anamih

Propis koji regulira rad na određeno i neodređeno vrijeme zove se zakon o radu i on kaže da se rad u pravilu ugovara na neodređeno vrijeme, a za određeno je jedan od dozvoljenih uvjeta "povećani obujam poslova". Vaš poslodavac se za to "uhvatio" pa još garnirao ugovor rokom od tri godine i sad to znači da vam unutar tog roka može u svako doba otkazati ugovor svojom tvrdnjom da je povećani obujam poslova prestao. Vjerojatno će samo njemu biti razumljivo kako se ta količina povećanog obujma mjeri. Kad se ugovara rad na određeno vrijeme iz ovog razloga, suvislo bi bilo radniku dati podrobnije odrednice o njegovu trajanju, pa pokušajte od poslodavca dobiti o tome dogovor, najbolje u formi članka ugovora o radu koji će to definirati.

Onaj tko iznajmljuje stambeni prostor trebao bi plaćati porez na dohodak od imovine. Taj se porez plaća prema rješenju porezne uprave, mjesečno, a porezna ga razreže nakon što vlasnik stana pošteno odnese svoj ugovor o najmu stana tamo. U tom ugovoru piše stanarina i ostale obveze najmoprimca koje stranke slobodno dogovaraju. Tako bi trebalo biti. Na taj način podstanar ima pravnu osnovu (ugovor) koji pokaže u MUP-u i prijavi boravište na toj adresi. Vlasnik stana mora i dalje paziti da mu podstanar ne napravi neke račune (npr. za telefon) koje ne plaća, jer ovaj ugovor HT-u ne znači baš ništa, oni ovrhom u ovakvim slučajevima idu na vlasnika telefonske linije (viđeno iz prve ruke). Ako se daje stan bez naknade, kao prijateljima, i tada porezna može razrezati porez na dohodak od imovine na pretpostavljeni dohodak koji bi se na tom stanu mogao ostvariti (vlastito iskustvo sa iznajmljivanjem poljoprivrednog zemljišta).

Onaj tko želi testirati kandidate za neki posao zna zbog čega su mu rezultati takvog testiranja potrebni. Zakon o pravima hrvatskih branitelja daje prednost nezaposlenom branitelju koji udovoljava uvjetima natječaja. E sad, ako su rezultati testiranja podloga za sačinjavanje rang liste, s te bi se osnove moglo osporavati davanje prednosti branitelju koji nije imao dobre rezultate testiranja. Inače, jedno od osnovnih pitanja na sudskom postupku zbog ovakvih stvari je: što je poslodavac tražio natječajem? Ono što je tražio, to mora i uzeti, a ako to natječajnim postupkom nije dobio, mora zaposliti bez natječaja (to znači odluku o neizboru po natječaju i zapošljavanje na određeno vrijeme do ponovne objave natječaja). I sama se pitam zašto moj sin koji je bio dijete u vrijeme domovinskog rata mora biti preskočen od vlastitog oca koji je bio branitelj, kakve to ima veze s njihovom sposobnošću za neki posao (čak su i iste struke)? Branitelj, što je to, da li je to božanstvo? Ne, to je normalno stanje za mušku i dio ženske populacije u ratnom vremenu, to nije ni herojstvo, ni junaštvo, ni požrtvovnost - sasvim normalna obveza koja postoji svuda u svijetu. Dezerter - to je status za koji zakoni predviđaju progone i kazne. U nekim se državama za to dobiju i politički bodovi, pa se sjedi u parlamentu i lamentira o svemu i svačemu, pa čak i o ratu koji su gledali s pristojne udaljenosti.

