Jump to content

Savjetovanje u sklopu procjene učinaka propisa za Obiteljski zakon


Gringo

Preporučene objave

Dana 28. svibnja 2013. godine sa početkom u 10 i 30 u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu održat će se javna rasprava u sklopu procjene učinaka propisa za Obiteljski zakon.

 

Kako se može sudjelovati:

 

1. sudjelovanjem u sastavljanju zajedničkog dokumenta foruma

2. 10 minutnim izlaganjem u sklopu panel rasprave na tribini

3. sudjelovanjem u raspravi na tribini

4. podnošenjem pisanih primjedbi resornom Ministarstvu.

 

Dragi roditelji i svi oni zainteresirani za unapređenje prava djece u Hrvatskoj za koji način sudjelovanja ćete se odlučiti?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pomalo ću vam nabacivati neke novitete, kako stignem, iz Teza za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona:

- limitiranje visine uzdržavanja, do sada je postojala preporuka samo o minimalnim iznosima,

- sud će morati moći donijeti privremenu mjeru u roku 30 dana,

- sankcioniranje nesavjesnih roditelja zbog onemogućavanja susreta i druženja, predviđena financijska kazna do 30000 kn ili kazna zatvora do 6 mjeseci,

- roditelj koji opstruira susret djeteta sa drugim roditeljem također će morati snositi financijske troškove ako je recimo drugom roditelju zbog toga propalo ljetovanje,

- u postupku koji započinje, a u kojem se odlučuje o legitimnim pravima djeteta prvo bi se ispitala djetetova volja,

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gringo, Hrvatska je visokocentralizirana zemlja, gotovo sve važno se odvija u Zagrebu. Tko nije iz Zg ili okolice, prikraćen je za neke stvari.

 

- limitiranje visine uzdržavanja, do sada je postojala preporuka samo o minimalnim iznosima

Dobra ideja jer sam čitao o tome kako tu svatko nešto proizvoljno odlučuje. Međutim, tko je i temeljem čega izračunao minimalne iznose? Isto pitanje vrijedi i za maksimalne iznose tj. postotke. Koliki raspon bi trebao biti između minimuma i maximuma?

 

Također, nemaju svi iste navike. Neki se prilično razbacuju, pogotovo oni koji su u životu sve dobili od partnera i roditelja, a neki žive svjesno štedljivo, ekonomično, ekološki, kupuju na popustima i sl. pa za isti novac mogu ostvariti više. Stoga smatram da nije bitno samo definirati postotke već i unijeti djelomičnu kontrolu (kažem djelomičnu jer se baš ne može kontrolirati svaka sitnica, niti to smatram poželjnim) temeljnih izdataka za djecu putem računa. Nešto poput "dječjeg računovodstva" i "dječje porezne prijave" gdje se prilažu računi vezani za osnovne potrebe i opravdava namjenska potrošnja.

 

- u postupku koji započinje, a u kojem se odlučuje o legitimnim pravima djeteta prvo bi se ispitala djetetova volja

Možete li ovo pojasniti? Kako je bilo do sada? Zar se do sada nije ispitivala djetetova volja? Čija volja se ispitivala?

 

 

Nadalje, ono što ja iz svog dosadašnjeg iskustva želim je:

 

- Da se stvore zakonski uvjeti za to da u osjetljivim institucijama poput CZSS i obiteljskih sudova radi podjednak broj muškaraca i žena.

 

- Da se stvore zakonski uvjeti za kvalitetni i provjereni odabir osoba koje rade na takvim mjestima (testiranja, provjera soc. okolnosti, stručnosti, testno razdoblje, ponašanje, opća kultura) kako bi se izbjeglo da tamo radi "bilo tko" tko se našao na putu, netko tko mi se nije ni predstavio imenom i prezimenom, niti u kojoj je tamo funkciji, izgleda da tamo može raditi i netko iz lokalne birtije ako ima vezu za zapošljavanje i odgovarajući "papir".

 

- Da se zakonom propiše ODGOVORNOST za procjene i postupke djelatnika/ca CZSS i sudova tj. tko komu (osim dotičnom djetetu!) odgovara za eventualne pogrešne, površne, brzoplete ili paušalne odluke tipa "dijete povjereno roditelju s graničnim poremećajem osobnosti".

Jer gledajte, kad radite kao kreditni referent u banci, potpisujete suodgovornost za odobreni kredit. Kakvu odgovornost prema djetetu ima socijalna djelatnica u CZSS koja je mene "procijenila" prije nego me uopće ikada vidjela i prije nego je sa mnom uopće razgovarala te je već unaprijed donijela nekakav sud (Navjerojatno!) te na moje pritužbe za koje će svaki nestručni prolaznik reći da su opravdane, samo odmahuje rukom i u doslovnom smislu riječi se predstavlja kao majčina glasnogovornica?

 

- Da se zakonom propiše mogućnost izuzeća gore spomenute socijalne djelatnice jer ispada da ta jedna jedina djelatnica i njezino mišljenje (ili "mišljenje" preko veze i poznanstva) zapravo dominantno odlučuje o dalekosežnim i dugogodišnjim posljedicama.

 

- Da se jasnije definiraju i razgraniče zadaće CZSS, a ne da cijela RH bruji o tome kako su nam u CZSS rekli da "ne mogu ništa učiniti" i "sve je u rukama suda". Ako je nemoćan, zašto uopće postoji? I zašto ne bude temeljito reorganiziran?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

"Gringo, Hrvatska je visokocentralizirana zemlja, gotovo sve važno se odvija u Zagrebu. Tko nije iz Zg ili okolice, prikraćen je za neke stvari."

 

Žao mi je, ali niste u pravu.

Vidim da se vrlo često javljate na Legalisu, znači dostupan vam je internet.

Na stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih imate link na obrazac koji možete ispuniti sa svojim prijedlozima izmjena Obiteljskog zakona i proslijediti ih Ministarstvu.

Da li ste to učinili?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

eto opet čemo mi muškarci nastradat. ne znam gdje da uzmem 30000 kn.? znači zatvor, ovrha itd. ionako nema ravnopravnosti pred sudom, badava mi svjedoci, uplatnice i td. što god njen odvjetnik traži to i dobije. Sad me tužaka za neviđanje djeteta a ona je ta koja dijete ne pušta kod mene. Ne znam što bi trebao učiniti da dokažem sudu, centru i drugima da mi to sve podmeče . umoran sam od tih podmetanja više. neka me smjeste slobodno na odmor od 6 mjeseci a država neka preuzme brigu za ovo troje malodobne djece što su kod mene.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sad me tužaka za neviđanje djeteta a ona je ta koja dijete ne pušta kod mene. Ne znam što bi trebao učiniti da dokažem sudu, centru i drugima da mi to sve podmeče .

Dokazati ćete teško (radije recimo nikako) bez solidne arhive prijedloga koje ste majci djeteta uputili vi, podnesaka kojima ste se obraćali czss-u, pravobraniteljici, nadležnom ministarstvu, itd, a ono prvo (czss-u) pod obavezno.

I svi oni podnesci kojima podsjećate, da ste se radi istog problema s nepoštivanjem prava djeteta (koje postoji i prije nego ga sud zaštiti pravomoćnom odlukom) već obraćali dd.mm.gggg, pa dd.mm.gggg, dd.mm.gggg,.dd.mm.gggg (i tako koliko god puta bilo). I svaki put kada je uslijedio isti nastavak: izbjegavanja, zabrane, dakle opstrukcije...

 

Čak i da je izrečena mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi (dakle očevidnici i izvješća voditelja mjere postoje, tj bi morala postojati, redoviti), ništa i nitko ne sprječava obraćanje pisanim putem, naročito jer se ne baš rijetko u njima ne nalazi posebnog traga tekućem a gorućem problemu.

 

Dakle: uredno obavještavanje tijela koje je nadležno za obiteljsko-pravnu zaštitu mlt djece, zahtjevanje intervencije u skladu sa zakonom predviđenim njihovim mogućnostima, a u svakom uredno "podsjećanje" na prethodna obraćanja i njihovo (ne)reagiranje ili daljnje opstrukcije unatoč mjerama izrečenim roditelju. Naravno, sve pisanim putem, taman to bilo svakog tjedna, jer od telefoniranja ili razgovora bez službene bilješke koja bilježi izrečeno (a bitno) nema neke koristi.

Prvenstveno po dijete, a ni za ovo što ste iznijeli.

 

Što će dodatno omogućiti novim Obiteljskim zakonom djetetu (!), preostaje vidjeti kad mogućnost bude postojala (ili barem detaljizirana kao buduća).

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vidjeti ćemo kako će sve završiti, za sada je prijedlog da teret dokazivanja bude na roditelju kod kojeg dijete živi da dokaže da je sve učinio kako bi dijete potaknuo na susrete sa drugim roditeljem.

Nastavak javne rasprave već u utorak, 04.06.2013., u Ministarstvu socijalne politike i mladih. Pokušali su nas zbuniti sa izvlačenjem pojedinih rečenica iz konteksta znanstvenog rada Roberta E. Emery, Ph.D.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Centri za soc.rad ne rade baš ništa , ne znam uopče zašto dobivaju plaču. Ne žele se odazvati ni na poziv suda kad treba zaštitit imovinu malodobne djece. Nevjerojatno. čak nekad pomislim da ima i tamo korupcije, zašto ne? Što se tiče konvencije nitko je od odvjetnika neče ni da spomene a sudci se uopče ne obaziru na to ako se sam pozoveš na nju. Ni u zapisnik ne smije ta riječ uči na ročištu. Zašto je uopče dozvoljeno na njihovu imovinu upisati spor a da se ne pita centar za soc. rad? Kako netko uopče može potraživati njihovu imovinu na osnovu vanbračne zajednice ako nije s njima bio u toj vanbračnoj zajednici? Zašto sudci takve tužbe sa takvom legitimacijom jednostavno ne odbace, kako se uopče može ulaziti u rasprave o istom i tako več četvrta godina a još če 15 god trajat kako su nam sudovi brzi. Možda je dobro da če do tada djeca postat punoljetna pa če sama branit svoju imovinu. Ne znam više kome se sve nisam obračao i podnosio dokaze ali svi me od...... Umorilo me to sve, ali drago mi vidjet da ima još ljudi koji nisu odustali od borbe za pravdu, ravnopravnost itd.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da li ovo što se nitko nije javio znači da su svi zadovoljni sa postojećim stanjem pa ne treba mijenjati Obiteljski zakon ili očekujete da će netko drugi zaštititi vašu i našu djecu !?

