Van Gogh

Firma ce platit porez, a duznik ne. Treba vidjet iz te drzave naplacuju li oni pdv na kamate.

Ah, naravno...😄

Poštovana,
vrlo realno očekivanje da uskoro dolazi do izmjena ZOMO, pa uskoro su izbori.

@prof pitanje za vas:
Da li je to već izglasano ili je samo realno očekivanje da će biti izglasano do kraja prosinca 2024.godine? Lp
 

Poštovana,
kod Vas odlazak u starosnu mirovinu nakon 1.1.2025. znači 1. godina mirovinskog staža više, pri izračunu iznosa mirovine.
Do 31.12.2024.g. za 2 djece je 1 g. više mirovinskog staža 
Od 1.1.2025.g.   2 djece je  2 g. više mirovinskog staža 
Lp.

Uz glavnu knjigu, postoje pomoćni popisi. Prije su ručno vođeni (upisane osobe, adrese i sl.), a sad je sve u elektronskom obliku. Trebali bi imati tako svi ZK odjeli.
Ako je netko od pok. predaka još uvijek upisan, vidjet će se odmah pretragom glavne knjige. Za ostalo mora se malo više kopati.
Morate uputiti podnesak nadležnom ZK odjelu s dokazom pravnog interesa jer bez toga pretraživanje po imenu, prezimenu i OIBu nije dopušteno.

Nema univerzalno propisanog značenja pojma uznemiravanje.
To što on živi u susjednom stanu nije uznemiravanje u formalnom smislu kršenja ove mjere, iako te praktično sigurno uznemirava.

Krivo ste pročitali. Morate prvo provesti ostavinsku raspravu i prihvatiti se nasljedstva. Isplatu možete dobiti ako vas već u tom trenutku netko od drugih nasljednika pristane isplatiti i onda se radi sporazum o tome. U ostavinskom postupku ne možete nikoga natjerati da vas isplati. 
Tek nakon ostavinskog postupka, kad se upišete kao suvlasnik nekretnine, možete pokrenuti sudski postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i onda će (ako ne postoji druga mogućnost podjele) cijela nekretnina ići na dražbu i, nakon prodaje nekretnine, novac biti podijeljen svim suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima. 

Ni jedan od susjeda nisu ovlašteni da mjenjaju konfiguraciju ceste bez obzira što su neki funkcioneri u MZ i što su nekako dobili šoder za svoje mutne poslove.
Jedino rješenje je da se obratite komunalnoj inspekciji u čijoj je nadležnosti i vaš slučaj. Tražite da inspekcija odmah zabrani daljnje radove.
Neka druga rješenja neće pomoći i početak ja svakako ta inspekcija. Ali usput napominjem da trebate biti uporni i strpljivi.
 
 

Jedino ako ste mu bili sudužnik ili jamac za taj kredit

I bez povratnice je skroz okej, preko poštinog weba možeš pratiti jesu li zaprimili 

Moderatori i njihov posao—kako i zašto
 
Svatko tko je bar privirio na neki od mnogobrojnih foruma, možda se zapitao tko to sve održava i organizira. Za održavanje “reda i poretka” na forumima, zaduženi su moderatori.
 
Što je lakše, nego uvaliti se u fotelju pred monitor, uzeti hrpu kokica, poneko pivce, zapaliti jednu i stisnuti connect. I na kraj onog Microsoftovog slogana “where do you want to go today” dodati još i “to make troubles”.
 
Moderatori nisu nužno i glavni na forumu (vlasnici ili urednici). No, ukoliko rade svoj posao redovno i po nekim pravilima, oni neminovno daju neki osobni pečat tom forumu. Bilo cijelom, bilo dijelu foruma za koji su zaduženi.
 
Što moderatori mogu očekivati u zamjenu za dobro obavljen posao?
 
Da odmah razjasnimo—bar 90% članova foruma su pristojni i normalni surferi i kad bi na Internetu bili samo oni, moderatori ne bi trebali niti postojati, a kamoli pisati ovakve članke. Problem je ona grupica koja se ugurala u preostalih 10-ak %. Zbog njih moderatori zamrze i svoj posao i forum na kojem rade i web i cijeli svijet.
 
