anamih

Koliko je meni poznato, doprinosi ovise o opsegu radnog vremena - za puno radno vrijeme koje u RH 40 sati tjedno, najniža osnovica za doprinose je 2814 kuna (na to 15% 1.stup, 5% drugi za MIO, 15% zdravstveno, 05% zaštita na radu i 1,7% doprinos za zaštitu na radu.) Mirovinsko ne želi vršiti prijave radnika na opseg vremena manji od 1 sat dnevno, jer u radnoj knjižici se pri prijavi upisuje podatak o dnevnom radnom vremenu (tako se kasnije računa staž). Znači, ako radite pola radnog vremena, i doprinosa bi trebalo biti pola. Svojevremeno je jak lobi fonda zdravstvenog osiguranja uspio progurati da osnovica za njihove doprinose bude ova najniža, jer je opseg zdravstvene zaštite pun (moš' misliti, u to se uvjerim svaki put kad dođem zubaru) iako je radno vrijeme smanjeno, ali mislim (nisam 100% sigurna) da su ipak od te nebuloze odustali i da smo sad pri stavu-koliko sati rada, toliko kuna doprinosa.

Cigo1, pročitah raspravu na temu "mišljenja jednog poslodavca" i zabavna je, kao što si rekao, i poučna i malo tužna. Svi su naime u pravu, i poslodavci koji tvrde da ulažu opremu (koju radnici nemaju) i sposobnost ugovaranja i prodaje (što radnici nemaju i ne moraju), ulažu nemali napor da to naplate dok država i radnici čekaju da im to sve uzmu i njima malo ostane. U pravu su i radnici kad kažu da rade u svakakvim uvjetima i sa svakakvim "bizničarima" koji misle da su pametni zato što imaju novaca, da ih ponižava rad bez plaće i uvažavanja njihovih sposobnosti, i da taj poslodavac njih ne plaća zato što je dobar i voli podijeliti zarađeno već zato što su mu oni to svojim radom na njegovoj opremi zaradili. Jedni i drugi su u pravu, samo se premalo uvažavaju jer od vikanja o svojim pravima zaboravljaju da isto moraju dozvoliti i drugoj strani. Tu svoj komad kolača traže i sindikati, pa su se i poslodavci dosjetili jadu, imaju i oni konja za trku (HUP), dakle cijela grupa ljudi koji viču jedni na druge i optužuju se međusobno. Država kao moderator priklanja se sad jednoj sad drugoj strani (ovisno o terminu izbora). Davno je J.M.Simmel napisao da nitko nije otok, čak se i cijelo djelo tako zove. U svijetu u kojem se profit ne troši barem u jednom dijelu na učinkovitu zaštitu od predvidivih slučajeva kakav je ovaj s naftom u meksičkom zaljevu, jasno je da je moral nešto što je nekad stanovalo ovdje. Došla je glad za profitom i istisnula ga, a nadglednik zgrade (država) smatrala je da ovaj drugi više plaća, a zgradu treba održavati... U takvom svijetu nemamo ni mi šanse da budemo otok na kojem se moral zadržava, osobito u svjetlu globalnih integracija svih vrsta, a sa istim ciljem - profit, profit, profit. Ali, dignut ćemo glave, nećemo se pokolebati i barem ćemo se preko ovakvih foruma truditi zadržati ljudska obličja i stare vrijednosti, pa možda barem u nečem uspijemo. Hvala svima čiji me komentari na ovo podsjećaju, i ovako upornima ko što si ti, cigo1.

Mene čudi zašto gospođa čije je dijete u pitanju nije i ranije reagirala, malo mi je nejasno zašto je cijela stvar trajala tri godine i zašto nije prijavila da djeca nemaju nastavu tjelesnog dok učiteljica puši za to vrijeme. Nadalje, ako smatra da je i ravnatelj neprofesionalno postupio kad je stao uz učiteljicu, i za to postoji način - inspekcija u prosvjeti ima najšire ovlasti u državi - kontrolira i upravni dio i normativni i pedagoški i radni - sve što se u školi događa. Moja djeca više nisu djeca, punoljetni su ljudi koji su davno bili osnovci, ali mislim da je škola prvi organizirani sustav s kojim se osoba susreće - onaj koji ima pravila u interesu zajedničkog cilja, a to je obrazovanje, i remećenje tih pravila remeti put do cilja. U razredu je puno djece, nema dva ista djeteta i svatko treba na svoj način individualizirani pristup. U obrazovnom sustavu kao naš pitanje je koliko je to moguće, ali to je druga priča, ono što želim reći je slijedeće: nije li možda potrebno da i roditelj uloži napor u pravcu da se njegovo dijete prilagodi sustavu u kojem jest (osnovna škoal), a ne da samo traži od sustava da se prilagodi djetetu? Nakon škole dolazi poslodavac, hoće li se i on prilagoditi individualcu? Nije li tu riječ o medvjeđoj usluzi djetetu? Za koji svijet pripremamo djecu kojoj tepamo i govorimo da imaju pravo biti ono što jesu, ne moraju se sputavati i ograničavati, ako im se danas ne piše test, nema veze, odgodit ćemo, ako mu je došla potreba da usred sata pjeva - pa treba se izraziti? Za koji svijet, za kapitalistički svijet rada u kojem otkazni rok traje dvije minute a radnička prava postoje kao parole sa raznih govornica (čast iznimkama)? Ne želim reći da treba pognuti glavu i ne boriti se za sebe, ali stvari nisu crno-bijele. Smatram da pravo na obrazovanje i radosno školovanje imaju i djeca koja nisu individualci u ovom smislu, pa da to pravo uključuje i pravo da sa šest i pol, sedam, osam godina zaista ne moraju imati zrelosti dovoljno za empatiju i razumijevanje za individualne izraze bijesa uprizorene bacanjem torbi ili kaputa sa prozora drugog kata (to je bilo u mom razredu). Potrebno je sagledati obje strane. A sad možemo na prebrojavanje koliko uopće u školama ima stručnih suradnika koji su potrebni za rad i pomoć učiteljima u ovakvim slučajevima i zašto ih nema dok je brojno stanje prosvjetara sve veće (ministarstvo, agencija za odgoj, nacionalni centar za vanjsko vrednovanje...), pa možemo na temu da li se na učiteljskim fakultetima uopće uči o pristupu djeci s posebnim potrebama, pa možemo o kriterijima za upis na iste fakultete (nekad su se provjeravale neke ljudske osobine budućih učitelja)... ali to je već neka druga priča.