Trgovačko društvo u pravilu posluje preko žiro računa, za sitne svote koristi se gotovina iz blagajne. U blagajni se pojavljuju uplatnice i isplatnice - prve kad se novac podiže sa žiro računa, a drugima se prilažu računi koji su gotovinom plaćeni. Takvi moraju biti ovjerni pečatom (pregledajte zakone koji govore o sadržaju računa - računovodstvo i pdv) i na njima je jedan od obveznih sadržaja i način plaćanja. Ako ste vi bili naivni da na osnovu nepotpunih i nepravilno izdanih gtovinskih računa plaćate premije osiguranja, sad ćete imati malo problema na sudu to dokazivati, jer to je vaša riječ protiv osiguravateljeve. Pravilno bi bilo da vam je uz račun koji ste platili gotovinom taj referent dao i blagajničku uplatnicu koju je on potpisao i ovjerio pečatom, jer to bi i on trebao raditi za svoju evidenciju primitka gotovine. Kako sam shvatila vi to sve nemate i sad se možete samo nadati da će vam sudac povjerovati u vašu priču da je stanje kod vas 0,00. Na što se možete pozvati? Na neiskustvo i naivnost, to se sve tako u principu ne radi, upravo radi ovakvih mogućih ishoda.

Zakon o pravima hrvatskih branitelja obvezuje državne i javne službe da nezaposlenom branitelju koji ispunjava uvjete tražene natječajem da prednost pri zapošljavanju, ako o svom statutsu podastre dokaze. Tu pomoći nema, osim ako branitelj to ne zna pa se ne žali. Sad će zbog žalbe branitelja vjerojatno biti poništen izbor po tom natječaju i bit će objavljen novi. Ako se na novi natječaj javi isti branitelj, vi drugi ste bespomoćni, čekajte da se u nas formira neka nevladina ili kakva druga organizacija koja će konačno štititi prava onih koji nisu bili dosta stari da budu branitelji, a ipak su časni građani vrijedni poštovanja i - trebaju posao i plaću.

Službeni put traje od trenutka izlaska iz stambenog prostora u kojem živite pa do povratka u isti, obuhvaća i vrijeme provedeno u nekom drugom gradu tijekom cijelog tjedna, kako ste naveli u svom postu, sve je to vrijeme trajanja službenog putovanja. Broj dnevnica računa se tako da se ukupan broj sati podijeli sa 24 i za svakih 24 sata se ima pravo na punu dnevnicu, a za svakih slijedećih 12 sati i 1 minutu na još jednu. Dakle, putni vas nalog vodi u dijelu gdje se obračunava trajanje službenog puta. Kako se definira da je radnik na službenom putu? Tako što je mjesto rada tijekom službenog puta različito od onog koje je u ugovoru o radu navedeno kao mjesto rada, sve izvan mjesta iz ugovora je rad na službenom putu. Koliko treba raditi na službenom putu, 8 sati ili više i da li se priznaje prekovremeni rad? Na ovogodišnjem seminaru sam od vrlo renomirane stručnjakinje (ne želim navoditi ime da se ne shvati kao reklama) čula vrlo suvislo tumačenje kako je moguće raditi prekovremeno i na službenom putu i potraživati od poslodavca novac za prekovremeni rad, ako možemo dokazati njegovo trajanje dulje od 8 sati dnevno. Kako se to može naplatiti? Ako nije predviđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu - baš nikako, jer su to detalji iz radnog odnosa koji se baš ovim aktima ugovaraju (iako nisam vidjela da je to itko ugovorio, ljudi uglavnom prepisuju odredbe zakona or adu i kolektivnih ugovora za svoju branšu). Ova priča o tome da radnik nema pravo na prekovremeni rad na službenom putu baš i ne bi bila točna, ali drugi je par rukava kako to može dokazati i naplatiti. Jer ako meni seminar za usavršavanje traje i ujutro i poslijepodne, ja radim taj dan prekovremeno na službenom putu, nemam ja što sebi preraspodijeliti i organizirati. Naravno da bi se prosječan hrvatski poslodavac slatko nasmijao na moj zahtjev za prekovremenim satima i rekao da budem sretna što idem na seminar, ali i to je još jedan par rukava. Vaš službeni put traje od nedjelje kad iziđete iz svog stana/kuće, pa dok se ponovno ne vratite u isti.

