"Lex Perković" zastara ili?

[dambaxx]

Može li netko nama običnim smrtnicima, pravno objasniti situaciju u ovom slučaju?

Što se dobilo a što izgubilo odgodom primjene EUN-a.Koji su mogući ishodi oko izručenja? Jeli nastupila zastara? Što bi bilo da je izručen prije 6 mj.

 

Hoće li ovaj slučaj biti izrugivanje Hrvatskom Ustavu?

 

"Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki."

[G-man]

Fascinira kako se ovom predmetu, koji je primarno pitanje struke daje politički kontekst. Kao da već ionako nema dovoljno politike u samoj činjenici da se radilo o politički motiviranom ubojstvu.

 

Potpuno se distancirajući od cijelog ovog "cirkusa" koji se dešavao i dešava se i dalje, pokušat ću iznijeti svoje viđenje sa pravnog aspekta.

 

SR Njemačka putem EUN-a traži izručenje našeg državljanina, a zbog postojanja osnovane sumnje da je 1983. na njenom teritoriju pomogao u počinjenju kaznenog djela teškog ubojstva na štetu (također) našeg državljanina. Prema njemačkom kazneno-pravnom uređenju, progon kaznenog djela teškog ubojstva ne zastarijeva, dok kod nas to nije slučaj.

 

Evidentno je kako će se pitanje izručenja lomiti oko instituta zastare - je li ona nastupila ili nije, naravno gledajući po našem kazneno-pravnom uređenju, u kojem, ponavljam - progon navedenog kaznenog djela može zastariti.

 

Prema čl. 20. st. 2. t. 7. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU - zastara predstavlja apsolutan razlog, zbog kojeg će sud (drugim riječima - mora) odbiti izručenje tražene osobe, uz jedan bitan uvjet - da postoji nadležnost RH na temelju domaćeg prava. Taj uvjet je ispunjen, neovisno o tome što kazneno djelo nije počinjeno na teritoriju RH, i to kroz načelo tzv. aktivnog personaliteta (čl. 14. KZ-a) - počinitelj je naš državljanin.

 

E sad dolazimo do pitanja je li zastara prema našem pravu nastupila ili ne. DORH je u jednom svom obraćanju istaknuo kako je u konkretnom predmetu zastara nastupila 1998. godine, sa čime se, uza dužan respekt, nikako ne slažem.

 

Naime, konkretno ubojstvo doista predstavlja tzv. teško ubojstvo, i to po kvalifikatornoj okolnosti koja glasi "ubojstvo iz neke druge osobito niske pobude". Smatram kako doista nema potrebe previše objašnjavati zašto ubojstvo, koje je politički motivirano i toliko, rekao bih svirepo u svojoj srži, da je počinitelj čak išao u drugu državu da izvrši egzekuciju, a isključivo iz razloga jer je žrtva bila politički disident i neistomišljenik, predstavlja ubojstvo "iz drugih osobito niskih pobuda".

 

Prema važećim pravnim izvorima iz 1983., a riječ je o saveznom Osnovnom krivičnom zakonu te Krivičnom zakonu Socijalističke Republike Hrvatske, za kazneno djelo teškog ubojstva bila je propisana maksimalna kazna zatvora od 20 godina, glede čega treba istaknuti kako je rok relativne zastare kaznenog progona iznosio 25 godina, a rok apsolutne zastare duplo više, dakle 50 godina.

 

Obrazloženje DORH-a kako je zastara nastupila 1998. je, po mom mišljenju netočna. Naime, ona bi bila točna u samo jednom slučaju - a to je da se radi isključivo o relativnoj zastari i to za kazneno djelo "običnog" ubojstva, jer rok relativne zastare za kazneno djelo "običnog" ubojstva iznosi 15 godina. Ali, u ovom predmetu se ne radi o kaznenom djelu "običnog" ubojstva, već teškog ubojstva iz ranije prezentiranih razloga.

 

Po pitanju roka zastare ništa se nije promijenilo ni u novom Kaznenom zakonu koji je stupio na snagu sa 01/01/1998.

 

Slijedom navedenog dolazimo do zaključka kako bi rok relativne zastare za konkretno kazneno djelo istekao 2008. godine, a apsolutne zastare 2033.

 

Međutim, naglasak je na relativnoj zastari, a koja se "prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela", nakon čega počinje ponovno teći ispočetka. Glede navedenog, treba napomenuti kako je DORH još 1997. donio rješenje o odbačaju kaznene prijave baš za konkretno kazneno djelo, a isto je ponovio i dvije godine kasnije na temelju jedne druge prijave. Konačno, 2005. godine SR Njemačka je poduzela prve korake ka izručenju i u njima tražila poduzimanje konkretnih radnji od DORH-a.

 

Ono što bi se moglo ovdje postaviti problematičnim - jeste pravna priroda rješenja o odbačaju DORH-a, tj. ima li ona značenje postupovne radnje kojom se prekida tijek roka relativne zastare ili ne. Po mojem mišljenju - ima, iako po tom pitanju ima i drugačijih stavova u teoriji, ali su u manjini.

 

Tako da se, iz navedenog, može izvući zaključak kako je tim radnjama prekinut ovaj 25-godišnji rok relativne zastare, koja je onda počela teći iznova, u najgorem slučaju od 1997. I tada dolazimo do 01/01/2013 kada stupa na snagu novi (aktualni) Kazneni zakon, koji više ne razlikuje apsolutnu i relativnu zastaru, on poznaje samo jednu jedinu zastaru - a njen rok (koji se primjenjuje temeljem čl. 86. KZ-a) za konkretno kazneno djelo iznosi 40 godina, slijedom čega proizlazi kako će zastara nastupiti 2023.

 

Stoga, argument nastupa zastare, po mom mišljenju - ne stoji.

 

Drugi apsolutan razlog za odbijanje izvršenja EUN-a, jeste da se u RH vodi kazneni postupak protiv istog optuženika zbog potpuno istog djela za koje se traži izvršenje EUN-a, uz jednu iznimku - ako se naš DORH i nadležno tijelo države koja traži izvršenje EUN-a sporazume da se sam postupak ipak provede u državi koja traži izvršenje EUN-a (čl. 20. st. 2. t. 5. citiranog zakona).

 

Kod nas se trenutno ne vodi takav kazneni postupak, ali ukazujem na još jednu mogućnost - čl. 21. st. 1. t. 1. citiranog zakona spominje i relativan razlog zbog kojeg bi sud mogao odbiti izvršenje EUN-a - ukoliko je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan EUN ili je on obustavljen, a tu se onda vraćamo na ona rješenja o odbačaju kaznenih prijava DORH-a iz 1997. i 1999. Iako, treba napomenuti kako rješenje o odbačaju kaznene prijave nije zapreka da se ponovno "otvori" predmet, odnosno nema značenje res iudicate (presuđene stvari).

 

Dakle, mi apsolutnih razloga za odbijanje izvršenja EUN-a nemamo, jer zastara (po mojem mišljenju) nije nastupila, a niti se vodi kazneni postupak (a i tada postojji mogućnost sporazuma). Što se relativnih razloga za odbijanje izvršenja EUN-a tiče, mišljenja sam kako ih također nema, odnosno irelevantni su.

 

Zašto se na kraju ovo sve pretvorilo u takav "cirkus", to morate pitati neke druge ljude. Ali da nam nije bilo potrebno - naravno da nije.

 

Što će se na kraju desiti, vidjet ćemo vrlo brzo, jer prema zakonu čitava procedura mora biti riješena u roku od maksimalno 60 dana. Iako, ne bih isključio ni mogućnost da će se i Ustavni sud RH baviti ovim predmetom.

 

A na kraju treba spomenuti i dosta velik broj stručnjaka koji smatraju kako i dalje sam Zakon o EUN-u nije u skladu sa Okvirnom odlukom o EUN-u, ali to je već tema za neke druge rasprave.

[dambaxx]

I naravno, imamo pravnu državu u kojoj institucije rade svoj posao ali ipak nisu svi jednaki pred zakonom! Bravo - živjela UDBA

[KronicnaStranka]

Po ovoj analizi ključno pitanje je da li je radnjama DORH-a prije 1998. prekinut tok relativne zastare ili ne jer je za djelo počinjeno 1983. godine mogla nastupiti zastara po 25 godišnjem roku koji je istekao 1998. Dulji rokovi zastare po novijim zakonima nemaju nikakvo značenje jer se po svim do sada važećim zakonima za okrivljenika primjenju odredbe koje su za njega povoljnije.

 

Ako bi se za prethodne radnje DORH-a koje su završile odbacivanjem smatralo da prekidaju tok relativne zastare onda bi to učinilo relativnu zastaru besmislenom, jer bi bilo dovoljno svakih par godina podnositi DORH-u formalnu prijavu za koju bi se unaprijed znalo da će biti odbačena kako bi se prekidao tok relativne zastare.

 

No, slučaj je nažalost neodvojiv od politike. Naime, ako bi se izručenjem osobe iz vrha obavještajnog sustava RH ugrozili nacionalni interesi (što se u takvom slučaju naprosto podrazumijeva, a zbog njegove uloge u nabavljanju oružja dolaze u pitanje i nacionalni interesi drugih država), moglo bi se - nažalost samo teoretski u ovakvoj državi kakva jesmo - postaviti pitanje (i kaznene) odgovornosti osoba koje bi u tome sudjelovale.

 

Zar doista mislite da bi DORH mogao odbacivati prijave da je Njemačka - umjesto traženja izručenja - dostavila sva saznanja koja imaju Hrvatskoj i izvršila politički pritisak (što im uopće ne bi bio problem) da mu se što prije sudi u Hrvatskoj. Mogli su to postaviti kao uvjet u pristupnim pregovorima jednako kao što su postavljali uvjet za suradnju s Haškim sudom. Već bi mu se davno sudilo ovdje, kao što se i sudilo hrvatskim vojnicima za zločine u ovom ratu tek nakon međunarodnog pritiska. Ali to njih uopće nije zanimalo iako ne samo počinitelji nego ni žrtva nisu bili Nijemci.

 

Nobilo je potpuno u pravu kad se poziva na to da niti jedna normalna država ne bi izručila svog obavještajca, iako to nije izravni pravni argument, ali neizravno ipak jest. Jer štićenje nacionalnog interesa je posebna zakonska obaveza svih koji se nalaze na odgovarajućim dužnostima. Tu se ne radi o tom obavještajcu kao osobi nego o posljedicama koje nastaju za državu njegovim izručenjem.

 

(Da podsjetim da je Mađarska Hernadija zaštitila obrazlažući to nacionalnim interesom. Istina, nije se radilo o EUN ali to je samo formalna razlika u takvim slučajevima.)

 

Kad bi se takvim osobama sudilo u RH umjesto u inozemstvu time se uopće ne bi ugrozila ravnopravnost građana pred zakonom. Naprotiv! Ovako ispada da će zaglaviti samo oni takvi koje traži neka strana država.

 

A zašto se to nije radilo ranije i kako je bilo moguće da takve osobe budu godinama u vrhu sigurnosnog sustava je naravno političko pitanje, i ne može se na jednom predmetu koji je politika "kuhala" 20 godina sada preko noći primijeniti isključivo pravna forma bez obzira na posljedice. Opet - nažalost.

 

Inače, osobno smatram da bi kod svih nasilnih djela koja su završila smrću ili teškom invalidnošću žrtava zastaru trebalo u potpunosti ukinuti.

[mumija1234]

Poštovani, nešto me interesira, nema veze sa Perkovičem ali nisam znao u koju rubriku uvesti. Ako je netko prije 10 g bio osuđivan na zatvorsku kaznu od 30 dana zbog krivotvorenja javne isprave, da li bi takav podatak moglo imati ikakav negativan utjecaj na to da se djeca od te osuđivane osobe zaposle u državnim službama?

[G-man]

I naravno, imamo pravnu državu u kojoj institucije rade svoj posao ali ipak nisu svi jednaki pred zakonom! Bravo - živjela UDBA

 

Polako - još odluka nije donesena.

 

Ako je netko prije 10 g bio osuđivan na zatvorsku kaznu od 30 dana zbog krivotvorenja javne isprave, da li bi takav podatak moglo imati ikakav negativan utjecaj na to da se djeca od te osuđivane osobe zaposle u državnim službama?

 

Formalno govoreći - ne. Nastupila je (još davno!) rehabilitacija, i tog podatka u službenoj evidenciji nema. Doduše, niste precizirali o kakvoj se točno službi radi (jer neke imaju malo rigoroznije provjere), pa je onda i odgovor takav.

 

Po ovoj analizi ključno pitanje je da li je radnjama DORH-a prije 1998. prekinut tok relativne zastare ili ne jer je za djelo počinjeno 1983. godine mogla nastupiti zastara po 25 godišnjem roku koji je istekao 1998.

 

1983 + 25 = 2008.

 

DORH u svojem obrazloženju govori o 15-godišnjem roku (relativne) zastare (otuda 1998.), ali on vrijedi za "obično" ubojstvo. A konkretan slučaj definitivno nije "obično" ubojstvo, već teško.

 

Dulji rokovi zastare po novijim zakonima nemaju nikakvo značenje jer se po svim do sada važećim zakonima za okrivljenika primjenju odredbe koje su za njega povoljnije.

 

Netočno.

 

Institut obvezatne primjene blažeg zakona (čl. 3. st. 2. aktualnog KZ-a), kao jedan od derivata načela zakonitosti ima iznimku - a to je zastara. O tome imate sijaset stručne literature, a formalna potvrda stoji i u čl. 86. aktualnog KZ-a -

 

"Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona."

 

Ako bi se za prethodne radnje DORH-a koje su završile odbacivanjem smatralo da prekidaju tok relativne zastare onda bi to učinilo relativnu zastaru besmislenom, jer bi bilo dovoljno svakih par godina podnositi DORH-u formalnu prijavu za koju bi se unaprijed znalo da će biti odbačena kako bi se prekidao tok relativne zastare.

 

Nije bit u rješenju o odbačaju kaznene prijave, već radnjama koje je DORH (htio-ne htio) morao poduzeti da bi došao do navedenog rješenja. Istraga (a za konkretno kazneno djelo, čak i da je obrađivano kao "obično" ubojstvo - morala se provesti istraga) uvijek prekida tijek roka zastare.

 

Čak i da stavimo rješenje o odbačaju iz 1997. po strani, ono iz 1999. ne možemo, a glede čega čl. 20. st. 3. tada važećeg KZ-a jasno kaže - "Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela." Također, tu postoji i "aktivnost" DORH-a iz 2005., a po prvom ozbiljnijem interesu SR Njemačke (iako tu nismo upoznati detaljno sa radnjama koje su poduzete).

 

Sve tri "aktivnosti" DORH-a su unutar ovog relativnog roka zastare, i po mom mišljenju - prekidaju ga.

 

No, slučaj je nažalost neodvojiv od politike. Naime, ako bi se izručenjem osobe iz vrha obavještajnog sustava RH ugrozili nacionalni interesi (što se u takvom slučaju naprosto podrazumijeva, a zbog njegove uloge u nabavljanju oružja dolaze u pitanje i nacionalni interesi drugih država), moglo bi se - nažalost samo teoretski u ovakvoj državi kakva jesmo - postaviti pitanje (i kaznene) odgovornosti osoba koje bi u tome sudjelovale.

 

Ako aludirate na to da bi Nijemce interesirala uloga konkretnog pojedinca u navodnom "švercu" za vrijeme embarga, imajte na umu kako kod EUN-a postoji tzv. načelo specijalnosti, koje priječi državi koja traži izručenje provođenje bilo kakva druga postupka protiv izručene osobe doli onog koje je specificirano u EUN-u. Jedina relevantna iznimka je ako on na to pristane. Dakle, te opasnosti nema. A i države čiji nacionalni interesi su u pitanju više ne postoji.

 

Ali da se cijeli slučaj ispolitizirao - slažem se.

 

Zar doista mislite da bi DORH mogao odbacivati prijave da je Njemačka - umjesto traženja izručenja - dostavila sva saznanja koja imaju Hrvatskoj i izvršila politički pritisak (što im uopće ne bi bio problem) da mu se što prije sudi u Hrvatskoj. Mogli su to postaviti kao uvjet u pristupnim pregovorima jednako kao što su postavljali uvjet za suradnju s Haškim sudom.

 

Ovdje brkate "kruške i jabuke".

 

Suradnja RH sa Haškim tribunalom ustavna je kategorija, definirana Ustavnim zakonom i kao takva interes je i obveza cijele države (nacije). Ovdje se radi o pojedincu - partikularnom interesu, a radi pojedinca pritisci baš i ne mogu proći tako lako. Doduše, pitanje je tajminga, iako sam osobno uvjeren kako je Nijemcima netko "s naše strane" obećao "brda i doline" - da će sve proteći glatko, a sad kad smo ušli u EU - evo vam ga. A ranjena (u ovom slučaju nasamarena) životinja je najopasnija.

 

Nobilo je potpuno u pravu kad se poziva na to da niti jedna normalna država ne bi izručila svog obavještajca, iako to nije izravni pravni argument, ali neizravno ipak jest. Jer štićenje nacionalnog interesa je posebna zakonska obaveza svih koji se nalaze na odgovarajućim dužnostima. Tu se ne radi o tom obavještajcu kao osobi nego o posljedicama koje nastaju za državu njegovim izručenjem.

 

Naravno da će on pričati ovakve stvari, jer mora raditi "pritisak" u javnosti. To mu je posao. Razumijevanje psihologije mase i PR-a je veoma važna za svakog branitelja. Pogotovo u slučajevima ovakve naravi.

 

(Da podsjetim da je Mađarska Hernadija zaštitila obrazlažući to nacionalnim interesom. Istina, nije se radilo o EUN ali to je samo formalna razlika u takvim slučajevima.)

 

E, tu doista imamo nacionalne interese u igri, koji potencijalno prijete katastrofom po njihova naftnog diva. A i nije slučaj EUN-a.

 

Kad bi se takvim osobama sudilo u RH umjesto u inozemstvu time se uopće ne bi ugrozila ravnopravnost građana pred zakonom. Naprotiv! Ovako ispada da će zaglaviti samo oni takvi koje traži neka strana država.

 

Upravo tako.

 

A zašto se to nije radilo ranije i kako je bilo moguće da takve osobe budu godinama u vrhu sigurnosnog sustava je naravno političko pitanje, i ne može se na jednom predmetu koji je politika "kuhala" 20 godina sada preko noći primijeniti isključivo pravna forma bez obzira na posljedice. Opet - nažalost.

 

Ispada ona stara - sve se može, ako ima političke volje. Ako je nema, možeš raditi što hoćeš. Zar nam ovo ratno profiterstvo i "privatizacija na balkanski način" nije eklatantan primjer? Koliko je meni poznato, zasada imamo dvije nepravomoćne presude za ratno profiterstvo (jednu svi znaju), a za privatizaciju - nijednu! Toliko o stvarnim efektima mijenjanja Ustava po tom pitanju.

 

Inače, osobno smatram da bi kod svih nasilnih djela koja su završila smrću ili teškom invalidnošću žrtava zastaru trebalo u potpunosti ukinuti.

 

Potpuno se slažem.

 

Zanimljiv ste sugovornik, KS (mislim ovo u pozitivnom smislu).

[dambaxx]

Polako - još odluka nije donesena.

 

 

Da se radi o običnom smrtniku bio bi u Remetincu do donošenja odluke, to je jedino sigurno u ovom slučaju a sve ostalo je već riješeno ovo je samo farsa!

 

Živi bili pa vidjeli

[KronicnaStranka]

Ad G-man.

 

Matematička pogreška (događa se), ali ne mijenja suštinu onoga što sam htio reći.

 

Za ostala pravna pojašnjenja - hvala, kao i na komplimentu, samo dvije-tri napomene.

 

Nije bitno kakva je ustavna/zakonska kategorija odnos prema Haškom sudu, jer kao što je to stavljeno na dnevni red u pretpristupnim pregovorima, moglo je biti stavljeno i nešto drugo (kao što je i bilo - npr. broj neriješenih predmeta na sudu). I ne radi se o pojedincu niti zbog karakteristika zločina (tajna služba druge države koja je dugotrajno djelovala u Njemačkoj) niti zbog značenja tog pojedinca.

 

Drugo, imate izjavu njemačkog suca koji je sudio u konkretnom slučaju o izručenju takve osobe iz koje sasvim jasno proizlazi da tu kriteriji nisu isti za sve, a isto tako da se ne radi o standardnom slučaju. Ja tu nemam šta komentirati.

 

Što se tiče nacionalnih interesa trećih država, radi se o državama od kojih je Hrvatska kupovala oružje, koje i te kako postoje i u kojima je i bilo suđenja za taj šverc njihovim državljanima.

 

Nadalje, očito je EUN ispregovaran kao i mnogo toga drugoga (tj. šlampavo). Možda je to zapravo najgori dio (slično kao i igranje s odredbama o referendumu i niz drugih stvari).

 

I na kraju - uopće nije pitanje što će se raspravljati na njemačkom sudu. Nemam razloga vjerovati da neće biti korektno u smislu da će biti ograničeno na konkretni zločin. U tom smislu se doista nema razloga postavljati pitanje nacionalne sigurnosti.

 

Ali ako vi mislite da Perkovića ne čeka "obavještajna obrada" za vrijeme "boravka" u Njemačkoj, onda ....

 

Svjestan sam da su ovo sve politički a ne pravni argumenti ali su oni u ovom slučaju neizbježni, pa bih s time zaključio svoje sudjelovanje na ovoj temi.

[dambaxx]

ZDRAVKO MUSTAČ neće biti izručen Njemačkoj, odluka je to Županijskog suda u Velikoj Gorici. koji je zaključio da je u tom slučaju nastupila zastara.

 

PITANJE - PO KOJEM kAZNENOM ZAKONU JE NASTUPILA ZASTARA po starom ili novom

 

 

[petpetica]

Moje je mišljenje:

 

ako je uhidbeni nalog na snazi tj. primjenjiv u RH od 01.01.2014. godine treba biti primjenjen najnoviji KZ, da se radi o teškom ubojstvu s obzirom da je korištena logistika državne službe SFRJ prema osobi koja je zatražila i dobila zaštitu druge države i da nema nikakve zastare s naše strane niti zapreke izručenju.

 

Neka se obojica za zastaru bore na njemačkim sudovima.

Rjesenje Perkovic - 8.1.2014.pdf

[StudentSplit25]

Meni se čini da je razlog odbijanja zahtjeva za izručenje Mustača to što Dorh nije poduzimao nikakve radnje u odnosu na njega za razliku od Perkovića.

[petpetica]

Meni se čini da je razlog odbijanja zahtjeva za izručenje Mustača to što Dorh nije poduzimao nikakve radnje u odnosu na njega za razliku od Perkovića.

Smatram da nepoduzimanje nikakvih radnji od strane neradnika ne bi trebao biti razlog bilo čemu.

[Gus]

Meni se čini da je razlog odbijanja zahtjeva za izručenje Mustača to što Dorh nije poduzimao nikakve radnje u odnosu na njega za razliku od Perkovića.

 

Jedini logičan razlog, ako je to istina.

Postoji još mogućnost izručenja od strane Vrhovnog suda(ako će se DORH žaliti), koji je u sličnom predmetu izručio građanina(makar je prema našem pravu nastupila zastara, ali nije prema zemlji koja je izdala uhidbeni nalog,gdje se kazneno djelo i desilo).

[G-man]

PITANJE - PO KOJEM kAZNENOM ZAKONU JE NASTUPILA ZASTARA po starom ili novom

 

Iz obraćanja glasnogovornika Županijskog suda u Velikoj Gorici, ispada da je po - starom OKZRH (odnosno KZRH), obzirom je isti jasno spomenuo nastupanje relativne zastare.

 

To što su mediji, pa čak i osoba iz braniteljskog tima (!) dotičnog gospodina spomenuli apsolutnu zastaru, to za medije nije ništa čudno (jer ionako ofrlje iznose informacije), a za ovu drugu osobu je žalosno (jer očito da nije ni slušala obrazloženje vijeća).

 

No, treba pričekati konkretnu odluku ŽS iz VG.

 

Zagrebački ŽS je s druge strane, iznio vrlo, vrlo zanimljive (i po mom mišljenju potpuno realne) argumente. Naravno da se u konkretnom slučaju radi o (kod nas) teškom ubojstvu, a ne običnom, po kvalifikatornoj okolnosti - "druga osobito teška pobuda". Politički motivirano ubojstvo to upravo jeste, to doista nema potrebe dodatno obrazlagati. Zastarni (relativni) rok je 25 godina, znači da bi istekao (teoretski) 2008. Dakle, nije 15 godina po tumačenju, kako vidimo i optužbe i obrane (što bi bilo točno da se radi o "običnom" ubojstvu ili ovom "argumentu" kojeg iznosim niže).

 

"Argument" da je ukidanje smrtne kazne kao propisane kazne za kazneno djelo teškog ubojstva, donošenjem Ustava RH, ujedno ukinulo i "zamjensku" kaznu od 20 godina (!), smatram u najmanju i najblažu ruku neutemeljenim, što je i sud jasno istaknuo. Pa pobogu, da se prihvati takav zaključak, onda ispada da nakon donesenog novog Ustava praktički nema nikakve razlike između običnog i teškog ubojstva, po pitanju maksimalno zapriječene kazne! Nijedna država u svijetu nema takvu similarnost između dva praktički najteža kaznena djela (ako stavimo iznimna "ratni motivirana" kaznena djela na stranu) po pitanju posebnog zakonskog maksimuma. Zna se vrlo dobro zašto se išlo u ukidanje smrtne kazne ("međunarodni" razlozi, a u konačnici i razlozi neke elementarne čovječnosti i besmislenosti smrtne kazne).

 

Odluka ŽS ZG poziva se na odluku VSRH-a I Kž-850/12, a kojom je VSRH zauzeo stajalište kako u slučaju kada je riječ o kaznenom djelu glede kojeg je isključena tzv. provjera dvostruke kažnjivosti (čl. 10. Zakona o EUN-u), a navedeno kazneno djelo spada u taj "katalog", tada sud ni nema mogućnosti detaljno "ulaziti" u konkretno kazneno djelo i utvrđivati njegov identitet norme, što bi bila elementarna pretpostavka i da se bavi pitanjem zastare (među ostalim). Stoga, po tom stajalištu, o navedenom pitanju zastare uopće se ni ne može raspravljati. Konačno, identičan stav VSRH zauzeo je u - ne jednoj, već tri odluke povodom EUN-a, a koji su se odnosili također na djela iz "kataloga" čl. 10. (djela kod kojih je isključena provjera dvostruke kažnjivosti).

 

Dojam koji se želi prezentirati javnosti, kako je VSRH kontradiktoran po pitanju EUN-a, jer je navodno u istim slučajevima različito odlučio, je pogrešan. Jer, u ta dva slučaja koji se spominju, a u kojima je VSRH navodno donio dijametralno suprotnu odluku - jedan se odnosio na djelo iz "kataloga" (odobreno izručenje unatoč zastari, ali koju se nije ni moglo utvrđivati zbog isključenja provjere dvostruke kažnjivosti), a drugi se odnosio na djelo izvan "kataloga" (posljedično mandatorna provjera dvostruke kažnjivosti), pa su i bile ostvarene pretpostavke za "ulazak" u predmet, uključujući i pitanje zastare (koje je slijedom okolnosti bila utvrđena, pa se zbog nje odbilo izručenje). Pravni tretman tih predmeta je sasvim, sasvim drugačiji.

 

Međutim, kako su i optužba i obrana istaknuli zastaru kao argument, sud se odlučio pozabaviti i time (iako nije trebao), donijevši zaključak kako zastara nije nastupila.

 

Ono što je zanimljivo po tom pitanju, ali po mom mišljenju malčice i dvojbeno, je stajalište da je ionako bitna samo apsolutna zastara (ne i relativna). Dodatan "kamenčić u cipeli" jest i taj što naša praksa, mislim dosadašnja domicilna (ne i u slučaju međunarodne pravne pomoći) je bila - zastara je uvijek nastupila, bez obzira radilo se o apsolutnoj ili relativnoj (prema prijašnjim Kaznenim zakonima). Da li je dosadašnja praksa po pitanju EUN-a između drugih država članica, upravo na tom tragu (da je bitna isključivo apsolutna zastara u državama koje razlikuju apsolutnu i relativnu zastaru) - to treba vidjeti. Ako jeste, onda smatram kako imamo, kol'ko god se to kome svidjelo ili ne, određenu nejednakost među građanima, generalno gledajući materiju (i domicilne i "ekstradicijske" predmete), ali ako fokus gledanja "suzimo" (na samo "ekstradiciju"), onda nejednakosti nema.

 

Slijedom gore iznesenog, ŽS ZG odlučio se ne "upuštati" se u razmatranje je li radnjama DORH-a iz 1997. (prema nekim podacima i 1999.), pa i 2005. prekinut rok zastare, već je ukazao na jedan drugi argument - za ocjenu nastupa zastare relevantan je momenat primitka molbe (zahtjeva), a on se dogodio 2005. Ovdje ipak uočavam malu kontradikciju (ovo je čisto moje razmišljanje) - ako se ranije u obrazloženju ističe kako je po pitanjima MPPO (a i dosadašnjoj praksi EUN-a između drugih država članica) ionako bitna apsolutna zastara kao obligatoran razlog za neudovoljenje zahtjevu, zašto onda potreba da se posebno istakne činjenica da je nalog zaprimljen 2005., odnosno taman prije nastupa relativne zastare (2008.)?

 

Šteta što odluka ŽS VG nije također objavljena, pa da možemo vidjeti njihov način razmišljanja, iako sama činjenica kako su se oni upustili u razmatranje zastare predstavlja potpuno različit stav i prema odluci ŽS ZG, ali i dosadašnjim odlukama VSRH-a.

 

Kako god da bilo, VSRH-u neće biti lako s ovim "vrućim krumpirom". Jer najmanje jedna odluka neće "opstati". Ubrzo ćemo i vidjeti. Razmišljanja ima "tisuću", ali na kraju će biti ono Highlanderovo - "There can be only one!" A VSRH će biti "Duncan Macleod from the clan Macleod"...

 

P.S. Ono što je porazno je ovaj segment iz obrazloženja odluke kojeg citiram, iz kojeg proizlazi kako niti nakon svih "cirkusarija" koje su izvođene sa Zakonom o EUN-u, on još uvijek nije sasvim u skladu s Okvirnom odlukom (a na što su pojedini kazneno-pravni stručnjaci već upozoravali, ali su ignorirani kao najobičniji "balavci") -

 

"Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu u članku 4. stavak 4., propisuje nastup zastare prema domaćem pravu kada postoji nadležnost države izvršenja naloga kao fakultativni razlog za odbijanje predaje, dok je prema ZPSKS-EU taj razlog propisan kao obligatorni razlog odbijanja predaje, ali pritom valja imati na umu da je Okvirna odluka samo pravni instrument kojim je tradicionalno izručenje supstituirano sustavom predaje tražene osobe utemeljeno na poštivanju načela uzajamnog povjerenja i izvršavanja odluka pravosudnih tijela država članica Europske unije."

 

Glede navedenog, a radi ispravljanja dojma koji se želi prezentirati javnosti - treba istaknuti kako su se države članice EU po tom pitanju skoro pa podijelile napola - jedne nastup zastare ističu kao obligatoran razlog odbijanja izručenja, a druge kao fakultativan.

 

 

Pohvaljujem konstruktivnu raspravu svih sudionika!

uređeno: 11. siječanj 2014. od G-man

[dambaxx]

Ponovno postavljam pitanje po kojem Kaznenom zakonu (KZ iz ???? godine) je Drzavno odvjetništvo zaključilo da je došlo do zastare.

 

Znam da nije još gotovo, ali molim komentar kao da je.

 

Budući da se spominje pojam relativne zastare, pretpostavljam da se radi o starom Kz-u.

iz čega proizlazi da nije primjenjen čl 86. novog KZ. zašto?

[G-man]

Ponovno postavljam pitanje po kojem Kaznenom zakonu je Drzavno odvjetništvo zaključilo da je došlo do zastare.

 

Odgovor se nalazi u postu #14 (prvi pasus).

 

...iz čega proizlazi da nije primjenjen čl 86. novog KZ. zašto?

 

To je stajalište DORH-a, a zašto oni imaju takvo mišljenje - to morate upitati njih. A uostalom, dio razloga takvom njihovu razmišljanju imate i u samoj odluci ŽS ZG, koju je objavio Petpetica u postu #10.

[dambaxx]

Čemu strah od odgovora, zar je toliko teško reći iz koje godine je zakon po kojem su zaključili da je nastupila zastara?

 

Ne razumijem, politika ili nešto drugo?

[G-man]

Kakav strah?

 

Dambaxx, sudjelujete u raspravi, a da ne pratite njen tijek. Postavili ste pitanja na koja vam je već odgovoreno u prijašnjim postovima, a niste niti pročitali odluku ŽS ZG-a.

 

Dakle :

 

1. OKZRH i KZRH su zakoni po kojima je zauzeto stajalište (i DORH-a i obrane) o nastupu zastare;

 

2. ukratko obrazloženje - prema njihovu shvaćanju, donošenjem Ustava RH iz 1990. i ukidanjem smrtne kazne, ukinuta je u cijelosti maksimalno propisana kazna za kazneno djelo teška ubojstva (bila je propisana smrtna kazna ili kazna zatvora od 20 godina), što bi značilo da je u tom trenutku citirano kazneno djelo ostalo bez propisana maksimuma, pa se na isto ima primijeniti opći zakonski maksimum za kaznu zatvora od 15 godina.

 

Kako obrana (a očito i DORH) smatraju (a suprotno stajalištu i VSRH i ŽS ZG) da se i u slučaju kaznenog djela iz tzv. kataloga (čl. 10. Zakona o EUN-u), ima provjeriti eventualan nastup zastare koji je, prema našem Zakonu o EUN-u, obligatoran razlog za odbijanje izručenja, a uzevši u obzir propisane rokove zastare, ispada da je relativna zastara nastupila protekom 15 godina, odnosno 1998.

 

To su razlozi zbog kojih oni smatraju da je nastupila zastara, koja opet po njihovu mišljenju onemogućava izručenje.

[Gus]

G-man, jel moguće da se prihvati žalba oštećene obitelji u ovom slučaju? Može li se doći do spisa iz slučaja sa Slovenijom, di je Vrhovni sud izručio traženu osobu, pa da vidimo je li i tamo DORH isto zastupao obranu bolje nego sama obrana.

[G-man]

...jel moguće da se prihvati žalba oštećene obitelji u ovom slučaju?

 

Na spomenuto rješenje oštećeni (odnosno u ovom slučaju njegova obitelj) nema pravo podnošenja žalbe - čl. 29. st. 6. Zakona o EUN-u.

 

Može li se doći do spisa iz slučaja sa Slovenijom, di je Vrhovni sud izručio traženu osobu, pa da vidimo je li i tamo DORH isto zastupao obranu bolje nego sama obrana.

 

Pa tamo bi se ipak radilo o DORS-u. Mala šala. Ali ovo kako ste napisali - ne bi išlo, jer način rada Državnih odvjetništava u drugim zemljama po pitanjima EUN-a, ni od kakve je relevantnosti za naše predmete i odlučivanje po istima. Iako, znam na što aludirate.

 

Htio bih istaknuti jednu drugu stvar, jer vidim da ljudi i ne shvaćaju posve situaciju - neovisno o medijskim prezentiranjima oba slučaja, u cijeloj ovoj priči DORH se zapravo nalazi u jednoj vrlo, vrlo nezahvalnoj poziciji, reklo bi se "između čekića i nakovnja", odnosno u jednom paradoksalnom "sukobu interesa".

 

S jedne strane mora zastupati stranog tužitelja, ali s druge strane isto tako mora voditi računa o Ustavu i zakonima RH, što faktički znači da im je interes koliko tužilački, toliko i braniteljski. To se vrlo zorno može vidjeti i iz njihova stajališta koje je izneseno pred ŽS ZG. A "pomiriti" ta dva zahtjeva u potpunosti, je iluzorno za očekivati.

 

Bilo kako bilo - oni su zauzeli svoje stajalište i koliko je vidljivo (zasada) na odluku iz VG se neće žaliti, dok će se na odluku iz ZG, po svemu sudeći žaliti. Napominjem kako ionako konačnu odluku donosi sud, a svatko ima pravo na svoje razmišljanje. Doduše, bilo bi (po mom mišljenju) daleko bolje da na obje odluke ide žalba, pa da oba predmeta dođu pred VSRH (tim više što su i određena stajališta dvaju suda, u nekim segmentima čak dijametralno suprotna). Pa da se stvar "jednom i zauvijek" raščisti, iako i ova jedna odluka koja će doći pred VSRH će biti dovoljna.

 

Ovako ostaje dojam kakav trenutno prevladava, a taj je da žalba ide na razmišljanje suda koje nije sukladno DORH-ovu razmišljanju, a na ono koje jeste sukladno, žalbe nema. Dakle, stječe se dojam pristranosti, iako to sigurno nije intencija DORH-a.

[Gus]

Krivo ste me shvatili, tj. ja sam se pogrešno izrazio. Konkretno mislim na ovaj slučaj.

http://www.vecernji.hr/lex-perkovic/vrhovni-suci-zgranuli-vladu-622553

 

Tko se žalio na prvostupanjsku odluku?

[G-man]

Tko se žalio na prvostupanjsku odluku?

 

U ovom slučaju žalio se očito DORH. Obrana i tražena osoba nisu imali razloga da podnesu žalbu na odluku ŽS VU koja je bila u njihovu korist (odbijeno izručenje). Još jedan dokaz u prilog "zbrke", a i nedosljednosti koja prevladava u nas po pitanju EUN-a.

[KronicnaStranka]

...

Ako jeste, onda smatram kako imamo, kol'ko god se to kome svidjelo ili ne, određenu nejednakost među građanima, generalno gledajući materiju (i domicilne i "ekstradicijske" predmete), ali ako fokus gledanja "suzimo" (na samo "ekstradiciju"), onda nejednakosti nema.

...

 

Napisao sam da neću više raspravljati o konkretnom predmetu, ali htio bih nešto dodati o puno širim pitanjima koje je konkretni slučaj iznio na površinu, a koja nisu vezana samo na naš (uobičajeni) izvedbeni cirkus u samom slučaju.

 

Naime, ako se po EUN ne provjerava zastara po domaćem zakonodavstvu onda dobijamo tri (!) kategorije osumnjičenih.

 

Jedna kategorija su oni koji su osumnjičeni da su počinili kazneno djelo u zemlji ili inozemstvu, a protiv njih postupa domaće pravosuđe, a strano ne. Na njih će se primijeniti odredbe o zastari prema domaćem zakonodavstvu.

 

Druga kategorija su oni koji su osumnjičeni za istovjetno kazneno djelo u inozemstvu i goni ih država u kojoj je djelo počinjeno, i za njih će vrijediti zastara ovisno o državi počinjenja zločina (iz čega slijedi da tu imamo više potkategorija).

 

Treća kategorija su oni koji su osumnjičeni za kazneno djelo počinjeno u Hrvatskoj ili drugoj državi, ali je postupak protiv njih pokrenut u nekoj od država koje primjenjuju načelo univerzalne jurisdikcije. To npr. omogućuje da se postupak za koji je nastupila zastara pokrene i nakon isteka roka zastare u Hrvatskoj ili drugoj državi, ako je rok zastare u državi u kojoj se pokreće postupak dulji. Ova treća kategorija je više teoretska, ali ne i nemoguća. Tipična situacija u kojoj bi se ovakva situacija mogla očekivati je kad državni tužitelj ne obavi svoje, pa postupak pokrene žrtva odnosno njezina obitelj.

 

Gledajući iz perspektive ustavnih i ljudskih prava i načela, ovo je nedopustivo i sa stajališta počinitelja i sa stajališta žrtava.

 

No, ono što je bitno je da problem ne proizlazi (samo) iz odredbi i načina primjene domaćeg zakonodavstva, nego iz načina na koji je implementiran jedan nadnacionalni pravni instrument kao što je EUN.

 

Postoji analogija sa situacijom u monetarnom području. Kriza je pokazala da nadnacionalna monetarna politika (sustav eura) ne može funkcionirati bez usklađenja fiskalnih politika i nadzora nad bankama između država-članica, što je dovelo do prijenosa više ovlasti na nadnacionalnu EU vlast u tim područjima.

 

Vrlo vjerojatno će iz sličnih razloga doći do pritiska na usklađivanje između država-članica u području kazenog prava.

 

Konačni rezultat ovih i drugih primjera je zaključak da EU naprosto ne može opstati i funkcionirati kao specifična organizacija suverenih država kakva je sada jer se pojedine ovlasti ne mogu uspostaviti parcijalno. Dakle, ili neće opstati ili nužno ide u pravcu stvaranja federacije, dakle prijenosa značajnog dijela suvereniteta na nadnacionalnu razinu.

 

Je li to dobro ili loše, stvar je za raspravu i ovisi o osobnom stajalištu, ali ono što je sasvim sigurno loše da se građanima država-članica o tome laže i stvari prikazuju drugačijima nego što jesu. Zbivanja oko našeg referenduma o ulasku u EU su školski primjer takve manipulacije.

 

(Usput, ovo se ne može svesti samo na ekstradiciju, jer je ekstradicija prvenstveno usmjerena na postupanje s ne-državljanima, dok je izručivanje vlastitih građana u izravnoj vezi sa stupnjem suverenosti, i većina država ili u potpunosti odbija ili ograničava mogućnost izručivanja vlastitih građana na najmanju mjeru, i uvijek daje prednost postupanju vlastitih organa.)

[G-man]

Napisao sam da neću više raspravljati o konkretnom predmetu, ali htio bih nešto dodati o puno širim pitanjima koje je konkretni slučaj iznio na površinu, a koja nisu vezana samo na naš (uobičajeni) izvedbeni cirkus u samom slučaju.

 

Nema apsolutno nikakva razloga da ne iznesete svoje mišljenje, KS. Dapače, na ovom Portalu podupiremo različitost mišljenja, koja u konačnici može doprinijeti boljem razumijevanju materije i boljoj komunikaciji među korisnicima. Stara kaže - "Više ljudi više zna." Ili - "Četiri oka vide više od dva."

 

Gledajući iz perspektive ustavnih i ljudskih prava i načela, ovo je nedopustivo i sa stajališta počinitelja i sa stajališta žrtava.

 

Slažem se. Pobornik sam unifikacije prakse i jednaka tretmana za apsolutno sve. Ali... Nažalost, to baš i nije uvijek tako, što zbog nekih objektivnih razloga, što zbog nekih drugih razloga (o kojima ne bi).

 

Vrlo vjerojatno će iz sličnih razloga doći do pritiska na usklađivanje između država-članica u području kazenog prava.

 

Samo i isključivo ako će se raditi o "velikim igračima" unutar Unije - naglasak je na množini. Izolirani "igrač", koliko god da je "jak", sam ne može uspjeti tako nešto nametnuti.

 

Konačni rezultat ovih i drugih primjera je zaključak da EU naprosto ne može opstati i funkcionirati kao specifična organizacija suverenih država kakva je sada jer se pojedine ovlasti ne mogu uspostaviti parcijalno. Dakle, ili neće opstati ili nužno ide u pravcu stvaranja federacije, dakle prijenosa značajnog dijela suvereniteta na nadnacionalnu razinu.

 

Unija postaje svakim danom sve više i više "taocem" svoje elementarne dihotomije - interes EU - interes pojedine države članice. Budućnost će, vrlo vjerojatno biti - ili "fajrunt" ili revidiranje svega. Samo se nadam da neće biti onako kako je Lady Thatcher jednom zgodom rekla - da će "Unija završiti u krvi".

[dambaxx]

Slučaj "Mustač" je gotov, po kojem zakonu je sud utvrdio nastupanje zastare?

 

Da ne bude zablude, zanima me, (konkretno-direktan odgovor npr. Kz iz te i te godine) po kojem Kaznenom zakonu je utvrđena zastara.

[G-man]

http://sudovi.pravosudje.hr/zsvg/index.php?linkID=88

[dambaxx]

http://sudovi.pravosudje.hr/zsvg/index.php?linkID=88

 

 

Može li se za kazneno djelo čl.224 st.4, počinjeno tijekom 1997. godine, za koje je izrečena pravomoćna i izvršna presuda 2007. god i kazna zatvora u trajanju od 2 god. i 4 mj., primjeniti zastarni rokovi izvršenja kazne po Kz- u iz 1997. god.

[KronicnaStranka]

Nema apsolutno nikakva razloga da ne iznesete svoje mišljenje, KS.

...

 

Samo i isključivo ako će se raditi o "velikim igračima" unutar Unije - naglasak je na množini. Izolirani "igrač", koliko god da je "jak", sam ne može uspjeti tako nešto nametnuti.

...

...

Samo se nadam da neće biti onako kako je Lady Thatcher jednom zgodom rekla - da će "Unija završiti u krvi".

 

Ne radi se o tome da li smijem ili ne smijem iznijeti mišljenje, nego o osobnoj dosljednosti. Iz rasprave sam se povukao zato što o ovoj temi u javnosti vlada opća kakofonija praćena nedostatkom bitnih detalja, a istovremeno možemo očekivati da ćemo relativno brzo dobiti odluku koja će biti ispravna ili neispravna, ali barem (donekle) obavezujuća u smislu uspostavljanja kakvog-takvog standarda. Zato mislim da tu nema smisla bogznašto dodavati.

 

Možda se ipak varam u pogledu brzine jer mi se čini da tu zadnju riječ neće imati Vrhovni nego Ustavni sud, a taj, kao što znamo, ne može odlučiti nego samo potvrditi ili ukinuti.

 

Što se tiče nametanja volje velikih igrača u EU, ne slažem se sasvim. Ni eurozona ni Schengen ne obuhvaćaju sve članice, Britanija ima de facto poseban status, a Danska je već poslovična iznimka. Dakle, zamislivo je stvaranje nadnacionalnog kaznenog sustava u ograničenom dijelu EU ("EUN-zona" , a ne treba biti jako dosjetljiv da se pogodi tko bi najradije Balkance doveo u red.

 

Zanimljivo je da Hrvatska pri svojim aktivnostima u EU ne koristi svoju "komparativnu prednost" a to je iznimno iskustvo "članstva" u različitim nadnacionalnim državnim tvorevinama. Malo je zemalja u Evropi s takvim iskustvom. No, iz povijesti ionako nitko nikada ništa nije naučio.

 

I nije samo pitanje kako, nego i kada. Prvo jest važnije, ali i drugo je važno. Dugoročno gledano, uvijek ćete pogoditi s predviđanjem, pitanje je samo trenutka (nakon godine, 10, 100 ili 1000 godina) u kojem ocjenjujete da li je predviđanje bilo točno ili ne.

[G-man]

Može li se za kazneno djelo čl.224 st.4, počinjeno tijekom 1997. godine, za koje je izrečena pravomoćna i izvršna presuda 2007. god i kazna zatvora u trajanju od 2 god. i 4 mj., primjeniti zastarni rokovi izvršenja kazne po Kz- u iz 1997. god.

 

Odgovor ovisi o tome je li kojim radnjama (npr. tjeralica) suda prekinut rok relativne zastare. Ako jeste, onda zastara (i relativna i apsolutna) nije nastupila do zaključno 31/12/2012, pa se sukladno tome primjenjuju zastarni rokovi aktualnog KZ-a, a temeljem čl. 86. Ako rok relativne zastare nije prekinut, onda je ista nastupila u 2010. i posljedično kazna se ne može izvršiti.

 

Možda se ipak varam u pogledu brzine jer mi se čini da tu zadnju riječ neće imati Vrhovni nego Ustavni sud, a taj, kao što znamo, ne može odlučiti nego samo potvrditi ili ukinuti.

 

Osobno smatram da je USRH u ovim pitanjima sporedan. Ali "propaganda" čini svoje.

 

Što se tiče nametanja volje velikih igrača u EU, ne slažem se sasvim. Ni eurozona ni Schengen ne obuhvaćaju sve članice, Britanija ima de facto poseban status, a Danska je već poslovična iznimka. Dakle, zamislivo je stvaranje nadnacionalnog kaznenog sustava u ograničenom dijelu EU ("EUN-zona" , a ne treba biti jako dosjetljiv da se pogodi tko bi najradije Balkance doveo u red.

 

Evo, imate recentan primjer Španjolske, koja je odbila izvršiti "naš" EUN, a u obrazloženju zašto - doslovce navode kako je djelomičan razlog taj što propisi RH po pitanju EUN-a nisu sasvim u skladu s Okvirnom odlukom, pa se dade iščitati "blagi" revanšizam. Da li je to isključivo stav Španjolske ili ima tu i "drugih stvari" - u to ne bih ulazio.

[KronicnaStranka]

Jedna je stvar ako do neravnopravnosti dolazi stjecajem okolnosti u pojedinačnim slučajevima (život nije idealan, a pravda nije egzaktna znanost), a druga ako se neravnopravnost svjesno ugrađuje u sustav (u ovom slučaju implementacijom EUN bez odgovarajućih usklađenja). Karikirano, jedno je ako do neravnopravnosti dolazi zbog nepoštivanja ili različitog tumačenja zakona, a drugo ako do toga dolazi baš zato što se zakon poštuje.

 

Zato mislim da će (bi trebao) Ustavni sud imati što reći.

 

Što se tiče ove španjolske odluke, nije mi poznata, ali ne bih jednoj takvoj odluci temeljio neku teoriju zavjere.

 

To mi se više čini odrazom tradicionalnog stava da se vlastiti državljani ne izručuju, pa se traži i najmanja izlika da se to ne učini, bez obzira na to da li se radi o prometnom prekršitelju ili serijskom ubojici. Pojava da veliki broj građana navija da se vlastitog građana izruči pravosuđu druge države (čak i ako zanemarimo da se radi o nekome tko je bio dio sigurnosnog sustava) bi za građane velikog broja zemalja bila - da ih to zanima - vrlo neobična i nerazumljiva.

[G-man]

Zato mislim da će (bi trebao) Ustavni sud imati što reći.

 

Ako će i imati što za reći, po mom mišljenju - odnosit će se više na zakonodavca, negoli na pravosuđe.

 

Što se tiče ove španjolske odluke, nije mi poznata, ali ne bih jednoj takvoj odluci temeljio neku teoriju zavjere.

 

To mi se više čini odrazom tradicionalnog stava da se vlastiti državljani ne izručuju, pa se traži i najmanja izlika da se to ne učini, bez obzira na to da li se radi o prometnom prekršitelju ili serijskom ubojici.

 

Nisam aludirao na "teoriju zavjere", ali "slučajnost" je vremenski malo neuobičajena (kao i obrazloženje). Inače, ne tražimo mi izručenje Španjolca, već našeg državljanina koji tamo živi.

 

Pojava da veliki broj građana navija da se vlastitog građana izruči pravosuđu druge države (čak i ako zanemarimo da se radi o nekome tko je bio dio sigurnosnog sustava) bi za građane velikog broja zemalja bila - da ih to zanima - vrlo neobična i nerazumljiva.

 

Naravno da ima svakakvih komentara, pa i "navijanja", ali to više govori o ljudima koji na taj način razmišljaju. To je više stvar psihologije mase, naše "mračne" prošlosti (koje nikako da se otarasimo već jednom), ali i trenutne situacije u zemlji. "Panem et circenses" - rekli bi stari Rimljani. Svoj osvrt na ovu temu nastojao sam dati oslobođen takvih "epiteta", isključivo s aspekta struke.

[KronicnaStranka]

Naravno da je problem prvenstveno u zakonodavstvu u najširem smislu, ali trenutno imamo dvije različite odluke istog pravosuđa na temelju istih zakona u istom (!) slučaju. Točno je da ta dva slučaja zapravo nisu sasvim ista, ali sudovi nisu donijeli različite odluke zbog te međusobne razlike, čak te razlike nisu u obrazloženjima spomenuli, nego različitom interpretacijom istih zakonskih odredbi. Ako obje odluke postanu pravomoćne u obliku u kakvom su sada, što se čini da će biti, onda će Ustavni sud i te kako imati što reći i o konkretnim slučajevima (tj, trebao bi jer nemam nikakvih iluzija o kvaliteti toga suda kakav je sada).

[G-man]

Predmeti nisu identični, KS. Ali rezon osnove obrazloženja je dijametralno suprotan, stoga je velika šteta, po mom sudu, da nije uložena žalba i na odluku ŽS VG, pa da se jednom zauvijek raščisti stajalište. Barem što se redovne sudbene procedure tiče. USRH nije sud, stricto sensu govoreći, a što će, ako će uopće odlučivati - vidjet ćemo.

 

Što se tiče ovog što spominjete glede izdržavanja eventualne kazne u eventualnom kaznenom postupku, pogledajte si čl. 22a Zakona o EUN-u.

[KronicnaStranka]

Taj dio o mjestu izdržavanja kazne moga (obrisanoga dijela) komentara nije se odnosio na zakonsku mogućnost, nego na činjenicu da je u općoj galami u javnosti ostao zanemaren.

 

Što se tiče Ustavnog suda, bez obzira na to što je po definiciji posebna "međuvlast", daleko najveći dio aktivnosti toga suda odnosi se na ustavne tužbe koje se podnose po iscrpljenju svih (redovnih) pravnih lijekova u sudskim postupcima, pa je u tom smislu de facto sud. Druga je stvar što ne može odlučivati nego samo ukidati odluke redovnih sudova.

 

Uostalom, i na to pitanje ćemo brzo dobiti odgovore.