Novi Obiteljski zakon - osnovni propust

[bigfoot]

Da ilustriram - pročitajte članak u Vecernjem u kojem se govori o sigurnosti u prometu

 

http://www.vecernji.hr/vijesti/opasne-vozace-trebamo-pratiti-prisilno-slati-psihijatrima-clanak-551885

 

ili da citiram:

 

"– Kad policija u Švedskoj zatekne vozača s više od pola promila alkohola, šalju ga psihijatru. Kazne su tamo drakonske, a kontrole i prevencija iznimne. Sustav u nas očito ne funkcionira. Potreban je sinergijski pristup prometnih inženjera, udruga, psihijatara. Nužno je razraditi metode da ih se ne pusti opet na cestu – kaže Milan Pajnić iz Udruge.

 

Poremećaj ličnosti

 

– Prema takvim vozačima sustav mora biti uporan i ne dati im disati. Kad izađu iz zatvora, policija ih treba pratiti i s njima proći sve od početka. Ako je alkohol razlog prekršajima i kaznenim djelima, može im se izreći obvezno liječenje od ovisnosti. Ako nemaju dijagnozu nego su zločesti pa stalno čine prekršaje, ne može ih se obvezati na psihijatrijsko liječenja. No, može ih se obvezati na psihosocijalni tretman, da uče što im je u ponašanju loše, kriminalno i patološko – kazao je psihijatar Vlado Jukić. Nepopravljivi vozači koji ne prihvaćaju društvene norme, dodaje, često imaju poremećaj ličnosti koji je teško liječiti."

 

 

Dakle, dok god gospođe pravnice, koje su tobož stručnjakinje ne uvaže da je Granični poremećaj osobnosti osnovni uzrok Obiteljske problematike i ne usvoje program mjera sličan gore navedenoma - ništa od kvalitetnog , poštenog , objektivnog, korisnog i istinitog Obiteljskog zakona.

 

Sapienti sat

[coruptionbuster]

.................... ne uvaže da je Granični poremećaj osobnosti osnovni uzrok Obiteljske problematike i ne usvoje program mjera sličan gore navedenoma - ništa od kvalitetnog , poštenog , objektivnog, korisnog i istinitog Obiteljskog zakona.

 

Sapienti sat

 

jao jao, nije samo granični poremećaj osobnosti ima ih još ihi hi, pogledajte link:

http://outofthefog.net/PD.html

 

osim toga ti poremećaji su rašireni i među ostalom populacijom, a k tome treba dodati i psihopate (sociopate, to je zapravo isto) pa je sva prilika da je s nepotizmom, klijentelizmom;) kupovinom radnih mjesta u državno plaćenim službama, vrlo je vjerojatno da prosječna ustanova ima zapravo većinu ljudi sa nekim od tih stanja

 

k tome dodajmo epidemiju nekompetentnosti, održavanje status quo stanja kao cilj i svrha postojanja kod nas (a tako i šire).

 

zdrav razum biva suspendiran, (makar i samo radi kognitivne disonance, ako ne zbog malicije) mijenja se za bolesnu logiku, i koriste se obilato logičke smicalice (logical fallacies) evo naletio sam na hrvatskom, (na sreću, jer je to teško razumjeti na engleskom)

 

http://www.adacta.org/zona-sumraka/logicke-smicalice-22-27.html

 

na žalost, sve i da se složi dobar zakon, to ne bi bilo dovoljno za dobru praksu

 

naprotiv, kad bi se mi odlučili kao društvo unormaliti i ozdraviti, ne bi ni bile bitne neke nespretnosti u zakonima jer bi se gledalo da život bude u duhu dobrog zakona, a loši zakoni se jednostavno ne bi ni provodili

[burn]

Dakle, dok god gospođe pravnice, koje su tobož stručnjakinje ne uvaže da je Granični poremećaj osobnosti osnovni uzrok Obiteljske problematike i ne usvoje program mjera sličan gore navedenoma - ništa od kvalitetnog , poštenog , objektivnog, korisnog i istinitog Obiteljskog zakona.

 

Sapienti sat

 

Bigfoot, na tankom ste ledu. Bez cinizma i poluskrivenih implikacija. Ubuduće ću takve postove bez upozorenja brisati.

 

Lijepo u tome što ste citirali, u podnaslovu piše: Poremećaji ličnosti.

 

Ne vidim da piše BPD. Ili?

 

Koliko znam, poremećaji ličnosti obuhvaćaju puno širi spektar poremećaja od samog BPD-a po kojem pilite.

uređeno: 15. svibanj 2013. od burn

[01wish]

Kad smo već na temi - Novi Obiteljski zakon, htjedoh dodati:

 

 

Sve te lijepe teze koje se misle diskutirati i potom kao izmjena staviti u Novi Obiteljski, zaboravljaju činjenicu da se iznimno rijetko u razvodu radi o dvoje normalnih, razumnih, zrelih, emotivno stabilnih ljudi.

Da su se mogli dogovoriti i dogovarati tada im višegodišnje dopisivanje preko Centara i policije ne bi ni trebalo, a već postojeći Zakon bi im bio dovoljan.

 

No najčešće se radi o dvoje (makar privremeno) uzrujanih, napetih, nerazumnih ljudi koji bi se kao trebali dogovoriti na medijaciji.

 

I kao što @coruptionbuster napisa: "na žalost, sve i da se složi dobar zakon, to ne bi bilo dovoljno za dobru praksu"....ja se s tim debelo slažem.