Internet pruža neslućene mogućnosti za anonimnost. Što je lakše, nego uvaliti se u fotelju pred monitor, uzeti hrpu kokica, poneko pivce, zapaliti jednu i stisnuti connect. I na kraj onog Microsoftovog slogana “where do you want to go today” dodati još i “to make troubles”. E, moderator je tu da ih spriječi. Sloboda i prava pojedinca su uvijek ograničena slobodom i pravima drugih pojedinaca. No, neki koriste plašt Interneta da bi neotkriveni maltretirali druge, prilagođavali tuđi web prostor svojim potrebama itd. I što se onda dogodi? Moderator stupa u akciju i opominje. Editira, briše, izbacuje. U većini slučajeva troublemakeri to shvaćaju osobno ili pak žele dokazivati tko je tu gazda.
 
Kad se nešto zakuha u tom smjeru, redovno isplivaju na površinu i mali, pritajeni kibiceri i pikzibneri…
 
Nastaje mali prljavi rat u kojem moderator u svrhu zaštite foruma na kojem radi i održava red pribjegava legalnim načinima smirivanja. Problematični korisnik pak koristi druge metode. Otvaranje drugih korisničkih računa, vrijeđanje, psovanje, spamanje foruma hrpom postova. Događaju se čak i pokušaji rušenja i napada na privatne stranice moderatora (nevezane za forum), proslijeđivanje sadržaja neke rasprave onima koje se u raspravi kritizira i prikazivanje takvih rasprava u krivom svjetlu. Ima tu svakojakih drugih gadosti i pakosti. Kad se nešto zakuha u tom smjeru, redovno isplivaju na površinu i mali, pritajeni kibiceri i pikzibneri koji su jedva dočekali da omraženi moderator dobije po papkićima i navijaju svim srcem. Jer, eto, oni nisu imali hrabrosti to učiniti prvi.
 
Većina problematičnih su u stvari frustrirani slabići koji se nikad ne bi usudili takve korake poduzeti javno.
 
Zapravo, u realnom svijetu do toga ne bi došlo. Većina problematičnih su u stvari frustrirani slabići koji se nikad ne bi usudili takve korake poduzeti javno. No, u virtualnom svijetu…
 
Moderator bi trebao biti objektivan u svojim postupcima i stajalištima. To često nije moguće kada se umiješa u raspravu. Čim se moderator umiješa u raspravu, on iznosi neki svoj stav i ne može biti objektivan. Želimo li objektivnog moderatora, on mora ostati izvan rasprava, ne zauzimati stav, čak niti razmišljati o onome o čemu se govori, nego strogo i slijepo primjenjivati pravila. Da li je to moguće? Ne vjerujem. Uvijek mi je bilo nezgodno primjenjivati pravila na nekom s kim sam se osobno (ne kao moderator, nego kao korisnik) sukobio baš u pogledu pravila. Dolaziš u situaciju da se postupci ocjenjuju kao osveta “jer on to može”. Cijela situacija tada postaje alanfordovska—samo mijenjaš natpisnu pločicu na stolu (izašao tužitelj, ulazi sudac), dok osoba ostaje ista.
 
Želite li biti moderatori, dobro proučite pravila foruma na kojem vam se pruža prilika djelovanja. Ne slažete li se s politikom foruma i mislite da je pogrešna—odustanite, okanite se “funkcije”. Niste u prilici i nemate pravo provoditi vlastite ideje u tuđem dvorištu. Vlasnik i urednik je iznad vas. Ne možete li to prihvatiti, nemojte taj posao raditi. Osim toga, svi članovi su jednaki. Da li je netko “običan” Pero ili je možda dr. Marić—to se nikoga ne tiče. Problem nastaje kad neki članovi postaju jednakiji od ostalih, kad neki imaju više prava od drugih, kad neki mogu kršiti pravila za razliku od drugih.
 