Na cesuju moraju pristati vjerovnik i primatelj, a dužnik ne mora pristati, već ga se prema čl.82.Zakona o obveznim odnosima o tome treba obavijestiti. U vašem je slučaju je za vas vjerovnik porezna uprava, a vi ste prema njoj dužnik i moje dugogodišnje iskustvo s njima govori mi da oni ne bi podržali vašu ideju da utjeruju vaše dugove, e da bi naplatitli svoje od vas, pa i sa tim zadužnicama koje opisujete, oni se naprosto time ne bave. Bojim se da ćete morati iznalaziti načine da i dalje plaćate svoj dug poreznoj i što prije nagovorite vašeg dužnika da vam plati.

Možda je i dobro što ćemo ulaskom u punopravno članstvo EU ukinuti radne knjižice kao dokumente, u njih se zadnjih dvadesetak godina upisuje skorao pa i da ste kupovali u npr. Billi ili Mercatoru. Ljude to na ovaj način zbunjuje, misle da neki tečaj koji se time reklamira znači i stručnu spremu, a nakon što plate tečaj otkriju pokušajem ostvarivanja prava po osnovi tog upisa u radnu knjižicu da to baš i ne ide kako su organizatori tečaja veselo obećavali. Vidim da se to dogodilo i vašem prijatelju, a bojim se da će i vama. Obrti koji su vezani (oni za koje je potrebna odgovarajuća stručna sprema) podrazumijevaju obrazovanje koje ostvarujete u redovnom ili izvanrednom školovanju (na pučkom učilištu koje obrazuje odrasle), ali koje vam daje zvanje slično onom iz redovnog školovanja. Razni tečajevi nažalost nisu to, i bojim se da unatoč četverogodišnjem školovanju nećete moći otvoriti željeni obrt, ali kako mi je poznato da se ta praksa od jedne do druge županije razlikuje, probajte upitati u županijskom uredu za rad na području gdje živite, oni će vam dati rješenje pa će sigurno i znati što vam je potrebno.