Ja sam od onih starijih i sjećam se da sam postupak usklađenja uredno obavljala sama, popunjavala obrazac i sve bez javnog bilježnika predavala u trgovački sud, on mi je sam izvršio potrebne ovjere za puno manje novca nego što je ovo sad. A pamtim i nešto bliže, kako nam je svojevremeno renomirani ministar financija dekretom odredio da jedan član uprave mora biti zaposlen u trgovačkom društvu po ugovoru o radu, pa smo i to mi revni poštivatelji zakona usklađivali, no tada su već javni bilježnici zavladali tim prostorom i nisam više mogla sama izvršiti izmjenu u trgovačkom sudu. Ta me je rabota tada koštala petstotinjak eura, da bi isti renomirani ministar pokunjeno nakon par mjeseci odustao od svoje odredbe zakona, jer su mu gospodarstvenici ukazali na to da je to ograničavanje poduzetničkih sloboda. Pitam se hoće li i sad tako biti? Pozdravljam sadržaj dopisa Cheff-a i sama ću isto uputiti u svoj područni ured HGK, pa možda se nešto i pokrene. Na kraju krajeva, novac koji im već desetljećima ostavljam daje mi i moralno i poslovno pravo da im se obratim i inzistiram barem na odgovoru. Jednim dijelom pripadam pravničkoj populaciji, ali nikako da shvatim obrazloženje iz jednih dnevnih novina koje nam je nedovno podastro jedan javni biljažnik: iz tisuću kuna koliko bi njima ostajalo po ovom poslu oni plaćaju i trošak pranja šalica od kave... Perem i sama šalice, čak i tanjure, pa i lonce, ali nikako da na to potrošim cijelu tisuću kuna. Sigurno ne perem dovoljno dobro!

Istina je da odredba zakona o radu predviđa da ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme dulje od tri godine sa istom osobom (prije je bilo za iste poslove) postaje ugovor na neodređeno vrijeme, ali to se ne događa automatski kao prijelaz u novu godinu. Za to treba radnik poslodavca tužiti kako bi mu sud naložio da istom radniku preinači ugovor o radu iz određenog u neodređeno vrijeme, i naravno, radnik treba financirati i izdržati sudski postupak u kojem će i poslodavac sa svoje strane osporavati njegove tvrdnje. Optimistična odredba zakona zavodi ljude koji misle da se metamorfoza ugovora iz određenog u neodređeno događa sama od sebe - to naprosto nije točno, za to je potrebno pokrenuti sudski postupak. I vi to možete ako imate sve ugovore unatrag tri godine, naravno da ne smije biti prekida ugovora (znači kraj jednog mora slijediti datum slijedećeg) i na sudu dokazivati kontinuitet rada za poslodavca tijekom protekle tri godine. Još nisam čula da je ovu operaciju za ijednog radnika obavio državni inspektorat po prijavi, ali možda da probate i tamo prijaviti i svojim primjercima ugovora dokazati da radine neprekidno tri godine na određeno vrijeme.

Temeljem zakona puni smo prava, ali u realizaciji je već nešto teže, no pobrojat ćemo vaša prava i obveze, jer to je uvijek u paru. Dakle, kad vam istekne ugovor o radu, vi ste u vašoj firmi kao "muha na zidu", ne postojite, i još bi vas stručna i odgovorna inspekcija (ako naleti) pitala što uopće tu radite te kaznila i poslodavca koji ne pazi tko mu se mota po krugu. Kako je u vašoj branši veća mogućnost ozljeda na radu, da vam se nešto i dogodi, to vam nije ozljeda na radu jer na papiru vi i ne radite, nego se šuljate po tuđem radnom prostoru. Nadam se da u tome niste neki poslovodja ili šef gradilišta čiji se radnici mogu ozlijediti, jer tada ste u još većoj gabuli.Koja su vam prava? Kad vam istekne ugovor po kojem sad radite, imate puno pravo da slijedeći dan ne dođete na posao, jer formalno gledano vi više niste zaposlenik, već čekate da vas poslodavac obavijesti kad da preuzmete svoju radnu knjižicu i ostale osobne dokumente, a ako vas ne obavijesti, razumno bi bilo za 7 dana nazvati i pitati za iste. Budući da se iz vašeg posta zaključuje da vi i dalje želite tu raditi, pokušajte blagovremeno, nekoliko tjedana prije upitati poslodavca za vašu sudbinu nakon isteka ugovora o radu. Ako ga prijavite državnom inspektoratu, kriv je što vam produžava ugovor o radu dulje od vremena predviđenog zakonom o radu, ali onda sigurno više nećete kod njega raditi, pa vi odlučite što vam je povoljnije i za što imate manevarski prostor.

