Sumnja na psihičke probleme zaposlenika, postupak?

[Spinn]

Možda nije idealan podforum, pa unaprijed isprike ukoliko postoji adekvatan.

 

Psiholog, zaposlen kod istog poslodavca kao i zaposlenik kod kojeg je utvrdio potencijalno opasno ponašanje (prijetnja samoubojstvom, po mišljenju psihologa postoji osnova za konkretnije liječenje) je to svoje mišljenje dostavio poslodavcu.

Poslodavac je mišljenja da se ne može reagirati dok taj zaposlenik ne počini kakav čin kojim bi dao osnovu za postupanje policiji prema njemu, a koja policija bi dalje trebala reagirati na njegovu potencijalnu psihičku bolest i eventualnu opasnost za sebe i okolinu.

Moje mišljenje je bitno drugačije, sumnja psihologa, dakle osobe školovane za prepoznati takve indicije, bi ipak bila valjana osnova za nekakvo daljnje postupanje. No, nemam iskustva sa sličnim postupcima pa me zanima sljedeće: ukoliko osoba ne pristane svojevoljno podvrgnuti se psihijatrijskoj procjeni (poslodavac je imao slučaj gdje je jedna zaposlenica pristala na pregled stručnjaka u kojem su utvrđeni određeni problemi i osoba je hospitalizirana na nekoliko mjeseci. Po prestanku hospitalizacije je vraćena na posao uz dogovor redovitih razgovora s "kućnim" psihologom), koji su koraci, tj. kojim tijelima bi se poslodavac trebao obratiti?

 

[drot13]

Za ostalo će se javiti drugi, ali ne vidim što bi tu trebala policija postupati? Jedino kao pomoć medicinskom osoblju kod eventualnog prisilnog spremanja na liječenje...

[Spinn]

Kolege se boje da nemaju nikakvo pravo narediti zaposleniku stručni pregled i da se to može smatrati mobbingom. Dok ja smatram da sukladno ZOR-u koji dozvoljava poslodavcu o svom trošku poslati radnika na liječnički pregled, nema nikakvih problema s donošenjem takve odluke, pogotovo što je povod odluci mišljenje psihologa (dakle ne psihijatar, ali svejedno osobe školovane prepoznati određene znakove psihičkih smetnji) koji stoji iza tog mišljenja.

[G-man]

Da li je taj radnik ikada svojim ponašanjem na radnom mjestu uzrokovao kakve probleme, bilo svojim lošim radom bilo odnosom prema suradnicima?

I kako je uopće psiholog došao do zaključka kojeg navodite?

[Spinn]

Koliko znam, konkretnih problema nije bilo. U pitanju je tih i miran radnik, bez puno kontakta s kolegama.

Psiholog je došao do inicijalnog zaključka na osnovu redovitog razgovora s njim, nakon čega je samostalno inicirao nekoliko razgovora s radnikom.

 

[G-man]

Ukoliko priroda rada kojeg radnik obavlja nije takva da je njegovo mentalno zdravlje od bitne važnosti (primjerice osoba ima službeno oružje), osobno sam stava da nema osnove za ikakvim postupkom prema radniku.

Pazite, ovo je jako sklisko područje, da postoji ijedan jedini incident ili problem sa dotičnim radnikom ili da imate mišljenje liječnika temeljeno na psihijatrijskoj procjeni, onda bih se složio s vama, ali ovako ne. U konačnici, ljudi su različiti, tako je i sa percepcijom drugih. Za pomoć, sugestiju, savjet čovjeku - svakako jesam, ali za neke konkretne radnje iz domene radnog prava, smatram da nema osnove (osim gore iznesene iznimke). Jasno, ovo je samo moje mišljenje.

[val.s.t.ina]

Članak 24. ZOR-a kaže da radnik mora prije i tokom zaposlenja dostaviti relevantne podatke o svom zdravlju (proučite si detaljno kako glasi članak). Tako i poslodavac mora poslati radnika na prethodni i redovni, a ukoliko ima neku sumnju i na izvanredni pregled (jer radnik nije sve dostavio sam,a trebao je).

Doktor kod kojeg se provjerava stanje provjerava i fizičku i psihičku sposobnost (to napiše u uvjerenju onda). To je otprilike to što poslodavac može, a da ne zadire prekomjerno u privatnost radnika (jer zdravstveni podatak spada u posebno osjetljivu kategoriju podatka, i ne diskriminira na zdravstvenoj osnovi).

Ako doktor utvrdi da ima problema ima osnovu za osobno uvjetovani otkaz. Ako ne, onda zbog tog konkretnog razloga tj. sumnje, ga ne može otpustit.