Mjesto primopredaje djeteta

[matekalo]

Bivša supruga ima pravo svaki drugi vikend vidjati djete. Ne želi dolaziti po dijete pred zgradu u kojoj smo živjeli jer se stidi susjeda ( pošto je uhvaćena u preljubu, a vjerovatno joj nije lako i to što je ostavila dijete meni i odselila sa ljubavnikom u 200 km udaljen grad.). E sad problem je što dijete ( curica od 5 godina) uvijek plaće i histerizira kada ide kod mame, i onda je ja moram voditi na mjesto sastanka. Samo preuzimanje je teško , jer zadnji puta je bivša supruga praktički morala otrgnuti dijete od mene.

Moram li ja voditi dijete tamo gdje supruga traži ili ona mora doći pred zgradu. Ovako samo prudužavam djetetu patnju. Drugo pitanje je što da radim kada se bivša supruga ne pridržava dogovorenih termina? Konkretno smeta mi što imamo dogovor da dovodi dijete u 18:00 h, no ona dovodi u 20 h.

 

Ne želim šiljiti zob, jer se bojim da zatraži promjenu odluke o tome s kome će dijete živjeti ( jer ipak je mama mama, pa se bojim da sud stane na njezinu stranu), ali ne želim dozvoliti da me i dalje pravi debilom.

[Gringo]

Što se tiče mjesta preuzimanja djeteta i vremena u koje se dijete vraća, to se treba odvijati na način kako piše u sudskoj odluci. Ako sudska odluka ne precizira takve detalje onda nije dobra i treba je promijeniti kako bi se izbjegli nesporazumi.

Ali, po meni je puno veći problem to što dijete "uvijek plaće i histerizira kada ide kod mame,".

Zašto vi mislite da se to dešava?

[felixx]

Ne želim šiljiti zob, jer se bojim da zatraži promjenu odluke o tome s kome će dijete živjeti ( jer ipak je mama mama, pa se bojim da sud stane na njezinu stranu), ali ne želim dozvoliti da me i dalje pravi debilom.

 

Vaši strahovi su više nego opravdani.

 

Vi ste otac i kao takav u praksi nemate gotovo nikakva prava.

Možete biti sretni da vaša bivša/majka djeteta nije zatražila skrbništvo (tj, da kćer živi s njom) jer bi to sasvim sigurno dobila.

Savjetujem vam da pažljivo pročitate ovo:

 

Diskriminacija očeva u postupku razvoda

 

Mit i istina o obiteljskom nasilju

 

 

Zapamtite:

Onog trenutka kada vaša bivša jednom ne vrati dijete s vikenda, nego ode u svoj CZSS i složi priču kako je bila zlosavljana, da želi kćer, blabla... sva je prilika da će početi nekoliko godina agonije i borbe za kćer koja će vrlo lako završiti da vi više nećete viđati kćer.

Uopće se ne šalim. (pročitajte linkano!)

 

Zasad vas vjerojatno štiti činjenica da novi partner vaše bivše supruge ne želi da vaša kćer živi s njima. Ali oni se mogu vrlo brzo razići, i tada će vaša bivša sigurno zatražiti da kćer živi s njom!

I tada ćete se kao i svi očevi šokirati kako će cijeli sustav - CZSS, sud, policija - njoj vjerovati svaku riječ, a vas tretirati kao kriminalca - nasilnika i mogućeg pedofila!

Ne biste vjerovali kako su te priče identične- očevi svjedoče kako se normalne osobe na CZSS pretvore u zombije koji kao opčinjene vjeruju svakoj optužbi i šalju vam policiju.

To se dogodilo tisućama očeva, a stotine u RH u ovom trenutku proživljavaju tu agoniju. Ako želite, mogu vam na PP dati e-mail adrese nekoliko takvih očeva da čujete svjedočanstvo iz prve ruke.

 

Jedino što vam mogu preporučiti je da zasad trpite i šutite.

Da znam - to znači da morate mirno gledati kako vaša kćer trpi , kako ju ti susreti traumatiziraju. Ali to vam je sada najbolje rješenje.

 

Dok vaša kćer odlazi majci bez nekih problema (recimo) traje status quo. Kada se ti susreti počnu komplicirati, vaša bivša će biti više nervozna i više će piliti svog sadašnjeg partnera, i njihova idila će prije 'puknuti'. A tada će ona tražiti kćer.

 

Zapamtite - vrijeme radi za vas! Izdržite bar dok vam kćer krene u školu. Kada završi prvi razred, tada je već manja vjerojatnost da će baš sve službe bezobzirno stati na stranu majke.

[Ivac]

Jedino što vam mogu preporučiti je da zasad trpite i šutite.

Da znam - to znači da morate mirno gledati kako vaša kćer trpi , kako ju ti susreti traumatiziraju. Ali to vam je sada najbolje rješenje.

 

Ovo je tako loš savjet za vaše djete!!!

Ako mala ima 5g i vrišti dok ide k mami to znači da nešto nije u redu! Dijete koje ima 5g vrlo dobro zna što želi i zna izraziti svoje emocije. To djete treba poštovanje! To znači da sjednete s njom i porazgovarate zašto ne želi k mami. Moj vam je savijet da odete na centar za socijalnu skrb i tražite razgovor s psihologom da vam da savjet i smjernice na koji naćin da pomognete svojem djetetu. Ne znam gdje živite u Zagrebu postoji centar koji pomaže rastavljenim roditeljima i djeci. Proguglajte malo. Zaštitite svoje djete i nemojte kao kukavica taktizirati i čekati da mala otrpi tu svoju fazu ili svoj problem već joj budite potpora, utjeha i stjena, otac koji će ju štititi. Prvo mislite na svoje djete, a tek onda na sebe i svoje taktike!

[mario-sb]

" matekalo "

"felixx" ti je približno dobro objasnio što bi ti se moglo desiti zato dobro razmisli što ćeš učiniti.

Ako ju ti počneš prijavljivati CZSS, oni će te saslušati, obećati pomoć, dati podršku ali sve dok ne budu kontaktirali majku.

Kada to učine, u 90% slučajeva staju na njezinu stranu i vjeruju njezinoj verziji priče ma koliko ona nevijerovatna bila.

[felixx]

Ovo je tako loš savjet za vaše djete!!!

Moj vam je savijet da odete na centar za socijalnu skrb i tražite razgovor s psihologom da vam da savjet i smjernice na koji naćin da pomognete svojem djetetu.

 

Ivac, što vi znate o ovoj problematici da djelite ovakve savjete? Sa koliko ste očeva razgovarali koji su bili privedeni na poiciju po lažnim prijavama, ili čak završili u pritvoru?

Imate u mojem prethodnom postu linkove, pa si dajte vremena i educirajte se što se događa očevima u ovakvim situacijama.

CZSS je otprilike zadnje mjesto gdje bi ovakav otac trebao tražiti pomoć.

 

Zaštitite svoje djete i nemojte kao kukavica taktizirati i čekati da mala otrpi tu svoju fazu ili svoj problem već joj budite potpora, utjeha i stjena, otac koji će ju štititi. Prvo mislite na svoje djete, a tek onda na sebe i svoje taktike!

 

Kako će pomoći svom djetetu kad završi u pritvoru? A dijete kod te majke?

 

Ne znam gdje živite u Zagrebu postoji centar koji pomaže rastavljenim roditeljima i djeci.

 

Na koji točno centar mislite?

[Ivac]

http://www.hrabritelefon.hr/roditelji/potrazite-pomoc/savjetovanje-i-podrska-djece-i-roditelja/

 

evo link gdje se mogu dobiti besplatni savjeti.

 

Ovo što vi radite felixx je zastrašivanje!

Ako je čovjeku djete povjereno na skrb, povjereno mu je iz nekog opravdanog razloga.

Ne razumijem zašto bi završio u zatvoru, ako bi pokušao pomoći i zaštititi svoje dijete?

Zatvaranje očiju pred nasiljem jednako je kao i nasilje. Ukoliko djete negativno reagira na odlazak majci to radi iz nekog razloga, što znači da bi on kao otac trebao predložiti da majka i on zajedno potraže pomoć i način kako da se njihovi problemi ne lome na leđima njihove kćeri, a ne, kao što vi savjetujete, da zatvori oči i uši i da se pravi da će mala to brzo sama shendlati i da je još jaaako mala pa ju kao neće mučiti u životu.

Dijete ti treba biti prvo na mjestu!

 

Baš zbog ovakvog zastrašivanja da se na centrima za soc skrb ništa ne radi, ja sam imala veliki strah od toga da surađujem s njima i da tražim pomoć.

Da istina je da ima raznih sudbina i činjenica da su ljudi iz centra loše odradili svoj posao. Međutim, ukoliko dođe na centar s prijedlogom da mu pomognu i da pozovu bivšu ženu na razgovor, bez da ju optužuje ili s namjerom da se svađa s njom, već da nađu riješenje da pomognu svojem djetetu, ne vidim razlog zašto bi završio u zatvoru.

 

Nemam iskustva sa očevima koji imaju loša iskustva sa centrom. Moj je bivši luđak totalni i ne pita za svoje djete, a alimentaciju plaća samo zato da ne bi završio u zatvoru. Svejedno mislim da postoje dobri očevi i mnoge sam upoznala i vjerujem da ovaj čovjek koji brine o svojoj kćeri treba biti uz nju, a ne se uplaštiti ovakvih priča.

Znam i oca kojem je djete dodjeljeno na skrb i nije imao ovakve probleme, jer je evidentno bilo da majka ima probleme koje ima i da djete ne može biti s njom, a također se nije dao zastrašiti ovakvim pričama.

 

To što je njegova bivša žena ostavila svoje djete i započela drugi život ne znači da je luda kao sve ove o kojima vi pričate i da bi tako daleko išla lagati i izmišljati o obiteljskom nasilju. Također vjerujem da iskusni psiholog vrlo lako može prepoznati tko je kakav. Naravno da postoje propusti, ali uopće ne vidim razlog zašto zastrašujete čovjeka.

 

Uostalom što vi mislite kako je njegovom djetetu?

Ne mislite da bi joj trebalo pomoći?

Ne mislite da bi ju trebalo zaštititi?

Zar stvarno mislite da zatvaranjem očiju on pomaže svojem djetetu?

 

Postoje načini i nije sve tako uvijek kako vi pišete!

[felixx]

 

Ovo što vi radite felixx je zastrašivanje!

...

 

Pokušajte shvatiti da ja nisam nikakav sadistički manijak, nego osoba koja prati što se događa i kojoj se smučilo od svega što se događa. Zar mislite da mi je lako napisati jednom ocu da se suzdrži i otrpi koliko god može i ne poteže to pitanje?

Pa i ja sam otac dvoje djece! I ne biste vjerovali, imam i osobnih iskustava sa CZSS i njihovom bešćutnošću i bezobzirnošću, ali ni približno kao mnogi drugi očevi.

 

Sve što sam napisao je istina!

U stvari, vjerujte da sam se i suzdržavao da ne iznosim poneki najgori primjer teškog proganjanja oca jer i ja želim vjerovati da je takav event ipak izuzetak.

Ali sve što sam opisao je sada već više-manje standardan postupak u konfliktnim razvodima!

 

Što mislite, zašto sam se odlučio napisati seriju knjiga o tome, i zašto ću se obratiti slijedećem sazivu Sabora sa jednom analizom i pozivom da se o ovim problemima počne raspravljati?

 

Sve što želim je da se ova stravična diskriminacija počne spriječavati! Pišem to radi svoje djece, da ne trpe poslijedice jednog stravičnog društvenog eksperimenta.

Da se probije medijska blokada, da se ukine cenzura pisanja o ovim problemima!

 

 

Zatvaranje očiju pred nasiljem jednako je kao i nasilje.

Dijete ti treba biti prvo na mjestu!

 

Upravo tako!

Poručite to djelatnicama CZSS, sutkinjama, pravobraniteljicama - koje to provode, pa čak i potiču!

Moja želja je da očevi smiju o tome govoriti, bez da se boje da će zauvijek izgubiti djecu,da će ih privoditi policija, pa i otići u zatvor.

Jer tek kada budemo otvoreno raspravljali, možemo probleme rješavati.

 

Ako je čovjeku djete povjereno na skrb, povjereno mu je iz nekog opravdanog razloga.

 

Kao što sam u ovom gore linkanom poglavlju knjige napisao - razlog je da majka nije htjela da dijete živi s njom. To je gotovo jedini način da dobri otac dobije djecu, uz onaj kad je majka pokojna.

 

Ne razumijem zašto bi završio u zatvoru, ako bi pokušao pomoći i zaštititi svoje dijete?

 

U ovom trenutku sam u stalnom kontaktu sa više očeva koji pokušavaju voditi borbu za skrbništvo, koji nisu nikada bili nasilni nego lažno optuženi, svi su bili privedeni na policiju više puta na ispitivanje, neki i u pritvoru ..

I znate zašto?

Uglavnom zato jer su u očaju tražili pomoć od institucija jer je majka njihovog djeteta u osnovi zlostavljala dijete ili čak u nekim slučajevima prijetila višekratno da će ubiti dijete.

 

Mogu vam na PP poslati e-mailove nekih od njih, pa da ih sama pitate?

 

 

 

Ukoliko djete negativno reagira na odlazak majci to radi iz nekog razloga, što znači da bi on kao otac trebao predložiti da majka i on zajedno potraže pomoć i način kako da se njihovi problemi ne lome na leđima njihove kćeri, a ne, kao što vi savjetujete, da zatvori oči i uši i da se pravi da će mala to brzo sama shendlati i da je još jaaako mala pa ju kao neće mučiti u životu.

 

 

 

Baš zbog ovakvog zastrašivanja da se na centrima za soc skrb ništa ne radi, ja sam imala veliki strah od toga da surađujem s njima i da tražim pomoć.

Da istina je da ima raznih sudbina i činjenica da su ljudi iz centra loše odradili svoj posao.

 

Situacija je stravično loša, jer centri zataje baš u slučajvima kada je njihova pomoć stvarno potrebna još više otežavaju stvar.

I ja tvrdim da to rade ne samo zbog birokratskog nemara, nego i zbog sve prisutnije ideološke indoktrinacije.

I sve što želim je da se o tome počne otvoreno raspravljati i probleme rješavati.

 

 

Moj je bivši luđak totalni i ne pita za svoje djete, a alimentaciju plaća samo zato da ne bi završio u zatvoru. Svejedno mislim da postoje dobri očevi i mnoge sam upoznala i vjerujem da ovaj čovjek koji brine o svojoj kćeri treba biti uz nju, a ne se uplaštiti ovakvih priča.

 

Nije istina da 'postoje dobri očevi'. Velika većina očeva su dobri očevi.

Sramota je da danas imamo uobičajenu prevladavajuću naraciju da su majke dobre, a očevi loši.

Moj savjet ovom ocu je baziran na mom iskustvu , i dat je u najboljem iskrenom uvjerenju da je to za njega i njegovu kćer najbolje rješenje - zasad.

Upozorenja da djeatnicama CZSS pristupa sa krajnjim nepovjerenjem je sasvim razuman savjet svakom ocu - nažalost!

Savjetovati nekome da bezglavo kroz minsko polje juriša na vjetrenjače - nije dobar savjet.

 

Što se tiče vaših iskustava, nitko, ali baš nitko ne brani loše očeve. Nti danas, niti je ikad itko ikada imao pozitivno mišljenje o takvima.

 

Ali zapitajte se - što ako se ovakva stravična diskriminacija očeva nastavi?

Tko će uopće željeti biti otac?

Neće političari nuditi parovima po 1000€ za dijete kao sada , nego muškarcima po 20000€ - da budu očevi!

[Valky]

Pozdravljam post gđe Ivac-koja savjesno savjetuje da dijete treba

pomoć psihologa što se potpuno previdjelo u ovim pravnim zavzlamama.

Problematika je svakako komplexna i treba se sagledati obje strane,

tim više što na djecu se održavaju sve turbulencije izrazito narušenih odnosa među roditeljima.

Interesantno kako nitko ne savjetuje zajednički odlazak roditelja u obiteljski centar,

da uz stručnu pomoć sagledaju svoje probleme te nauče savladati iste-

u cilju dobrobiti svoje,zajedničke djece koja imaju pravo na mirno djetinstvo.

To bi bila osnova-kako naučiti da obitelj funkcionira,bez obzira što su se roditelji razišli,

a ne utrka do pravobraniteljice,kao zadnje instance.

[Ivac]

Meni je jasno da ako imaš loše iskustvo, pa onda čuješ još nekoliko loših iskustava imaš otpor prema instituciji od koje trebaš dobiti pomoć i podršku, jer mnogi su baš na toj instituciji naletjeli na minu, međutim bez obzira na to, svaki slučaj je jedinstven, a ovdje mi se čini da otac ipak ima neki koliko toliko normalan odnos s majkom te joj može predložiti savjetovanje.

 

Ne vidim neki problem u tome ako djete ostane kod majke dva sata dulje u koliko je sve to u dogovoru s ocem i ukoliko je i jedna i druga strana spremna na kompromise.

U cijeloj priči nisu važni niti otac niti majka niti njihov povrijeđen ego, već djete koje treba mir i zdravu okolinu.

 

Probaj porazgovarati sa majkom da zajedno potražite pomoć (bez svađe i optužbi), a ukoliko ona ne pristaje onda sam na svoju ruku traži od centra da oni budu ti koji će vas voditi.

 

Znam da je teško, ima toliko tužnih sudbina i svi se mi borimo sami sa nekim svojim demonima i često misleći da radimo nešto ispravno za svoju djecu ne vidimo da im zapravo štetimo i da smo vrlo sebični.

[felixx]

Pozdravljam post gđe Ivac-koja savjesno savjetuje da dijete treba

pomoć psihologa što se potpuno previdjelo u ovim pravnim zavzlamama

 

A kojeg to psihologa?

Taj otac uvijek može otići sa svojom kćeri privatnom dječjem psihologu.

Ali ne ovima na CZSS. Da ne završi u zatvoru.

 

Jedino mjesto na koje je zasad ocu sigurno otići je Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba. Ali oni su prebukirani , čeka se više od godinu dana.

Naime, sada u RH vlada epidemija pedofilije očeva prema vlastitoj djeci. Kada započne konfliktan razvod, očevi se misteriozno masovno pretvaraju u pedofile.

 

Pa se onda poliklinika bavi time da ustanovljava da su sve te optužbe protiv očeva lažne, iako je to stvar koju bi trebala prepoznati svaka psihologinja u CZSS . Sindrom SAID (sexual allegation in divorce) je dobro poznat i napisani su brojni stručni radovi.

 

Interesantno kako nitko ne savjetuje zajednički odlazak roditelja u obiteljski centar,

da uz stručnu pomoć sagledaju svoje probleme te nauče savladati iste-

u cilju dobrobiti svoje,zajedničke djece koja imaju pravo na mirno djetinstvo.

To bi bila osnova-kako naučiti da obitelj funkcionira,bez obzira što su se roditelji razišli,

Kao prvo, svi ti obiteljski centri vam funkcioniraju na dobrovoljnoj bazi - dakle partneri (ili bivši partneri) dolaze dobrovoljno. Iskustva očeva su da djelatnice često otvoreno govore ženama da kažu da su bile zlostavljane ako ne žele doći. Dakle - savjetuju ih da lažu!

Jako korisno savjetovanje.

 

 

a ne utrka do pravobraniteljice,kao zadnje instance.

O pravobraniteljici na PP.

[Valky]

namjerno je izostavljeno da postoji čitav niz psihologa u zdravstvenim ustanovama

(HZOO)do kojih se može doći uputnicom.

Postoje Psihološki centri;psiholog u vrtiću..

[Potočnica]

Recite vi što hoćete, al po meni ovakva reakcija petogodišnjeg djeteta na vlastitu majku nije normalna i alarmantna je.

 

Na žalost, svega ima na ovom svijetu, pa i toga da majke zlostavljaju vlastitu djecu na najgore moguće načine, ne kažem da je to ovdje slučaj, možda na primopredaji dolazi do ružnih svađa između roditelja, što je djetetu užasno neugodno iskustvo, možda otac fila dijete protiv majke, možda, možda, možda.... no traume iz djetinjstva nas oblikuju kao osobe i utječu na buduće odluke."Šutiti, trpiti i čekati da prođe", a onda se jednog dana lupati po glavi...., a zašto?

 

Da, dvosjekli je mač, možda će biti baš onako kako vi, Felixx predviđate, ali to je "možda" i "u budućnosti", koju, usput, nitko ne može predvidjeti, a "sada" imamo dijete koje očigledno pati i to je jedino što je u ovom trenu sigurno i stvarno. I treba se riješiti.

[felixx]

namjerno je izostavljeno da postoji čitav niz psihologa u zdravstvenim ustanovama

(HZOO)do kojih se može doći uputnicom.

Kada sam spomenuo 'privatnog', nisam mislio isključivo na privatnog u smislu da ga treba plaćati, nego da je bitno da je izvan sustava socijalne skrbi - da je usmjeren na zdravstvenu stranu problema. I ja bih u slučaju ozbiljnijih problema preporučio psihijatra, ne psihologa.

 

Postoje Psihološki centri;psiholog u vrtiću..

 

Ponavljam - u psihološke centre dolazi se dobrovoljno, a ta majka sigurno neće doći.

Osim toga, vrlo je velika vjeerojatnost da će tamo početi neosnovani optuživati oca (pročitajte one liknkove, ono o psihologu Corsiju!)

 

Psiholozi u vrtićima su vam samo figure (zapravo uhljebi) koji pišu razne besmislene 'stručne radove'. Tete u vrtiću ispunjavaju razne njihove ankete, a djecom se takvi psiholozi ne bave. Kad god se dogodi kakav ozbiljniji incident u vrtiću, obavezno dolazi stručni tim - to vam dovoljno govori o kompetencijama tih psihologa.

[felixx]

"Šutiti, trpiti i čekati da prođe", a onda se jednog dana lupati po glavi...., a zašto?

 

Da, dvosjekli je mač, možda će biti baš onako kako vi, Felixx predviđate, ali to je "možda" i "u budućnosti", koju, usput, nitko ne može predvidjeti, a "sada" imamo dijete koje očigledno pati i to je jedino što je u ovom trenu sigurno i stvarno. I treba se riješiti.

 

 

Našalost, ovaj otac se više ne javlja, pa ova rasprava nema više smisla.

Da je ovaj otac neodgovorna i zla osoba koja blati majku , vjerojatno ne bi tražio savjet.

 

Vjerujte da mi nije lako takvo nešto napisati jednom ocu.

Jako rado bih da mu mogu savjetovati da se može obratiti s povjerenjem raznim našim službama. Ali pročitajte one linkove koje sam dao u postu #3.

Pročitajte i vi onaj dio o sastavljanju 'mišljenja' i psihološkim vještačenjima, i o psihologu prdofilu Corsiju koji je svojim radovima jako uticao na postupanje socijalnih službi diljem svijeta.

 

Svakako bih savjetovao ovom ocu da kćeri govori da ju majka voli i da dade priliku majci, da izbjegava sukobe, da ne pravi probleme ako majka zakasni s vraćanjem djeteta obzirom da se radi o putu od 200 km. Činjenica da ni očevi nisu nevinašca, i u državama gdje se mnigo više djece dodjeljuje očevima postoje istovjetni obrasci uskraćivanja susreta i druženja od strane očeva prema majkama. Ali kod nas to je uistinu izuzetno rijetko, jer očevi mogu dobiti djecu tek ako ih majke nisu željele da s njima žive.

 

 

 

Ali otac se više ne javlja , pa ova naša rasprava nema previše smisla ako se on više ne javi.

[matekalo]

Nisam bio na portalu neko vrijeme. Hvala na odgovorima. Situacija je ovakva. Ja sam i prije nego je završio razvod otišao u CZSS i razgovarao sa djećijim psihologom, oni me saslušali u čak bili vrlo ugodni i proslijedili me da odem do djećijega psihologa, gdje sam i bio sa curicom, te mi je rečeno da su sve te reakcije djeteta normalne i da je bolje da ih ima nego da sve guta u sebi. Razogvarao sam naravno i sam sa djetetom, i kćer ( iako samo 5 godina ) mi je rekla jednostavno da ne želi ići kod mame jer je ljuta na nju, a i da se kod nje nema s kime igrati. Supruga bivša je normalna osoba i ne vjerujem da će praviti neke probleme, no na sudu na zadnjoj raspravi je rekla sutkinji da se ona planira vratiti po dijete za neko vrijeme. Zbog toga sam u grču jer ne znam kada će doći to vrijeme, jer ne mogu zamisliti da živim bez kćeri, ali mama je mama, i bojim se da ću na sudu izgubiti. Dijete dajem suprugi ako ona poželi i više nego je predviđeno sudskom odlukom. Ovo što ponekada kasni sa dovođenjem djeteta nije nikakav problem, znam da je glupo, ali nekada ja imam dogovorene obaveze. Smeta mi što moram djete uplakano nositi kroz grad, gdje me gledaju poznanici kako plaće, a ponekad se i baca i viče neću mami. A mami zapravo neće jer ju je mama prvo otišla, pa ju nakon mjesec dana uzela sebi, pa ju nakon mjesec dana zbog posla vratila ponovo meni. Sad s dečkom živi u drugom gradu i kad se malo stabiliziraju uzeti će ju sebi, bar tako kaže. Naravno kaže da ju ostavlja kod mene jer je trenutno to bolje za dijete dok se ne privikne. Ja je ne želim dati, i znam da me kad tad ćeka sud. Sad bi trebao trpiti zbog toga straha i biti ponizan iako me varala mjesecima, a ne mogu.Zanima me dali je moram voditi na mjesto gdje supruga traži ili mogu ja tražiti da je ona pokupi ispred zgrade. Naravno da neću šiljiti ako djete normalno prihvaća da ide, ali ako histerizira htio bih da to traje što kraće, jer ionako kad vidi mamu uživo relativno brzo se smiri. Inače supruga je pristala na sporazum da viđa djete svaki drugi vikend. I mogu reći da je to grozno. Kad se vrati od mame, plaće tri dana jer želi da se mama vrati živjeti s nama, nakon toga lagano se smiri, i kad dođe do dana da je dobro, ponovo kreće cijeli ciklus ispočetka. Grozno!

["pravna 0"]

U stvari, vjerujte da sam se i suzdržavao da ne iznosim poneki najgori primjer teškog proganjanja oca jer i ja želim vjerovati da je takav event ipak izuzetak.

Ali sve što sam opisao je sada već više-manje standardan postupak u konfliktnim razvodima!

 

Sve što želim je da se ova stravična diskriminacija počne spriječavati! Pišem to radi svoje djece, da ne trpe poslijedice jednog stravičnog društvenog eksperimenta.

Da se probije medijska blokada, da se ukine cenzura pisanja o ovim problemima!

 

Ovo što se događa očevima je strašno. Tu i tamo čujemo nešto i u medijima, zapravo rijetko. Tako sam naišla na ovaj svježi članak gdje je majka osuđena na zatvor.

http://www.telegram.hr/price/bivsa-mi-je-7-godina-branila-da-vidim-sina-osjecki-sud-sada-ju-je-zbog-toga-osudio-na-zatvor/

No kad čitam zaključujem da je ovaj otac morao dobro posjediti dok se ovo sve događalo. Možda je ova presuda i svjetlo na kraju tunela, a možda i izdvojen slučaj?