alimentacija djedu ili baki

[muca]

Zanima me kako se po pravomoćnoj presudi alimentacija može ovršiti djedu ili baki djeteta koji su u radnom odnosu? Da li je potrebna nova tužba, novi ovršni prijedlog, neki podnesak ili što?

[ritter]

A mene zanima kako vas nije sram tražiti od tih ljudi novac za dijete koje vam zasigurno nisu oni napravili. Nisu vas tjerali da ga radite s njihovim djetetom ili blago rećeno nisu vam oni širili noge kad ste radili to dijete. Ako ne znate sami skrbit za svoje dijete s onim koji vam ga je napravio, onda možete odmah kompletnu skrb prepustiti tim bakama i djedovima, ako već moraju plaćati vašoj djeci ! Ili drugi put kad radite dijete budite pametniji i pazite s kime ga radite...

Sorry za napad i nastup, ali stvarno me to strahovito nervira kad vidim da ljudi traže prava preko baka i djedova. Niti su vas oni spajali niti su vas oni razdvajali. Pustite ljude da žive svoju starost, a ne vašu mladost, ma kakva ona bila.

[muca]

Vrlo je neumjesno i prepotentno suditi ljudima uopće, a kamoli kad ne poznaješ njihovu situaciju. Kad bih ispričala svoju priču, zavukao bi se u mišju rupu od stida i srama.

Tražila sam pravnu pomoć, odgovor na pravno pitanje (članak 216. OZ), a ne tvoje prepotentno i neinteligentno trabunjanje.

[velikoslovka]

Morate podići novu tužbu na sudu u vezi plaćanja uzdržavanja na taj način.

 

S obzirom da ne znamo da li je otac maloljetan pa ne radi i ne može plaćati, ali u ovakom slučaju, ako jeste, onda njegovi roditelji i te kako trebaju pomagati u uzdržavanju njihova unučeta, jer su odgovorni za postupke svog djeteta.

 

Isto tako ako otac nije maloljetan, a ne radi njegovi roditelji, po zakonu, trebaju preuzeti dio odgovornosti za dijete svog djeteta.

 

Posavjetujte se s odvjetnikom da vidite kojim to sve redom ide. Postupak na sudu je isti kao i kod odredjivanja uzdržavanja od oca, treba prosijek plaće i sve ostalo, imovinsko stanje vbaše i njihovo, potvrda iz porezne od nesamostalnog rada itd... No to će vam već sve reći odvjetnik.

 

Za gospodina koji je više nego kritičan :

 

Imali ste teško iskustvo razvoda i razumijemo da ste puni gorčine, ali nemojte prosipavati žuć okolo i iskaljivati se na drugima koji vam nisu ništa skrivili i o kojima ništa ne znate. Imate svoje dijete i nikad ne možete znati što ga čeka u budućnosti.

 

Ako se gore radi o maloljetnici,no nije ni to bitno, njeni su roditelji to prihvatili, zašto ne bi očevi roditelji pripomogli oko podizanja njihovog unučeta, ako sin neće ili ne može. Pa to je njihova krv, no ni to noje bitno, čini mi se da su roditelji ti kojima se majka njihovog unučeta ne svidja, pa sad ne žele pomoći ni tom djetetu.

 

A nismo svi stvoreni da bismo svima bili simpatični, no ono što ne možeš birati jeste roditelje i rodbinu, na žalost!

[ritter]

Da, svi mi tu imamo neke priče i određene situacije. Samo što vi žene uvijek mislite da je vama naj gore, da smo svi mi muškarci gadovi i da se takve stvari događaju samo vama. Da ja tebi ispričam detalje svoje priče možda bi se i ti zavukla u mišju rupu.

Po zakonu možeš tražiti baku ili djeda za plaćanje alimentacije...odeš i tužiš njih da se brinu za to dijete kad nemožeš sama s mamlazom koji ti ga je napravio.

Ja bi radije da mogu tužio državu, jer nema efikasnog zakona protiv ne platiša alimentacije.

U mislim poljskoj npr. ti uzmu vozačku ako ne plaćaš alimentaciju, jer kažu Ako nemaš za alimentaciju, nemaš ni za benzin..