Hej, relax, calm down.. Da najprije definiramo da ja niš' od tebe ne dobim, jerbo imam tvrtku koja dobro posluje i mjesečno uplaćuje priličnu svotu poreza na dobit, već petnaest godina i nadam se da će i dalje. Dakle - to bi bilo prvo. Drugo, kolektivni ugovori su u naše područje došli kada? Bez jokera pitaj publiku odgovaram: 1996. godine zakonom o radu kojeg je jedan od glavnih autora bio prof.hrvatskog podrijetla, ne marsijanac, i sad je čovjek živ i radi, pa se njemu možeš obratiti za analizu da li je to nama trebalo. Treće, to što za javni sektor kolektivne ugovore potpisuju ministarstva (koja nisu poslodavci, već su to pojedinačne ustanove iz tog sektora) dodatno uveseljava cijelu stvar, jer smijeh je najbolji lijek. Zamisli, ja tebi garantiram neka prava, a velim da će ti to tvoj poslodavac isplatiti, a onda njemu kažem da nema love ili mu namigujem da te nekako smota da ti to ne skužiš, ne tražiš...to su radnička prava na balkanski način, ma koliko mi bježali odd geografije. Što se tiče tzv.realnog sektora (uopće ne mogu shvatiti čime su se rukovodili autori ove podjele) nije moja krivica što imamo nadzor nad njim takav kakav imamo - od inspekcije rada do porezne, pa se ne zna tko čvršće zatvara oči pred utajom poreza, neisplatom plaća, nepoštivanjem radničkih prava - nedavno ovdje pročitah da je inspekcija rada na prijavu radnika odgovorila da oni nisu agencija koja će za njega utjerivati poslodavčev dug prema njemu za plaću. Pa naravno da nisu, oni rade u inspekciji rada zato da ujutro imaju kud otići od kuće i reći susjedima da tamo rade, nema druge svrhe od njihova posla. Imam prijedlog za tako ljutite građane kao što si ti cigo1: hajde da ukinemo škole, neka se djeca obrazuju preko interneta. Ukinut ćemo i bolnice, pa neka umiru oni koji nemaju love za vlastito liječenje. Ne treba nam ni policija, svejedno su neučinkoviti. Ne treba nam ni vatrogasna služba, ljudi su godinama gasili požare sami, a ne treba nam ni socijalna služba i to je beskorisna skupina. Da vidimo dalje- ne treba nam ni vojska, opet se evo lijepo razumijemo sa svim susjedima (tko nas bre zavadi), pa i ta razna ministarstva -sve to samo vuče lovu od realnog sektora, on će puno bolje preživjeti ako toga svega nema.... Imam dovoljan broj godina da sam već puno puta bila razočarana načinom na koji sve vlade po redu koje sam upoznala troše novac od mog poreza, od mojih doprinosa, smrznem se od spoznaje da će mi mirovina biti premalena da ostanem živjeti u svojoj kući, a neću je moći za iole pristojnu cijenu prodati, ali zbog doživljenog broja godina jasno mi je da urbano društvo traži službe koje sam nabrojala. Ako se povučemo u prostore bez struje, vodovoda, kanalizacije, ako svatko izgradi jednu kolibu i bude imao hrane koliko sam proizvede i pojede, bez tržišta, bez organiziranog zdravstva, sudstva (sve ćemo po kratkom postupku)-onda nam ovo sve što se sad iz našeg poreza financira zaista neće trebati. Ja u opisanim uvjetima sad ne bih preživjela, prestara sam za prilagodbu na to, a bi li ti? Bojim se čak da i moja djeca nemaju dovoljno kapaciteta za prilagodbu na uvjete u kojima nema svih službi koje vuku novce iz realnog sektora. Kako smo se domogli tih parazita? Viškom vrijednosti koji je tražio tržište, a zatim i policiju da čuva ono što ne uspijem potrošiti, a sve je to došlo razvojem sredstava za proizvodnju koja su omogućila veću produktivnost...Cigo1, ide li kotač povijesti toliko unatrag bez velikog praska?

Ajmo na tehniku, možda se tako jasnije izrazim: kad ste isplatili dividendu, nekako ste prebacili novac sa računa firme na svoj račun ili ste podigli gotovinu pa ste dividendu isplatili kroz blagajnu i taj novac je i fizički postao vaša imovina, u vašem posjedu da s njim činite što želite. Znači, sad ste kao fizička osoba, a istovremeno i dioničar, vlasnik vama pripadajućeg dijela dobiti u novčanom obliku. Sad lijepo uzmete broj tekućeg računa od svog radnika i kao fizička osoba mu uplatite to što želite. Porezna uprava nema uvid u tekuće račune građana osim tijekom sudskog postupka, zato i traže da se ugovori o djelu plaćaju isključivo na žiro račune, i na ovaj način poreznici neće pojma imati da je vaš radnik od vas dobio novac. Ako mu dajete novac "na ruke", još bolje, ali i ova prva varijanta je OK. Porezna nas radnike kontrolira na način da prema našem OIB-u (nekad JMBG) kontrolira po IP karticama koliko su nam pravne osobe uplatile dohotka od nesamostalnog rada i koliko su poreza za to platile. Također ima podatke od onih koji su nam isplaćivali ugovore o djelu ili autorske honorare ili naknade za rad u predstavničkim tijelima, ali nijednu od ovih brojki poreznici ne usklađuju sa tekućim računima građana, samo sa žiro računima, jer ponavljam - u tekuće nemaju uvida. Ali prvi korak mora biti skidanje tog novca sa žiro računa tvrtke u kojoj ste dioničar - isplata dobiti, a onda možete dati radniku, za humanitarne svrhe, za što god želite.

Koliko je meni poznato, to nije moguće, ne možete vi svojim imenom i stručnom spremom garantirati za posao koji obavlja treća osoba, pa još i kod drugog poslodavca. Mislim da vaš član obitelji otvara djelatnost na način sličan kao obrtnik koji nema potrebnu stručnu spremu i to tako da zaposli osobu koja uvjete ima, a to je ta druga medicinska sestra (u obrtu je to moguće, za zdravstvo nisam sigurna). Što se tiče mjesta za informacije, djelatnosti koje se obavljaju osobnim radom registriraju se pri županijskim uredima za rad, pa pogledajte, sigurno imate za pulsko područje takav ured i tamo bi morali znati odgovore na vaša pitanja.

Članak 71. Zakona o radu apsolutno štiti ženu na rodiljnom i roditeljskom dopustu od otkaza ugovora o radu, osim ako se radi o radu na određeno vrijeme koji se ne otkazuje nego istječe protekom roka na koji je sklopljen. Nadalje, ako vam poslodavac ne da godišnji odmor, mora vam dati naknadu za neiskorišteni GO. Otkazni rok ugovoren od 6 tjedana u vašem slučaju je rok od dana dostave otkaza ugovora zbog poslovno uvjetovanog razloga (zatvaranje firme) do dana zaključenja vaše radne knjižice-to vam poslodavac također mora platiti (vjerojatno će vas baš u to vrijeme uputiti na GO). Što se tiče plaće, koja vam je vjerojatno veća dok radite nego sad za vrijeme roditeljskog dopusta, bilo bi bolje da prekinete taj dopust, koristite godišnji odmor i za to vrijeme dobijete punu plaću, ali tada gubite ovu zaštitu iz članka 71. ZOR-a, pa vi razmislite.