Ako je u ugovoru naveden rok isplate 30-ti u mjesecu, morali bi to poštivati, kad već krše propise po svim drugim osnovama, ali to je stvarnost države sa stotinama tisuća nezaposlenih i sa ovakvom strukturom vlasti koja ni sama ne poštuje zakone koje donosi. Razmislite što ćete - znam da vam obećavaju posao, ali pitanje je hoćete li ga dobiti, na snazi je još uvijek nekoliko godina stara odluka vlade o zabrani zapošljavanja u državnim i javnim službama. Radi te odluke sva tijela državne i javne vlasti najprije od svojih nadležnih unutar resornog ministarstva moraju dobiti odobrenje za zapošljavanje, bez obzira koliko stvarna potreba posla bila, a dobivanje tog odobrenja traje i traje. Kao odgovoran građanin vi bi ovo trebali prijaviti državnom inspektoratu jer se radi o izbjegavanju plaćanja poreza i doprinosa, vi ste na gubitku za staž, ali znam da je u vašim okolnostima to nemoguće, no ovakvi upravo s tim i računaju. Nadam se da ćete uspjeti pronaći poslodavca za kojeg će vam rad ostavljati više ljudskog dostojanstva.

Pravo na prijevozne troškove kao neoporezivu isplatu u visini stvarnih mjesečnih troškova predviđeno je pravilnikom o porezu na dohodak, ali to nije obveza poslodavca, osim onih koje na to obvezuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, pa prema tome i ugovor o radu. Obveznici isplate prijevoza u RH su sigurno državne i javne službe, a ostali - kako tko, prema aktima koje sam navela. U vašem ugovoru o radu mora pisati iznos vaše plaće u bruto iznosu i isti taj mora biti i osnovica za doprinose na plaću u vašoj platnoj listi. Ako je uz to još naveden i trošak prijevoza, a vi ga ne dobivate, znači da vaš poslodavac pere novce - prikazuje na vašem imenu neoporezivi trošak koji u stvarnosti ne isplaćuje vama nego ga uzima sebi. Ako je u vašoj platnoj listi naveden manji iznos bruto plaće, a zajedno sa prijevozom se dođe do iznosa ugovorenog ugovorom o radu, opet poslodavac pere novce tako da ne plaća doprinose u punom iznosu, nego laže da je dio iznosa plaće prijevoz. Ono što piše na platnoj listi morate i dobiti, a osobito se mora poklapati iznos bruto plaće iz ugovora o radu i onaj na platnoj listi.

Ovo nije pravno regulirano, vjerojatno je oblik na koji se vrtići brane od neplatiša, pa u tome budu i uredni platiše, ali nikome na čelu ne piše kakav je. Ako vam to smeta, odustanite od vrtića, jer oni nisu u prekršaju ako na taj način osiguravaju plaćanje i izbjegavaju velike troškove sudskih postupaka i neizvjesne naplate.