 

Nije toliko problem u zakonu, koliko u osobama koje zakon sprovode.

 

CZSS-ovi su legla pristranosti, diskriminacije i birokratskog nerada. Bez čišćenja toga gnijezda, možeš mjenjati zakone koliko hoćeš, ništa se stvarno neće promijeniti. Samo će se na drugi način provoditi ista diskriminacija.

 

Jer, nije sadašnji Zakon uopće tako loš da bi na njega trebalo svaljivati krivicu - krivica je gotovo isključivo na onima koji ga sprovode.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

Nadalje, ono što ja iz svog dosadašnjeg iskustva želim je:

 

- Da se stvore zakonski uvjeti za to da u osjetljivim institucijama poput CZSS i obiteljskih sudova radi podjednak broj muškaraca i žena.

 

 

 

- Da se zakonom propiše ODGOVORNOST za procjene i postupke djelatnika/ca CZSS i sudova tj. tko komu (osim dotičnom djetetu!) odgovara za eventualne pogrešne, površne, brzoplete ili paušalne odluke tipa "dijete povjereno roditelju s graničnim poremećajem osobnosti".

 

Ove dvije stvari treba posebice istaknuti!

 

Feminističke udruge i razni Uredi i Pravobraniteljice 'za ravnopravnost spolova' jako se brinu za ravnopravnost spolova (čitaj - žena) na izbornim listama i u upravnim odborima velikih kompanija.

Ali zato na rodno izuzetno osjetljivim poslovima - posredovanje u konfliktnim razvodima i na obiteljskim sudovima to nije bitno?!!

Nitko nikome ne brani da osnuje stranku i da se kandidira, a upravni odbori kompanija odgovaraju dioničarima.

A kome odgovaraju djelatnice CZSS-ova i sudova za svoje propuste? Ne samo za propuste, nego i za tešku diskiminaciju, kroz protuzakonite postupke za koje često postoje jasni dokazi?

 

Za osobe sa psihičkim poremećajima treba propisati poseban postupak. Npr. 'borderi' čine jako velik postotak lažnih prijava za nasilje, a nitko se ne bavi sankcioniranjem lažnih prijava.

Smišljena lažna prijava za nasilje mora automatizmom isključivati prijavitelja kao podobnog roditelja.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

"Što se tiče konvencije nitko je od odvjetnika neče ni da spomene a sudci se uopče ne obaziru na to ako se sam pozoveš na nju. Ni u zapisnik ne smije ta riječ uči na ročištu."

 

Odvjetnika koji ne zastupa interes vašeg djeteta i vas trebate mijenjati. Zapisnik ne morate potpisati ako niste zadovoljni sa onim što piše u njemu. Sami sastavite dopis, isprintajte Konvenciju o ostvarivanju dječjih prava i dostavite je u spis na sudu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Potpuno sam za to da svatko snosi odgovornost za svoj rad, tada bi vjerovatno svi dvaput promislili prije no što bi djelovali.

 

DAlje, potpuno sam za rodnu ravnopravnost, te se slažem da i u CSS i u drugim institucijama istu treba sprovoditi.

 

No, kako imam neposrednih saznanja oko Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, vidim da je jaaaako mali broj muških studenata. Zna se dogoditi da bude 1 na cijeloj godini.

 

Očito bi trebalo prvo raditi na senzibiliziranju muške populacije da pokaže interes za navedeni posao, jer ako se ovako nastavi - uvozit ćemo djelatnike da bismo tek potom mogli tražiti rodnu ravnopravnost u takvim institucijama.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Slažem se sa prethodnim postom i moram se malo našaliti pa reći da su u dijelovima našeg društva "muškarci još uvijek lovci, a da je ženama mjesto u kuhinji uz djecu" pa ako uz to čujem da je centar dao mišljenje da dijete treba povjeriti majci jer majke "bolje kuhaju, peru i peglaju", niti sam ne znam što bi prije: smijao se ili plakao!? Ovakvo "stručno mišljenje" ne samo da diskriminira dijete i oca, već i samu majku koja izgleda prema ovakvom mišljenju ništa drugo niti ne zna raditi osim "kuhati, prati i peglati!"

 

Inače, nakon jučerašnjeg Okruglog stola održanog u Ministarstvu socijalne politike i mladih u okviru javnog savjetovanja za novi Obiteljski zakon, prenosim nekoliko "alata", neke od njih sam već spominjao, kojima će nadležne institucije pokušati smanjiti manipulaciju i zaštititi djecu od strane nesavjesnih roditelja:

 

* nakon 01.01.2014. svaka sudska odluka donesena u okviru konfliktne i visoko konfliktne brakorazvodne parnice sa djecom sadržavat će, dodatno, moguće represivne mjere usmjerene protiv onih roditelja koji misle da se ne moraju pridržavati sudskih odluka:

- financijske mjere predviđene do 30.000,00 kn ili za one koji ne mogu platiti kazna zatvora do 6 mjeseci (radi usporedbe u Njemačkoj financijska kazna do 25000 eura),

 

* preseljavanje djeteta sa ciljem onemogućavanja djetetu njegovog prava na "susrete i druženja" sa drugim roditeljem biti će ograničeno, dakle bez suglasnosti drugog roditelja nema više "seljakanja" djeteta, odnosno roditelj će na sudu morati objasniti kako je to preseljenje bilo u djetetovom interesu,

 

* privremenu mjeru sud će morati moći donijeti u roku od 30 dana, unutar kojih će se ispitati djetetova volja, te će nadležni centar donijeti prijedlog i mišljenje

- tijekom postupka u kojem će roditelji dokazivati koji je podobniji da mu se dijete povjeri na zajednički život, privremena mjera moći će se u više navrata donositi

 

* ako dijete kaže npr. "ne želim viđati drugog roditelja", a iz brojnih slučajeva znamo da su djeca to govorila jer su bila izmanipulirana od strane roditelja sa kojim žive, taj roditelj kojemu je dijete povjereno na zajednički život morati će dokazati da je poduzeo sve i poticao dijete na susrete i druženja sa drugim roditeljem, dakle teret dokazivanja je na tom roditelju da pokaže da nije bio pasivan.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Slažem se sa prethodnim postom i moram se malo našaliti pa reći da su u dijelovima našeg društva "muškarci još uvijek lovci, a da je ženama mjesto u kuhinji uz djecu" pa ako uz to čujem da je centar dao mišljenje da dijete treba povjeriti majci jer majke "bolje kuhaju, peru i peglaju", niti sam ne znam što bi prije: smijao se ili plakao!? Ovakvo "stručno mišljenje" ne samo da diskriminira dijete i oca, već i samu majku koja izgleda prema ovakvom mišljenju ništa drugo niti ne zna raditi osim "kuhati, prati i peglati!"

 

Ja bih osobno plakala :)

 

Ali pošto sam ja vrlo pragmatična osoba - ja se čudim kako se drugi čude da je stanje u CSS-u tako kako jeste.

 

Živimo u vrlo tradicionalnoj državi gdje je i dalje parola "daj dite materi", žene su i dalje slabije plaćene od muškaraca za ista radna mjesta, na pravnim fakultetima ima više od 60% studentica a opet na visokim pravničkim pozicijama većinom sjede muškarci, istim tim muškarcima nije toliko atraktivno zanimanje medicinskog brata ili socijalnog radnika - pa se sad čudimo što CSS nije rodno ravnopravan?

 

Naravno da su se feministkinje izborile, ili se bore (nemam pojma) za rodnu ravnopravnost tamo gdje su žene ugrožene. Tom logikom-zašto muškarci ne bi osnovali neki pokret za osviješćivanje potrebe za muškim djelatnicima u "tradicionalno ženskim zanimanjima"?

 

Ravnopravno roditeljstvo mora biti svima cilj, ali korjen problema nije površan već je duboko ukorijenjen u narod.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Koji su to konkretno poslovi na kojima su žene slabije plaćene od muškaraca?

Dugo živim i ne znam ni za jedan takav posao, tj. nikad nisam bila manje plaćena za neki posao za koji sam bila kvalificirana i natjecala sam se, nego muškarac. Npr. ako radite u školi, za isti posao su ljudi isto plaćeni, ovisno o platnom razredu. Isto vrijedi i za sveučilišta, bolnice, policiju, centre za socijalnu skrb, dakle za sve 'državne poslove'. Privatne se firme vode isključivo učinkovitošću djelatnika, nema privatnika kojeg bi više zanimao spol nego dobro i stabilno funkcioniranje biznisa.

Istina je da muškarci statistički više zarađuju - tradicionalno su spremni preuzeti rizičnije poslove i raditi dulje od propisanog radnog vremena, putovati na posao koji je udaljeniji ako je bolje plaćen, preuzeti teže odgovornosti i sl. I tradicionalno se žene češće osposobljavaju za tzv. 'humanistička' i 'pomagačka' zanimanja, birajući ta manje rizična i zahtjevna zanimanja. Tu feministički pokreti nisu dobro odradili posao, već su ženama, umjesto odgovornosti za vlastitu zadovoljavajuću zaradu i položaj, ponudili 'moć žrtve', koja je zapravo dugoročno na štetu žena, jednako kako je na štetu žena, a svakako i djece, tvrdoglavo ustrajanje na potpunoj 'vlasti' nad djetetom u slučaju razvoda braka.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

(...) u dijelovima našeg društva "muškarci još uvijek lovci, a da je ženama mjesto u kuhinji uz djecu" pa ako uz to čujem da je Centar dao mišljenje da dijete treba povjeriti majci jer majke "bolje kuhaju, peru i peglaju", niti sam ne znam što bi prije: smijao se ili plakao!?