[muca]

1. Hvala Velikoslovki.

2. Ritteru: Ja po tebi nisam pljuvala, pa nemam zašto u mišju rupu. Što se tiče muškaraca i toga kako žene smatraju da su svi gadovi, pa pogledaj samo svoj način komuniciranja, stav prema drugome, prepotenciju kojom donosiš zaključke bez osnove, generalizacije koje imputiraš ženama, ego trip koji ti ne dopušta da priznaš svoju manjkavost i krivi postupak pa se ispričaš, već sebe stavljaš u položaj žrtve uvrede, a ti si taj koji vrijeđa.... Treba još nešto reći??? Hvala Bogu da nisu svi muškarci takvi. Nažalost, ti si u većini.

[ritter]

Ja ne pljujem po nikome, samo izražavam svoje mišljenje u svezi naplate alimentacije preko baka i djedova. Ništa osobno niti upućeno tebi kao pojedincu.

Ja se borim da dobijem svoje dijete, da živi samnom i da ja u svakom pogledu skrbim o tom djetetu i cijelo vrijeme napominjem da mi ničija financijska pomoć ne treba. Iako je ja dajem u svakom pogledu. Ja ne želim da mi bivša plaća alimentaciju,u slućaju kada bi dijete bilo kod mene, ne želim novac od njenih roditelja, ne želim novac od svojih roditelja. Želim samo biti sa svojim djetetom, priuštiti mu zdrav život u zdravom okruženju. Želim da živi bez pritiska, da viđa oba roditelja, bake i djedove, da mu nitko ne puni glavu pričama protiv onog drugog, da bez obzira što ja i bivša nismo u dobrim odnosima to dijete to ne osjeća, jer ono to ne mora osjećati.

Eto, ako sam u krivu ili ako nešto od svega toga nije normalno, slobodno me kritizirajte i dalje, jer to vam je očito "posao".

[velikoslovka]

G ritter moram vam proturiječiti u jednoj stvari,a to je da vi niti nitko drugi nema pravo oreći se nečega što je djetetovo ( jer to nije vaše) i što mu po zakonu pripada.

 

Jedno je kada roditelj ima određeno uzdržavanje za dijete, a to svojevoljno uskraćuje.

 

Drugo je kad roditelj koji s djetetom živi zna da drugi svojevoljno uskraćuje uzdržavanje, a ne želi putem suda nastojati djetetu ostvariti njegova prava ( zakonski određena).

 

Treće ja kad se roditelj s kojim dijete živi "odrekne" uzdržavanja ( što na sudu nije moguće osim nekog dogovora s kojim se slaže i drugi roditelj) i svojevoljno uskrati djetetu uzdržavanje koje mu zakonom pripada.

 

Ono što se može dogoditi da dijete, kad postane punoljetno, tuži tog drugog roditelja zbog neplaćanja uzdržavanja ( znam nekoliko takvih slučajeva) i stavi ga u nezavidan financijski položaj ( što nije rijetkost), tako da se roditelj pod stare dane nadje, nerijetko i na ulici, jer ostane bez svega. Dug za neplaćanje uzdržavanja ne zastarjeva,a kamate su 15 ili 16% godišnje.

 

Vidite ja sam se isto rastala, i sve ostavila bivšem suprugu, stan i auto, ali sam mu stavila privremenu mjeru da ne može prodati stan dok naš sin o tome ne odluči jer sam polovicu svog dijela iz bračne stečevine prepisala na sina. Uzdržavanje mu ne plaća, jer ne želi, iako mu je određeno uzdržavanje od 2000 kn/mj putem suda. Isto sam izjavila da uzdržavanje za dijete nije neophodno plaćati, ali sudac ( muškarac) me je upozorio da nemam pravo to odbiti jer je to djejetovo ( kasnije sam shvatila da ima pravo jer taj novac i jeste djetetov a ne moj)., pa je sud prema njegovom prosijeku plaće odredio uzdržavanje u tom iznosu koji otac mog sina naravno ne plaća.

 

Sad živi s drugom ženom u stanu koji sam ja kupila i namjestila ( jer on nije radio u to vrijeme), vozi se u autu koji sam kupila isto ja, a moj sin ne može ići kod tate jer sadašnja žena ne dozvoljava da ju uznemirava hiperaktivno dijete žene iz prvog braka ( čak ga niti ne doživljava kao dijete njenog supruga). Ali, ima Boga, pa će s vremenom sve doći na svoje. Jednom.