U školi se učenici hrane tako da roditelji plaćaju namirnice, ministarstvo plaće kuhara, a osnivač zavisne troškove (struja, voda, tekuće održavanje, nabava opreme...) Znači, ako roditelji ne plate - nema se što dati učenicima. Hrana se naručuje najčešće tjedan unaprijed i stiže početkom tjedna za taj tjedan, i ako se vaše dijete razboli u srijedu, namirnice predviđene i za njegov obrok su već u školi. Isto je i sa produženim boravkom, samo što se o njemu sklapa ugovor s roditeljima jer je to po Zakonu o odgoju... neobavezni oblik obrazovnog rada, a prehrana učenika je zakonska obveza škole koju osnivači elegantno izbjegavaju plaćati na način da školama plaćaju samo za one učenike čiji su roditelji korisnici nekog oblika socijalne skrbi (vele da nemaju novca za sve...). U školama se jelovnici sačinjavaju temeljem ovih parametara, iako se meni čini da je 8 kuna po danu fantastično velika cijena, vjerojatno je puno gotovih peciva ili drugih gotovih proizvoda u tome. Vi morate platiti do 20. u mjesecu jer tada najčešće dospijevaju na naplatu računi dobavljačima, pošto prosječna škola ne uspijeva ugovoriti neke duge rokove plaćanja, a drugih izvora sredstava za hranu učenika naprosto nema. Što se tiče dnevnog boravka, nije mi jasno kako je njegova cijena tako mala u odnosu na cijenu hrane, ali nema veze, no ugovor je pravni posao između dvije strane čije odredbe obje strane potpisom prihvaćaju, pa ne morate koristiti taj oblik rada ako vam ne odgovara cijena. Ako vam ne odgovara ovaj način ugovaranja, možete kao roditelj inicirati sjednicu vijeća roditelja vaše škole i na tom tijelu sačinjenom od predstavnika roditelja svakog razreda zatražiti da se taj način ugovaranja promijeni. To tijelo delegira jednog rpoditelja i u školski odbor koji je ustvari upravno vijeće ustanove pozvano razmatrati pritužbe roditelja, pa probajte i tako. Po mom je mišljenju kod vas sporna jedino ogromna cijena dnevnog obroka od 8 kuna, a ovo o rokovima plaćanja naprosto mora biti unaprijed. Zakonskih propisa o ovom što ste vi naveli nema, sve je predmet dogovora škole i roditelja, a za vrtić pretpostavljam da je isto tako, jer znam da i oni baš nemaju novca za namirnice osim od roditelja, a za plaće dobivaju od lokalne samouprave (gradovi ili općine).

Moram priznati da ne mogu zamisliti pojavni oblik OPG-a koji proizvodi baš sastojke za kolače - znači brašno, pekmez, orahe, sir, šećer, mlijeko i da se želi registrirati kao OPG. Ali, pretpostavimo da je to tako i da će se iz na OPG-u proizvedenih sastojka proizvoditi kolači. Ne znam kako ste zamislili prodaju ili imate plan da ih poslužujete putnicima kojima iznajmljujete sobe, ali kako god bilo trebate poštivati sanitarne i higijenske uvjete predviđene za ovu djelatnost ( o čemu će vam u zavodu za javno zdravstvo nabrojati puno toga). Što se tiče količine kolača koju treba ispeći da bi se pokrila davanja prema državi, pretpostavljam da vas u otvaranje OPG-a i pokreće činjenica da su tu davanja najmanja od svih, ali su zato poticaji još uvijek ogromni i jedino i postoje za poljoprivrednike, njima država daje poticaj zato što se time bave, a nama drugima ne. Zato se ne morate brinuti koliko ćete prodati kolača, ako na vrijeme zatražite poticaje, imat ćete za svoje obveze državi, još će i ostati.

Tehnički gledano, može se to tako raditi, komora dobiva svoj dio, ali ostaje činjenica da se aktivnost odvija, a ne evidentira se knjigovodstveno. Ja sam stari "zadrti" knjigovođa, i ovo je promet koji se ne prikazuje. Naravno da razumijem da je lakše da ovako ostane dok se ništa drugo ne radi, pa se za nadati da u poreznoj upravi i nema baš ovakvih zadrtih primjeraka koji bi to promatrali kao ja. A u običaje struke su toliki "igrači" prije vas dirnuli da se jedino ovakvi stariji sjećaju što su običaji uopće bili.

U školi su dužni objaviti natječaj za slobodne poslove učitelja i stručnih suradnika tek nakon što im nadležni ured državne uprave dostavi obavijest da za te poslove nema na listi tzv. "tehnološkog viška" slobodnih osoba. Pravo na prednost pri zapošljavanju ostvaruje se temeljem članka 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja redom koji je tamo naveden. Drugih prednosti nema, a staž na burzi ne igra baš nikakvu ulogu. Od nedavno se na burzi može ostvariti pravo na 1600 kn naknade za one nezaposlene učitelje (profesore) koji stažiraju u nekoj školi za stručni ispit, a imaju na burzi najmanje 6 mjeseci staža. Takvi sa izabranom školom dogovore stažiranje, sklope ugovor o tome (to nije ugovor o volontiranju iako su obveze za doprinose iste) i svotu doprinosa nadležni zavod za zapošljavanje refundira toj školi, a nezaposlenom prosvjetaru daje mjesečno 1600 kn da ima za odlazak na posao. Više o svemu piše na stranicama zavoda za zapošljavanje. Ovdje se pojavljuju dva krupna problema o kojima na zavodu ne znaju ništa. Prvo, škole ne mogu nekome platiti doprinose i čekati refundaciju jer dobiju od ministarstva novca "na lipu", a zavod neda novce unaprijed. I drugo, mentor pripravniku ne ostvaruje pravo na naknadu za svoj rad ako je mentor nezaposlenom učitelju, pa kolege baš i ne žele "mentorirati" za badave. Nadajmo se da će ministarstvo i zavodi riješiti i ove teškoće.

Vaše su mogućnosti prilično skučene ako u ugovoru o djelu nije točno određen rok isporuke "djela" i rok plaćanja ugovorene svote. Ne znam koje je djelo za koje ste ugovorili ovaj oblik plaćanja, toplo se nadam da ne idete nekud "na posao" svaki dan. Jer, onda bi imali osnove prijaviti svog poslodavca državnom inspektoratu zato što se tu radi o prikrivenom radnom odnosu. Ali, što je meni, pa ne bi naša državna tijela kršila zakon o radu...

Rokovi se računaju uvažavajući odredbe zakona o općem upravnom postupku. Znači, dan objave se ne računa, prvi je dan tek onaj slijedeći. Petnaesti dan možete otići na poštu i isključivo preporučeno poslati svoju ponudu, onaj tko je objavio oglas mora je uzeti u obzir (zato se nakon natječaja objavljenog u novinama uvijek mora čekati da stigne pošta od tog dana). Ako petnaesti dan pada u nedjelju ili na blagdan, cijeli se rok produžava za toliko dana koliko traje blagdan, ali samo ako je na kraju roka, ako je blagdan i neradni dan u sredini (npr subota i nedjelja) to ne utječe na dužinu roka.

Naravno da ima i to puno nepravilno, a nema veze što nije počinjeno djelo krađe. Dakle, ako d.. nema na računu novca da plaća svoje zakonom propisane obveze, pa i mili nam harač HGK za koji već desetljećima ne mogu ustanoviti čemu služi (jer meni očito ne), može plaćati općom uplatnicom i knjižiti poslovni događaj preko blagajne - kao dug osnivaču koji je iz svog džepa platio tu obvezu. Kad na računu bude novca, osnivač će to sebi povratiti blagajničkom isplatnicom. Možete i tako da samo plaćate i ne evidentirate u poslovnim knjigama, ali to se tako ne radi po uzusima struke.

U slučaju tzv."prijenosa gospodarske cjeline" prenosi se sve - i pravo na naplatu nenaplaćenih potraživanja i obveze koje je taj obrt ostavio. Zato se i sačinjava zapisnik o stanju imovina i obveze koji je u d.. upotrebljiv kao bilanca tog obrta. Osobno nisam imala slučaj ovakvih radnji sa obrtnicima koji su dugovali poreze i doprinose, ali pretpostavljam da ne bih kupila nešto za što mi porezna uprava ne izda potvrdu o stanju duga sa saldom nula.

Kad otvarate maloprodajno (čak i veleprodajno) mjesto, morate ishoditi dozvolu od nadležnog ureda za gospodarstvo. Uz tzv.minimalne tehničke uvjete (površina, visina, ulazi, izlazi, skladišni i prodajni prostor i sl.) čula sam da u novije vrijeme traže da je već projektnom dokumentacijom kod privatnih okuća predviđeno da će u tom prostoru biti prodajno mjesto, pa ljudi to vjerojatno misle kad govore o lokacijskoj dozvoli. Što god da je, odobrenje za rad maloprodajnog mjesta mora vam dati ured za gospodarstvo, bez obzira na to da li ste vi prostor unajmili i od koga ili imate svoj. Djelatnik SSS građevinski tehničar može biti zaposlen kod svakog poslodavca koji ga želi zaposliti, a ako će kod vas biti trgovac, možete ga prijaviti kao pomoćnog radnika jer kvalifikacije za prodavača očito nema. Kao obrtnik vi ćete odgovarati za materijalno i financijsko poslovanje maloprodajnog mjesta.