 

Ovakvo "stručno mišljenje" ne samo da diskriminira dijete i oca, već i samu majku koja izgleda prema ovakvom mišljenju ništa drugo niti ne zna raditi osim "kuhati, prati i peglati!"

Ja znam i kuhati i prati i peglati. Dapače, oduvijek sam s raznih strana dobivao komplimente za kulinarska postignuća. :majstor: Kućanski poslovi nisu nikakva znanost već stvar dobre volje, stava i odgoja. A ako se netko (bez obzira na spol) smatra nesposobnim uzeti usisavač u ruku ili staviti sušiti robu, onda stvarno ne znam...

 

Burn je spominjala spolnu zastupljenost na faxevima i institucijama. Žalosno je zapravo da se to uope treba zahtijevati. U načelu bi trebalo biti svejedno kojeg je spola osoba na određenoj poziciji jer ako su ljudi pošteni i objektivni, realistični, dobronamjerni, profesionalni, spol ne bi trebao igrati ulogu. Znači li to da će npr. profesor na nekom faxu zbog toga što je muškarac u ocjenama pogodovati dečkima i obrnuto? Da će profesorice pogodovati djevojkama? Nisam to nikada doživio niti osjetio. Zato smatram da bi se prilikom zapošljavanja na takvim mjestima trebalo više paziti na to o kakvoj se osobi radi i da bi ih se trebalo testirati jednako kako što se testiraju roditelji. Možda čak i intenzivnije zbog odgovornosti koju snose.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Koji su to konkretno poslovi na kojima su žene slabije plaćene od muškaraca?

Dugo živim i ne znam ni za jedan takav posao, tj. nikad nisam bila manje plaćena za neki posao za koji sam bila kvalificirana i natjecala sam se, nego muškarac.

 

Sigurna sam da možete naći na internetu točne podatke, evo čak Vam dam i stranice: imate na MojPosao.net istraživanja, a ako to nije dovoljno prosurfajte statističkim izviješćima Državnog zavoda za statistiku.

 

Drago mi je da nikada niste bili u situaciji da ste slabije plaćeni (nisam ni ja, jer sam grizla i tražila i zahtijevala, nisam izigravala žrtvu) ali Vam je jasno da ne možete iz vlastitog iskustva promatrati situaciju drugih ljudi, niti osporavati da se nešto događa, samo zato što se to Vama ne događa.

 

Strawinsky, upravo to i ja mislim - da je žalosno da se uopće pri pojedinim zanimanjima gleda spol osobe. Osobno gledam da li je osoba ispred mene čovjek, te kakvi su mu argumenti - a da li je reptil, muško, crnac, kinez, žena, ili hrvat - potpuno mi je svejedno. Ako nema argumente ad res nego samo ad hominem - ne interesira me kojeg je spola ili pozadine.

 

No, moj post je išao u smjeru Felixovog koji je upitao što je sa rodnom ravnopravnošću na tim pozicijama pa sam dala info da je teško tu tražiti rodnu ravnopravnost kada nema muškog kadra među socijalnim radnicima ili pedagozima (ima, al nedovoljno) te da se prije rodne ravnopravnosti očito treba poraditi na broju istih.

 

Dakle-pozdravljam svaku akciju od strane muške populacije koja će se boriti za rodnu ravnopravnost u takvim djelatnostima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

DAlje, potpuno sam za rodnu ravnopravnost, te se slažem da i u CSS i u drugim institucijama istu treba sprovoditi.

 

No, kako imam neposrednih saznanja oko Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, vidim da je jaaaako mali broj muških studenata. Zna se dogoditi da bude 1 na cijeloj godini.

 

Očito bi trebalo prvo raditi na senzibiliziranju muške populacije da pokaže interes za navedeni posao, jer ako se ovako nastavi - uvozit ćemo djelatnike da bismo tek potom mogli tražiti rodnu ravnopravnost u takvim institucijama.

 

Ali tko bi to trebao raditi?

Pa imamo Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova i Ured Vlade za ravnopravnost spolova. Osim što i u tim uredima rade same žene, na njihovim stranicama ne može se naći niti jedan program ili aktivnost koja ide u smjeru zaštite ravnopravnosti muškaraca, čak i tamo gdje su teško diskriminirani.

Naprotiv, ti uredi često se javno zalažu - za još veću diskriminaciju!

Nedavno je djelatnica tog ureda na tv govoreći o stanju u visokom školstvu rekla otprilike: 'stanje ravnopravnosti žena na Filozofiji (i nabrajala je faksove) je 'dobro', tamo je preko 65% studentica, ali stanje nije dobro na FER-u , Strojarstvu i Građevini, tamo je tek trećina studentica i moramo poduzeti mjere da se to ispravi'.

 

Dakle, da to izjavi neka predstavnica neke npr. 'Udruge za supremaciju žena', mogao bih čak to i prihvatiti kao stav takve udruge. Ali to je izjavila predstavnica državne institucije kojoj je zadatak borba za ravnopravnost. I koja ne poštuje odluku o 40%-tnoj zastupljenosti drugog spola u tim institucijama.

 

Diskriminaciju potiču čak i državne institucije koje bi to trebale spriječavati.

 

Osobno imam stav da se nitko ne bi trebao miješati u izbor fakulteta po spolnoj zastupljenosti, ali bi se dekretom trebalo odrediti podjednak broj studenata po spolu.

 

Ali bi se isto tako za rodno osjetljiva zanimanja trebalo intervenirati da se dobiju odgovarajući kadrovi.

Meni je svejedno sudi li mi sudac ili sutkinja za prometni prekršaj, i kji je sastav sudaca na takvom sudu. Ali ne i na obiteljskim sudovima, jer se kroz neravnomjeran utjecaj jednog spola stvara diskriminirajuća sudska praksa.

Isto tako, samo bi najveća budala dala prednost nesposobnom odvjetniku pred dobrom odvjetnicom.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sigurna sam da možete naći na internetu točne podatke, evo čak Vam dam i stranice: imate na MojPosao.net istraživanja, a ako to nije dovoljno prosurfajte statističkim izviješćima Državnog zavoda za statistiku.

 

 

Burn,

tzv. 'pay gap' je feministički mit i manipulacija.

 

Ne samo da nije istina da su žene slabije plaćene, nego relevantna statistička istraživanja (koja nisu ideološki obojana!) zapravo dokazuju da su žene u USA u prosjeku 4 -20 % (ovisno o saveznoj državi) bolje plaćene od muških kolega za isti posao, isto radno vrijeme, isti radni učinak i istu odgovornost.

 

Mit o pay-gapu nastao je zbog površnog pogleda na statističke podatke.

I ti podatci uistinu pokazuju da žene zarađuju manje.

Pogrešno tumačenje krenulo je od toga što termin 'full time job' u USA ne definira broj radnih sati na dnevnoj, tjednoj ili godišnjoj razini. Tako to može biti 6 sati dnevno ili 9 sati dnevno, 30 ili 50 sati tjedno, itd. Mnoge žene se tradicionalno više posvećuju obitelji, ali i sebi, pa biraju kraće radno vrijeme i poslove sa manje obaveza. Stoga često i slabije napreduju u tvrtki, jer poslodavac, logično, daje prednost onim djelatnicima na koje može 'više računati'. Muškarci mnogo više i ćešće rade prekovremeno, a i to ulazi u godišnju statistiku.Muškarci rade mnoge izuzetno opasne, naporne i prljave poslove koji su jako dobro plaćeni. Broj poginulih i teško povrijeđenih muškaraca na radnom mjestu u svim državama svijeta 10-20 puta je veći od broja stradalih žena. Žene su češće zastupljene u slabije plaćenim poslovima, (tekstil/koža/obuća) koji zbog konkurencije Trećeg svijeta jednostavno ne mogu biti bolje plaćeni. A u tim nerazvijenim državama te poslove uglavnom rade - muškarci.

 

Dakle, ne možemo govoriti samo o statistički jednakim plaćama, bez usporedbe radnog vremena, konkretnog radnog mjesta, radnog učinka, itd....

 

Evo, konkretno, može li bilo tko u RH navesti neko konkretno mjesto u državnoj ili javnoj upravi gdje je žena slabije plaćena?

U privatnom sektoru stvari su drugačije, naročito u malim tvrtkama, jer poslodavac sam određuje koliko mu koji zaposlenik vrijedi. Pritom bi bio budala da boljeg djelatnika slabije plaća iz bilo kojeg razloga.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nego da se vratimo na temu ...

 

Što više razmišljam o formulaciji 'zaštita obiteljskog doma' sve više uviđam da bi ta mjera zapravo više štetila nego koristila.

 

1. Prijedlog zadire u pravo vlasništva, i lako moguće da padne na Ustavnom sudu.

Ustavni sud se već zapetljao u tumačenjima prava supružnika da naknadno potražuju polovinu nekretnine koju je drugi supružnik , upisan kao vlasnik u z.k. - prodao. Time je narušeno povjerenje u zemljišne knjige, sa svim poslijedicama koje takvo stanje donosi.

 

2. Ta mjera uglavnom bi se mogla primjeniti samo na nekretnine koje su bračna stečevina. A takve nekretnine najčešće su opterećene kreditom. Nerašćišćavanje imovinskih odnosa na tako dugi rok samo povećava konflikt bivših supružnika. Supružnik koji je 'izbačen' često je doveden u financijski neodrživo stanje.

 

Prestanak otplate kredita ionako ima za poslijedicu da će banka nekretninu ovršiti. A sada ćemo imati i Zakon o osobnom bankrotu, pa je sasvim izvjesno da će mnogi od onih koji su 'izbačeni' iz stana posegnuti za tom mjerom.

 

3. Ako je nekretnina u vlasništvu jednog od supružnika takvu odredbu nemoguće je sprovesti protivno njegovoj volji. Kada bi zakon to omogućio, vlasnik bi takvu nekretninu na prvi znak rastave darovao članu obitelji ili čak prodao.