 

Ne samo praksa i institucije, već i činjenica da neodgovorne roditelje niti jedan Zakon i nikakve izmjene neće učiniti odgovornim roditeljima.... Njima treba dugogodišnja prisilna psihoterapija, a pitaneje je ima li to smisla. Onaj tko se ne želi mijenjati ( i svi drugi su mu krivi), imao poremećaj bilo kojeg naziva ili tek bio (bila) nezainteresiran, nezreo, lijen, bahat etc etc.... e pa tog neće ni prisina psihoterapija promijeniti. A još manje medijacija, što god im to bilo.

[Gringo]

"Sve te lijepe teze koje se misle diskutirati i potom kao izmjena staviti u Novi Obiteljski, zaboravljaju činjenicu da se iznimno rijetko u razvodu radi o dvoje normalnih, razumnih, zrelih, emotivno stabilnih ljudi.

Da su se mogli dogovoriti i dogovarati tada im višegodišnje dopisivanje preko Centara i policije ne bi ni trebalo, a već postojeći Zakon bi im bio dovoljan."

 

Pretpostavljam da svoje iskustvo temeljite na iskustvu prijatelja/ice ili vlastitom. Na žalost vrlo je loše kad na temelju toga generalizirate i pokušavate relativizirati, raspodjeljivati odgovornost. Time idete na ruku sustavu koji svu odgovornost nastoji prebacivati na roditelje, porezne obveznike. Vaše iskustvo je samo vaše i nema ama baš nikakve veze sa stvarnom situacijom.

[jaguar82]

"Sve te lijepe teze koje se misle diskutirati i potom kao izmjena staviti u Novi Obiteljski, zaboravljaju činjenicu da se iznimno rijetko u razvodu radi o dvoje normalnih, razumnih, zrelih, emotivno stabilnih ljudi.

Da su se mogli dogovoriti i dogovarati tada im višegodišnje dopisivanje preko Centara i policije ne bi ni trebalo, a već postojeći Zakon bi im bio dovoljan."

 

"Iznimno rijetko" - koliko je to? Pretpostavljam 5%, možda i manje? Znači, ako 30% brakova završava razvodom, a od toga po Vašoj procjeni ima samo 5% normalnih, to znaci da za gotovo 29% populacije mislite da su generalno nenormalni, nerazumni, nezreli, emotivno nestabilni... i to sve ponajprije u vidu odnosa sa svojim djetetom. Pa po takvom mišljenju mi smo nacija psihopata!?

 

Ne bih se složio s time jer zapravo od tih 30% samo manji postotak završi u problemima, što zbog jednog ili oba partnera, no tu ih sustav najčešće objeručke dočeka i nad njima i ponajprije djetetom vrši najteži oblik tiranije poradi lošeg zakona, i još gorih provoditelja istog.

[bigfoot]

burn, žao mio je što tako percipirate moje pisanje, više bi volio kad bi me prihvatili kao "osebujnog, ali iskrenog i istinitog". Mislim da je u ovom zadnjem pridjevu problem jer jednostavno niste svjesni da sam u pravu. Molim vas pročitajte: Prestanite hodati po ljuskama jajeta i osvrnite se oko sebe otvorenog srca i duha.

 

Kod mene nema poluskrivenih implikacija: i empirijski i akademski tvrdim ( da, obrazovaniji sam i iskusnji od njih ) i znam da su pisci ( pisateljice ??? ) Novog obiteljskog zakona nestručni (-e) i po posljedicama svoga djela zloćinci.

[Strawinsky]

Molim vas pročitajte knjigu:

"Prestanite hodati po ljuskama jajeta" i osvrnite se oko sebe otvorenog srca i duha.

 

Znam da su pisci ( pisateljice ??? ) Novog obiteljskog zakona nestručni (-e) i po posljedicama svoga djela zloćinci.

Nisam (još) pročitao jer sam umoran i (još uvijek) hodam po ljuskama jajeta. Knjigu mnogi preporučuju, ali meni je već jasno o čemu se radi. O mobbingu od strane psihičko nasilnih osoba (većinom s nekim od poremećaja - da ne govorimo uvijek samo o graničnom poremećaju osobnosti) kojima idemo niz dlaku znajući kakvi su, znajući da će naše riječi ili postupci izazvati neveđene i nelogične (luđačke!) bujice bijesa koje će nas dovesti u stres. Pokušavamo izbjeći stres time što činimo stvari koje će spriječiti takve ispade bjesnila i time se "odmoriti". I sad nam, pretpostavljam, knjiga sugerira kako to ne bismo smjeli činiti jer time zapravo hranimo takvo ponašanje. Jesam li otprilike pogodio?

 

Inače, kako znate da su pisci tj. pisateljice novog Zakona nestručni?

[Strawinsky]

Dok god gospođe pravnice, koje su tobož stručnjakinje ne uvaže da je Granični poremećaj osobnosti osnovni uzrok Obiteljske problematike i ne usvoje program mjera sličan gore navedenoma - ništa od kvalitetnog , poštenog , objektivnog, korisnog i istinitog Obiteljskog zakona.

Bigfoot, vidio sam na stranicama Ministarstva obazac na kojem se mogu napisati kako načelne, tako i sasvim konkretne primjedbe (tekst Zakona) na Zakon tako da predlažem da ispuniš obrazac i trezveno izneseš što predlažeš.

 

Obrazac možete skinuti ovdje:

 

http://www.mspm.hr/novosti/vijesti/novi_obiteljski_zakon_krece_u_proceduru

[01wish]

"Sve te lijepe teze koje se misle diskutirati i potom kao izmjena staviti u Novi Obiteljski, zaboravljaju činjenicu da se iznimno rijetko u razvodu radi o dvoje normalnih, razumnih, zrelih, emotivno stabilnih ljudi.

Da su se mogli dogovoriti i dogovarati tada im višegodišnje dopisivanje preko Centara i policije ne bi ni trebalo, a već postojeći Zakon bi im bio dovoljan."

 

"Iznimno rijetko" - koliko je to? Pretpostavljam 5%, možda i manje? Znači, ako 30% brakova završava razvodom, a od toga po Vašoj procjeni ima samo 5% normalnih, to znaci da za gotovo 29% populacije mislite da su generalno nenormalni, nerazumni, nezreli, emotivno nestabilni... i to sve ponajprije u vidu odnosa sa svojim djetetom. Pa po takvom mišljenju mi smo nacija psihopata!?

 

Ne bih se složio s time jer zapravo od tih 30% samo manji postotak završi u problemima, što zbog jednog ili oba partnera, no tu ih sustav najčešće objeručke dočeka i nad njima i ponajprije djetetom vrši najteži oblik tiranije poradi lošeg zakona, i još gorih provoditelja istog.

 

Ne razumijem ovu vašu matematiku sa postotcima (iako mi je matematika dio struke).

Ne mislim da je 29% populacije nenormalno, nezrelo i sve drugo što ste napisali.

 

Očito jest da se za Izmjene Obiteljskog zakona zalažu svi oni koji su se našli u visoko konfliktnom razvodu i koji svoje bivše karakteriziraju nizom loših osobina.

 

Ja nisam vidjela ovdje postove kako je razvod divno iskustvo, kako bivša/bivši prekrasno surađuju, niti sam srela ljude koji se svim silama trude da se izmjene zakona hitno donesu a sami su prošli divno iskustvo razvoda sa divnim, zrelim partnerom punim volje i želje za suradnjom.

 

Da skratim.... ne treba mi statistika o psihičkim poremećajima opće populacije. Ovdje pišu i za izmjene se zalažu ljudi koji misle (subjektivno ili objektivno) da s druge strane imaju nezrelu osobu sa ovim ili onim poremećajam. Što ste htjeli reći? Da izmjene trebaju jer su svi zreli, normalni, super surađuju....?? Pa takvima i postojeći zakon valja, takvi uvijek sebe stave ispred djece, pa im rečenica više ili manje ni ne treba.

 

I na kraju, ponavljam ono što sam već pisala x puta - niti jedna izmjena Zakona neće pomoći ukoliko se roditelji adekvatnom (nazovimo to) medijacijom ne dovedu u stanje zrele osobe.

 

Pa je primarni cilj:

1. Kako "pomiriti" partnere da surađuju (onima koji surađuju izmjene neće ni trebati)

2. Kako primjereno dozvati pameti partnera koji nikako ne želi surađivati

3. Kako ubrzati procedure u Centrima

 

A ako ćete mi sad pisati o nepravdi sustava prema ovoj ili onoj grupi, onda je to off topic. Nema veze sa izmjenama Zakona i toj temi treba druga adresa.

[01wish]

"Sve te lijepe teze koje se misle diskutirati i potom kao izmjena staviti u Novi Obiteljski, zaboravljaju činjenicu da se iznimno rijetko u razvodu radi o dvoje normalnih, razumnih, zrelih, emotivno stabilnih ljudi.

Da su se mogli dogovoriti i dogovarati tada im višegodišnje dopisivanje preko Centara i policije ne bi ni trebalo, a već postojeći Zakon bi im bio dovoljan."

 

 

Pretpostavljam da svoje iskustvo temeljite na iskustvu prijatelja/ice ili vlastitom. Na žalost vrlo je loše kad na temelju toga generalizirate i pokušavate relativizirati, raspodjeljivati odgovornost. Time idete na ruku sustavu koji svu odgovornost nastoji prebacivati na roditelje, porezne obveznike. Vaše iskustvo je samo vaše i nema ama baš nikakve veze sa stvarnom situacijom.

 

Umorna sam od toga da mi stalno spuštate kako svoje stavove temeljim isključivo na svom iskustvu i kako su kao takvi potpuno bezvrijedni.

 

1. Ovaj forum, kao i slični, služe razmjeni iskustava kako bi jedni drugima pomogli, zar ne?

 

2. Ja nisam Pale sam na svijetu, društveno sam biće i komuniciram sa ljudima. Prema tome, dostupna su mi i druga iskustva, ne nužno od vlastitih prijateljica. One su štoviše i srećom izvan ovakve tematike jer još uvijek žive u normalnim brakovima.

 

3. Osim navedenog, obrazovana sam osoba koja posjeduje internet, zna čitati knjige, posjeduje 20tak knjiga iz dječje psihologije i ostalih knjiga u zavidnom broju, osoba koja čita zakone etc etc. To hoćete li vi za ovo navedeno dati pljesak me baš briga. Ali mi ne možete pisati iznova i iznova da imam informacije o svom slučaju koje sad drugima guram kao jedino i ultimativno pravilo. Kao da živim u nekoj zabiti sama sa sobom i nikad ništa nisam vidjela ni čula.

 

4. Zakon služi generalizaciji, zar ne?

 

5. Naravno da pokušavam podijeliti odgovornost. Jer roditelji ne žive na pustom otoku, nego u državi, a ta država ima određenu odgovornost prema svojoj dječici. Država da Zakon - generalizacije radi

 

6. A htjeli vi to ili ne, odgovornost za zdravo i sretno djetinjstvo svakog djeteta je PRVENSTVENO na njegovim roditeljima. (Osim ako su oboje nikakvi pa im dijete uzme država u neku od institucija).

 

7. Ja vidite baš vjerujem da moje iskustvo ima veze sa stvarnim situacijama jer nije nastalo na planetu Marsu nego u ovoj državi. Mnoge smo stvari prevazišli uspješno za dobrobit našeg djeteta, pa zaista ne vidim niti jedan jedini razlog da ga ne podijelim sa drugima kojima također želim samo dobro.

 

8. I na kraju...ja kad pišem i najobičniji stav o xy situaciji, recimo o tome da nije potrebna extra rečenica u zakonu nego razgovor roditelja , vi meni spuštate da prestanem sa svojim isustvima. Ovo nije jedini post.

 

Što hoćete od mene? Da prestanem pisati uopće? Pa čak i da je riječ isključivo o mom iskustvu (što je netočno) mislite li da moje iskustvo nikome nije važno?

[Strawinsky]

Primarni je cilj:

 

1. Kako "pomiriti" partnere da surađuju (onima koji surađuju izmjene neće ni trebati)

2. Kako primjereno dozvati pameti partnera koji nikako ne želi surađivati

3. Kako ubrzati procedure u Centrima

Da je bilo suradnje, ne bi niti bilo problema.

 

Dodao bih jer to nisam primijetio:

 

4. Koje sve stručne i ljudske (!!!) kvalifikacije, kakva osobna i profesionalna iskustva treba imati netko tko radi u timovima CZSS i sudi na sudu. Određeno iskustvo mi kazuje kako tamo može raditi bilo tko "s ulice" i nije uopće bitno je li pristojan, pravedan, korektan, objektivan, dobronamjeran, nekorumpiran, stručan, iskusan i sl.

[coruptionbuster]

evo vam naslova korisnih knjiga

 

vidim da vlada velika polariziranost u stavovima, u raspravama bifurkacija je česta pojava

 

problem je u tome što niti su osobe sa poremećajima osobnosti mentalni bolesnici, niti su loši obrasci ponašanja karakteristični za osobe sa poremećajima osobnosti isključivo njihova specijalnost.

obični ljudi naime rade često iste stvari, a to čine svojim izborom (i to nije dovoljno da ih se može smatrati da pate od poremećaja osobnosti)

to čine ponekad oponašajući ove sa poremećajima, ponekad kao dio ponavljajućeg ciklusla (abusive cycle)

 

naime OBOJE sudjeluju u tom ciklusu koji ima svoje zakonitosti

 

na žalost kod nas se rutinski sotonizira muškarca, osim u izuzetnim slučajevima kad to nije oportuno ( dobre veze, utjecajna osoba, prejaka osoba i sl)

 

znanje bi bio prvi nužan uvjet za napredovanje, za izlazak iz ovakve situacije

ali naravno ako znanje budu imali samo psihopati- korporativni psihopati, njihova hrvatska inačica, još gore po nas

 

zato ljudi, učite, stalno učite

onda se ohrabrite, suočite se najprije sa sobom samima

 

SPLITTING: Protecting Yourself While Divorcing a Borderline or Narcissist

by William A. Eddy

"SPLITTING" is designed for anyone facing a high conflict divorce, whether or not your spouse meets the criteria for a Borderline or Narcissistic Personality. Its explanations of WHAT TO EXPECT in Family Court and WHAT TO DO to protect yourself and your children, can be used by anyone, including your attorney, your therapist, your family and others involved in your case.

 

Putting The Pieces Together by Joy A. Jensen

Putting The Pieces Together is a practical guide to recovery from Borderline Personality Disorder by teaching the reader how to achieve healthy, happy living. While the book is primarily geared toward helping a person living with BPD, anyone may benefit from the simple but effective techniques offered.

 

Codependent No More: How to Stop Controlling Others and Start Caring for Yourself

By Melody Beattie

 

The Four Agreements: A Practical Guide to Personal Freedom, A Toltec Wisdom Book

By don Miguel Ruiz

 

Stop Walking on Eggshells: Taking Your Life Back When Someone You Care About Has Borderline Personality Disorder A self-help guide that helps the family members and friends of individuals with borderline personality disorder (BPD)

 

By Paul T. Mason, Randi Kreger

 

evo od ove je toliko hvaljen hrvatski prijevod, ali ima ih još!!

 

The Emotional Brain: The Mysterious Underpinnings of Emotional Life

By Joseph Ledoux

 

Children of the Self-Absorbed: A Grown-Up's Guide to Getting over Narcissistic Parents

By Nina W. Brown

 

The Angry Heart: Overcoming Borderline and Addictive Disorders

By Joseph Santoro, Ronald Jay Cohen

 

Lost in the Mirror: An Inside Look at Borderline Personality Disorder

By Richard Moskovitz

 

People of the Lie: The Hope for Healing Human Evil

By M. Scott Peck

 

I Hate You, Don't Leave Me: Understanding the Borderline Personality

By Jerold J. Kreisman, Hal Strauss

 

Understanding the Borderline Mother: Helping Her Children Transcend the Intense, Unpredictable, and Volatile Relationship

By Christine Ann Lawson

 

Out of the FOG: Information & Support for those with a Family Member or Loved One who Suffers From a Personality Disorder

By Gary Walters

[bigfoot]

Stop Walking on Eggshells: Taking Your Life Back When Someone You Care About Has Borderline Personality Disorder A self-help guide that helps the family members and friends of individuals with borderline personality disorder (BPD)

 

hrvatski prijevod : "Prestanite hodati po ljuskama jajeta" Jesenski&Turk 2004.

 

Kad odbacimo romansijerske i amaterske self-help knjigice+ one gdje se spominje nepostojeći NPD, što ih automatski diskvalificira ostaju:

 

I Hate You, Don't Leave Me: Understanding the Borderline Personality

By Jerold J. Kreisman, Hal Strauss

- rodonačelnik literature o BPD - ukazuje na postojanje poremećaja, ali na pomalo, "naivan" ondašnji način- po toj knjizi i Hitler i Staljin , pa i Saddam su primjer BPD-a

 

i

 

Understanding the Borderline Mother: Helping Her Children Transcend the Intense, Unpredictable, and Volatile Relationship

By Christine Ann Lawson

 

- knjiga koja ukazuje na užasan i štetan život s BPD majkom. Autorica se zanijela pa opisuje 4 tipa takvih majki: vještica..i.t.d.....znanstveno neutemeljeno

 

Kakobilo, da citiram užasnu istinu s jednog drugog foruma: "djeci s borderline majkama bi bilo bolje da su im pri rođenju prerezali vrat nego pupkovinu"

 

Za početak, a i savim dovoljno za razumijevanje ove teme je pročitati SWOE - Stop walking on Eggshells, odnosno u prijevodu: ljuskice

[01wish]

Da je bilo suradnje, ne bi niti bilo problema.

 

Dodao bih jer to nisam primijetio:

 

4. Koje sve stručne i ljudske (!!!) kvalifikacije, kakva osobna i profesionalna iskustva treba imati netko tko radi u timovima CZSS i sudi na sudu. Određeno iskustvo mi kazuje kako tamo može raditi bilo tko "s ulice" i nije uopće bitno je li pristojan, pravedan, korektan, objektivan, dobronamjeran, nekorumpiran, stručan, iskusan i sl.

 

Tako je Strawinsky! Da je bilo suradnje, ne bi niti bilo problema. Izmjena Obiteljskog zakona nije magični štapić koji će riješiti prolematiku (ne)suradnje.

 

I slažem se da treba definirati kvalifikacije, osobna i profesionalna iskustva svih onih koji sa djecom i roditeljima rade u ovoj problematici.

[01wish]

evo vam naslova korisnih knjiga

...

 

 

@coruptionbuster, ovo je jako opširan post u kojeg je uloženo puno truda. Ne sumnjam da će nekome biti o koristi. Ne znam koliko bi ti bilo zgodno staviti ga u neki drugi topic, jer sumnjam da će BPD ući u neki zasebni članak novog Obiteljskog zakona.

 

Smatram korisnim da se tijekom medijacija sa roditeljima koji ne surađuju, evaluira i tema eventualnog BPD...slažem se da je često skriven i nosi puno štete u nastojanjima da se djetetu osigura kvalitetna okolina, te usporava proces postizanja suradnje roditelja.

 

Ali, poremećaji osoba koje u razvodu sudjeluju jesu od utecaja ali ne ulaze u svojim detaljima i simptomima u Zakon.

[coruptionbuster]

hrvatski prijevod : "Prestanite hodati po ljuskama jajeta" Jesenski&Turk 2004.

 

Kad odbacimo romansijerske i amaterske self-help knjigice+ one gdje se spominje nepostojeći NPD, što ih automatski diskvalificira ostaju:

 

..............

 

Narcissistic Personality Disorder da li postoji u smislu znanosti ondnosno da li postoji koncenzus po tom pitanju zaista ne znam....

Međutim ono znam da jest, što sam ja prošao i što još prolazim a što je potaklo moje proučavanje logike, zla, ovisnosti, morala, religije i sličnoga je to da meni bliska osoba ispoljava samo manji dio onoga što je opisano pod NPD, i jedan maleni dio pod BPD (uostalom svi PD imaju zajedničkih svojstava).

Zamislite to kao da je netko sa dobroćudnim BDP, dakle neće napraviti nikakvoga zla ali će vam obezvrijediti logiku i izluđivati vas tako što emocijama daje prioritet nad bjelodanim činjenicama, davati vam lažnu nadu sa nasumičnim normalnim razdobljima.

 

Mene "krasi" radoznalost a i upornost, k tome imam obilje slobodnog vremena.

Da me nije "nevolja" stisla, te teme bi bile nisko među mojim prioritetima i ne bi toliko duboko u to sve ulazio.

 

Ali sad kad se dogodi, kad se ulovim da raspravljam sa budalama, više ne moram sebi priznati da sam i sam budala sad imam priliku uzvraćati, okretati njihovo oružje protiv njih samih, jer ipak nije to tako komplicirano kao što se čini dok ne proučite materiju. Tako da to ipak nije potpuni gubitak vremena jer imam priliku upoznati svoje neotkrivene slabosti.

 

Kad neki dobronamjerni stranac dođe u Hrvatsku pa naivno počne davati savjete, obično bude iritantan.

Meni se "očni vid" razbistrio da tako kažem, tek nakon više-mjesečnog boravka izvan RH.

 

Premda znam da je uzaludno i kontraproduktivno dijeliti savjete, ja ću pustiti još nekoliko ideja.

 

Teza iz ovog posta: "Granični poremećaj osobnosti osnovni uzrok Obiteljske problematike" je pogrešna dok je istovremeno zaista tragična okolnost za obitelj u kojoj postoji!

 

Objektivno, matematički lako dokazivo, za većinu obitelji nemoguća je jednadžba imati skladan život a da pri tome se oslanjaju na vlastiti rad i podršku države.

 

Jedan manji dio, sretnici moglo bi se kazati, su spletom sretnih okolnosti pozicionirani tako da to mogu.

 

Država je međutim nerazuma, fingira da SVI moraju biti uspješni i traži sve od svih, uz zatezne kamate, ovrha sljedi!

 

Kampanja o nasilju na ženama bila je široka metla, i na žalost nije ciljala na to da spasi brakove tih nesretnih žena, nego je bila osvetnički pohod protiv muškog roda.

 

Ovim je 10 % populacije sa PD (+-2%) dobilo priliku da se izživljava još više.

 

Djeca uhvaćena u 80 ili 90% razvoda nisu normalno mogla viđati svoje očeve. Poremećene majke su likovale. Zato jer su nanjele bol svojoj djeci.

 

Prijedlog novog zakona stidljivo i uvijeno priznaje (samo neke)gornje istine.

 

 

A ja kažem da trebamo ići na to da gledamo istini u oči. Alimentaciju ne mogu svi plaćati, veća će šteta biti uništeni očevi. Centri za socijalni rad su učili pre-polako, opirali se promjena, sudovi su bili često nepravični. Anticipirajmo da će se isto događati i dalje i napravimo zakone koji će biti detaljni i biti uspješni i u ovakvim zadanim okolnostima.

 

Može se to, i to je lako kad se ima hrabrosti da se sebi prizna istina.

Sve manje od ovoga je samozavaravanje.

Oni koji se uspješno trajno samozavaravaju jamačno imaju poremećaj ili dva.....

[Gringo]

"5. Naravno da pokušavam podijeliti odgovornost. Jer roditelji ne žive na pustom otoku, nego u državi, a ta država ima određenu odgovornost prema svojoj dječici. Država da Zakon - generalizacije radi

 

6. A htjeli vi to ili ne, odgovornost za zdravo i sretno djetinjstvo svakog djeteta je PRVENSTVENO na njegovim roditeljima. (Osim ako su oboje nikakvi pa im dijete uzme država u neku od institucija)."

 

@01wish

Zaista mi je žao, ali niste u pravu. Ne mislim da su vaši stavovi bezvrijedni, pitanje je samo koliko ste vi spremni prihvatiti da niste u pravu.

 

"Naravno da pokušavam podijeliti odgovornost."

 

Odgovornost ima svoje ime i prezime. Da to nije tako onda u situacijama obiteljskog nasilja nebi se tražio odgovoran/na već bi se krivnja raspodjelila, a nasilnik/ca mogli bi u nedogled svoje frustracije ispoljavati na drugome jer zna da će krivnja biti raspodijeljena.

Meni je jasno od kuda vi vučete teze o raspodjeljivanju krivnje, to je dosadašnji način postupanja centara za socijalnu skrb kada dobiju, u većini slučajeva, predstavku od strane oca da se djetetu onemogućuju susreti i druženja sa njime ili da se dijete fizički zlostavlja pa onda centri raspodijele krivnju na oba roditelja jer je tako, navodno, u interesu djeteta.

[jaguar82]

Ne razumijem ovu vašu matematiku sa postotcima (iako mi je matematika dio struke).

 

Ne razumijem kako Vam onda nije jasno, jer je vrlo jednostavno. Ako 30% brakova zavrsi razvodom, a prema Vašem mišljenju mali broj normalnih ljudi u takvoj situaciji je 5%, tada je znaci 25% nenormalnih, a u cijelokupnoj populaciji ( dakle uzevsi u obzir i onih 70%) koji se ne razvode, to je: 30% - (30 / (30 + 70) * 5%) = 28.5% iliti zaokruzeno 29%

 

Vi ovdje vidite samo ljude koji imaju problema samo zato jer onaj tko ih nema realno, nece ni doci na ovu stranicu traziti savjet jer mu ni ne treba.

[Strawinsky]

Nasilnik/ca mogli bi u nedogled svoje frustracije ispoljavati na drugome jer zna da će krivnja biti raspodijeljena.

Ovo je sklizak teren. Što ako nasilnik žrtvu prijavi lažno ili isprovocira ili podmetne ili..., a onda nastane obrnuta slika? Na ovom forumu se moglo pročitati dosta priča koje aludiraju na takvo što.

 

 

Meni je jasno od kuda vi vučete teze o raspodjeljivanju krivnje, to je dosadašnji način postupanja centara za socijalnu skrb kada dobiju, u većini slučajeva, predstavku od strane oca da se djetetu onemogućuju susreti i druženja sa njime ili da se dijete fizički zlostavlja pa onda centri raspodijele krivnju na oba roditelja jer je tako, navodno, u interesu djeteta.

Točno.

[Gringo]

"Ovo je sklizak teren. Što ako nasilnik žrtvu prijavi lažno ili isprovocira ili podmetne ili..., a onda nastane obrnuta slika? Na ovom forumu se moglo pročitati dosta priča koje aludiraju na takvo što."

 

Ne, to uopće nebi trebao biti sklizak teren. Problem je što pojedini lobiji od toga rade sklizak teren, odnosno nasilje su digli na razinu najunosnijeg brenda. Žao mi je što ga nisu patentirali pa da ga i izvozimo u ova krizna vremena.

Potrebno se samo vratiti na prvu godinu faksa na kojoj kao papigice naučimo:

Nasilje je proces i kao takvog ga treba i promatrati, a ne kao događaj izvučen iz konteksta kako bi jedan od partnera nanio štetu onome drugome recimo u brakorazvodnom postupku ili prilikom povjeravanja djece. Predispozicije za nasilje imaju oba spola podjednako.

[01wish]

 

.......

5. Naravno da pokušavam podijeliti odgovornost. Jer roditelji ne žive na pustom otoku, nego u državi, a ta država ima određenu odgovornost prema svojoj dječici. Država da Zakon - generalizacije radi

 

6. A htjeli vi to ili ne, odgovornost za zdravo i sretno djetinjstvo svakog djeteta je PRVENSTVENO na njegovim roditeljima. (Osim ako su oboje nikakvi pa im dijete uzme država u neku od institucija).

 

....

 

Kao što i napisah ranije:

- odgovornost za zdravo i sretno djetinjstvo svakog djeteta je prvenstveno na njegovim roditeljima

 

Nigdje nisam napisala da se za nasilje u obitelji treba ravnopravo podijeliti odgovornost među roditeljima. To bi bilo suludo.

 

Ono što jesam napisala, pa ću pojasniti:

- oba roditelja snose podjednako odgovornost da djetetu osiguraju sve što mu pripada

- oba roditelja imaju odgovornost da porade na komunikaciji za dobrobit djeteta

 

Nijedan zakon im neće pomoći ukoliko se oboje ne potrude da se pobrinu oko potreba svog djeteta i ne dogovore se o istom. Samo ne treba misliti da postoji čarobna osoba u Centru, čarobna rečenica u Zakonu, čaroban Plan roditeljstva, čarobna izmjena....jer toga nema.

 

Konfliktni razvodi prije svega trebaju medijaciju za roditelje u vidu stručne psihoterapije i radionica kako da se nauče jedan s drugim dogovarati.

 

A za sve ostale slučajeve koje vi spominjete i odgovornosti za nasilja, krivična djela, psihičke poremećaje i zlostavljanja zbog istog - one spadaju pod Krivični zakon.

 

Super definirani Plan roditeljstva u izmjenama i podjednako vremena djetetu s oba roditelja (s čim se apsolutno slažem), neće riješiti problematiku unutar koje se roditelji vrijeđaju, omalovažavaju, nazivaju pogrdnim imenima, prišivaju si razne dijagnoze....

 

Kada bi postajao forum na kojem su se okupili svi vaši/naši bivši/bivše...sigurna sam da bi izgledao isto kao ovaj. Samo bi uloge bile zamijenjene. Gdje je čarobni štapić koji će pronaći istinu? Tko kaže i da sam ja u pravu u vezi mog bivšeg? Možda ja samo tako mislim.

 

Stoga je bez veze zavaravati se da će Izmjene Zakona otkriti istinu unutar jedne svađe roditelja. Otkrit će ju medijacija, psihoterapija i svijest oba roditelja da su DUŽNI osigurati tu kulturnu komunikaciju zbog djeteta. Pa neka te medijacije traju sve dok se isto ne postigne. Ili dok se zlostavljača i manipulatora ne otkrije i stavi gdje mu je mjesto. U tome je poanta, ne u Izmjenama. Kao da se ja borim protiv istih....pa baš i ne. Samo govorim da je pravi put za dobrobit sve djece puno opširniji od tek puke promjene neke rečenice.

[01wish]

Ne razumijem kako Vam onda nije jasno, jer je vrlo jednostavno. Ako 30% brakova zavrsi razvodom, a prema Vašem mišljenju mali broj normalnih ljudi u takvoj situaciji je 5%, tada je znaci 25% nenormalnih, a u cijelokupnoj populaciji ( dakle uzevsi u obzir i onih 70%) koji se ne razvode, to je: 30% - (30 / (30 + 70) * 5%) = 28.5% iliti zaokruzeno 29%

 

Vi ovdje vidite samo ljude koji imaju problema samo zato jer onaj tko ih nema realno, nece ni doci na ovu stranicu traziti savjet jer mu ni ne treba.

 

Mi ovdje i razmjenjujemo iskustva glede problematičnih priča, pa to naravno, ne znači da je svijet oko nas problematičan.

U pravu ste, oni koji problem ove prirode nemaju, vjerojatno ovdje neće niti doći.

 

Ali mi stalno o kruškama, pa o jabukama....

 

Ja sam samo izbacila misao da Izmjene Zakona neće puno pomoći......i da nisu nikakav čarobni štapić. Onaj tko se sapostojećim Zakonom nije slagao i ništa dogovorio, taj se neće ni zbog Izmjena promijeniti.

Pa nemam što drugo o tom stavu ni dodati.

[01wish]

Ne razumijem kako Vam onda nije jasno, jer je vrlo jednostavno. Ako 30% brakova zavrsi razvodom, a prema Vašem mišljenju mali broj normalnih ljudi u takvoj situaciji je 5%, tada je znaci 25% nenormalnih, a u cijelokupnoj populaciji ( dakle uzevsi u obzir i onih 70%) koji se ne razvode, to je: 30% - (30 / (30 + 70) * 5%) = 28.5% iliti zaokruzeno 29%

....

 

Ako 30% brakova završi razvodom, a 5% je nenormalnih recimo......to još uvijek ništa ne govori o ostatku populacije - onih preostalih 70% (koji se nisu razveli, koji su se kulturno razveli, koji niti nisu u braku....).

 

Pa matematika ne može riješiti nepoznanicu kakvih je preostalih 70%.

Niti može na osnovu ponašanja 30% ljudi koji se razvode, implicirati, nagađati i predviđati kakvih je ostalih 70%.

 

To nije matematika, nego nagađanje. To sam htjela reći.

I nagađanje ne služi ničemu.

 

Koliko god da nas ovdje ima, nas "zrelih", "odgovornih" , "razumnih"..... izmjene nam neće pomoći da druga strana postane zrela, odgovorna, razumna...

Jer druga strana o nama misli da je upravo obrnuto.

Pa nam istinu neće prikazati Zakon, nego eventualno medijacija. Taj dio najavljenih izmjena mi je odličan. Samo da postane učinkovit i brz, jer slovo na papiru ne znači ništa.

[Strawinsky]

Potrebno se samo vratiti na prvu godinu faksa na kojoj kao papigice naučimo:

 

Nasilje je proces i kao takvog ga treba i promatrati, a ne kao događaj izvučen iz konteksta kako bi jedan od partnera nanio štetu onome drugome.

Lijepo je što to znamo Vi i ja. I mnogi drugi koji su direktno (bili) pogođeni tim procesom, tom dugoročnošću. Ali što nam vrijedi to znanje, te spoznaje, ako (do)nositelji odluka toga nisu svjesni ili ako ih nije previše briga za analizu takvih procesa? Svi znamo da je lakše usmjeriti pažnju na, kao što kažete, događaje izvučene iz konteksta.

 

I kažu mi, čitaj stručnu literaturu, to ti može biti od koristi. Bigfoot mi kaže, čitaj "Nemojte hodati po ljuskama jajeta". Dakle, trebam znati što se događa meni i što se događa s njom/s njim, odlično što to onda shvaćam, međutim, smatram da bi djelatnice/i CZSS-a i sutkinje/suci trebale/i biti ti/te koji/e bi trebali/e čitati takvu stručnu literaturu ne bi li lakše shvatili/e što se doista događa, ne bi li shvatili/ie te procese koje spominjete.

 

Ne zamjerite, malo ću karitirati i reći da bi u Zakon trebao ući tekst poput:

 

"Djelatnici/e CZSS-a i obiteljskih sudova dužni su pohađati specijalistički tečaj o poremećajima osobnosti i psihičkom nasilju. Obvezna literatura je ta, ta i ta. Ispit se polaže kod nekog roditelja čije dijete je zbog površne i brzoplete procjene moralo skupa s tim roditeljem dugoročno trpjeti. Ispitanik je zadovoljio kada temeljem pročitane literature i temeljem razgovora s pogođenima postigne iznadprosječni stupanj empatije i razumijevanja što se zapravo događa."

 

Može li se znati koji su to izvori u kojima piše da je nasilje proces, a ne pojedini događaj? I ima li smisla citirati takve stručne izvore na odlučujućim mjestima kao popratni argument?

[bigfoot]

reći da bi u Zakon trebao ući tekst poput:

 

"Djelatnici/e CZSS-a i obiteljskih sudova dužni su pohađati specijalistički tečaj o poremećajima osobnosti

 

u najmanju ruku. I svaka njihova odluka zakonski bi trebala biti ništavnom ukoliko zanemare postojanje poremećaja osobnosti...( najčešće BPD )

 

Jer ako je išta zakonito u materiji koju regulira Obiteljski zakon je zakonitost psihodinamike odnosa osobe s poremećajem i bliskih osoba. To tako mora biti ( i slobodn o se može generalizirati radi se o duboko prožimajućem obrascu ponašanja, posatupaka i odbrambenih mehanizama. Osobe s BPD može diferencirat boja kose i očiju, ali potpuno isto i iz istih razloga izazivaju ono što Obiteljski zakon želi regulirati.

 

Neuspješno do sad. Odsad ?

[Gringo]

@strawinsky, možete se vi i naljutiti na mene što ću ovo napisati, ali ako će vas to barem malo potaknuti na razmišljanje, cilj je postignut.

 

Čitam povremeno vaše postove, unazad nekoliko mjeseci koliko ovdje pišete. Super je što ste došli na Legalis da se informirate o djetetovim i svojim pravima.

 

Ali kada postavite ovakvo pitanje:

 

"Može li se znati koji su to izvori u kojima piše da je nasilje proces, a ne pojedini događaj? I ima li smisla citirati takve stručne izvore na odlučujućim mjestima kao popratni argument?"

 

pitam vas kada mislite uložiti malo truda i sami pronaći odgovore na vaša pitanja?

Isto to dešava vam se i u privatnom, obiteljskom životu pa vas pitam: kada mislite poduzeti konkretne radnje u cilju zaštite prava vašeg djeteta i vaših osobnih?

Vrtite se u krug, ne možete stalno odgovornost prebacivati na nekoga drugoga i očekivati da će netko drugi zaštititi prava vašeg djeteta!? Morate raditi na sebi pod hitno.

[Strawinsky]

Kada mislite poduzeti konkretne radnje u cilju zaštite prava vašeg djeteta i vaših osobnih?

Vrtite se u krug, ne možete stalno odgovornost prebacivati na nekoga drugoga i očekivati da će netko drugi zaštititi prava vašeg djeteta!? Morate raditi na sebi pod hitno.

Gringo, znam da ste dobronamjerni i ne ljutim se ako uputite kritiku. Jedino, stvari se ne mogu uvijek odviti takvom brzinom i žestinom kako biste Vi željeli.

 

Jesam, poduzeo sam konkretne radnje i još ih poduzimam, zbog naivnosti i neiskustva s takvim situacijama i intsitucijama ponešto sa zakašnjenjem i usvojio sam princip pismenog izražavanja. Moj problem je što moram igrati "simultanku" između posla, terora, želje da svaku minutu posvetim i provedem s djetetom (S obzirom na majčina stanja, često odaberem brigu oko djeteta prije nego se posvetim onome o čemu Vi pričate), čitanjem, pisanjem, neke svoje postupke u smislu borbe ne želim javno konkretizirati, ali morate razumijeti da to zbog svakodnevnog non-stop kontakta s majkom od rana jutra do kasnih sati nije jednostavno. Cijeli taj mix izuzetno iscrpljuje, a ja imam puno toga istovremeno, više kolosjeka.

 

Od Vas i kolega na forumu tražim, između ostalog, sasvim konkretne savjete, upute na pravilnike, Zakone, konkretna iskustva, itd. Zašto ne? I to što tražim posve konkretne upute ne znači da "ništa ne poduzimam", to znači da imam posla preko glave, a da svakog dana imam barem 2-5 verbalna nasrtaja i nelogičnih optužba, da nailazim na svakojake zapreke unutar četiri zida i izvan njih. Netko tko ima slične probleme već 5 godina mi je (uživo) rekao: "Hej, pa ti si proživio u niti godinu dana ono što sam ja u zadnjih 5 godina!" Ja sam u ovom klubu novi, a većina nazočnih na forumu su, čini se, veterani...za 5 godina ću imati puno toga iza sebe i puno toga za reći i puno toga za savjetovati drugima.