Na stručnim forumima bi moderatori trebali imati značajno manje posla, no mogli biste se i prevariti u takvim procjenama.
 
Razmislite koliko ste vremena spremni odvojiti za takav posao i koliko često možete biti prisutni na forumu. Svađe buknu u sekundi i lako se rasplamsaju. A ako vas nema danima, forum će izgledati kao bojno polje. Kasnije je teško editirati i brisati postove stare nekoliko dana. Da li ste spremni na takve izazove? Razmislite koliko ste se spremni uhvatiti ukoštac s problemima. No, naravno, nisu svi forumi jednaki. Na stručnim forumima bi moderatori trebali imati značajno manje posla, no mogli biste se i prevariti u takvim procjenama.
 
Ne vrijedi biti dežurni gromobran frustriranim adolescentima…
 
Moderator—“to be or not to be”
Znajući sve ono što danas znam, nema tog foruma na kojem bih bio moderator. Ne vrijedi truda, ne vrijedi živaca, ne vrijedi uvreda koje se moraju progutati. Ne vrijedi biti dežurni gromobran frustriranim adolescentima (onima s kokicama i pivom). A pogotovo ne vrijedi podmetati leđa za druge kad se dotadašnja pravila elastično savijaju iz vrlo prozaičnih razloga, a moderator ostaje gol i bos.
 
Bijah moderator na jednom domaćem forumu gotovo 3 godine. Na žalost, prekasno sam spoznao neke procese—moderators are disposable.
 
Ostaje samo jedan forum na kojem bih mogao biti moderator—moj vlastiti.
 
Zbog prirode funkcije, zadržavamo pravo ne objaviti ime autora.
 
Preneseno uz dopuštenje sa stranice www.hr-netiquette.org
 
http://www.hr-netiquette.org/wp/archives/01/09/2004/biti-moderator/

Zahvaljujem na ispravku terminologije i općenito na uvijek korisnim informacijama.😊

Zahvaljujem na ispravku terminologije i općenito na uvijek korisnim informacijama.😊

Bit međuvlasničkog ugovora  nije da se utvrde posebni dijelovi (koji su, što kome pripada i u kojim suvlasničkim udjelima, jer to se zna ili se može definirati po korištenju etaža u polovini suvlasničkog udjela u smislu odredbi ZV), nego uređivanje svih pitanja u pogledu zajedničkih dijelova, to je uvijek problematično - od popisa tih dijelova u zajedničkom korištenju, načina njihovog korištenja (kao kod spornog plinomjera) te ulaganja u njihovo održavanje. 
Kako sam napomenula u prethodnom postu, vaša nekretnina koju ste naslijedili je već prilično stara, i svakim danom pokazat će se sve više potreba financijskog ulaganja u njeno održavanje, a da eventualnu energetsku obnovu zgrade ne spominjem uz takve loše suvlasničke odnose. Primjerice, krov je također zajednički dio zgrade - kad on počne prokišnjavati, i vaša obveza bit će da sudjelujete ravnopravno u njegovoj sanaciji (u skladu sa svojim suvlasničkim udjelom u nekretnini), makar neće prokišnjavati vama u stan.
Da zaključim - posjedovati nekretninu, nije samo pravo, nego i velika (financijska) obveza...Sve dok ćete vi, kao suvlasnici, njegovati nekomunikaciju kao temelj vaših međusobnih odnosa, vaša zajednička nekretnina bit će u silaznoj putanji - odvjetnici tu malo mogu pomoći u smislu konačnog rješavanja vašeg osnovnog problema, obraćanje educiranim medijatorima, kao posrednicima u sukobu interesa, bi bilo puno  efikasnije...barem po mom mišljenju, koje možete zanemariti kad ga pročitate, ali sam imala moralnu obvezu da ga iznesem, kad sam se već uplela u tu, za mene, gorku temu. 

Tu bi se trebalo spojiti nekoliko istih tema u podforumu u jednu jer se ponavljaju ista pitanja, iste osobe otvore više istih pitanja, a sve oko nedoumica kod UDU.
Zabilježba postojanja UDU uopće ne spriječava da se nekretnina otuđi (kao što dobar dio stranaka pogrešno smatra) niti ima funkciju predbilježbe prava vlasništva (da se zadržava prvenstveni red), tako da je u slučaju otuđenja te nekretnine pravilno dopustiti takav prijedlog i ZK provedbu prema trećoj osobi npr. kod kupoprodaje, darovanja i sl. 
Međutim, ta zabilježba ostaje, ima publicitetnu funkciju i omogućava davatelju uzdržavanja pokretanje tužbe i prema primatelju uzdržavanja i prema novom kupcu jer se smatra da nije u dobroj vjeri otuđio nekretninu. Ipak, u praksi imamo svačega u takvih parnicama (razmatra se ponašanje svih stranka u postupku, motivi otuđenja, čak se ispitivalo je li UDU bio samo prividan i sl.) tako da nije uvijek sigurno da će ishod biti povoljan. Vjerojatno je zato zakonodavac i predvidio ovake situacije i zato nije dopustio da se takvom zabilježbom zadrži prvenstveni red.
Revizijska odluka VSRH, Rev 3073/2015,
„Zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu, niti se njome osniva prvenstveni red za ono pravo koje za davatelja uzdržavanja proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Davatelj uzdržavanja u čiju je korist upisana zabilježba može u parnici ostvarivati svoje pravo protiv treće osobe koja je na temelju pravnog posla zatražila i ostvarila upis prava vlasništva nakon podnesenog prijedloga za upis zabilježbe, te u parnici dokazati da treća osoba, koja je nakon zabilježbe ishodila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, nije stekla pravo vlasništva u dobroj vjeri.
Nova revizijska odluka Rev 27/2023 reafirmira takav stav i detaljnije opisuje kako treba postupiti niži sud u sličnim okolnostima.
 

Bit međuvlasničkog ugovora  nije da se utvrde posebni dijelovi (koji su, što kome pripada i u kojim suvlasničkim udjelima, jer to se zna ili se može definirati po korištenju etaža u polovini suvlasničkog udjela u smislu odredbi ZV), nego uređivanje svih pitanja u pogledu zajedničkih dijelova, to je uvijek problematično - od popisa tih dijelova u zajedničkom korištenju, načina njihovog korištenja (kao kod spornog plinomjera) te ulaganja u njihovo održavanje. 
Kako sam napomenula u prethodnom postu, vaša nekretnina koju ste naslijedili je već prilično stara, i svakim danom pokazat će se sve više potreba financijskog ulaganja u njeno održavanje, a da eventualnu energetsku obnovu zgrade ne spominjem uz takve loše suvlasničke odnose. Primjerice, krov je također zajednički dio zgrade - kad on počne prokišnjavati, i vaša obveza bit će da sudjelujete ravnopravno u njegovoj sanaciji (u skladu sa svojim suvlasničkim udjelom u nekretnini), makar neće prokišnjavati vama u stan.
Da zaključim - posjedovati nekretninu, nije samo pravo, nego i velika (financijska) obveza...Sve dok ćete vi, kao suvlasnici, njegovati nekomunikaciju kao temelj vaših međusobnih odnosa, vaša zajednička nekretnina bit će u silaznoj putanji - odvjetnici tu malo mogu pomoći u smislu konačnog rješavanja vašeg osnovnog problema, obraćanje educiranim medijatorima, kao posrednicima u sukobu interesa, bi bilo puno  efikasnije...barem po mom mišljenju, koje možete zanemariti kad ga pročitate, ali sam imala moralnu obvezu da ga iznesem, kad sam se već uplela u tu, za mene, gorku temu. 

Bit međuvlasničkog ugovora  nije da se utvrde posebni dijelovi (koji su, što kome pripada i u kojim suvlasničkim udjelima, jer to se zna ili se može definirati po korištenju etaža u polovini suvlasničkog udjela u smislu odredbi ZV), nego uređivanje svih pitanja u pogledu zajedničkih dijelova, to je uvijek problematično - od popisa tih dijelova u zajedničkom korištenju, načina njihovog korištenja (kao kod spornog plinomjera) te ulaganja u njihovo održavanje. 
Kako sam napomenula u prethodnom postu, vaša nekretnina koju ste naslijedili je već prilično stara, i svakim danom pokazat će se sve više potreba financijskog ulaganja u njeno održavanje, a da eventualnu energetsku obnovu zgrade ne spominjem uz takve loše suvlasničke odnose. Primjerice, krov je također zajednički dio zgrade - kad on počne prokišnjavati, i vaša obveza bit će da sudjelujete ravnopravno u njegovoj sanaciji (u skladu sa svojim suvlasničkim udjelom u nekretnini), makar neće prokišnjavati vama u stan.
Da zaključim - posjedovati nekretninu, nije samo pravo, nego i velika (financijska) obveza...Sve dok ćete vi, kao suvlasnici, njegovati nekomunikaciju kao temelj vaših međusobnih odnosa, vaša zajednička nekretnina bit će u silaznoj putanji - odvjetnici tu malo mogu pomoći u smislu konačnog rješavanja vašeg osnovnog problema, obraćanje educiranim medijatorima, kao posrednicima u sukobu interesa, bi bilo puno  efikasnije...barem po mom mišljenju, koje možete zanemariti kad ga pročitate, ali sam imala moralnu obvezu da ga iznesem, kad sam se već uplela u tu, za mene, gorku temu. 

O načinu dostave podataka o potrošnji plina vaših susjeda sa zajedničkog sata trebat ćete se informirati na stranici tvrtke koja isporučuje plin na vašem području, te koja ima dostavu podataka reguliranu svojim internim pravilnikom.
Možda da razmislite o podjeli troškova izmještanja plinomjera - da ne bi ispala Pirova pobjeda - i u pogledu izgubljenog vremena i sudskih troškova.
 
A kako ste osuđeni na suživot u dogledno vrijeme,  moja topla preporuka je da se prije odvjetnika javite Centru za mirno rješavanje sporova ili nekoj od  ostalih institucija tog tipa sa popisa (neki odvjetnisi su ujedno i certificirani medijatori), kao i da se upoznate sa svrhom i postupkom medijacije na stranici Hrvatska udruga za medijaciju (mirenje)
Sve što se radi sporazumno povezano je s puno manjim troškovima / uštedama – i u pogledu vremena i u pogledu materijalnih izdataka. Mislim da vam je kao najracionalnije rješenje vašeg problema (i u pogledu materijalnih izdataka) izgledno sporazumno etažiranje – kao oficijelni način predviđen Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. I to što prije, pogotovo što se zna koji stambeni prostor pripada kome, prije nego međusobna (ne)komunikacija ne eskalira preko granice nakon koje više nema povratka (ako već i nije)…
Samo za informaciju, ukoliko se odlučite ipak za taj sporazumni postupak (da vam se informacija nađe pri ruci) - u svrhu etažiranja potrebno je naručiti kod nekog sudskog vještaka ili procjenitelja ili ovlaštenog arhitekta ili inženjera građevinartva  plan etažiranja (uz podjelu troškova – ionako vas isto čeka i u eventualnom sudskom postupku), te ishoditi potvrdu sukladno članku 73. ZVDRP (i to vas čeka u eventualnom sudskom postupku) izdanu po tijelu graditeljstva (u istom uredu ćete se raspitati koji akt trebate dostaviti kao dokaz zakonitog statusa zgrade - predlažem uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15.02.1968. jer ćete također trebati ishoditi spomenutu UD za upis predmetne zgrade u ZK, ako ne želite ZK upis sa zabilježbom da UD nije priložena), uz sklapanje međuvlasničkog ugovora s definiranjem međusobnih odnosa (mijenja ga eventualna sudska presuda) - u pogledu posebnih dijelova nekretnine, i što je najvažnije u pogledu definiranja zajedničkih dijelova nekretnine i njihovog korištenja i održavanja, te ulaganja u njihovo održavanje (a tu bi svakako ulazio i sporni plinomjer), a sve s obzirom da nemate posrednika između sebe (upravitelja). Međuvlasnički ugovor ne treba biti sklopljen za izdavanje potvrde, ali treba postojati za upis etažirane nekretnine prije upisa u gruntovnici… I to bi bilo to…vrlo jednostavna procedura - uz postojanje minimuma dobre volje...
Ako smijem primijetiti, pogrešan izolacionistički stav. Trebali bi, barem vi, otići do “onih gore” i pružiti im ruku u namjeri da usput raspravite i neke zajedničke teme nakon što se uzavrele strasti malo stišaju (ili ih pozvati da te teme raspravite na neutralnom terenu - eventualno u uredu medijatora ako se odlučita za postupak medijacije), budući da će se problemi u međusobnoj nekomunikaciji samo množiti, danas očitanje plinomjera, sutra vezano uz financijsko ulaganje u zajedničke dijelove nekretnine, a koja je već sada prilično stara s obzirom da je građena 60ih godina prošlog stoljeća.  
Bilo bi uputno da ih počnete sukcesivno rješavati, jer ipak ste vi suvlasnici/nasljednici iste nekretnine, a kako uz svako pravo slijede i obveze, pa ćete kad-tad biti prisiljeni na međusobni dogovor ili ćete sve zajedničke probleme možda rješavati preko odvjetnika i sudskim putem…
Izbor je na vama kao suvlasnicima, jer ne postoji dovoljno veliki tepih da bi se svi problemi u svezi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine jednostano pomeli pod njega.
 
Ali kako kaže realni korisnik @slavko1941 "Za rješenje  odnosa sa suvlasnicima nažalost nema savjeta. To će tako ostati i nema rješenja. Ljudska zloba i pakost nema granica". 
A ja samo mogu dodati - trenutno, da, na žalost , ali sam nepopravljivi optimitist da će s vremenom ipak prevladati zdrav razum i stvari se pokrenuti s mrtve točke.

Naučite da o svojim planovima uvijek šutite. Govori Vam osoba koju je naivnost i vjera u ljude i otvoreno pričanje o sebi dovelo do otkaza i gubitka prava na burzi, bez otpremnine, nakon više od 30 godina neprekidnog vrijednog rada.
Znači, svoje planove, financijsko stanje, ideje, uspjehe i neuspjehe, čuvajte za sebe.

A zašto ne bi raskinuli taj Ugovor, barem u dijelu koji se tiče te nekretnine jer je možda više nekretnina obuhvaćeno?
Ako ne žele tako, onda neka davatelj uzdržavanja da pisanu izjavu (ovjerenu kod JB) da je suglasan sa brisanjem te zabilježbe u ZK i da se odriče bilo kakvih daljnjih potraživanja vezanih za tu nekretninu. Tek kada se obriše takva zabilježbu, onda sklopite Ugovor o kupoprodaji.
Ako ne žele, nemojte ulaziti u takav pravni posao.

Ako je riječ o poslovnom subjektu kao kupcu onda se na račun stavi reverse charge i to je to. Nije istina da ne mogu izdat račun bez PDV-a.

Zakonskim odredbama i mišljenjem Porezne omogućena je isplata plaće radniku na Revolut. Ukoliko radnik ima ovrhu, onda ne bi smjeli isplaćivati plaću na Revolut nego na hrvatski račun kojeg banka može ovršiti. Sad, ako se bojite toga onda bi bilo najbolje da vam radnik nabavi potvrdu da nije ovršen i da nema ovrhu na sebi. Preko eGrađana radnik može vidjeti ima li kakvu blokadu, al najbolje je da imate sve na papiru.

Ovo je takva prevara. Najbolje je to zaobići. Poanta ugovora o doživotnom uzdržavanju je da davatelj uzdržavanja brine o korisniku uzdržavanja, a da mu ovaj zauzvrat da nekretninu.
Kako oni misle prodat kuću nekom trećem, a da u isto to vrijeme nekretnina ostane kao predmet tog ugovora stvarno mi nije jasno.

Ne možeš se žalit na nešto što nisi primio.