Možda da probate pismeno zatražiti naknadu za bolovanje duže od 90 dana, ako ste sigurni da u vašem kolektivnom ugovoru to stoji, da vam ne bi nadležni zaboravili? Ja bih na vašem mjestu zatražila, najgore što može biti da se ogluše, pa nakon provjere u KU tražite opet, poslodavac koji potpisše neki opseg prava u KU mora znati otkud će ih isplaćivati ili neka ne potpisuje, ne mora se to. Ako mu se smanji ekonomska snaga, neka otkaže KU, ima tamo i odredbi kako se on otkazuje, a svi se ti postupci nazivaju poštivanje ugovorenog...

Hej, hajde malo objasni zašto je protuustavno? Teške reči, dušica draga....

Nije mi jasno zašto vam se ovo čini upitnim postupkom, ali pokušat ću odgovoriti: Porez na dohodak plaća se za primitke koji su lijepo navedeni po svojim vrstama u samom obrascu prijave poreza na dohodak. Čini mi se da ovo što vi spominjete ne spada u nijednu od tih kategorija, pa ne vidim zašto uopće mislite da bi se oporezivanje tog zaposlenika moglo dogoditi, pretpostavljam da će se poklon izvršiti bezgotovinski (sa računa na račun). Ako ste vi kao dioničar sebi isplatili dividendu na koju ste još platili poseban porez, možete s tim novcem činiti što želite i pokloniti ga kome želite, pokloni (još) nisu oporezivi u RH. Dar zaposlenicima u protuvrijednosti od 400 kn u naravi definiran je kao neoporezivi primitak u smislu da se može iskazati kroz rashode poslovanja u toj svoti, ali nakon što se utvrdi dobit, plati porez i neto dobit isplati dioničarima, nakon kriznog poreza oni s tim čine što žele. Ugovori o darivanju proizvode obveze plaćanja poreza na darove, ali oni se sklapaju za ozbiljne stvari i najčešće evidentiraju u nekim gruntovnicama, policijskim upravama i slično. Ako darujete novac-darujte i nadam se da ćete u tom poštivanju zaposlenika imati još sljedbenika.

Soboslikarstvo je dio graditeljske djelatnosti i kategorizirano je kao vezani obrt, što znači da morate uredu za gospodarstvo dokazati da ste zaposlili KV soboslikara. Vi nažalost ne možete otvoriti nijedan obrt jer nemate kvalifikaciju (nekad se u vašem slučaju moglo otvoriti staklarski, ali ne znam da li to još vrijedi). Vezani obrti traže sposobnost potrebnu za kvalitetno izvođenje radova, a ona se presumira kad pokažete svjedodžbu, a ako je nemate-morate zaposliti onoga tko je ima. Teoretski je moguće da on kod vas radi samo dok procedura otvaranja prođe, pa vam onda otkaže (ugovor mora biti na neodređeno vrijeme), znam da ljudi to rade, ali morate biti svjesni da činite prekršaj izvođenjem radova za koje niste kvalificirani (ako vas netko uhvati ili pita o tome). Ovo što spominjete kao fizičke usluge, pa dodatno pojašnjavate kao renoviranje nisam do kraja razumjela, ali što god bilo-sa vašom stručnom spremom ne možete biti obrtnik, ali imate mogućnost školovanja na otvorenim učilištima za odrasle, pa nakon toga...

Zar se ne vidi da sam knjigovođa, već oronuli od upotrebe (šala mala). Isplata putnog naloga tehnički znači slijedeće: ispunite putni nalog po njegovim rubrikama, u dio za dnevnicu upišete trajanje putovanja npr. od 6.00 do 19.00 sati, što iznosi 13 sati i za što si imate pravo isplatiti punu dnevnicu od 170,00 kn. Ispod toga je rubrika o odredištu putovanja koja pita od kojeg do kojeg grada ste išli. Upisujete npr. od Zagreba do Karlovca i u rubriku kilometara upišete 50, u slijedećem redu od Karlovca do Zagreba opet 50, što iznosi 100 km i za što vam se priznaje 200,00 kn. Ovdje je i rubrika za početnu i završnu kilometražu u oba smjera i pazite da to odgovara kilometraži koju ćete iskazati kao prijeđenu, a brojke prepisujete sa kilometar sata u vašem vozilu. Ispod toga je rubrika ostalih troškova i tu upišete 32,00 kn cestarine, ako ne želite odbijati PDV (o tome sam pisala ranije). Sad zbrajamo:dnevica 170,00 kn, prijevozni troškovi 200,00 kn i cestarina 32,00 kn što iznosi 402,00 kn i to predstavlja ukupan trošak po vašem putnom nalogu. Pretpostavljam da vodite poslovne knjige kao obrtnik (knjigu primitaka i izdataka) i ovaj iznos upišete u rubriku izdaci u gotovini sa datumom putnog naloga. Zatim odete u banku gdje imate žiro račun, ispunite virman na taj iznos i podignete tu gotovinu te je spremite u džep, jer obrtnici ne moraju voditi knjigu blagajne ni pisati uplatnice i isplatnice. Možete vi sa banke podići i više novca, ne morate po svakom putnom nalogu pisati pojedinačni virman ili ako imate katicu za bankomat ne morate pisati ništa. Trošak se kod vas pravda tim opisanim nalogom koji odložite u registrator uz ostale dokumente (ulazne i izlazne račune, obračune plaće ako imate zaposlenih i slično). Ako vodite knjige kao obrtnik (što je slučaj u vašoj branši) vi možete sa svog računa podizati novca koliko želite, dok plaćate obveze državi to ima tretman akontacije dohotka. Kad provjerim (relativno sam nova na ovom portalu) kako vam se mogu privatno javiti, učinit ću to. Pozdrav