OPG je kratica za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Proizvodnja domaćih kolača ili bilo kojih kolača je slastičarskaq djelatnost koja spada u vezani obrt i podliježe ugostiteljskim i sanitarnim propisima za tu djelatnost. Prema tome, OPG baš nema veze sa kolačima. Iz naziva je vidljivo da je to uvijek neka poljoprivredna djelatnost - stočarska, ratarska, vinogradarska, voćarska...

Obrtnik može zasnovati radni odnos na puno ili nepuno radno vrijeme i zadržati svoj obrt. Kozmetičarka koja traži dozvolu za početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti mora uredu za gospodarstvo predočiti dokaz da zapošljava radnika sa propisanom stručnom spremom za vezani obrt, a to je ugostitelj sa srednjom stručnom spremom.Dokaz je ugovor o radu isključivo na neodređeno vrijeme i to bi moralo biti puno radno vrijeme, jer isti ured ima pravo uvida i u radno vrijeme lokala, pa bi mogao pitati tko tamo radi? Vjerojatno će taj ugostiteljski objekt raditi cijeli dan, ovaj obrtnik može raditi kao tuđi zaposlenik najviše u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, eventualno 8 prekovremenih, ali ne trajno, pa tko onda radi drugu smjenu? Moje je mišljenje da pripremite odgovore na ova pitanja za slučaj da u uredu pitaju, a ovisno o uredu- možda neće ništa ni pitati.

Znam da ću zvučati kao totalni naivac, ali imam ideju. Ljudi, zar mi ne plaćamo 55,00 kn mjesečno harač Hrvatskoj gospodarskoj komori, a od iste ustanove nemamo prepoznatljivih koristi. Da probamo sada zatražiti njenu zaštitu - ta to bi trebala biti naša "cehovska" udruga kojoj bi se mogli obraćati u slučaju potrebe, pa evo potrebe: zašto ne možemo sami vršiti upise u sudskim registrima? Sjećam se da smo pri prvim upisima to uredno mogli i nije bilo problema, ali to je bilo prije ovog vremena kad svaka ulica ima barem tri javna bilježnika koji nešto moraju raditi. Neka ljudi rade, svi trebaju zarađivati za život, ali zašto se svako malo kanaliziraju novci u tom smjeru? Dakle, da probamo naivno zatražiti potporu našeg komorskog udruženja da izvrši pritisak na sudove kako bi nam se omogućilo da "zahtjevan" posao popisa članova trgovačkih društava predamo sami.

Pravo na plaćeni dopust nije regulirano zakonom o radu, nego kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, ili ugovorom o radu. Pretpostavljam da vam u ugovoru o radu ne piše ništa o tome, pa potražite ako vaša tvrtka ima pravilnik o radu ili pogledajte u kolektivni ugovor koji obvezuje vašeg poslodavca (ne znam u kojoj djelatnosti radite). Ono što tamo piše, na to imate pravo koje se ostvaruje odlukom poslodavca temeljem pisanog zahtjeva radnika. U vašem slučaju to pravo ne biste imali, jer se prava na plaćeni dopust za ovakve slučajeve koristi kad oni nastanu, a ne kasnije, osim prava na slobodne dane pri dobrovoljnom davanju krvi. Znači, ako niste radili u vrijeme kad se smrtni slučaj dogodio, nemate ni potrebe za dopustom jer ne radite (nema veze da li zbog bolovanja ili godišnjeg odmora). Traženje plaćanog dopusta po povratku s bolovanja značilo bi da umjetno produljujete vrijeme odsutnosti s rada za svrhu koja više ne postoji - dogodila se kad ste već bili odsutni s rada. Znam kakva je praksa, osobito u državnim i javnim službama, ali ovako bi trebalo biti.