 

Tako će sin, kad postane punoljetan, moći tužiti oca za to neplaćanje uzdržavanja, a ocu kako bude, jer sad doslovno njegov otac " ima kredit od 2000 kn/mj kod svog maloljetnog sina": Pa nek uživa s tim novcem.

 

 

Moram vam još na nešto skrenuti pažnju ( na postavljeno pitanje)

 

Ako se radi o dvoje maloljetnika, onda su djed i baka i te kako odgovorni i za svog sina/kćer i za to djetešce koje nije tražilo da bude rodjeno i trebaju se pobrinuti zajedno sa svojom djecom, do onog trenutka kad budu sposobni da se brinu sami; oko podizanja svog unučeta, a ne da to pada ne leđa poreznih obveznika tj. cijelog društva !

 

 

Pozdrav!

[ritter]

POŠTOVANA!

Ja svome djetetu nemam pravo ništa uskratiti niti to želim. Kažem da ne želim ničiji novac i tako stvarno mislim. To JE djetetov novac, ali i bez tog novca ja ću se potruditi da ono ima sve što želi i treba. Ako je to njegov novac onda neka slobodno npr. moja bivša otvori neki račun ili štednju u banci i idućih petnaestak godina taj iznos od cca 200 Eura uplaćuje tamo. Imati će i kamate i finu svotu. Dijete će uz ono što mu ja priuštim imati i lijepu svotu za poćetak samostalnog života i svi sretni.

 

Stalno se spominje da ja ne mogu uskratiti djetetu njegovo pravo na novac, a što je sa pravom djeteta da viđa svoga oca kad ono to poželi (a ima mogućnosti puno više nego što je to po rješenju i u praksi), a ono to želi i napominje.

Možeš se žaliti i tužiti koliko hoćeš jer se tu isto tako ništa nemože. Ona je zakonski skrbnik, ona sve može i ona o svemu odlućuje , a nas očeve tko osim za novac išta drugo pita?

Mi nismo roditelji? Mi neznamo što je ljubav i skrb prema vlastitiom djetetu? Mi nemamo taj instinkt i osjećaj kao majke, pa nam djecu i netreba povjeravati?

Dajte mi molim vas primjer dva zdrava i stabilna roditelja, jednako sposobna brinuti se za dijete, s djetetom koje nije dojenće fizički ovisno o majci, da su se razveli, da je oboje tražilo skrb i da je otac dobio. Evo samo jedan primjer tražim i to u slućaju kad je samo jedno dijete u pitanju. Molim vas konkretno mi to potvrdite. Potvrdite mi time da nije pristranost prema majkama kao prema roditelju u pitanju, da sam ja u krivu i da se desi i takva odluka CZSS-a i suda, pa makar i jednom u 10 godina.

Hvala.

[velikoslovka]

Štovani g. ritter

 

Za zajedničko skrbništvo potrebno je da roditelji žive na slijedeći način:

 

1. ili u istoj kući u kojoj su dva stana. U jednom živi tata u drugom mama i dijete. tako se dijete nalazi u istom okruženju svojih prijatelja s kojima se druži, a koji s njime idu u vrtić ili u školu. Time je ispunjen uvjet da su oba roditelja u blizini djeteta i da zajedno skrbe o njemu i njegovim potrebama ( to je idealan slučaj).

 

 

2. ako nije moguće ostvariti život na zajedničkoj adresi onda bi roditelji trebali živjeti u istoj ulici nekoliko brojeva dalje jedan od drugog. tako bi dijete opet bilu u istom socijalnom okruženju( navedeno gore) a roditelji ne bi bili jedan drugom "na smetnju".

 

 

3. Za postizanje gornjih uvjeta potrebno je da su oba roditelja duboko odgovorna i svjesna da sve to rade za dobrobit djeteta i potrebna je jako velika suradnja ( što je utopia) i jako veliki prag tolerancija ( veći nego kod bračnih drugova) kako dijete ne bi osjećalo povrijeđenost roditelja.

 

Zbog različitog načina života medju bivšim supružnicima i mogućnosti ostvarenja nove bračne zajednice jednog od njih, vrlo često se takvi slučajevi, i kada su spočetka gotovo zadovoljeni uvjet,i završe preseljenjem jednog od bivših supružnika ( jer nema tolerancije) i dijete onda po drugi put prolazi iste traume koje je već jednom doživjelo tjekom razvoda.

 

Vrlo često otac teško prihvati da se majka preuda ( ili otac oženi) i da njegovo dijete prihvati očuha gotovo isto kao i oca i tu onda počnu problemi, jer otac ( ili majka) vrši pritisak na novu bračnu zajednicu svog bivšeg supružnika. Zbog toga se jedan od njih ( najčešće onaj u novom braku) odluči udaljiti kako bi mogao živjeti u skladu sa svojim novim obavezama.

 

Nerijetko se očevi bune kako neki drugi čovjek poljubi njegovu djevojčicu ili ju podraga po glavi. To se danas uvriježilo da se odmah radi o pedofiliji, a često to uopće nije tako. Na žalost , zbog toga i puno još sličnih stvari, praksa i sud to baš ne dosudjuju upravo zbog svega gore navedenog.

 

Povrijedjeni ego jednog od roditelja ne dozvoljava da netko drugi bude kraj njegovog djeteta iako to može biti bolji čovjek kao osoba i od samog oca ( ili majke), a tu je dijete u još gorijem položaju.

 

Znam dva rastavljena "para" koji su uspjeli to ostvariti, ali su zbog bilzine i zbog velike tolerancije ponovno se vjenčali ( dakle rastali se pa ponovo vjenčali) što znači da izmedju tih ljudi nije nestalo ljubavi što kod 98% rastavljenih parova nije slučaj ( barem ne kod nas).

 

Ima slučajeva gdje sam i sama davala mišljenje da je dijete bolje dodijeliti ocu na skrbništvo, a majka je plaćala uzdržavanje . I to je sasvim lijepo funkcioniralo. Ali takvi ljudi, kod kojih sve to štima, neće vam pisati po forumu jer nemju problem koji treba riješiti, jer su bili spremni na kompromise iako im nije bili baš sve kako su zamislili, a velika većina na ovom forumu nije spremna na kompromise već traže kako da pravno dobiju baš i isključivo ono što žele ( u dobrom dijelu slučajeva samo zbog osvete) jer su oni jedini i u pravu.

 

Isto tako misli i drugi supružnik, da je jedino on u pravu i da je žrtva. Ako nisu spremni na kompromise onda su oboje jednaki. Nije u redu da samo jedan od njih popušta. Moraju oboje. Zbog toga se CZSR nalazi u takvom položaju, jer ako podrži jednu stranu, time prisili drugu da se odrekne dijela svojih prava, pa je onda ta strana povrijedjena, a nijedna strana nije spremna popustiti ( malo jedna malo druga) pa se nadje nekakva sredina u kojoj se može "plivati" a da svi budu na nivou civiliziranih odnosa.

 

No kako toga nema, onda se mora ići u nadzor, pisat zapisnike što je dijete jelo taj tjedan, da li je napisalo zadaću, jel bilo na uluci ili nije. Nadzor remeti svakodnevni život bivšeg supružnika i on postaje sputan, što izaziva revolt i tako se krug inata i osvete zatvori i pretvori se u tužakanje kao u prvom razredu osnovne škole, čime niti jedno od bivših supružnika ne bude shvaćeno ozbiljno, na kraju.

Jedanput netko mora popustiti da se to prekine, a onda postupno graditi suradnju temeljenu na kompromisima.

 

Pozdrav!

[velikoslovka]

Poznajem jednog oca koji je od troje djece ( dvoje ženske i jedno muško) na skrbništvo dobio dvoje ( sina 9 god i kćer 15 god) i sad traži skrbništvo za treće dijete ( kćer 13 god) i koliko vidim dobit će ga .

 

Prema tome nije nemoguće.

 

Problem je u toime što očevi na sudu svojevoljno daju pristanak da dijete / djeca ostanu živjeti s majkom, a onda ulažu žalbe, tvrde da su te žene psihički poremećene i sl.

 

Pozdrav!

[majavuglacek5]

Poštovana,

 

naveli ste da ste i sami davali mišljenje da djecu treba dati ocu, ali i sami kažete da nitko od tih roditelja nije pravio probleme. Zaključujem da u slučaju da je bilo šta sporno djecu u pravilu dodjeljujete majkama??!!

 

Centar bi trebao biti neutralan i roditelje uputiti u njihova prava i obaveze te isto tako sankcionirati onog roditelja koji se ne pridržava prava ili obaveza. Mišljenja sam da u pravilu očevi imaju samo obaveze a ne i prava u slučaju da majke ne dopuštaju ocu da viđa djecu više od određenog minimuma.

npr. što može napraviti oac koji dođe po djete u petak poslijepodne ako mu majka ne dopusti viđanje djeteta? Čekati ponedjeljak i vaše radno vrijeme?! U ponedjeljak majka prijavi oca u czss da nije ni došao po djete?!!

Zakon je u teoriji riješio sve situacije ali su one u praksi neizvedive i tu bi trebali nastupiti djelatnici czss kao nepristrani, što je, budimo iskreni jako jako rijetko!

 

[majavuglacek5]

velikoslovka je napisao:

Poznajem jednog oca koji je od troje djece ( dvoje ženske i jedno muško) na skrbništvo dobio dvoje ( sina 9 god i kćer 15 god) i sad traži skrbništvo za treće dijete ( kćer 13 god) i koliko vidim dobit će ga .

 

Prema tome nije nemoguće.

 

Problem je u toime što očevi na sudu svojevoljno daju pristanak da dijete / djeca ostanu živjeti s majkom, a onda ulažu žalbe, tvrde da su te žene psihički poremećene i sl.

 

Pozdrav!

 

Da nije žalosno bilo bi smiješno da poznajete samo jednog oca koji je dobio djecu na skrb. Pretpostavljam da je gospođa inzistirala na tome da djeca idu suprugu!

Za kakve se mi to luđake udajemo kad nitko od njih nije podoban da odgaja djete, a podobni su za sve moguće odgovorne poslove od kojih naplačujemo alimentaciju!??

[ritter]

Potežete teme koje nisam tražio da potežete, ali nema veze.

Naime, ja nisam onaj roditelj koji ne prihvaća da mu dijete živi u nekoj novoj zajednici, da ima oćuha ili sl.

Uvijek sam za kompromis i samnom se sve na lijep naćin može dogovoriti. Izađeš li ti meni u susret i ja ću tebi ili ako ja tebi izlazim u susret, pa pokaži dobru volju pa iziđi i ti meni ponekad.

Recimo npr. : Ako sam živio s nekim 7 godina, 4 u braku i sve to u zagrebu, pa mi taj netko kad je došlo do krize i raspada braka uzme dijete, ode k svojima 380 km od zg, tamo podnese tužbu za razvod (jer smo se tamo u dalmaciji odakle je ona i vjenčali), odvoji dijete od mene, od prijatelja s kojim je skoro 4 godine išlo u vrtić, od sredine u kojoj je raslo? Recimo npr...to sve...

I nikome ništa, ja se ne slažem da po privremenom dijete bude tamo s majkom, jer je oteto iz svoje sredine, i nikome ništa, ja se ne slažem da dijete provodi dane i noći samo s djedom i bakom, i nikome ništa. Ja smatram da djetetu trebaju i roditelji a nesamo bake i djedovi.... i nikome ništa. To je moje mišljenje i bez obzira na vašu struku nemate mi ga pravo oduzimati ili bilo što drugo jer je to moje pravo, pravo roditelja ako ćemo ravnopravno.

Ja moram odlaziti po dijete u dalmaciju da bi ga vidio, ja moram sam organizirati svoje vrijeme i mjesto gdje ću provesti s djetetom, jer to niti vas niti sud ..niti ikoga, kao ni majku djeteta NE ZANIMA.

O troškovima svega neću niti pričati jer mi je to najmanja briga iako se svima vrti sve oko novca.

Naravno da sam izfrustriran kad mi navodite da je jedan otac od troje dobio dvoje pa će sad i treće dijete.

Ja sam postavio jasno pitanje, kako je danas dosta mladih ljudi koji se razvode , a imaju samo po recimo jedno dijete, DALI JE ikad jednom od tih očeva dodijeljeno dijete?

Jednom kao meni koji na početku kad je razvod počeo nije pričao o psihički nestabilnoj majci ili sličnim glupostima. Jednom ocu koji je rekao: Ja želim skrb nad djetetom, jer smatram da imam JEDNAKO PRAVO na to kao i moja supruga. Želim da dijete nastavi svoj život tamo gdje ga je i poćelo, gdje se uklopilo od rođenja i gdje je steklo svoje prve prijatelje.

Ali ipak i po privremenom rješenju i po pravomoćnom dijete je dodjeljeno majci, po pravomoćnom je sve samo prepisano i kazano da je moja žalba neosnovana da nepostoje bitni faktori koji bi utjecali na izmjenu presude, te da se dijete s vremenom adaptiralo na novu okolinu pa sad tamo može i ostat... i eto opet smo na poćetku. Idemo na vrhovni, na koji ćemo kaže moj odvjetnik doći na red bez pretjerivanja za jedno tri godine, te proći još jednom što smo već prošli.

Moj ego gospođo nije povrijeđen, mene nije briga za bivšu suprugu niti dali ona koga ima, ja gledam da sebi i svom djetetu pružim dobro i kvalitetno, a ostali neka se snalaze kako znaju. Ne vodim brigu o tuđim životima niti volim kad drugi brinu brigu o mome.

Naravno da tražim ono što ja želim, pa neću valjda tražit ono što ona želi? I nemoram biti u pravu, ali ako je pravilno samo ono što ona traži onda smo opet na početku, zar ne?

Popustio sam u svemu, sjeo s njom razgovarati, pokušao je na samom početku nagovoriti da dođe nazad u zg, da ću joj kupit stan ( jer živjeli smo u mome koji sam stekao nasljedstvom), samo da dijete bude tu gdje je uvijek bilo i da ima i oca i majku, ali ne? Šta kažete na to? Ili i na to imate neko objašnjenje.

Neznam na što ste sve navikli i na kakve ljude, ali ja sam izfrustriran s razlogom , jer u niti jednoj točki od nikoga nikad nisam dobio nikakvu potporu, nikakav poticaj.

 

[Lidija666]

"Nerijetko se očevi bune kako neki drugi čovjek poljubi njegovu djevojčicu ili ju podraga po glavi. To se danas uvriježilo da se odmah radi o pedofiliji, a često to uopće nije tako. Na žalost , zbog toga i puno još sličnih stvari, praksa i sud to baš ne dosudjuju upravo zbog svega gore navedenog."

 

A ČESTO TO UOPĆE NIJE TAKO?

Gđo. Velikoslovka moram primjetiti da pričate nesuvislo i neznam dali se čujete?

Ne da mi se komentirati cijelo vaše pismo ali ovo mi je posebno upalo u oči!

Svašta ste napričala ali ono što je čovjek precizirao niste obradila.

Baš me zanima vaš odgovor na njegov posljednji odgovor. Nemogu vam stati na stranu niti kao majka niti kao žena. Pomalo me razočaravaju vaši odgovori, osobito ovaj danas. Nadala sam se realnijem i poštenijem od vas kojoj je to posao i struka.

[piroman1972]

U POTPUNOSTI SE SLAŽEM S VAMA.

JA SAM MORAO PRISTATI NA SPORAZUMNI RAZVOD.ŽIVOT MI SE SROZAO NA 0 JER SAM OSTAO IZGUBLJEN.OSTAO SAM ODJEDNOM BEZ ONOG KAJ SAM NAJVIŠE VOLIO-OBITELJ.ODVOJEN SAM OD DJETETA.MAKAR JE U ZG GDJE ......JA SMATRAM DA DJETE TREBA ŽIVJETI S OBA RODITELJA ,A NE ODVOJENO ILI S DRUGIM MUŠKARCEM......

JA NEBI DJETE DAO RODITELJU KOJI ŽELI RASTAVU BRAKA.....JER TAKAV JE RODITELJ PROTIV OBITELJI PA MU DJETE NI NE TREBA.....I AKO SE HOĆE RASTATI NEKA POJKAŽE KAKO SE MOŽE BRINUTI O TOM DJETETU.....JA NISAM HTIO RAZVAOD...A SADA IMAM KREDIT IZ BRAKA,ALIMENTACIJU,BEZ DJETETA SAM, NEMAM NOVACA....A NIKO ME NE PITA KAKO ŽIVIM....A GOSPOĐA LJETUJE U DUBROVNIKU.....

[velikoslovka]

Da, točno davala sam mišljenja da dijete treba dodijeliti ocu na skrbništvo, ali u tim slučajevima nije da nije bilo prioblema. Tu su i te kakvi problemi, ali upornost se isplati. Sud dosudjuje rješenje na temelju činjenica koje ima ( ako je nepristran), a i to je u nekim slučajevima utopia. Taj dio vam ne mogu riješiti djelatnici CZSR. Ako se zatvori "začarani krug" ona je meni ovo i on je meni ono, onda se tu jako teško može nešto napraviti dok netko ne popusti. Ne mogu shvatiti da je toliko teško objasniti roditeljima, koji svoje dijete iznad svega vole, da upravo radi tog djeteta moraju naći kompromis. No često se razgovori svode na optužbe i nemogućnost daljnjeg razgovora.

 

Jednostavno se dogodi da se bivši supružnici "prepucavaju" preko CZSR i preko svog vlastitog djeteta ( za koje tvrde da ga iznad svega vole) a ni jedno ne želi popustiti, a dijete se onda izgubi u svemu tome, jer ne razmišlja racionalno već osjećajima. Nakon toga se pojavljuju problemi kod djeteta, nerijetko i psihosomatski.

 

Ne želim da me krivo shvatite, ali objektivno je od dva zla bolje izabrati ono koje je manje, pa se dijete ostavi tamo gdje su uvjeti za njegov život zadovoljeni, nego da se "nateže" izmedju rastavljenih roditelja koji se ne žele dogovoriti, inate jadan drugom i prkose, dok ne postignu kompromis. A vjerujte kad su ljudski osjećaji u pitanju, svašta imate, ponekad pomislim da niti jedan od roditelja ne zasluzuje svoje dijete, no kad im otvoriš oči, onda se do kompromisa i dodje. To je proces koji traje kod nekih duže, a kod nekih kraće ( zavisi koliko je glava tvrda i usijana).

 

Problemi se ne javljaju kod onih ljudi koje sam navela u početku prethodnog topića. Kod ljudi koji su spremni na svaku vrstu kompromisa, na život u blizini, a da vam način života bivšeg supružnika ne smeta.

 

Za nešto takvo treba jako puno vremena.

 

Moj osobni stav, se često ne slaže sa zakonom, ali ono što moram raditi vezano je uz zakon, a zakoni su tajvi kakvi jesu i državni aparat je takav da se u ovoj državi može raditi što se hoće i proći nekažnjeno. Ne podržavam nesavjestan rad djelatnika bilo koje državne službe,pa ni CZSR no oni ne mogu bivše supružnike prisiliti na suradnju kad oni to ne žele,ili jednostavno neće da suradjuju.

Za suradnju moraju oboje to htjeti, a uglavnom nije tako. Za sprovodjenje bilo kakve represije potrebno je imati argumente i protuargumente , a to utvrdjivanje traje i traje, a sve to još dok utvrdi sud traje još duže.

 

Obično, tu nije uvijek samo jedan supružnik kriv. Stalno upozoravam da su kompromisi pri rastavi braka potrebniji nego kod supružnika u braku, upravo zbog djece koja se ne mogu podijeliti.

 

Zbog toga su sve zakonske situacije neizvedive, jer se zakon niti ne provodi.

 

G. ritter Vi trebate naći rješanje koje će biti prihvatljivo za oboje. Isto je i vaša bivša supruga mogla vama predložiti da vi potražite posao bliže njenom mjestu stanovanja, pa ćete biti bliže djetetu.

Kako sad to riješiti ? Taj se problem ne može riješiti za jadan dan.

 

Niste naveli da li vam supruga radi ili ne radi, ali ako ne radi, kako ste mislili da ona živi u Zagrebu s djetetom u stanu koji joj vi kupite?

 

Ono što je moj osobni stav, jeste da dijete ne treba pripasti roditelju koji razori obitelj, učini preljub ili izvrši nasilje nad bilo kome u obitelji ( no činjenice koje potvrdjuju tko je razorio brak i obitelj se na žalost više ne utvrdjuju.)

.Obojima nasilnim roditeljima bih oduzela dijete dok trepneš, ali to nije tako jednostavno, a za sve trebaju dobri dokazi da se bilo što poduzme ( tako je to u našoj državi).

 

Moramo raditi onako kako dolaze direktive s viših nivoa.

 

Pozdrav!

 

 

[ritter]

Poštovana,

 

moja bivša supruga i ja nismo se razveli zbog preljuba niti nje niti mene, a o točnim razlozima nebih ovako javno. Uglavnom ja nisam ljubomoran na nikoga niti me dira njen privatni život- koji se eventualno ne tiće mog djeteta.

Gđa. je bila u radnom odnosu neposredno pred razvod, te pri odlasku k svojim roditeljima uzela bolovanje, pa godišnji odmor, a nakon toga DALA otkaz. Tako da neznam dali je potrebno još što govoriti. Vjerojatno joj je to bilo logično ili je na taj način, svjesna zaštite djelatnika CZSS-a, htjela kazniti mene nemogućnošću viđanja djeteta.

Ako smo živjeli u zagrebu i ako je tamo rođeno i živjelo naše dijete ne vidim razlog da odobravate njen odlazak, davanje otkaza ...po vama bi bilo normalno da odseli s djetetom u Zanzibar te kaže da se ja njoj prilagodim i dođem živjeti blizu njih. A činjenice koje su bitne za sve to niste objektivno razmotrili.

S njom se nije bilo moguće dogovoriti niti oko jedne stvari, u niti čemu nije popustila od svojih odluka, iako sam ja pokazivao dobru volju u mnogoćemu. Svaki razgovor s njom završavao bi njenim provokacijama.Napominjem da nikada nisam pred našim djetetom govorio protiv majke ali suprotno se dešavalo vrlo često.

Ne kažem da je ona lošiji roditelj i ne slažem se niti sa time da onome tko izvrši preljub netreba dati dijete, jer to nije mjerilo toga tko je bolji roditelj. Da je otišla s drugim od mene, da je dobila dijete na skrb i da je ostala u zagrebu, siguran sam da bih bio puno puno manje ogorčen na cijelu situaciju nego što sam sada.

Hvala na podršci.

[kaktus]

Ja sam došao do spoznaja i vejrujem da bi svaki otac u ovoj situaciji trebao biti sretan da mu bivša svom djetetu nađe odgovarajuću osobu, očuha, koji bi odgovorno odgajao vašu djecu! Teško je to kada ne možete vidjeti svoje dijete, kada vas je dijete zaboravilo i da dijete ne želi više doći u vaše naručje! Ja sam digao u potpunosti ruke od svog djeteta i više ga ne posječujem u CZSS-u. Sve što moje dijete dobije, to je samo iznos alimentacije i tu su svi sretni, (bivša, koja me više ne viđa, djelatnici CZSS - ljudi koji mogu odahnuti i popiti u miru svoju kavicu umjesto da gledaju ovo mučenje oca sa djetetom koji me više ne pozna). Ne bih želio da me moje dijete ikada potraži (vjerujem da se to neće ni dogoditi)! Moja savjest je čista, jer stvarno ne postoji nikakav pravni mehanizam da vidim svoje dijete, a bivša ga ne želi dati ocu. Treba na koncu i psihički ozdraviti od svih ovih stresova i patnji, meni je dosta!

[Lidija666]

Velika šteta je učinjena vašim odustajanjem od djeteta. Vjerojatno će mu se kad malo poraste pričati kako ga je tata ostavio i digao ruke od njega, kako nikad nebi odustao da ga je stvarno volio i slično. Vi ste odustali iako možete promijeniti mišljenje. Žao mi je što nemate snage. Čitam stalno vaše postove i vaša je priča stvarno tužna.

Imate pravo na tu reakciju na kraju svega, jer nitko od nas ne zna kako bi reagirao u istoj poziciji. Zar ne?