Jasno mi je iz "tona" vaših rečenica da ste iz one pjesme "pristao sam, bi'ću sve što hoće, evo prodajem dušu vragu svome..." Šala mala, lakše se diše kroz smijeh. Za vaše je duševno zdravlje super ako se možete pomiriti sa situacijom da se dobit ne dijeli na tri jednaka dijela, nego kažete da druga dvojica nešto "kemijaju". Problem bi za vas nastao ako porezne vlasti krenu nešto kontrolirati i ustanove nepravilnosti za koje ste odgovorni, jer ste direktor, bez obzira na količinu ovlasti koju imate prema drugim dvjema trećinama. O tome razmislite i ocijenite koliko bi vam se mirenje sa uhodanom praksom eventualno moglo obiti o glavu, jer poreznike neće zanimati koliko ste vi o svemu znali,nego samo koje vi na papiru ovlasti imate. Nadalje, moram opet o tehnici praćenja novca. Kad se novac prebaci sa žiro računa, to se knjigovodstveno evidentira. Budući da je izvod sa žiro računa dokument koji se knjižiti mora, i pijani poreznik lako ustanovi ako je tu nešto maglovito. Izvlačenje keša se može pravdati na razne načine dok netko kvalificiran malo ne upita da se to pravda na knjigovodstvene načine - računima, ugovorima i drugim ispravama koje su podloga za knjiženje i odraz su poslovnih aktivnosti. Ako je reprezentacija koju spominjete kao lobiranje usmjerena k osobama koje mogu zaustaviti određene kontrole, onda se ne morate brinuti i onda su svi ovi opisi bespredmetni, dovoljno je da netko nekome kaže "pusti to" i možete mirno spavati. A možda i jest, pa ne lobira se po vlastitom kvartu...

Imate li vi pravilnikom o radu u toj školi gdje radite ustanovljen ovaj način bodovanja (mislim na godine staža, spremu, porodične prilike...), jer u ZOOOSŠ ga nema, u KU za osnovne škole ga također nema nego kao općenite fraze. Tehnološki višak je osoba koja ostane bez radnog mjesta i zato je osobito važno da u ugovoru o radu piše radi li osoba u npr.matičnoj školi ili u područnoj, jer tamo gdje se ukida radno mjesto pojavljuje se tehnološki višak. Ravnatelj mora biti taj koji, uz pomoć bodova ili bez, donosi odluku o tome tko je tehnološki višak i o tome mu treba uručiti odluku o otkazu iz poslovno uvjetovanih razloga. Upravo zbog rješenja o zaduženju koja imaju rok trajanja jednu školsku godinu moguće je da u razrednoj nastavi jednu godinu vodite prvi razred, pa slijedeću opet prvi ili treći, znam da to nije uobičajeno ali formalno nije ni zabranjeno i znam da postoje zaista neki put opravdani razlozi za to. Na odluku se možete žaliti u roku koji piše u uputi o pravnom lijeku, a ako se ne žalite postajete dio liste koju vode uredi državne uprave po županijama i sa koje se na osnovu potreba za zaposlenicima koje škole prijavljuju ti ljudi koji su tehnol.višak upućuju na rad, a bez inače obveznog natječaja. Mentori su nastavnici koji su osim stručne spreme propisane ZOOOSŠ i stručnog ispita, stekli i određeno radno iskustvo tijekom kojeg su se osobito usavršavali i taj tijek usavršavanja dokumentirali višem savjetniku (to su osobe pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, pojedinačno po predmetima). Svaki profesor može uložiti trud i napor da postane mentor, ide na stručna usavršavanja, drži o tome predavanja kolegama u svojoj i drugim školama i nastoji što više iz svog područja naučiti. Potrebno je da ih i ravnatelj ili učiteljsko vijeće predloži za napredovanje u zvanje mentora i nakon održanog pokaznog sata viši savjetnik upućuje prijedlog da se osoba ta i ta promovira u mentora. To nosi veću plaću jer je koeficijent veći. Dalje ide stupanj mentor savjetnik, za još malo veću plaću. Obično takvi ljudi postanu i voditelji stručnih vijeća za svoj predmet, pa rade dva sata manje u nastavi. Minimum 18 učenika je bilo do prije dvije godine kad je donesen pedagoški standard koji je rekao da se razred sa 28 učenika dijeli na dva. Neki dan je novi pravilnik o broju učenika u razrednim odjelima povećao taj broj na 30 učenika, čak 34 kad je to jedini odjel na školi. Smatram da je neprimjereno da se kadrovska politika vodi na osnvou sugestija roditelja, oni naprosto ne mogu biti objektivni u svojim prosudbama, a najčešće nisu niti stručni jer su drugih zanimanja a ne prosvjetari.

Postoji Pravilnik o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti (NN 143/06), pa tamo možete pogledati što se može tako oporezivati. 1. Doprinosi za obvezna osiguranja (mirovinsko, zdravstveno i odzljede na radu) plaćaju se na mjesečnu osnovicu od 3.086,40 po propisanim stopama (ukupno 20% mirovinsko, 15% zdravstveno i 0,5% ozljede). Morate voditi samo knjigu prometa i u nju upisivati račune koje izdajete (zato se i vodi) a oni moraju imati propisane elemente. Na kraju godine ne predajete poreznu prijavu, što znači da nemate mogućnost koristiti porezne olakšice za uvećanje osobnog odbitka (uzdržavani članovi, premije osiguranja i slično). 2.ako ste zaposleni po ugovoru o radu, tada plaćate iste doprinose iz točke 1. ali na godišnju osnovicu od 12.750,00 kn. 3. Zakon o obrtu poznaje tri vrste obrta: slobodni, vezani i povlašteni. Za sobodne zakon ne propisuje uvjete, a vezani i povlašteni propisani su Pravilnikom o veznim i povlaštenim obrtima i načinu izdavanja povlastica (NN 42/08), pa tamo možete vidjeti da li je vaša djelatnost u tome.

Zakon o porezu na dodanu vrijednost u članku 10.a navodi koje su isporuke oporezive nultom stopom i između ostalih tamo su i udžbenici za pedagoški odgoj i obrazovanje, a pravilnik o PDV-u u članku 60. opisuje što su knjige i tamo navodi i bojanke kao knjige. Znači, kad isporučujete ovu robu, na računu ćete nakon ostalih elemenata na kraju navesti otprilike:"oslobođeno PDV-a temeljm članka 10.a Zakon o PDV-u". Ne treba vam nikakva suglasnost Ministarstva financija niti oni izdaju tako nešto, a ove ćete isporuke u obrascu PDV koji predajete (mjesečno ili kvartalno) uvrstiti u dio koji se na njih odnosi.

Bila je riječ o žurbi i nedovršenom poslu, ispričavam se osobi koja je pitala (kao i obično) za nepotpun odgovor - nedostajalo je još da radni odnos mora trajati najmanje 9 mjeseci u proteklih... sve piše na stranici HZZ pod rubrikom "pravo na novčanu naknadu". Nemam običaj odgovarati na ono što ne znam, ali naravno da su greške moguće, pa i ovakve zbog "više sile" koja me prekinula u odgovoru. Sreća da ima dobro odgojenih i zrelih koji će me na razmjere mog neznanja nježno upozoriti, pa čovjek radi na sebi cijeli život, ali samo uz ovakve tople potpore može polučiti uspjeh. Srećom je svijet bogat tako dobronamjernima pa još jednom zahvaljujem i preporučam se i dalje za nesebično ničim izazvano mentorstvo bez naknade.

Pretpostavljanm da je 250 kuna vaša odvjetnička tarifa za uslugu izvan kancelarije, ali to vam porezna uprava neće priznati kao neoporezivi izdatak. Neoporeziva je dnevnica u iznosu od 170,00 kn za više od 12 sati provedenih na putu, u što se računa kao početak puta odlazak iz svog doma i kao završetak povratak u dom (i razlika putovanja do aviona, vlaka i sl. se priznaje). Dnevnice se priznavaju na temelju dokumenta koji se zove putni nalog - možete ga kao gotov obrazac kupiti u svakog papirnici, a onda ga možete sa istim propisanim sadržajem kreirati i sami na računalu, glavno da ima sve elemente kao i onaj iz papirnice. Ako se ipak odlučite da ćete si isplaćivati odvjetničku dnevnicu, za potrebe poštivanja poreznih propisa morat ćete na razliku između 170 kuna i 250 kuna obračunati sve doprinose, porez i prirez (ustvari izgraditi bruto iz toga) i to tretirati kao plaću. U vašim poslovnim knjigama na taj ćete način imati dvostruko veći izdatak, državu ćete pomoći sa većom svotom uplate u državni proračun pa vi birajte - da li neoporezivu dnevnicu ili odvjetničku. Spomenuti putni nalog se u poslovnim knjigama evidentira kao izdatak u gotovini. Što se tiče cestarine - kad idete na put na kojem plaćate cestarinu, to je trošak koji se pravda kao ostali trošak po putnom nalogu. Putni nalog ima rubrike: dnevnica, trošak prijevoza (tu upisujete broj kilometara u jednom i drugom pravcu) i ostali troškovi (tu upisujete cestarinu i parkiranje i prilažete račune za to). Znači sve to zbrojite i isplatite kroz putni nalog. Ako želite koristiti pretporez koji na računu za cestarinu zaračunava HAC, onda taj račun upišite u knjigu URA, evidentirajte pretporez i knjižite račun kao plaćen gotovinom, ali ga onda nemojte upisivati kao ostali trošak u putni nalog. Za ovaj postupak morate na naplatnoj kućici dobiti račun R-1 koji ima elemente potrebne za odbitak pretporeza (prema propisima od PDV-u), ne možete ono što dobivaju građani od HAC-a prikazivati kao valjan račun za priznavanje pretporeza. Zato na naplatnim kućicama i imate onaj natpis da najavite potrebu za R-1 računom.

Novac ima svoj tijek koji se knjigovodstveno prati. Ako je podizana gotovina kojom su plaćani troškovi reprezentacije, postoji račun iz restorana i na taj iznos blagajnička isplatnica. Ako je reprezentacija plaćana direktno sa računa tom restoranu, opet postoji račun restorana, ali ovaj put je plaćen bezgotovinski. Imate li više žiro računa (možda to zovete "konto"), opet se vidi sa kojeg je otišlo na koji i kako je na tom drugom knjiženo. Svakom se dokumentu može ući u trag, naravno ako se eto želi i onda ako se to zna. Iako ima majstora za "zamagljivanje" ipak se može ući u trag gdje je novac (nekad je izvješće o novčanom tijeku bilo obvezno za sve firme). Čini se da vi imate problem "vezanih ruku" jer spominjete da zbog zaposlenih ne želite tjerati mak na konac, a onda imate dvije mogućnosti: da se zadovoljite s mrvicama koje dobivate od preostale dvojice suvlasnika ili da prežalite osnivački ulog i ostale troškove koje ćete imati te da novim aktom brišete sebe iz vlasničke strukture. Ako sumnjate da će se stvar sa ovakvim načinom rada razviti u pravcu gubitka, možda je bolje da razmislite - osnivači odgovaraju za obveze društva, pa dok ste osnivač... Mehanizmi kontrole uprave su financijski izvještaji, oni služe osnivaču da kontrolira rad direktora. Osnivač ima pravo uvida u svu dokumentaciju na osnovi koje su izvješća sačinjena i pravo da od direktora dobije odgovore na sva ova pitanja koja ste vi postavili ovdje. Ako to tako nije, a u vašem slučaju izgleda da nije, možda je vrijeme da potražite druge poduzetničko okruženje, u kojem vas neće nadglasavati.

Članovi uprava su ustvari direktori, sa ili bez ograničenja, a ova se osobina definira aktom o osnivanju. Osnivači su oni koji su u aktu o osnivanju navedeni kao takvi, sa opisom poslovnih udjela i navođenjem oblika (novac ili stvari) i njima pripada dobit društva, a ne direktorima. Ako je osnivač i direktor, dobit ide njemu, ali zato što je osnivač, a ne zato što je direktor. Upravi je svrha da uvećava dobit, a ne da je uzme. Dakle, iz pitanja nije jasno da li su i druga dva člana uprave u posjedu poslovnih udjela, naveli ste samo sebe u jednoj trećini. Ako jesu, razmislite želite li i dalje biti u "kompi" sa osobama kojima ne vjerujete. Poslovni rezultat se utvrđuje na kraju poslovne godine i tada skupština društva donosi odluku o tome što će s dobiti ako je ima ili kako će pokriti gubitak, ta se odluka čak i predaje sa PD obrascem u poreznu upravu. Ako ste vi imali dobit, to još uvijek ne znači da imate i novac na žiro računu, jer postoje aktivnosti koje ne smanjuju dobit (npr. velika kupovina dugotrajne imovine), ali smanjuju novac na žiro računu. Ako imate i dobit i novce, morate donijeti odluku o tome što će s njom biti, hoćete li je isplatiti, kada i na tu isplatu morate platiti krizni porez (2% ili 4%). Banka kod otvaranja žiro računa traži podatak o odgovornoj osobi i s njom komunicira, oni nemaju obvezu suradnje s drugim članovima društva. Ne treba vam banka, uzmite izvode žiro računa na kojima se vidi kud je novac otišao - na koji žiro račun ili je podignuta gotovina, pa pogledajte da li još postoji u blagajni, a ako ne, pogledajte blagajničke isplatnice da vidite gdje je novac. Račun dobiti i gubitka i bilanca su kruške i jabuke, čak mrkve i jabuke, to nisu isti dokumenti, a iz njih se ni ne vidi ovo što vas zanima. Čini mi se iz vaših riječi da baš i niste kvalificirani sami analizirati stanje, pa da pokušate angažiranjem revizora ako je riječ o velikom novcu ili sumjnjate u prijevaru. Revizorske usluge nisu bagatelne, ali ako imate puno udjela...