 

4. Zaživi li ovakva praksa, supružnici koji u pravilu gube skrbništvo (najčešće očevi) neće biti uopće zainteresirani za kupnju nekretnine u kojoj bi zasnovali obitelj, nego bi živjeli ili kod roditelja ili u iznajmljenom stanu. Već sada mnogi biraju opciju kupnje stana na roditelje, ili bilo kakvu varijantu gdje bi se osigurali u slučaju razvoda.

Takav život samo bi još više uzdrmao stabilnost brakova, pa bi bilo još više razvoda.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ali tko bi to trebao raditi?

 

Vi.

 

Vi bi trebali to raditi, ako je to ono što Vas smeta.

 

Na koji način ćete raditi-Vama je na izbor. Ili pritiscima na Pravobraniteljicu ili oformljavanjem pokreta kao što su se onomad feministkinje organizirale. Ne ulazeći u stanje u državi ili stanje u nečijoj glavi-osobno smatram da je uvijek sve na nama. DAkle, ne čekati nego poduzimati.

 

Ja sam rekla da pozdravljam svaku mušku inicijativu za ravnopravnost u roditeljstvu. Pozdravljam svaku inicijativu za promicanje ravnopravnosti u bilo kojem segmentu.

 

Ako Vas nešto svrbi- počešete se ili pričate o tome kako Vas svrbi?

 

Ja nisam statističar pa samo prenosim statističke podatke. Naravno da postoje zamke u statistici, ali je takva kakva je i nečemu služi.

 

Rekli ste da: "Mnoge žene se tradicionalno više posvećuju obitelji, ali i sebi, pa biraju kraće radno vrijeme i poslove sa manje obaveza." pa je to razlog zašto su manje plaćene. Oprostite, ali eto Vam korijena razmišljanju o rodnoj neravnopravnosti kojoj se ovdje čudimo. Zato muškarci i jesu neravnopravni u roditeljstvu kad vlada mišljenje da se žene "tradicionalno" više posvećuju obitelji (pa timei bolje kuhaju, spremaju itd.). (a to "tradicionalno" je vrlo rastezljiv pojam - jel to zbog okoline, zbog toga šta je to "normalno", zbog supruga kojemu je to normalno?)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Imamo Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova i Ured Vlade za ravnopravnost spolova.
Već sama činjenica da uopće postoje govori da društvo nije u ravnoteži. (U širem smislu riječi.) Osobno sam odgajan u duhu ravnopravnosti, u mojem svijetu ova pitanja nikada nisu bile teme spoticaja. Za mene nema "muških" poslova i "ženskih" poslova. Postoje određene tjelesne predispozicije i sklonosti, ali tamo gdje to i jest tako, stvari doživljavam kao podjelu posla u korist zajednice. Ja ne mogu dojiti, ali zato mogu primjerice lakše pomaknuti ormar/krevet u korist djeteta.

 

Osim što i u tim uredima rade same žene, na njihovim stranicama ne može se naći niti jedan program ili aktivnost koja ide u smjeru zaštite ravnopravnosti muškaraca, čak i tamo gdje su teško diskriminirani.
Probajte pronaći tekst, brošuru, web stranicu i sl. o obiteljskom nasilju u kojem se govori o nasilju žene nad muškarcem. Meni to nije uspjelo. Gotovo uvijek se govori o tome kako su žene žrtve, a muškarci napadači. (??!!) Dapače, na stranicama Policije piše kako je tvrdnja da su žene sklone nasilju jednako toliko koliko su nasilju skloni muškarci - pogrešna i da je to samo mit. Zaboravili su razmotriti činjenicu da se muškarci samo češće služe fizičkom silom, a žene češće psihičkom.

 

Osobno imam stav da se nitko ne bi trebao miješati u izbor fakulteta po spolnoj zastupljenosti, ali bi se dekretom trebalo odrediti podjednak broj studenata po spolu.
Smatram da su to gluposti. Pa nećemo valjda sada na silu utjecati na to tko će se uhvatiti kojeg zanimanja? Ne možemo političkim putevima i dekretima "ispeglati" određene razlike i afinitete.
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Već sama činjenica da uopće postoje govori da društvo nije u ravnoteži. (U širem smislu riječi.) Osobno sam odgajan u duhu ravnopravnosti, u mojem svijetu ova pitanja nikada nisu bile teme spoticaja. Za mene nema "muških" poslova i "ženskih" poslova. Postoje određene tjelesne predispozicije i sklonosti, ali tamo gdje to i jest tako, stvari doživljavam kao podjelu posla u korist zajednice. Ja ne mogu dojiti, ali zato mogu primjerice lakše pomaknuti ormar/krevet u korist djeteta.

 

Naravno da nitko, nikada i nigdje ne treba etiketirati neki posao kao 'muški' ili 'ženski'.

 

Ali nije sve baš tako jednostavno.

Muškarci i žene NISU isti. Ne samo tjelesno - mozgovi nam nisu isti, ne funkcioniraju na isti način.

Umjesto da objašnjavam, preporučio bih svima da pogledaju dokumentarac Haralda Eje "Pranje mozga":

http://en.wikipedia.org/wiki/Brainwashing_(TV-program)

 

Prvi dio (Gender equality paradox) govori o paradoksu izbora zanimanja u zemlji za koju se smatra da ima najveću ravnopravnost - Norveškoj.

I nakon desetljeća ispiranja mozga rodnom jednakošću, sada kada svi slobodno biraju svoje zanimanje - žene uglavnom biraju jedna zanimanja (ženska') , a muškarci druga ('muška').

 

Svakome bih preporučio da pažljivo pogleda svih sedam epizoda. Odvojite nekoliko sati, svi koje ove teme interesiraju.

Jer će se o ovome u narednim godinama i te kako puno lomiti koplja u cijelom svijetu.

Rat spolova je počeo.

 

Harald Eia, inače tv-komičar sa diplomom sociologa, razotkrio je sarlatanstvo rodne ideologije, i izazvao pravi mali potres u Norveškoj. Nakon njegovih dokumentaraca, šarlatanski 'Nordijski rodni institut' je zatvoren, jer je vlada prestala sa financiranjem.

 

Smatram da su to gluposti. Pa nećemo valjda sada na silu utjecati na to tko će se uhvatiti kojeg zanimanja? Ne možemo političkim putevima i dekretima "ispeglati" određene razlike i afinitete.

Nisam dovoljno jasno napisao.

Smatram da se nitko ne treba mješati u pojedinačni izbor fakulteta pojedinog studenta, ali da bi se i te kako trebalo povesti računa da ukupan broj studenata i studentica bude ujednačen. To je prije svega pitanje ravnopravnosti.

 

Da se po bilo kojem drugom ključu - rasnom, nacionalnom, vjerskom.. potiče od strane državnih institucija još veća neravnopravnost manjine u korist većine, to bi bio prvorazredni skandal - ali ne kada se zakidaju muškarci na račun žena.

 

Drugi problem je što će takva neravnopravnost izazvati velike socijalne potrese u budućnosti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Iz mog iskustva, a ono nije baš malo kada je riječ o kontaktima sa uredima pravobraniteljica, ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je jedini koji zaista nešto i radi, posebno od kada je došla nova pravobraniteljica. Očevi ako ste zaista pročitali njezino zadnje izvješće, onda ste mogli i zamijetiti kako se po prvi put spominju i očevi i povjeravanje djece. To nije postignuto pričom, već slanjem podnesaka sa pritužbama na nejednak tretman. Već sada mogu najaviti za jesen, u suradnji sa tim uredom okrugli stol u saborskom Odboru za ravnopravnost spolova na temu vrlo zanimljivu za djecu i očeve i općenito roditelje. Iako sustav "treba preuzeti dio odgovornosti za odgoj građana" prof. Singer, Uppsala, Švedska, dio odgovornosti snose i sami očevi zbog pasivnosti. Dakle, nećete reći "prijavit ću te centru za socijalnu skrb" jer znamo da zbog takvih izjava neki očevi su već kažnjeni zbog nasilja u obitelji, već ćete to učiniti podneskom centru, sudu i policiji.

 

Ono što je izuzetno važno jest da se na javnoj raspravi o izmjenama Obiteljskog zakona počela provlačiti jedna vrlo opasna teza po kojoj već sada postupaju, ali nije bila u zakonu, ona glasi: "Već sama tvrdnja na obiteljsko nasilje proizvodit će oprez!"

 

Ako ta teza uđe u zakon bez jasnih rokova i sankcija za manipulativne roditelje, nanijet će veliku štetu prije svega djeci jer znamo iz brojnih primjera iz prakse što se dešava kada se postupa po ovoj tezi. Dakle očevi da li ste se spremni pokrenuti ili je ovo maksimum pisanje po forumima!?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vi.

 

Vi bi trebali to raditi, ako je to ono što Vas smeta.

 

Na koji način ćete raditi-Vama je na izbor.

 

Ne.

Postoje ljudi koji primaju plaću da to rade:

http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/hr/lokalna-povjerenstva/zupanijska-povjerenstva.html

Stotine ljudi, uglavnom žena, PRIMA PLAĆU za taj posao, a posredno tisuće ljudi troše stotine milijuna iz državnog proračuna.

Za još veću 'ravnopravnost' žena kroz 'pozitivnu' diskriminaciju, a uglavnom protiv muškaraca.

 

 

Ako te osobe ne rade svoj posao, trebaju dobiti otkaz. Ne se mijenjati, nego dobiti otkaz.

Tako bi to trebalo biti u normalnoj državi.

Mi obični ljudi trebamo upozoritdiskriminaciju.

I, da , jesam pred nekih šest godina sastavio dopis u ime udruge očeva, i urudžbirao ga osobno pravobraniteljicama, državnim uredima, ministarstvima, saborskim odborima...

Rezultat?

Možda ove male promjene, ne znam... sve je to premalo i prekasno, jer se feminizam u međuvremenu pretvorio u čudovište.

 

oformljavanjem pokreta kao što su se onomad feministkinje organizirale.

Još jedan feministički mit je da su se feministkinje za nešto izborile.

Rast feminizma je poslijedica podrške Gospodara Novog svjetskog poretka, koji koriste feminizam i druge 'progresivne' pokrete za preoblikovanje društva prema svojim potrebama.

