgovor da mi je u interesu samo prodati kuću (što u konačnici i ne bi bilo loše) i otići te da nitko ništa neće dobiti dok su njih dvoje živi. Ne znam više što i kako bih radila, ako nešto kažem žale se da ih napadam, ako šutim pikaju oni mene i kažu da ih ignoriram. Dogovoriti se sa njima ne mogu više ništa, mira u cijeloj kući nemam jer ako sam na katu oni se dovikuju iz prostorije u prostoriju u prizemlju, na dva TV-a gledaju isti sadržaj, ako nešto počistim mama me napada da zašto čistim za njom, a očigledno je prljavo i tako u nedogled. Prije nego što ovo završi završit ću ja negdje na psihijatriji jer ne znam kako si pomoći a sve što želim je malo mira i privatnosti i za sebe i za kćer jer nitko nam više ne dolazi pošto kad god bi prije netko došao oni bi posjeli za stol i počeli žalopojke o bolestima i krizi.......kada mi ponekad dođe partner, a obično kada male nema doma i odemo na kat gledati televiziju ili radimo nešto zajedno na kompjuteru, dolje počinje lupanje vratima, elementima po kuhinji, dovikivanje iz sobe u sobu i zaista mi je neugodno jer ne znam objasniti sa kakvim to ljudima živim, pa radije odemo nekuda u šetnju, ali nije riješenje da ja bježim iz vlastite kuće samo da bi oni imali mir, a ja se već osjećam kao izbjeglica i podstanar.......ovo je jedna vrlo zapetljana situacija iz koje ću se, nadam se izvući na neki način.........lijep dan svima želim

[inazg]

čini mi se da ovo više i nije tema za obiteljsko pravo jer najviše ih ima oko razvoda i alimentacija, ali moram negdje iznijeti svoj jad. Jučer po dolasku sa posla me skoro infarkt udario kad sam vidjela su su u cijelom prizemlju kuće poskidani radijatori i najvjerojatnije prodani u staro željezo (za to je samo moj brat sposoban). Kad sam mamu pitala gdje su radijatori odgovorila mi je da ne zna. Tu sam pukla i počela negodovati na što je zaurlala na mene i rekla da što me briga gdje su radijatori, da su moji na katu još uvijek na mjestu. Sram me kad se samo sjetim na što mi prizemlje liči;rupe u zidovima na mjestima gdje su radijatori bili, komadići žbuke ispod prozora. A njih dvoje sjede i gledaju TV.Rasplakala sam se na kraju, da bi mi kćer rekla da me ne može više gledati kako plačem i neka izvolim prestati. Kad sam ju pitala što da joj napravim za ručak za danas rekla mi je da ne treba ništa, da se sa bakom dogovorila što će jesti. Ima li itko normalan da je imao ovakvu situaciju pa da mi može dati savjet kako se postaviti, mogu li se nekome obratiti za pomoć jer bojim se da ću kad jedan dan dođem s posla zateći gole zidove i neću smjeti pitati što se desilo sa stvarima.......kome prijaviti ovakvo ponašanje i ovakve postupke jer, na kraju krajeva, ovo je i moj dom.............nemam više snage i samo me strah da ne puknem i ne skrenem.........

[inazg]

opet novi događaji; jučer mi je došao sin i pitao me je gdje su nestali radijatori sa zidova. Kad je dobio odgovor, isto je pitao i mog brata na što se ovaj ružnim riječima i psovkama orušio na njega i rekao meni da sam maoga naopuntala da dođe u čemu mu se pridružila i njegova majka(ja ju više nemam volje zvati svojom). Mali im je svašta izgovorio i sve što stoji i što je istina i kad je u toku rasprave meni brat rekao da mi se uskoro bliži kraj mali je poludio i rekao da ako mi samo vlas sa glave padne da će biti svega. Kad je on otišao počeo je pravi napad na mene i opet mi ponovljeno da mi se bliži kraj. Kredite poriče, kaže da nigdje nema njegovog potpisa, što je na žalost istina, poriče da je dobio 80 000tisuća da preda odvjetnikua dao 70 000, opet ponavlja da neka pokažem gdje je njegov potpis i to tako hladno da mi se krv sledila u žilama. On i njegova mama su bili kod odvjetnika i mislim da igraju nekakvu igru i tko zna što su mu napričali, a kad sam nju pitala da li je zaboravila posjete kamatara i danju i noći zbog njega, strah usred noći na zvuk auta na cesti jer je to mogao biti netko kome je dužan novac, prijetnje mojim vlastitim djetetom i još puno toga više.........ona je na žalost sve zaboravila, a kada sam joj rekla da je zaboravna optužena sam još jedanom, ali ovaj puta da ju želim proglasiti ludom.Tražila sam ih da mi u vrtu ostave mjesta da si nešto zasadim, ali su rekli da mjesta više nema, da su si oni sve uredili. Više nemam snage za samokontrolu i bojim se za vlastitu sigurnost i da ću u napadu bijesa i sama napraviti nešto nesmotreno jer ovo ni lud čovjek ne bi podnio, poludio bi još jednom..........kako si pomoći???

[inazg]

jučer mi je iz hladnjaka drugi puta ovaj tjedan bačena hrana koju sam spremila kćeri da ima što pojesti prije škole i samo si treba ugrijati jer ja sam na poslu. Kad sa pitala zašto mi je to bačeno "majka" mi je prvo rekla da ne zna gdje je, a kad sam pitala još jednom dobila sam urlajući odgovor da se u ovoj kući ne jede stara hrana i da je posuda sa hranom smetala. Nemam više živaca trpjeti ovakav način i provokacije i najradije bih ih prijavila centru za socijalnu skrb jer ne pada mi na pamet nitko relevantniji. Ako šutim, nastavit će po svojem, ako nešto kažem onda se na mene napada i urla kao što je slučaj bio jučer kad sam pitala da bačenu hranu. Kad dođem s posla i radim svoj posao i jurim po kući predbacuje mi se da remetim mir,jednostavno ne znam što više napraviti. Kome god ovo pričam zgraža se i ljudi me pitaju kako i zašto to trpim. Počela sam "pucati po šavovima", ali ne dam njima da to vide nego se izjedam iznutra, a do kada ću tako moći ne znam..........l.p.

[inazg]

jučer opet ispadi nakon kojih sam skoro imala živčani slom. Opet mi je, rano ujutro, brat zaprijetio da mi se bliži kraj i da će pozvati sudskog vještaka koji će odrediti kome koji dio kuće pripada i da će tu i živjeti. Napao me i zbog toga što sam dan prije "potrošila previše vode" jer sam si oprala zavjese i kćerinu prljavu robu. Svu robu si perem na ruke jer je perilica nakon što je pokvarena i pušta vodu i preseljena u garažu za mene neupotrebljjiva. Prijeti mi se stavljanjem lokota i lanca na ulaznu ogradu u dvorište tako da se navečer kad dođem kući ne može autom ući u dvorište jer dolazim u, prema njemu, kasne sate (oko 21 sat) kada on i njegova mama gledaju seriju i nemaju mira. Trebam li spomenuti da u vlastitoj kući maltene na prstima hodam kako bih bila što tiša, po spavaćoj sobi koja je iznad njegove navečer se ne usudim puno hodati samo da bi gospodin imao što manje materijala za svađu, kad pričam na telefon govorim ispod glasa jer mi slušaju svaku riječ i komentiraju kad se maknem. Jedan dan sam otišla, ali sam se lagano vratila da čujem što govore i skoro mi je pozlilo kad sam čula komentare svoje vlastite majke i njega. Malu su mi nagovorili da ne jede hranu koju joj skuham dan prije jer kad sam na poslu ne mogu joj napraviti svježi obrok nego napravim dan prije. Luda sam već i nemam više snage za ovako nešto podnositi, ne znam kako ovome stati na kraj, kako si pomoći. Da mi nije kćeri već bih odavno otišla i živjela bilo kako i bilo gdje, samo da ovo ne trpim, a i ona im se polako pridružuje u napadima i obraća mi se samo ako nešto treba, kada treba novac za školu ili da me pita jesam li platila maturalno putovanje ne koje ide za mjesec dana ili da li sam joj oprala i ispeglala robu za školu. Želudac mi se grči od same pomisli na povratak s posla u onakvo stanje, razgovor nema smisla jer uvijek okrenu priču i napadaju me u duetu i ispada da sam ja kriva za sve dugove i probleme, a ja sam samo sve plaćala i šutjela, a sada kad želim neke stvari raščistiti ispadam negativac. Osjećam se kao da idem u zatvor jer ovakvu torturu ne mogu više podnositi........malo snage imam, premalo za ovakvo što.........više ne živim svoj život........lijep dan svima želim...

[inazg]

opet ispadi i napadi,

jučer popodne mi je došao sin. Pričali smo vani u dvorištu i on je sjedio na motoru jer je išao dalje, u biti kod mene je navratio i nije mislio ulaziti u kuću. Kad je skinuo kacigu sa glave brisao je znoj sa lica i u tom trenu je naišla njegova baka (moja "mama") i počela vikati na njega kako ju ne mora gledati ako ne želi, ali da ne skriva lice rukama kad ju vidi. Još mu je rekla kako on to sve radi na moj nagovor na što sam joj ja rekla da ja nikome ništa ne branim i ne sugeriram. Malu mi napada ako ne želi jesti ono što je ona skuhala i govori joj da sam joj to sigurno ja zabranila, što nije nimalo istinito, ali jednostavno nemam volje za dokazivanje i prepirku. Otišla sam u kuću i mali je pošao iza mene i rekao da mu se jednostavno više ne da dolaziti jer nikada ne zna kada će ga napasti bez ikakvog razloga. Mala je po cijele dane dok sam ja na poslu samo u svojoj sobi jer i njoj je već puna kapa punjenja glave glupostima. Kada je prošli vikend odlazila na maturalno putovanje "baka i ujo" su se držali po strani kad smo odlazile autom iz dvorišta da bi joj po povratku predbacivali kako se nije ni pozdravila sa njima, nije ih zvala sa puta (nije ni mene i potpuno ju razumijem, dijete je uživalo) i da ne mari više za njih. Meni nije i nikada mi neće biti jasno kako ljudi koji stalno nekoga napadaju i optužuju misle da zaslužuju više pažnje i obzira, a unose nemir već i samom svojom pojavom. Po susjedstvu su opet dužni novaca i novaca i mene je jednostavno više sram izaći pred te ljude iako mi govore da sam šašava jer im nisam ja ništa dužna.Pošto mi ove godine nisu dali pravo na vrt nemam ništa svojeg osim onoga što kupim, pa mi je prva susjeda rekla da dođem kod nje kad nešto od povrća trebam što je meni toliko neugodno jer nisam navikla na milostinju već na plodove svojih ruku. Rublje perem na ruke jer su mi uništili mašinu, a ono što je teže oprati uzme moj partner i opere u svojoj mašini. Na bojleru je pokvaren grijač i kupila sam rabljeni, ali dobar, ali ga je g. brat pokvario kod montaže i sada ne želi kupiti drugi tako da nemam ni tople vode za tuširanje, a njima je svejedno okupali se danas ili za pet dana. Životni uvjeti su mi postali katastrofalni. Već par dana je u meni neki nemir, loš predosjećaj jer za vikend idem malo na more, kćer ide kod tate, a sve me strah što će njih dvoje opet smisliti i napraviti. Ježim se od same pomisli da će mi preturiti svaki kutak kad me ne bude bilo, napraviti kakvu spačku...po dolasku sa posla imam grč u trbuhu isto kao i dok sam bila u braku i nisam znala što me čeka kad dođem..........ugodan dan vam želim

[coruptionbuster]

opet ispadi i napadi,

j i nisam znala što me čeka kad dođem..........ugodan dan vam želim

 

inazg, vas problem je iako je to vama nevjerovatno zvuci, vlo jednostavan za shvatiti.

 

Imate obilje elemenata, postupaka i dogadaja koji karekteriziraju zivote obitelji sa poremecajima osobnosti

 

vjerovatno je sa nekim poremecajem i vasa majka (mozda je samo nemoralna) a gotovo sigurno vas brat pati od nekog ovisnickog poremecaja

 

ni vi niste imuni na neka od tih ponasanja jer ste ih naucili oponasati

 

parazitski nacin zivota vaseg brata je medutim na vas racun moguc samo onoliko koliko mu to vi dopustite

 

najprije "desubjektizirajte" razmisljanje o vasoj uzoj i siroj obitelji, zamislite da su to susjedi a vi neutralni promatrac.

 

ne dajte se smesti, sto vam kcer ne zeli ici kod novog partnera, to je prirodan strah od nepoznatog

imate milion mogucnosti, na primjer zamolite bivseg muza da kcer zivi neko vrijeme s njim dok se ne uhodate u novu rutinu

 

kcer privucite u novu sredinu "mirom i dobrom"

 

bez ikakve milosti prepustite dugove brata njemu samom

 

ako to znaci gubitak kuce u kojoj vi imate dio, neka to bude tako, ionako cete to izgubiti samo je pitanje vremena

 

ako ste na ti sa Englskim jezikom, sve sto vam treba da vas iscupa iz tog vrtloga se nalazi na stranicama:

Out of the FOG - Personality Disorder Support

http://outofthefog.net/

 

razvedrite se i opustite se, zivot mozda nije fer, ali je svejedno lijep

[inazg]

zahvaljujem na odgovoru i "dijagnozi"....da, moj brat pati od ovisnosti od kladionica i aparata za klađenje na što daje čak i nekakvu pomoć koju je dobio od czss u Dugom Selu. Kćer ne žalim forsirati da ide sa mnom u novu sredinu jer kategorički odbija i upoznati mog partnera, ali voli tražiti od mene da joj popravi računalo kad nešto zabrlja. Sve ima svoje vrijeme, a mene je netko gore valjda previše podario sa strpljenjem. U petak sam krenula na more, na produženi vikend, mala je ostala kod tate, sve dogovoreno, ali ja sam se zbog nekih komplikacija ne vezanim za ovu situaciju jučer vratila i šokirala se kad sam vidjela da su mi ormari ispremetani (baš kako sam i mislila, ali sam samu sebe tješila da možda ipak neće), u jednoj ladici imam kutiju cigareta, ne znam ni sama koliko staru jer zapalim jako rijetko, skoro praznu sam našla. Jutros sam bacila pogled u zamrzivač da smislim što napraviti za ručak kćeri i sebi danas kad se vratim s posla, a ona od oca, opet šok; i tamo su me opustošili. Pitala sam gđu. mamu gdje je meso na što mi je prvo rekla da ne zna, a kad sam rekla da po povratku s posla želim znati gdje je završilo rekla mi je da je završilo u tavi. Naime, u zimi smo (dok smo još donekle komunicirali) spremili meso jednog praseta u zamrzivač i ja sam od tog mesa odvojila sebi taj jedan komad da imam kad mi zatreba, da ne kupujem jer mala i ja slabo jedemo svinjetinu. I to su mi uzeli bez imalo srama i pitanja. Da ne spominjem kako od mene uzimaju kavu kada im nestane, a od mene skrivaju svoju......jadno, nemam što drugo reći nego jadno......sa engleskim jesam na ti i rado ću posjetiti stranicu sa linka koji ste mi poslali.........za sada još jednom hvala.....ne znam što me čeka kad se vratim kući jer sam otišla "gromovito".....držite mi palčeve da ne puknem.........lijep dan vam želim

[inazg]

bilo je nekoliko dana primirja, ali na žalost jučer je opet došlo do sukoba. Popodne je partner došao po mene i vozio me da platim račune. Kad sam se navečer vratila kod mene je bio sin za kojeg nisam znala da će doći jer mi se nije javio prije toga. On ni kćer još nisu upoznali mog partnera. Nas dvoje smo sjedili vani za stolom ispred kuće, a "mama" i "brat" su sjedili u boravku i gledali turske sapunice. Kad je mali išao kući po izlasku iz kuće sa upoznao sa mojim partnerom, posve normalno su razgovarali kao da se znaju odavno. Kad je otišao ušla sam u kuću i krenula po nešto u svoju sobu a iz boravka se prolomio uzvik "jesi sretna?!", nisam znala da li je to upućeno meni, ali bila sam sigurna kad je uslijedilo "daj se ubij!!". To je bila moja "majka" i rekla mi da će moj bivši suprug biti upoznat sa time da je moj sin upoznao mog partnera i kako sada ima dva tate. Rekla mi je da sam njega uspjela pridobiti, ali kako kćer neću jer će se oni pobrinuti za to. Još je rekla kako će "uzeti kolac i namlatiti me njime po leđima" i kako me ona rodila i u stanju me je i ubiti. Derala se iz sveg glasa. Kad sam ju pitala kojim me razlogom napada nastavila je vikati i pitala me da zašto lupam po cijele dane, a lupanje se odnosi na pospremanje, usisavanje i čišćenje kad dođem s posla. Rekla sam joj da me ostavi na miru, da ja nju ne diram i neka ni ona ne provocira mene. Govorila sam ispod glasa, a u meni je kipilo i sva sam se tresla. Kad sam izašla van iz kuće moj partner me gledao zbunjen ovakvim ponašanjem i galamom. Sve sam mu objasnila i rekao mi je da ga je strah otići i ostaviti me jer ne zna što mi mogu oni napraviti kad ostanem sama sa njima. Sama sam sebi više dosadila sa pričanjem, ali jednostavno više ne znam kako da se prema njima postavim, nikoga ništa ne tražim, sama sve radim i kupujem, a oni mi uzimaju bez imalo srama. Kćer su okrenuli protiv mene i mala je užasno bezobrazna prema meni, a njen "ujak" joj je po tko zna koji puta uzeo novac iz kasice što nije imala hrabrosti reći meni jer sam ju upozorila da pazi na svoje stvari i ako se takvo nešto desi da meni ne govori. Požalila se bratu što mi je on rekao u nedjelju za ručkom. Što napraviti sa takvim ljudima? Kako si pomoći??! Jučer je "mami" bio rođendan i kad sam došla kući pružila sam joj ruku da joj iz pristojnosti čestitam, na što mi je rekla da joj ionako ne želim sreću, ali još jednom sam joj pružila ruku što je ofrlje prihvatila, požalila sam kasnije što sam imala dobre namjere jer.........ne znam, želudac me boli od živciranja i ne znam kako dalje ovako, jer ako se to nastavi puknut ću....kome se obratiti za nekakvu stručnu pomoć??

[coruptionbuster]

......ne znam, želudac me boli od živciranja i ne znam kako dalje ovako, jer ako se to nastavi puknut ću....kome se obratiti za nekakvu stručnu pomoć??

 

najprije se obratite.......sebi

 

krenite od sebe, sigurno treba hrabrosti ali isplatit ce se

 

jer nije problem sto vam majka radi, nego vam je problem kako vi to dozivljavate

 

to sto ona radi je jednostavno opisati kao zlostavljanje, verbalno i emocionalno

 

Narocito radi kceri, radi njene buducnosti bi morali raditi bez odgode na sebi!

U suprotnom ona ce imati velikih izazova kasnije u zivotu kad odraste.

 

E sad dolazi taj teski dio: vi ste osteceni u procesu. Na zalost trenutno isljucivo druge smatrate krivima za sve, i ne mozete shvatiti da sami sudjelujete u tome.

 

Kad svatite, vidjet cete da vasa ocekivanja navode vasu majku da se ponasa tako, jer kad se osvjestie pa se pocnete smijati drugi put kad vam nesto kaze, pa joj samo kazete da vas bole usi kad se dere neprilicno za svoje godine, vidjet cete da vise nema nikakvih problema.

 

ali najprije rijesite svoje strahove, osjecaje krivnje i nekavih maglovitih obaveza koje osjecate

 

nakon toga educirajte se o poremecajima osobnosti, ponasanja koja idu s tim, i kako se postavljati prema nekonstruktivnim ponasanjima i situacijama.

 

vazno je ne pokusavate postavljati dijagnoze, jer vama ne treba jos jedan izgovor nego vam treba dobar nacin kako da razvijete bolje razumjevanje okoline a sve to da bi mogli poboljsati zivot

[inazg]

hm, da kriva sam, ali samo zato što sam kad god je trebalo uskakala i šutjela i kad sam vidjela da sam još jednom izigrana umjesto da sam odmah krenula u sanaciju problema i rezanju u srži. Prema dotičnoj gospođi već dugo nemam nikakvih očekivanja, a od jučer nakon što je fizički nasrnula na mene naročito. Napala me bez ikakvog povoda, provocira me već nekoliko dana i uspješno sam ju ignorirala, ali jučer kad sam umorna i gladna došla s posla i htjela nešto pojesti u miru još jedna provokacije na koju nisam mogla ostati mirna, hladna, a najmanje se smijati. Uslijedila je bujica uvreda na moj račun, o prijetnjama da i na pričam, a derala se toliko glasno da je susjeda htjela zvati policiju. Bojim se za vlastitu sigurnost i to sa razlogom jer je krenula prema ladici i počela mahnito prebirati po noževima. A najgore je to što ja zaista nakon svega imam osjećaj krivnje jer sam se dala navući i uvući u bilo kakvu raspravu. Njezin sin joj je bio i moralna i verbalna podrška. Uspjela sam nešto snimiti na diktafon i zlo mi je bilo navečer kad sam preslušavala, kako je to zvučalo nisko. Jadno je kad ti osoba koja ti je "brat" kaže da si ništa koristi, a plaćaš njegove dugove i kako je on za tebe bog i kako ti se bliži kraj i to tako hladno sa ciničnim osmjehom......jadno je kad mu ništa ne možeš, a jedva se kontroliraš i u sebi pucaš, a najradije bi ga golim rukama za vrat primio i zadavio jer.....treba li postavljati dijagnozu? Treba li opet šutjeti?

[inazg]

u cijelom ovom postu nisam spomenula jednu stvar za koju bih također trebala savjet i pomoć; od malih nogu znam da moj otac nije moj biološki otac i da me priznao samo da zataška sramotu. Saznala sam i to da su me moja "majka" i moj "brat" kao malu bebu ostavili u kući i otišli kod rodbine u posjetu u nadi da me neće zateći živu kad se vrate. Spasile su me dvije susjede kojima je bilo čudno što su otišli od kuće bez mene. Četvrti dan kako su oni otišli njih dvije su došle do kuće, razbile prozor kako bi ušle i mene našle prljavu, gladnu i jedva živu. Kad se ovo dvoje vratilo "majka" je napala susjedu zašto je to napravila jer navodno nitko nije smio znati da sam se ja rodila. Zaprijetile su joj policijom i tu se malo "primirila", ali cijelo moje djetinjstvo je govorila kako je treće dijete višak i to mi indirektno stalno davala do znanja da bi mi neki dan rekla kako sam joj ja najveća pogreška u životu i da me trebala ostaviti nekome pred vratima kad me rodila. Tada su mi se posložile neke kockice, a neke su se raspršile u tisuću komadića. Nakon ovih saznanja (bez obzira na to koliko već godina imam) nije mi bilo svejedno i u mene se uvukao toliki bijes, a istovremeno i jad i odlučila sam da netko mora odgovarati za to. Biološki otac je živ i godinama je dolazio u našu kuću kao ljubavnik moje "majke" dok je njezin muž u Njemačkoj krvavo zarađivao za sve nas. Trebala bih savjet oko tužbe za utvrđivanja očinstva jer namjeravam i njega suočiti sa nekim stvarima. Kako sastaviti tužbu, kome je predati i koje ishode mogu očekivati od svega jer.......ne znam.....nisam po prirodi svadljiva, osvetoljubiva osoba, ali ovo me promijenilo, jer kad saznate da danas niste trebali biti živi samo zato što niste bili planirani ni željeni imate ogromnu potrebu za zadovoljenje pravde na bilo koji način. Za ovo dvoje;"majku i brata" nemam riječi koja bi opisala koliko ih trenutno mrzim jer toliko puta sam im "dobro došla" u životu i pomogla, a sada sve ovo..........savjet, pomoć??!!

[coruptionbuster]

u cijelom ovom postu nisam spomenula jednu stvar za koju bih također trebala savjet i pomoć; od malih nogu znam da moj otac nije moj biološki otac i da me priznao samo da zataška sramotu. Saznala sam i to da su me moja "majka" i moj "brat" kao malu bebu ostavili u kući i otišli kod rodbine u posjetu u nadi da me neće zateći živu kad se vrate. Spasile su me dvije susjede kojima je bilo čudno što su otišli od kuće bez mene. ...... Nakon ovih saznanja (bez obzira na to koliko već godina imam) nije mi bilo svejedno i u mene se uvukao toliki bijes, a istovremeno i jad i odlučila sam da netko mora odgovarati za to.

 

Biološki otac je živ i godinama je dolazio u našu kuću kao ljubavnik moje "majke" dok je njezin muž u Njemačkoj krvavo zarađivao za sve nas.

 

Trebala bih savjet oko tužbe za utvrđivanja očinstva jer namjeravam i njega suočiti sa nekim stvarima. Kako sastaviti tužbu, kome je predati i koje ishode mogu očekivati od svega jer.......ne znam.....nisam po prirodi svadljiva, osvetoljubiva osoba, ali ovo me promijenilo, jer kad saznate da danas niste trebali biti živi samo zato što niste bili planirani ni željeni imate ogromnu potrebu za zadovoljenje pravde na bilo koji način. Za ovo dvoje;"majku i brata" nemam riječi koja bi opisala koliko ih trenutno mrzim jer toliko puta sam im "dobro došla" u životu i pomogla, a sada sve ovo..........savjet, pomoć??!!

prestanite se stalno vracati po jos istoga

 

neki rokovi zastare se racunaju od punoljetnosti

ne znam da li mozete sada tuziti majku za zanemarivanje sa teskim posljedicama, kad vas je ostavila samu, ali poricajte sa susjedama, pa ako se sijecaju dogadaja, popricajte i sa policijom, odjelom za maloljetnike

 

bioloskog oca ne trebate naganjati, zapravo trebate mu se zahvaliti sto postojite

 

niste jedini kome se dogodilo da ga majka ne voli

neke majke mrze svoju djecu, zele im zlo i izrabljuju ih koliko god mogu

 

obicnim ljudima je to uzasno tesko zamisliti, jednostavno se ne zele suociti s takvom istinom

 

ali dajte to prelomite u sebi, ne voli vas pa sto?

kad vec vama nije dano da budete voljeni od svoje majke, vi volite svoje dijete, pa to vam je velika sreca u zivotu

 

vidite koliko je zivot jak i uspjesan, nisu vas uspjeli unistiti

u tome je vasa pobjeda, vi ste pobjednik, a oni koji vas ne vole su porazeni

 

najveca "osveta" i zapravo jedino sto trebate uciniti je da budete sretni i uspjesni u zivotu!

 

i jos nesto, niste im duzni niti ijednog novcica, ne dajte nista, ni vrijeme ni energiju na njih

 

osamostalite se, povucite polako(strpljivo, pametno, nenametljivo) svoju kcer u novu zajednicu i jednostavno uopce nemojte razmisljati o proslosti

 

postoji samo sadasnje vrijeme, a odluke koje sad donosite mogu vam zivot napraviti prekrasnim

 

i za kraj, ja imam dojam da vi zapravo zelite da vas otac, majka brat vole, a to oni nisu sposobni, i to je njihov problem, vi ste im sansu dali, a sad fino svojim putem....

[inazg]

hvala......pomogli ste

[inazg]

i ne, ne želim da me vole, uopće mi to više nije važno jer imam ljude koji me vole i koje ja volim, a vole li me ovi prvi ili ne, to je sva manje važna stvar u mojem životu......koji neminovno teče i prolazi i sada uviđam da ga je šteta tratiti na one koji to ne zaslužuju........lijep dan vam želim

[inazg]

što poduzeti kada te u roku 6 mjeseci "majka" i polubrat naguravaju po kući i kada te polubrat pritisne uz kuhinjski element i na pola centimetra od oka dođe sa upaljenom cigaretom i kaže kako će ti "čik" zagasiti u oku i kad osjetiš toplinu cigarete i u strahu ga pljusneš samo da se makne od tebe, a onda te vlastita "majka" krene mlatiti sa stisnutim šakama, a on odjuri kod susjeda zvati policiju da MENE prijavi za obiteljsko nasilje? Što napraviti kada ti to vlastito dijete sluša u svojoj sobi i ne želi idući dan u školu jer nije moglo učiti za testove? Što napraviti kada te netko svaki dan uporno provocira i verbalno najgorim mogućim riječnikom vrijeđa? Ostati hladan? Ignorirati? Reagirati pa opet biti naguravana? Pozvati policiju, a strah te što će biti tek onda kad oni dođu jer "majka" poriče unaprijed ono što je njezin sin napravio i ne vidiš smisla u zvanju policije i strah te onoga što bi moglo usllijediti kad oni odu? Što napraviti.........iscrpljena sam....i sama

[G-man]

Ako imate bilo kakve mogućnosti - odselite.

[inazg]

na žalost nemam te mogućnosti jer mi od plaće ostane oko 1400 kuna, a ostatak mi pojede kredit koji sam podigla da spasim kuću od ovrhe, a trebam prehraniti kćer i sebe...........ali i kad bih jednom otišla iz kuće bojim se da bi opustošii i rasprodali sve što se da, meni ne bi bilo povratka iako sam vlasnik jednog dijela kuće (1/4)....obratila sam se jednoj udruzi i oni su mi savjetovali obaveznu prijavu policiji i czzs-u, ali i sklanjanje mene i kćeri u sigurnu kuću, ali ovo zadnje mi je zadnje što bih napravila jer time bih izgubila i ono malo što imam i priznala poraz, a to im ne želim priuštiti.............

[bartleby]

inazg, držite novac u banci, uključujući i dječju štednju, svoj dio kuće zaključavajte. Ako ne želite pomoć policije, zapravo ostaje da sami mirno riješite situaciju. Treće ne vidim.

[inazg]

sutra ću otići i prijaviti sve policiji jer ne mogu više podnijeti napade koji su postali svakodnevnica jer i danas sam napadnuta kad sam došla kući samo zato što hodam amo-tamo, pripremam ručak za kćer koja je popodne u školi, perem suđe, perem si rublje u kupaoni (na ruke) i to gospođi i njenom sinu ometa popodnevni mir pa galami i napada me......ne znam koliko policija može u svemu tome pomoći, ali ako ne pokušam, neću nikada ni saznati. Samo se bojim onoga što slijedi kad policija dođe i oni zauzmu zajedničku obranu(tada su u stanju lagati jedno za drugo da je u pitanju ne znam kakva istina), ali i kad ode jer nisam više sigurna na što su se ti ljudi spremni samo da mi napakoste i psihički me skrahiraju. Ponekad pomišljam da bilo dobro da sam leptir, pa da me se ne čuje kada hodam i radim po kući....mirnog rješenja nema niti će ga ikada biti jer što god ja rekla i na kako god miran način nailazim na napad, naguravanje, prijetnje i vređanje najgorim mogućim riječnikom......

[inazg]

danas sam cijelu situaciju prijavila mjesno nadležnom czss-u i sutra idem tamo na razgovor, a oni će sastaviti bilješku i izvijestiti policiju.........nadam sa da će sada sve ići na bolje, a ne na gore

[inazg]

nisam se dugo javljala; nije da nisam imala čime, ali sada ima malo više toga pa eto; kad sam sve prijavila czss-u oni su slučaj prijavili nadležnoj policijskoj postaji i ja sam prije cca 15 dana bila na razgovoru u kojem mi je službenica više puta rekla da sam sve trebala prijaviti i ranije i da svaki puta kada se napad desi, bilo fizički ili verbalno da sve prijavim istoga trena. Oni (mama i sin) su također bili pozvani na razgovor, ali su u međuvremenu oboljeli od svraba (šuge) i to im je bio dobar izgovor da ne odu u policiju. Da ne pričam što mi je kćer proživljavala kad je saznala od čega boluju; od straha kod svakog mogućeg svrbeža, od činjenice da bi se moglo saznati u školi, ali sva sreća da ja sve redovito čistim i održavam pa nas dvije nismo oboljele. Ali da se vratim na temu. Jučer kad sam došla s posla došla im je policija na vrata i uručila pozive za danas ujutro, na što se on uvredama obrušio na sve živo psujući pritom i Boga i Isusa ovakvog i onakvog. Mene je ona pitala kad sam došla u kuhinju oprati suđe od ručka da što se to dešava na što sam joj sasvim normalno odgovorila da sam nakon onog slučaja prošle godine (u međuvremenu ih je bilo još, zadnje prošli petak isto iz čista mira) zvala czss i tražila savjet i nakon što me djelatnica saslušala sve prijavila policiji i da prijavu nisam podnijela ja. Tada se on obrušio na mene tako gnjusnim uvredama da još danas sebi ne mogu doći. Vikao mi je kako sam prljava, glupa, kako će se on mene riješiti na ovaj ili onaj način, kako ne brinem za majku. Bilo je bezobraznih izraza takve vrste da ih ne mogu napisati, ali kad mi je rekao da sam ih ja upropastila, da sam sina otjerala da ode kod oca živjeti i da njih želim strpati u vrapče kao i bivšeg supruga u bijesu sam razbila šalicu sa vodom. Ona je tada počela vikati njemu da pozove policiju, da sam šalicu htjela razbiti njoj na glavi. On mi je rekao da nemam osnovne higijene, a on je taj koji nakon pišanja ruke ne opere nego nonšalantno ide rezati kruh. Ona mi je spomenula kako je gnjusno što sam sina upoznala sa svojim sadašnjim partnerom na što sam ju pitala kako joj nije bilo gnjusno dovoditi ljubavnika pored živog muža koji je radio u Njemačkoj, ali njoj je to bilo sasvim normalno, a ovo je totalno gnjusno za gospođu. Za novac su mi rekli da sam ja sve sama potrošila (a 3 hipoteke na kuću sam otplatila i još 8 godina ću plaćati zadnji kredit što sam digla da ih spasim i od plaće imam samo 1300 kuna). Danas ujutro me napala samo zato što sam prije odlaska na posao kćeri ispekla dva toast sendviča, ali nisam joj se dala izazvati jer sam se jučer po prvi puta ozbiljno uplašila za vlastitu sigurnost. Nisam sigurna jer on hoda i ruje po cijeloj kući kada mene nema, maloj po sobi njuška i uzima stvari za koje misli da su njegove, a ona mu se ne usudi ništa reći. Rekao je da će me danas na policiji "pokopati", a ona mu drži stranu kao i uvijek. Ljuta sam na sebe što sam se dala navući na svađu, ali na nepravdu ove vrste mislim da nitko živ nije imun i da bi reagirao. Ubuduće se nemam namjeru svađati i priuštiti svojoj "majci" luksuz da me vidi kako plačem zbog njih jer sam već na rubu sa živcima. svaki dan čujem nešto novo o njima, on se godinu dana vozio sa neregistriranim autom, napravio prometnu i tek tada su mu uzeli tablice, ali njegov komentar je "ko im j..e mater, što oni meni mogu" i vozi se bez njih. On se ne boji ničega i nikoga i rekao je da ako mu ovo što sam ga prijavila bude evidentirano u dosjeu da će mi ruku na pet mjesta slomiti. Bilo je još toga, mogla bih napisati još tri puta toliko koliko je uvreda u ružnih riječi bilo, od psovanja boga, do intimnih stvari tipa "ti nisi vrijedna mog k...a i popuši mi". Bojim se za sebe i dijete i ne znam da li da opet sve prijavim ili da čekam što će on "izvesti"na policiji, samo znam da me strah, a ako im to pokažem zgazit će me živu.