1.Nema zapreke da obrtnik bude u radnom odnosu, ali nisam baš sigurna da se djelatnost obrazovanja može obavljati kroz obrt, čini mi se da to morate provjeriti u uredu za gospodarstvo na vašem području. Znam da su razne turističke agencije imale odjele za učenje stranih jezika, zatim su obrazovale turističke vodiče, ali koliko je meni poznato, te su agencije bile d.., a ne obrti. 2.Budući da radite kod poslodavca koji vam plaća doprinose, vi ih ne plaćate mjesečno, već na kraju godine na osnovicu koju čini vaš dohodak za prethodnu godinu iskazan u poreznoj prijavi. 3. Ako vam za obrt ne treba pregled poslovnih prostroija vjerojastno vas nitko neće pitati za to, ali ako s roditeljima zaključite ugovor, to je njima primitak od imovine, oni ga prijavljuju u poreznoj upravi koja im razrezuje mjesečnu akontaciju poreza. 4. U sustav PDV-a možete ući vlastitom voljom ali onda u njemu morate ostati 5 godina, ili možete čekati da vaši primici od gospodarskih aktivnosti dosegnu svotu od 85000 za kalendarsku godinu, te ste od slijedeće kalendarske godine obveznik PDV-a po sili zakona i morate se do 15.siječnja kao takav prijaviti u poreznu upravu. 5. Ne znam. 6. Odgovor sadržan pod 1. - trebate vidjeti kako se uopće možete registrirati za obrazovnu djelatnost. 7. Elemetni ugovora o djelu su: izvršitelj dobije zadatak koji radi u vrijeme kad mu odgovara (nema radnog vremena), u prostoru koji odabere (nema radnog mjesta),sa vlastitm alatom ili opremom (naručitelj djela mu to ne osigurava) i odgovara samostalno prema naručitelju za rezultat djela. Tipičan primjer ugovora o djelu je kad od slikara naručite neku sliku i on vam je nakon nekog vremena donese, a vi mu isplatite ugovorenu naknadu. Ako vi odgovarate prema vašim polaznicima za rezultat obuke koju im dajete, onda je svaki onaj kojeg angažirate za taj posao s vama u radnom odnosu i to je prikriveni ugovor o radu. Ako vaša "bolja polovica" već radi puno radno vrijeme, nemate druge mogućnosti, ali to ne bi bilo to. Za vašu utjehu, naša su sveučilišta, veleučilišta, društvena učilišta i slični hramovi znanja prepuni upravo takvih supermena koji prodaju svoje intelektualne usluge u raznim formama, pa i po ugovorima o djelu, u opsegu od stotinjak sati tjedno, sposoban neki svijet, adok mila nam država to tolerira na principu "što ćemo kad nemamo kadra", a ne pada joj na pamet da na taj način devalvira vrijednost visokoškolskih diploma, no to je već neka druga priča.

1.Dvije se kune po kilometru priznaju kao neoporeziva isplata za korištenje vlastitog automobila u službene svrhe. Kilometraža se dokazuje putnim nalogom gdje u predviđenu rubriku upisujete ukupan broj prijeđenih kilometara za taj službeni put, i to u oba smjera, pa morate se i vratiti. Ako vlastiti auto koristite svakodnevno za obavljanje poslova u istom gradu, to se naziva "loko vožnja" i pravda se najčešće mjesečnim izvještajem koji sadrži podatke o datumima, kretanju po odredištima, kilometraži. Kad se ide na put izvan mjesta boravka, nema veze koliko je mjesto udaljeno za trošak prijevoza. 30 kilometara je granica za isplatu dnevnice, a ne morate ju sami sebi isplaćivati ako ne želite. Cestarina se pravda onim računom koji se dobije na naplatnim kućicama i priznaje se u apsolutnom iznosu. Na kraju porezne godine ne smanjujete si ništa, nego tijekom godine putne naloge i obračune loko vožnje knjižite u troškove i na taj ih način iskazujete kao odbitnu stavku za utvrđivanje dohotka ili dobiti. 2. Kad se kupi osobni auto kao prijevozno sredstvo u obrtu ili trgovačkom društvu, država pretpostavlja da se 30% njegovih troškova odnosi na vlastite potrebe i jednostavno ih ne priznaje. Znači, ni gorivo, ni dijelovi, ni popravci, ni tehnički pregled - sve se to ne priznaje u cijelosti već u opsegu od 70% tih troškova. Samo se osiguranje priznaje u 100% iznosu. Ovdje nema obrazaca, ali opet - ako se želi isplatiti dnevnica, priznati trošak cestarine ili parkiranja u drugom gradu - to se čini kroz putni nalog za to putovanje, pa ga treba napisati.

Čini mi se da ste vi žrtva uhodane prakse neodgovornih poslodavaca koji na ovaj način ostvare nemali broj radnih sati koje ljudima ne plaćaju, sa raznim izlikama. Jedino što vi sad možete je da ovu priču ispričate poreznoj upravi, koja bi ga po službenoj dužnsoti trebala goniti za poreze i doprinose koje je utajio, a istu verziju i inspekciji rada, jer nitko ne može stupiti na rad bez ugovora o radu koji sadrži propisane elemente ili bez potvrde koja sadrži isto to. Mala je nezgoda za vas što niste maloljetni, već imate poslovnu sposobnost kao punoljetan građani, pa ste i sami sudjelovali u prekršaju pristajanjem na rad bez ugovora. Dakle, odlučite što vas manje iscrpljuje - polagani zaborav da vas je lukavi "poduzimač" prevario, ili borba sa inertnim sustavom koji će najprije pitati vas zašto ste na sve pristali, pa će se onda polako okrenuti vašem poslodavcu, a on će reći neku laž... Ako opet tako počnete, probni je rad dio ugovora o radu ako se predviđa, znači nema nikakvog rada bez ugovora. Možda da se obratite i sindikatu ako ste član kojega, a možda i ako niste, oni vele da služe radnicima, pa možda vam pomognu savjetom, besplatnim pravnikom...