Feministkinje se nisu za ništa 'izborile'. Žene su davno prije nastanka feminizma tražile i dobile 'prava'. Nisu se 'borile'.

 

Ja sam rekla da pozdravljam svaku mušku inicijativu za ravnopravnost u roditeljstvu. Pozdravljam svaku inicijativu za promicanje ravnopravnosti u bilo kojem segmentu.

Da bi se uopće borili protiv diskriminacije, moramo razumjeti od kuda ona potiče.

Ova diskriminacija nije slučajnost, to je maligna bolest koja se zavukla u sve pore društva, i sustavno ju provode i mediji i politika.

Evo tri lijepa primjera manipulacije :

 

 

A to su manipulacije kada su bar neka od izvornih istraživanja stručno i korektno sprovedena.

Kod nas, npr. ne postoji niti jedno objektivno istraživanje na ovu temu - sva su odvratno pristrana i izmanipulirana.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Iz mog iskustva, a ono nije baš malo kada je riječ o kontaktima sa uredima pravobraniteljica, ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je jedini koji zaista nešto i radi, posebno od kada je došla nova pravobraniteljica. Očevi ako ste zaista pročitali njezino zadnje izvješće, onda ste mogli i zamijetiti kako se po prvi put spominju i očevi i povjeravanje djece. To nije postignuto pričom, već slanjem podnesaka sa pritužbama na nejednak tretman.

 

Ja im više ne vjerujem, i ne moraju se truditi da prikazuju da rade nešto protiv diskriminacije.

Svoj stav govorim svima, i upozoravam ih da je sustav pun diskriminacije , i da im u postupku ni za trenutak ne smiju vjerovati.

 

Kada Pravobraniteljica pokrene tužbe protiv stotinu djelatnica CZSS i vještakinja koje su teško diskriminirale očeve u postupku (a dokaze ima u svom uredu ili ih može vrlo lako prikupiti) i kada prvih 20 bude osuđeno za svoja nedjela - onda ću početi vjerovati da se sustav mijenja, da pokušava štititi ravnopravnost. Prije toga - ne.

 

Ono što je izuzetno važno jest da se na javnoj raspravi o izmjenama Obiteljskog zakona počela provlačiti jedna vrlo opasna teza po kojoj već sada postupaju, ali nije bila u zakonu, ona glasi: "Već sama tvrdnja na obiteljsko nasilje proizvodit će oprez!"

 

Ako ta teza uđe u zakon bez jasnih rokova i sankcija za manipulativne roditelje, nanijet će veliku štetu prije svega djeci jer znamo iz brojnih primjera iz prakse što se dešava kada se postupa po ovoj tezi. Dakle očevi da li ste se spremni pokrenuti ili je ovo maksimum pisanje po forumima!?

 

TO !

Upravo TO je PROBLEM!

 

Situacija sa manipulacijama djecom, druženjima, i konfliktima postaje posve irelevantna u svijetlu novih trendova!

 

Pogledajte kako se Španjolska pretvara u feminacističku državu:

 

 

Do koje mjere diskriminacija u postupcima zbog lažnih prijava za nasilje uništava jedno društvo.

Svatko racionalan mora se zapitati kako je moguće da jedno društvo do te mjere oduzima elementarna ljudska prava polovini populacije. Ljudi masovno protestiraju na ulicama, desetine udruga se bore protiv tog strašnog šovinizma !

I - ništa!

I svatko racionalan onda mora doći do zaključka da to nije šačica feministica koje su to napravile, da iza toga stoje jako, jako moćni interesi i lobiji.

Takva politika već sada je uništila generacije u španjolskom društvu. Otvoreno se treba zapitati koliko je ekonomska kriza koja je zahvatila svijet, a posebice Španjolsku, poslijedica ovakve politike.

 

I kod nas bi lako sakupio desetine takvih priča sa lažno optuženima.

 

A razne Saranavke i Tolleice se otvoreno zalažu za ovakav postupak.

 

 

Zato mislim da su ove izmjene zakona sporedna stvar.

Izmjene Obiteljskog zakona o kojima je ovdje riječ su mali pozitivan pomak, ali postaju potpuno irelevantne u svijetlu ovih novih tendencija.

 

U RH zakone ipak donosi Sabor.

Zato smatram da treba djelovati izravno prema saborskim zastupnicima, a ne da prijedlozi prolaze kroz filter nekoliko institucija u kojima prevladavaju feministice.

 

Konkretno, ovaj filmić treba titlovati na hrvatski, i da ga svaki saborski zastupnik dobije, uz tekst koji poziva na mjere da se ovakve tendencije spriječe zakonskim odredbama.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

"Treba djelovati", super, znači pokrenut ćete se? Ili ovo ipak znači da netko drugi to odradi!?

 

Pokrenuti se - u čemu?

Slanju prijedloga za izmjene zakona?

Bilo mi je dovoljno da pogledam onaj formular na koji se šalju prijedlozi. Njima je bitnije tko i u čije ime šalje prijedloge, nego je li prijedlog dobar. I prema tome će se ravnati.

 

To je kao da udruga Crnaca na američkom Jugu 1930. šalje molbu protiv diskriminacije lokalnom ogranku KKK.

Ne, hvala.

 

Sjećaš li se (poznajemo se, mogu ti pisati 'ti'?) onog sastanka udruga u Bauerovoj prije par godina, kada sam predlagao da se mora djelovati radikalnije, i djelovanje proširiti i na diskriminaciju općenito - posebno na lažne prijave?

 

Tada su svi uglavnom rekli - neee , mi ćemo se boriti za 'interes djece'.

E pa pogledaj si taj filmić o pravima očeva i njihove djece u Španjolskoj. Svaki otac koji se brinuo 'za interes djece' optužen je od majke za nasilje, i odmah odveden u zatvor, osuđen bez dokaza, bez prava da se brani, da uopće govori, da pozove svjedoke u svoju obranu...

 

To će doći i kod nas - zapravo je već tu, ali ne u tolikoj mjeri.

 

Stoga ja imam pitanje za tebe . Jesi li ti spreman djelovati?

Mislim, stvarno djelovati, ne moliti da se nešto promijeni?

Tražili ste da se stavi da se štiti i 'očinstvo', odnosno roditeljstvo, a ne samo 'majčinstvo' - i što je s tim?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

E pa pogledaj si taj filmić o pravima očeva i njihove djece u Španjolskoj. Svaki otac koji se brinuo 'za interes djece' optužen je od majke za nasilje, i odmah odveden u zatvor, osuđen bez dokaza, bez prava da se brani, da uopće govori, da pozove svjedoke u svoju obranu.

Španjolska je nekada bila poznata po Inkviziciji, zar ne? Dugoročni bumerang za kompletno društvo jer su kriteriji prema kojima djeca odrastaju neki drugi o onih koji bi trebali biti. Treba prikupljati dokaze pa ako vam Inkvizicija ne vjeruje ili ne dopušta da ih iznesete, iznijet ćete ih makar svojoj djeci jednog dana kad odrastu.
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vaše jedino oružje je istina o BPD-u.

 

Muškarci ne žele kontrolirat ženu (kao što kažu feministkinje), nego žena ima BPD.

 

To je jedina istina i jedina jaka poluga koju se može iskoristit za promjenu.

 

Svaka žena ima BPD? Sve su bolesne?

 

Amo malo stat na balun, od pustog filozofiranja i teorija "feminističke" zavjere me glava zabolila.

 

Felixx, moram priznati da se gubim u Vašim tekstovima te da gotovo da pomislim da živim u matrijahatu. Pa mi se to malo kosi sa vlastitim iskustvima a i iskustvima iz posla, gdje ipak postoji diskriminacija u korist muškaraca.

 

Ponavljam - ne držim nijednu stranu osim svoju, te iznosim mišljenje.

 

I mada ne držim stranu, gotovo sam začuđena kako lako osporavate postojanje diskriminacije te tako kao da govorite da se ona ne događa.

 

Osobno sam doživljavala da me se pita za bračni status i planiranje djece uz direktnu uputu da nije poželjno da rodim dok mi traje ugovor. Ovo nije feministička patka niti sam član ikakve (pro ženske ili pro muške) organizacije.

 

Osobno sam doživjela da sam neko vrijeme imala plaću manju od kolege, dok nisam to saznala i išla tražiti veću plaću (nije radio ni dulje ni bolje od mene).

 

OSobno sam doživjela direktnu uputu da novi zaposlenik mora biti muškarac (a omjer kandidata je bio 9 žena 1 muškarac).

 

Govorimo o privatnicima.

 

Slučajeva iz posla imam bezbroj. Zar su svi oni u krivu i to se ustvari nije događalo?

 

Ovaj forum čita mnogo ljudi te je nezahvalno tvrditi nekome da to njegovo (njeno) iskustvo nije stvarno.

 

Amo u daljnjoj diskusiji ograničiti argumente na obiteljsko pravo i odnose roditelja i djece, po mogućnosti bez nazivanja žena bolesnicama (od strane muškaraca) i muškaraca nasilnicima (od strane žena).

 

Kakve radikalne mjere spominjete, uz napomenu da podrazumijevam da su zakonske?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kakvo je to radikalno djelovanje i da je u skladu sa zakonom?

 

Nisam napisao radikalno, nego radikalnije.

Nikako nešto protuzakonito, a pogotovo ne nešto nasilno.

 

Moramo jednostavno, jasno i glasno početi govoriti istinu svima u lice - da zakoni, a pogotovo praksa teško diskriminiraju muškarce u mnogim segmentima društva. To ne znači da negiramo da je prisutna i diskriminacija žena, ali diskriminaciju muškaraca (i očeva) provode gotovo isključivo institucije.

 

Kada predstavnica udruge B.a.b.e. kaše da su samo žene i djeca žrtve nasilja, treba ju tužiti zbog širenja laži i pozvati da dokaže svoje tvrdnje.Pokazati stručna istraživanja koja pokazuju da je nasilje obostrano i podjednako često. Naglašavati da majke češće zlostavljaju djecu nego očevi, po nekim statistikama u drugim zemljama čak i 3 do 7 puta češće nego biološki očevi.

Prosvjedovati kada bude akcija 'Zaustavimo nasilje nad ženama i djecom' jer etiketira muškarce i očeve kao isključive nasilnike, a žene kao isključive žrtve.

Kada slijedeći puta pravobraniteljica izjavi da su žene slabije plaćene , zaprijetiti tužbom, pozvati ju da svoje tvrdnje dokaže.

itd, itd...

 

Slati dopise političarima, objavljivati knjige i radove znanstvenika (npr. Myth of male power).... ma uglavnom, izaći u javnost...

 

Do sada se sve svodilo na zaštitu nekog pojedinca u konkretnom slučaju.

 

 

Inače, sada je u svijetu prava erupcija bunta protiv diskriminacije muškaraca.

 

Osnvana je organizacija MHRM (man human rights movement) da se naglasi u kojoj mjeri se diskriminacija instrumentalizirala. Na netu ima doslovno stotine (ma čak i tisuće) sajtova koji o tome govore.

Naglasak je da se gaze elementarna ljudska prava muškaraca.

 

Svijest o gotovo zločinačkom mizandrijskom karakteru društava Zapada stvorila je novi 'životni stil/stav' muškaraca prema društvu: M.G.T.O.W.

 

http://www.mgtow.com/

 

I kad analiziram naše društvo, vidim da se zapravi i kod nas sve više muškaraca nesvjesno ponaša po tim načelima.

Je li to dobro za naše društvo?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vaše jedino oružje je istina o BPD-u.

 

Muškarci ne žele kontrolirat ženu (kao što kažu feministkinje), nego žena ima BPD.

 

To je jedina istina i jedina jaka poluga koju se može iskoristit za promjenu.

 

To je sada zapravo samo jedan mali dio problema. Incidencija BPD-a u populaciji žena je 1,5 do 3% (ovisno o klasifikaciji). One sigurno čine veliki dio konfliktnih razvoda kod nas, ali ipak ne većinu svih razvoda.

 

Ali pogledajte svi taj filmić o šovinističkoj diskriminaciji muškaraca u Španjolskoj, izvucite statistike!

60 - 80 % , možda i više razvoda u Španjolskoj završava tako da su muškarci/očevi po lažnim optužbama odvedeni u zatvor, bez ikakvih prava na pravedno suđenje. Čak niti Crnci na američkom Jugu u vrijeme segregacije nisu (bar ne na sudovima) bili tako diskriminirani.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kada predstavnica udruge B.a.b.e. kaše da su samo žene i djeca žrtve nasilja, treba ju tužiti zbog širenja laži i pozvati da dokaže svoje tvrdnje.Pokazati stručna istraživanja koja pokazuju da je nasilje obostrano i podjednako često. Naglašavati da majke češće zlostavljaju djecu nego očevi, po nekim statistikama u drugim zemljama čak i 3 do 7 puta češće nego biološki očevi.

Prosvjedovati kada bude akcija 'Zaustavimo nasilje nad ženama i djecom' jer etiketira muškarce i očeve kao isključive nasilnike, a žene kao isključive žrtve.

Kada slijedeći puta pravobraniteljica izjavi da su žene slabije plaćene , zaprijetiti tužbom, pozvati ju da svoje tvrdnje dokaže.

itd, itd...

 

Ne pratim televizijske ispade, pa ne znam ko s kakvim navodima nastupa u javnosti, ali moram pitati - Jeste li tužili sve te koje navodite da TREBA tužiti?

 

Pretpostavit ću da niste.

 

Gledajte, Felixx, internet je koliko dobra toliko i prokleta stvar :)

 

Svak nađe nekakvi dokaz u prilog svojim tvrdnjama, pa tako na svako istraživanje koje jedna strana nađe, druga strana nađe istraživanje koje govori suprotno.

 

Ko je u pravu? Pa dajte, ako neko od tih šta kukaju da su samo žene žrtve izađe sa svojim podacima - lijepo ih tužite i dokažite da su Vaši navodi ispravniji.

 

Ili i tu postoji feministički lobi pa smatrate da nema koristi ni od tužbe?

 

A ja onda ne znam koji je put.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

Amo malo stat na balun, od pustog filozofiranja i teorija "feminističke" zavjere me glava zabolila.

 

Felixx, moram priznati da se gubim u Vašim tekstovima te da gotovo da pomislim da živim u matrijahatu.

 

Vjerujte da i mene boli glava od te strašne spoznaje u kakvom to svijetu živim.

I da se svakoga tko govori o teorijama zavjere ismijava kao ridikula.

(osim kada se to ostvari, onda je prorok, he,he )

I sam ismijavam na drugim forumima razne glupave teorije zavjere, ali ova jest stvarna. Samo treba trezveno pogledati oko sebe.

Jeste li pogledali ta dva filmića koja sam linkao?

Takvih vam mogu linkati stotine, a i sami ih možete potražiti.

 

No dobro, taj dio o općoj zavjeri ipak ne spada na ovaj pravni forum na ovaj način pa ću se ubuduće zadržavati na ovoj temi, ali ipak iz jednog šireg aspekta..

 

Pa mi se to malo kosi sa vlastitim iskustvima a i iskustvima iz posla, gdje ipak postoji diskriminacija u korist muškaraca.

 

Ponavljam - ne držim nijednu stranu osim svoju, te iznosim mišljenje.

 

I mada ne držim stranu, gotovo sam začuđena kako lako osporavate postojanje diskriminacije te tako kao da govorite da se ona ne događa.

 

Osobno sam doživljavala da me se pita za bračni status i planiranje djece uz direktnu uputu da nije poželjno da rodim dok mi traje ugovor. Ovo nije feministička patka niti sam član ikakve (pro ženske ili pro muške) organizacije.

Nikako se ne bih usudio tvrditi da diskriminacija žena ne postoji, naprotiv, ona je sveprisutna.

Problem je da smo kroz feminističku propagandu navikli da diskriminaciju muškaraca ne primjećujemo. Žene, a i muškarci, jednostavno više i ne pokušavaju staviti se u položaj muškarca i razumjeti diskriminaciju.Svaka 'pozitivna' diskriminacija jest - diskriminacija (i oksimoron , btw ). Osjeća li se netko bolje zato jer je diskriminiran , ali -'pozitivno'.?

 

Pokušajte/naučite ju prepoznavati, i vidjet ćete je posvuda.

Evo, banalan primjer koji mi je prvi pao na pamet:

U bedastoj reklami za eurojackpot 'šveđanka' ima roba - masera 'vikinga' i u jednom trenutku pljesne ga po guzi . Možete li zamisliti obrnutu situaciju - da u reklami muškarac 'posjednički' pljesne 'svoju' maserku po guzi?

Sve babske udruge i pravobraniteljice digle bi se na zadnje noge i vrištale do neba!

Pa onomad je premijerka protestirala zbog prikaza ženske guze u nevinoj turističkoj reklami.

Je li do sada netko reagirao na tu seksističku reklamu? Muškarac se mora osjećati 'počašćeno' ako ga žena pljesne po guzi?

 

Osobno sam doživjela da sam neko vrijeme imala plaću manju od kolege, dok nisam to saznala i išla tražiti veću plaću (nije radio ni dulje ni bolje od mene).

 

OSobno sam doživjela direktnu uputu da novi zaposlenik mora biti muškarac (a omjer kandidata je bio 9 žena 1 muškarac).

 

Govorimo o privatnicima.

 

Evo, jednostavno pitanje za vas. Dobro razmislite.

 

Ako su žene slabije plaćene, a rade isto (ili čak 'i bolje') zašto onda taj poslodavac privatnik želi zaposliti - muškarca???!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nikako se ne bih usudio tvrditi da diskriminacija žena ne postoji, naprotiv, ona je sveprisutna.

Problem je da smo kroz feminističku propagandu navikli da diskriminaciju muškaraca ne primjećujemo. Žene, a i muškarci, jednostavno više i ne pokušavaju staviti se u položaj muškarca i razumjeti diskriminaciju.Svaka 'pozitivna' diskriminacija jest - diskriminacija (i oksimoron , btw ). Osjeća li se netko bolje zato jer je diskriminiran , ali -'pozitivno'.?

Evo, jednostavno pitanje za vas. Dobro razmislite.

 

Ako su žene slabije plaćene, a rade isto (ili čak 'i bolje') zašto onda taj poslodavac privatnik želi zaposliti - muškarca???!!!

 

Sad Vas napokon razumijem-znate, u početku ste davali kao da negirate diskriminaciju žena a samo vidite diskriminaciju muškaraca. S čime se ne slažem nikako, kako sam rekla iz privatnog ali i iz poslovnog iskustva.

 

Mislila sam da tvrdite da su samo muškarci diskriminirani, a da žene drmaju svijetom. S čime se ne slažem (ono što se ženama radi u brojnim zemljama diljem svijeta, nikada se nije događalo muškarcima).

 

Ok, ja Vam u nijednom trenutku ne osporavam Vašu tvrdnju da muškarci prilikom "obiteljskih" sporova znaju biti diskriminirani. Samo Vam pokušavam ukazati da ako to gorljivo vjerujete-da ne čekate i ne govorite "treba ovo napraviti, treba ono napraviti" - nego da napravite sami. Tužite, iznosite u novine istraživanja kojima raspolažete, mijenjajte svijest...

 

(nisam pogledala klipiće, budem, sad nemam vremena. Ali kao što rekoh - ima na internetu mnoštvo klipića, ovakvih i onakvih).

 

Odgovor na Vaše zadnje pitanje - dakle, nije dio nikakvog istraživanja, nego iskustva (slušala i slušam poslodavce):

 

- želi ga zaposliti jer mu/joj je dosta "žena kokoši"

-jer mu/joj se jedna usudila otići na porodiljni a obećala je da neće

- jer smatra da se žena nakon šta je rodila mora posvetiti obitelji.

 

Oni koji žele žene rade to iz razloga:

 

- jer nijedan muškarac neće dati da ga se toliko gazi za te pare

-jer se neće toliko boriti za svoja prava na način na koji će to muškarac.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ako i postoje svjetske zavjere, nadam se iskreno da će biti vrlo brzo razotkrivene od strane puno moćnijih ljudi od nas na ovoj stranici.

 

Ne razumijem koja je svrha razglabati o svjetskim zavjerama, a ne poslati npr. primjedbe i prijedloge na Teze za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, čije izmjene u većoj ili manjoj mjeri ticat će se prije svih naše djece, sada i u budućnosti, a onda i nas samih!?

 

Uglavnom javna rasprava oko teza završila je 08.06.2013. Ono što je bitno, ako se ne varam, Ministarstvo je dužno na svojim stranicama objaviti sve pristigle primjedbe i prijedloge i odgovoriti na njih.

Nadalje, te teze ionako su iz više razloga, skup nepovezanih i nabacanih prijedloga koje će tek postati jasnije kada ih napokon uobliče u Nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona.

Nakon toga smatram da bi svi roditelji, a posebno očevi, trebali javno reći što misle o tom Nacrtu. To je nešto što možemo jer ova udruga ima jako dobru suradnju sa medijima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ali moram pitati - Jeste li tužili sve te koje navodite da TREBA tužiti?

 

Pretpostavit ću da niste.

 

Ili i tu postoji feministički lobi pa smatrate da nema koristi ni od tužbe?

 

Nisam ja neki donkihot da sam jurišam na vjetrenjače. To ipak treba biti neka udruga, ili koordinacija udruga.

Osim toga, moja situacija je poprilično složena, i radije ću se (zasada) posvetiti više svojoj djeci. Kad djeca budu punoljetna ...

 

A taj feminizam i oni koji iza njega stoje ionako će uništiti ovaj ustroj društva (time i sam sebe), ako ih se ne zaustavi. Na kraju će se to svima nama obiti o glavu, a ponajviše upravo - ženama. Strašne ekonomske poslijedice i sada već trpi cijelo društvo.

 

Gledajte, Felixx, internet je koliko dobra toliko i prokleta stvar :)

 

Svak nađe nekakvi dokaz u prilog svojim tvrdnjama, pa tako na svako istraživanje koje jedna strana nađe, druga strana nađe istraživanje koje govori suprotno.

 

Ko je u pravu?

 

Svatko tko ima kliker vrlo lako nađe što je istina.

Meni npr. nikad nije bio problem začas razlučiti što je čisti bullshit, što pristrano izvješće, a što relativno vjerodostojan podatak.

A danas je podatke ipak lako i provjeriti.

 

Još je važnije imati sposobnost analizirati podatke i donijeti dalekosežne zaključke.

 

Jeste li pogledali ovaj filmić o šovinističkoj diskriminaciji muškaraca i očeva u Španjolskoj?

 

Pogledajte ga!

Ipak je tema tog filma totalno oduzimanje elementarnih ljudskih prava - na pravedno suđenje - polovini stanovništva jedne države.

 

Dakle , krenimo od samih podataka , koji su lako provjerljivi:

 

400 optužbi dnevno, to je između 140000 i 150000 godišnje. Cca 90 % je lažno - to se poklapa sa , npr. nalazima dr. Buljan Flander - 89% optužbi protiv očeva u RH za zlostavljanje djece je lažno.

Podatci sa neta:

U Španjolskoj je broj razvoda sada između 110000 i 120000 godišnje. Vrlo malo djece se u toj zemlji rađa izvan braka - svega 3,4 %.

Broj sklopljenih brakova je sada oko 160000 godišnje, znači da se i do 70 % brakova razvede, i taj postotak brzo raste.

 

Dakle, logični zaključci:

 

Broj lažnih prijava daleko je veći od broja razvoda.

Lažne prijave puno vjerojatnije će podnijeti one žene koje za to imaju neki interes, dakle žene u postupku razvoda, i to u onim brakovima gdje ima djece. Naravno, neke žene podnose prijave više puta, ali zbog karaktera reakcije - stravične diskriminacije i momentalnog odvođenja u zatvor i osude i prije formalnog suda, samo one jako maliciozne majke podnose prijave više puta. I to uglavnom protiv onih očeva koji uporno pokušavaju održati kontakt sa djecom - brinu unatoč svemu o 'interesu djece'.

Tako dolazimo do zaključka da većina žena u postupku razvoda poseže za lažnim optužbama - možda čak i 60-70%. (ovo je nagađanje, ali analitičko, razumna pretpostavka).

 

Zašto to čine? Zato jer im je sustav ne samo to omogućio, nego ih sustavno na to potiče!

 

 

Koje će biti poslijedice za španjolsko društvo?

 

Ogroman broj , čak većina , djece u Španjolskoj odrasta ne samo sa rastavljenim roditeljima, nego bez ikakvog kontakta sa ocem koji je pritom lažno optužen za nasilje ( i njegovim roditeljima, bakom i djedom). Ta djeca će jednog dana, kad odrastu, shvatiti strašnu istinu, i biti rastrgana osjećajem krivnje prema ocu i mržnjom prema majci koja je za to kriva (i feminacističkom sustavu koji je to omogućio).

Dječaci će odrasti sa uvjerenjem da ne vjeruju ženama i ne žele uopće niti trajne veze bilo koje vrste , a pogotovo ne djecu ili brak:

 

http://www.mgtow.com/

 

Očevi, obespravljeni i diskriminirani, nisu zainteresirani više doprinositi društvu (guglati fenomen 'going galt') što strašno šteti ekonomiji obzirom su muškarci ipak glavni proizvođači 'novih dobara' u društvu.

Mnogi će se odati alkoholizmu, narkomaniji ili kriminalu (kriminalu jer su ionako postali zatvorske ptičice) .

Neki, najveći očajnici i psihički nestabilni, postat će oraškići i kihalići, i u suludoj osveti pobiti bivšu ženu i pritom koga god u svom ludilu nađu 'krivcem'.

 

A ženama stvarnim žrtvama nasilja ubrzo nitko više neće vjerovati kada budu prijavljivale nasilje. Još gore, može se dogoditi da mnogi muškarci žrtve lažnih prijava i diskriminacije postanu potpuno indiferentni na stvarno nasilje prema ženama.

 

 

 

Da li razumijete zašto je rasprava o 'interesu djeteta' i 'opstruiranju susreta' izlišna u svjetlu ovakvih događaja u društvu?

 

Jer, ponavljam, upravo to je ono za što se i kod nas zalažu feministice!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Felixx,

 

ja i dalje ponavljam kako sam vrlo pragmatična osoba-ili djelujem ili šutim i hvatam se nečeg oko čega ću djelovati (čovjek ima samo toliko vremena i živaca).

 

Ne slažem se s Vama, možda ne vidim to što Vi vidite, a možda Vi ne vidite što ja vidim. A možda su i u šumi.

 

Summa summarum je da:

 

- ne vjerujem u globalnu feminističku urotu koja ima za cilj satrti muškarce;

- u većem broju zemalja svijeta žene su užasno diskriminirane u obiteljskom pravu (ostavite malo Španjolsku po strani i uhvatite se pozicije žena u Afganistanu, Iraku, Iranu, SA, Pakistanu, afričkim zemljama....);

- postajanje jakog feminističkog lobija u RH mi zvuči ko loš vic;

- laki ste za naći opravdanje za vlastito nedjelovanje - it is easy to talk but are you ready to walk the talk?

 

Žao mi je Felixx, kod mene Vam se sve svodi na akciju.

 

Ako je Vaša osnovna teza - nema smisla jer/treba neko drugi/ispuni prazninu... - meni onda teoretiziranje nema smisla, ili teoretiziranje samo po sebi postaje svrha. A onda ustvari nemamo problem nego volimo docirati.

uređeno: od burn
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ako i postoje svjetske zavjere, nadam se iskreno da će biti vrlo brzo razotkrivene od strane puno moćnijih ljudi od nas na ovoj stranici.

:lol:

Gringo, ti koji potežu konce su skupine najmoćnijih ljudi na ovom planetu. Interesne skupine koje to rade zbog nekih svojih interesa.

 

 

Ne razumijem koja je svrha razglabati o svjetskim zavjerama, a ne poslati npr. primjedbe i prijedloge na Teze za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, čije izmjene u većoj ili manjoj mjeri ticat će se prije svih naše djece, sada i u budućnosti, a onda i nas samih!?

 

Naravno, nisi se niti potrudio pogledati one linkove ?

 

Kakvog ima smisla brinuti hoće li neki valić otplaviti tvoj dvorac od pijeska na plaži kad se na horizontu diže ogroman tsunami?

Kako ne kužiš?

Dok vi tu lamentirate o viđanjima i interesima djece, feministice rade na tome da se uvedu zakoni kao u Španjolskoj! Ili hoćeš da ti dam grozne primjere iz drugih država?

 

 

Nakon toga smatram da bi svi roditelji, a posebno očevi, trebali javno reći što misle o tom Nacrtu. To je nešto što možemo jer ova udruga ima jako dobru suradnju sa medijima.

 

Nisi mi odgovorio - što je bilo sa onim prijedlogom majčinstvo vs roditeljstvo?

Meni bi bilo normalno da oko takvog prijedloga uopće nema neke rasprave - jednostavno ga se trebalo prihvatiti bez riječi .

Dakle?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kada predstavnica udruge B.a.b.e. kaše da su samo žene i djeca žrtve nasilja, treba ju tužiti zbog širenja laži i pozvati da dokaže svoje tvrdnje. Pokazati stručna istraživanja koja pokazuju da je nasilje obostrano i podjednako često.

 

Naglašavati da majke češće zlostavljaju djecu nego očevi, po nekim statistikama u drugim zemljama čak i 3 do 7 puta češće nego biološki očevi.

 

Prosvjedovati kada bude akcija 'Zaustavimo nasilje nad ženama i djecom' jer etiketira muškarce i očeve kao isključive nasilnike, a žene kao isključive žrtve.

Otkako smo ja, beba i moji roditelji postali žrtve djetetove majke i otkako sam glede toga primijetio da se u medijima, javnosti, brošurama, na web stranicama Polcije itd. govori gotovo isključivo o tome kako je muškarac siledžija, dok je žena (majka) gotovo uvijek žrtva, i meni je počelo smetati ovakvo pristrano prikazivanje stanja stvari. Također sam se zapitao o statistikama koje govore o drastičnoj prevazi povjeravanje djece majkama. Po tome ispada da su muškarci već po genetici, po samom rođenju "nesposobni" za skrb o djeci ili su pak već samom činjenicom što su muškarci - nasilnici, a kao takvi nepodobni.

 

Ljudi moji, to je nemoguće jer postoji jednažba koja se odnosi na sadržajnost ljudskog bića, na samu čovjekovu srž i njegovu prirodu, a ona glasi uvijek:

 

muško = žensko

 

Drugim riječima, ono što vrijedi za jedne, vrijedi i za druge. Svi smo mi ljudi, svi smo mi odrasli u istom društvu, pohađali iste škole, imali iste profesore, gledali istu TV, čitali iste novine, bili pod istim utjecajima. Dakle, ako netko stavlja 90% ovakvih tema na jednu stranu, to znači da nešto jako nije u redu i da je ravnoteža snažno narušena.

 

Rješenje je u tome da se društvena/sudska percepcija psihoemotivnog nasilja izjednači s percepcijom fizičkog nasilja. Jer ispada da vas netko može npr. 40 godina psihički maltretirati, a da dotični/a nikada (osim u slučaju da se nađu dokazi!) neće biti okarakteriziran/a kao obiteljski nasilnik/-ca?!

 

Dakle, druga definicija bi trebala biti:

 

fizičko nasilje = psihičko/emocionalno nasilje

 

Granični poremećaj osobnosti (BPD) je onda samo točka na "i". (Usput, ne vidim zašto bi se taj granični poremećaj osobnosti odnosio samo na žene? Imam prijateljicu čiji je bivši suprug upravo takav kakvog ga opisuje taj poremećaj...ali ga vanjski svijet takvog ne doživljava...eh, kad bi samo znali što taj čovjek sve čini i kako se ponaša u četiri zida...)

 

Dakle, kad se ta percepcija dovede u ravnotežu, neće više biti potrebe (barem glede teme, obitelj, nasilje u obitelji i sl.) voditi rasprave muško ovo, žensko ono...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U mislima mi je već dugo onaj gospodin Goran što je morao voziti godinama kilometre ne bi li vikendom bio sa sinom, a dotična "majka" ga je još k tomu maltretirala i opstruirala. Muka mi je od toga što su on i dijete proživljavali i muka mi je od nje, "dobre majke".

 

Zašto ta "majka" nije bila kažnjena za takvo ponašanje i što bi se trebalo promijeniti u zakonima da se takve osobe kazne? Kako to definirati, u koju temu, stavku zakona uvrstiti, kako oblikovati riječima? Jer ona je jednoznačno nasilnica, a to što je to prepoznao njihov sin, to je samo sretna okolnost, a da se sin nije odlučio živjeti s ocem, ona bi prošla nekažnjeno i nikada se B.a.b.E, niti web policijska stranica, niti mnogobrojne brošure o obiteljskom nasilju ne bi na nju osvrnuli kao na obiteljsku nasilnicu...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

Ne slažem se s Vama, možda ne vidim to što Vi vidite, a možda Vi ne vidite što ja vidim. A možda su i u šumi.

 

It's easier to fool people than to convince them that they have been fooled

 

-- Mark Twain

 

 

 

- ne vjerujem u globalnu feminističku urotu koja ima za cilj satrti muškarce;

Feministice su u svemu tome samo pijuni, lutke na koncu - zajedno sa raznim ljevičarskim ideologijama Frankfurtske škole, raznim zelenima, udrugama za ljudska prava i LGTB zajednicim. Svi oni zapravo nisu svjesni da uglavnom rade sami protiv sebe i svojih pravih interesa.

 

 

- u većem broju zemalja svijeta žene su užasno diskriminirane u obiteljskom pravu (ostavite malo Španjolsku po strani i uhvatite se pozicije žena u Afganistanu, Iraku, Iranu, SA, Pakistanu, afričkim zemljama....);

I zato što su žene u tim zemljama strašno diskriminirane i obespravljene, treba muškarce u npr. Španjolskoj masovno trpati u zatvore?

 

Zašto se te feministice ne bore za prava tih žena?

 

- postajanje jakog feminističkog lobija u RH mi zvuči ko loš vic;

Djeca se dodjeljuju gotovo isključivo majkama, zakonodavstvo diskriminira muškarce, u sudstvu su dvije trećine žene a na većini obiteljskih sudova i 100 %. Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i za djecu , sada je i ombudsman - woman, ured vlade za ravnopravnost - gotovo same žene.

Programi poticanja poduzetnica, programi poticanja znanstvenica, programi da bude još više studentica iako su danas 60 % apsolvenata - žene. Za muškarce - nikad ništa.

U zdravstvu - akcije za veću brigu o zdravlju žena, iako žive i do 7 godina dulje.

Kada neka ženska udruga želi dati izjavu za medije, ima i neograničen pristup i susretljivu voditeljicu emisije. Proogrami šikaniranja muškaraca u obiteljskom nasilju, propisano odvođenje muškarca iz doma po prijavi nasilja, itd, itd...

 

Sve je to zbog jakog muškog lobija, pretpostavljam?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da, Felixx, žao mi je, ponavljam-niste me uvjerili. Ja i dalje mislim da živimo u "muškom" svijetu a sve ostalo mi zvuči nevjerovatno kao i ekstremno- muslimansko isticanje da je pokrivanje žena i njihova podčinjenost ustvari u njihovom interesu i oni njih štite. I'm just not buying that.

 

No, s obzirom da je ovo pdf naziva kakvog je-amo prekiniti s teorijama zavjere i ženskoj dominaciji, ili kakogod.

 

Moja diskusija u tom smjeru s Vama je išla je iz samo jednog razloga - da vidim i da Vas potaknem da nešto radite na tome što pričate.

 

S obzirom da niti jedan od mehanizama o kojima pričate niste pokrenuli, jer smatrate da nema smisla - onda problema nemamo i nema smisla drviti po njemu.

 

Vratimo se u kolosjek.

 

Strawinsky, shvaćam Vašu ogorčenost no ajmo u ovom pdf ne dirati pojedine slučajeve nasilništva (da se ne bi našla sad neka žena/majka koja će spominjati onog policajca koji je pred djecom ubio bivšu ženu i partnera joj), zbog naziva kojeg nosi.

 

Otvorite temu gdje i o tome diskutirali.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Obiteljsko nasilje, onakvo kakvo je definirano u preambuli Zakona o zaštiti od obiteljskog nasilja je doslovno prepisana proširena klinička slika BPD-a, izuzev ekonomskog nasilja koje je feministički umetak.

 

Sve je to objašnjeno u "Prestanite hodati po ljuskama jajeta" Jesenski & Turk

 

Ekstremne manifestacije nasilja, tipa onih s propagandnih plakata, ili čak feminicid su često samo posljedica nedovoljno rano prepoznatog obitelskog nasilja. ( i od strane društva i od strane osobe bliske poremećenoj osobi - nona )

 

Obiteljsko nasilje počinje splittingom osobe s BPD, odlazak iz veze često je znak da poremećena osoba istinski ili umišljeno misli da bliska osoba prepoznaje njenu "nevrijednost" ( a ne želja za kvalitetnijom vezom ). Ulazak u novu vezu često je samo dio "nestabilnih interpersonalnih odnosa". U takvim situacijama, ako se poklope kulturološke i sociološke okolnosti, ekstremni postupci bliskih osoba nisu neobjašnjivi ( ili su bar objašnjivi drugačije nego to objašnjavaju od Kihalića i Kupreškića do prekjučer)

Možda je svaki slučaj poseban, a možda su svi slični.

 

Osobno vjerujem da se i takvi slučajevi mogu prevenirati ranim otkrivanjem BPD - ciljano traganje kod prve svađe, kod preljuba, kod zahtjeva za razvod...inicialno liječenje, redovite psihijatrijske kontrole, pod prijetnjom oduzimanja prava iz....pa i iz Obiteljskog zakona.

 

Uz sve ostalo o čemu govorimo...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne vidim zašto dosada niste otvorili kad je očito samo i isključivo usko područje Vašeg interesa.

 

Naravno, i u toj temi ću osobno paziti da ne lupetate gluposti kao u gornjem postu (koji je sad ostavljen kao primjer) gdje feminicid (očito i ovaj izveden pred djecom) opravdavate eventualnim ranijim postojanjem obiteljskog nasilja.

 

Neće prolaziti opravdavanje/relativiziranje ikakvih kaznenih djela, a kamoli teških kaznenih djela.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

burn...pazite, vi sad insuinirate, zamjenjute teze i vrijeđate bez osnove...ništa od toga što ste naveli nije istina:

1. niti je to usko, niti je isključivo područje moga interesa

2. ja ne lupetam gluposti

3. ne opravdavam feminicid niti teška kaznena djela, nudim moguće objašnjenje u cilju sprećavanja budučih..

4. uvijek možete zloupotrijebiti vaš položaj, npr. tezom da se radi o medicinskom, a ne pravnom problemu, ali zbog toga nismo tu...

 

Pozivam se na intelektualnu toleranciju i otvorenost, ukoliko niste sposobni zbog vaših predrasuda sagledati problem poremećaja osobnosti u obiteljskoj problematici, bar ne glumite žandara

 

Uostalom, jeste li pročitali: "Prestanite hodati po ljuskama jajeta " ?

 

Hm...lijep pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pozivam Vas da napokon otvorite temu BPD u kojem ćete od sad pa nadalje i ubuduće pisati sva Vaša i druga promišljanja o navedenoj temi.
Bigfoot, sposobni ste, komunikativni, otvorite temu jednostavnim i preglednim uvodom, što je to, kako djeluje, kakve situacije uzrokuje, što i gdje nedostaje u zakonima i pristupu, kako se to tretira u inozemstvu, kako zamišljate rješenje itd. I naravno, stručna literatura...
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama