anamih

Postoji mogućnost prijenosa gospodarske cjeline (obrta) u d.. u slučaju kad nastavlja s radom. Tada to nije oporezivo PDV-om, sačinjava se obračun vrijednosti obrta koji slući kao podloga za knjiženje u d.., radnici zadržavaju pravo i kontinuitet zaposlenja (za opseg prava po ZOR-u) i u d.. Vaš knjigovođa sa obrta popisat će imovinu i obveze i pretpostavljam da nemate namjeru sami sebi prodavati obrt, već ga samo prenosite radi nastavka iste djelatnosti u novom organizacionom obliku. D.. će postati vlasnik imovine i obveza i nastavit će istu djelatnost kao i obrt.

Temeljna razlika u priznavanju troškova automobila izvire iz činjenice vlasništva nad automobilom. Ako je gospodarski subjekt vlasnik automobila (nema veze je li to obrt ili d..) tada se u poslovnim knjigama prikazuje 70% svih troškova koji za to vozilo nastaju, osim osiguranja koje se priznaje u punom iznosu. Tada ne treba pisati nikakve evidencije i ima se pravo amortizirati automobil po godišnjem obračunu (ili kvartalno za d..). Imate pravo pisati putni nalog za službeno putovanje u mjesto udaljenije od 30 km i ostvariti pravo na dnevnicu ako ono traje preko 12 sati ili pola dnevnice ako traje 8 sati ili 30% dnevnice ako traje manje od 8 sati, ali na tom putnom nalogu ne mogu se prikazivati nikakvi drugi troškovi prijevoza (osim cestarine, mostarine, parkiranja za automobil). Ako trošak prijevoza u svrhu obavljanja djelatnosti nastaje na vozilu koje nije u vlasništvu gospodarskog subjekta, tada se mogu bacati u smeće svi računi koje to vozilo proizvodi, police osiguranja i slično. U ovom slučaju se pišu tzv. obračuni locco vožnje (sami kreirate obrazac sa kolonama: datum, početna i završna kilometraža, opis relacije na kojoj ste putovali, prijeđeni kilometri) po kojima tjedno ili mjesečno isplaćujete onome tko putovanje poduzima neoporezivih 2 kune po prijeđenom kilometru. I tu nema veze na čijem on vozilu to putuje - u svom vlasništvu, obiteljskom ili nekom trećem, ono što je važno u oba slučaja je razlog putovanja koji mora imati veze sa poslovanjem tvrtke ili obrta koji troškove isplaćuju. I ovdje vrijedi pravo na priznavanje dnevnice, ako je ispunjen uvjet udaljenosti od 30 km i vrijeme trajanja tog puta i na d.. za ovu aktivnost mora biti zaposlen primalac dnevnice. Što se tiče tvrdnje da je obrtnik fizička osoba i što onda s tim automobilom kupljenim na obrt, odgovor je slijedeći: razlika je samo u pravu na obračun amortizacije i priznavanju svih troškova automobila kako sam opisala. A razlika je i u ovrsi, jer ono što je na popisu DI obrtnika prije se oduzima nego ono što nije na tom popisu.

Nisam stručnjak za ovo, ali po propisima općeg prava nitko ne može odgovarati za obveze trećega bez izričitog pristanka koji se daje npr. potpisivanjem jamstva za kredit, prihvaćanjem nasljedstva ili na neki drugi način. Dakle, ako se vi rastajete i on ima polovicu kuće, to nije vaše, pa vam ovrhom ne može biti oduzeto ono što nemate. Nadalje, poznati su mi slučajevi slični vašem gdje je obrtnik obiteljskom kućom hipotekarno jamčio za kredit koji nije vraćao, pa kad je došlo do ovrhe, drugi supružnik je osporio valjanost jamstva tvrdnjom da je obiteljska kuća bračna stečevina koja ne može biti oduzeta drugom supružniku jer prvi ima dugove i naložio banci da njemu isplati polovicu procijenjene vrijednosti, a onda neka kuću stavlja "na bubanj". Vaš slučaj nije isti jer od vašeg supružnika potražuje porezna uprava, ali mislim da vam se ipak ne može dogoditi da vam oduzmu kuću, osim ako nije bračna stečevina, ako ju je vaš muž unio u brak kao svoju imovinu. Tada potražite dobrog odvjetnika.

Anavir, ovaj vikend razgovarala sam s dvoje ljudi kojima porezne uprave na njihovim područjima tvrde i provode drugačije nego što sam vam opisala. Dakle, dvije porezne uprave (a to znači da vjerojatno i ostale) tvrde ovako: ako je obrtnik u sustavu PDV-a, tada mora na prostor koji iznajmljuje trećima obračunavati PDV i uplaćivati ga u državni proračun, neovisno o tome da li je taj prostor u imovini obrta ili je privatni! Ne morate ovako postupati jedino ako niste u sustavu, tada vrijedi ono što sam napisala u prethodnom postu. Ovome ima puno zamjerki, ali ako i vaša porezna uprava tako tumači, vjerojatno ćete se morati pokoriti, kud sreće da je to jedina nebuloza koja se pojavljuje u bespoštednom ratu za svaki novčić naplaćenog PDV-a. Još prije nekoliko godina uveli su praksu koju i danas provode: uvoznicima koji plaćaju PDV na carinskoj crti po carinskoj vrijednosti robe ne priznaju pravo na odbitak tog PDV-a u razdoblju u kojem je plaćen, već tek nakon što stranom partneru plate račun. Neki moji jači komitenti dugogodišnjim su poslovanje s inozemnim partnerima ostvarili duge rokove plaćanja (90 ili čak 120 dana), ali nisu mogli ostvariti pravo na povrat plaćenog PDV-a. Nisam nikad doznala da li je takva praksa vrijedila ama baš za sve uvoznike u RH, pa i one koji su od posebnog značaja za nas po broju zaposlenika koje imaju, pa ako kihnu....

Evo, sad vidjeh vaš post i moje je skromno mišljenje slijedeće: obrtnik koji ima na popisu dugotrajne imovine poslovni prostor koji iznajmljuje fizičkoj ili pravnoj osobi, svejedno, ostvaruje na taj način dohodak od imovine kao obrtnik i za njega mora izdavati račun kao i za ostale aktivnosti iz svoje djelatnosti, obračunavati i uplaćivati PDV (ako je u sustavu). Ako je poslovni prostor u vlasništvu obrtnika, a nije naveden u popisu DI, tada ga on ne iznajmljuje kao obrtnik, nego kao fizička osoba. U tom se slučaju sklapa ugovor o zakupu u kojem se definiraju međusobna prava i obveze, i taj ugovor vlasnik prostora kao fizička osoba nosi u nadležnu poreznu upravu, koja će na temelju iznosa zakupnine i svojih parametara o vrijednosti prostora po područjima donijeti rješenje o akontaciji poreza na dohodak od imovine. Na kraju godine će taj obrtnik u obrascu DOH ispuniti i taj dio obrasca, ali će na taj porez imati pravo na odbitak od 30% (tako radi moja porezna uprava) i kad zbroji dohodak od obrta i taj od imovine, utvrdit će svoju obvezu poreza na dohodak za 2010. godinu. Kažnjivo je iznajmljivati prostor i ne prijavljivati, iako je to sa studentskim stanovima i turističkim kapacitetima raširena i općeprihvaćena praksa, ali ovako bi trebalo biti. Hvala na povjerenju, nadam se da je odgovor bio razumljiv, pozdrav

Prodaja je jedna djelatnost - može biti na malo i veliko, a servis je druga djelatnost. 1) može biti obrt - kupci ne mogu plaćati obrtniku u gotovini, već na žiro račun, a obrtnik može kupovati od d.. i plaćati gotovinom. 2)Sorry, ne znam, ali pogledaj - prvo je čista trgovina a drugo je uslužna djelatnost. 3)Koliko mi je poznato nema zapreke prema TKU za javne službe za otvaranje ovakve djelatnosti na bilo koji način - kao obrt ili kao trgovačko društvo (d..). Napomena: obrt je jednostavniji i jeftiniji za otvaranje, a i za zatvaranje (nema potrebe za plaćanjem likvidatora), manje su na njemu kazne za prekršaje, a pitanje plaćanja se može elegantno urediti na potpuno zakonit način.

Zakoni ne moraju biti logični, ali se moraju poštivati. Ili ne moraju, ako imate volje i novca plaćati kazne. Dakle, ako vaš sin ima d.. njemu članovi obitelji ne mogu pomagati. Ova je mogućnost ostavljena samo obrtnicima. Državu uopće ne zanima koliko će razočaranih kupaca "poljubiti" vrata dok vaš sin ide obavljati administrativne poslove, ostaje činjenica da u njegovoj trgovini mogu raditi ljudi po ugovoru o radu na određeno, neodređeno, u punom ili nepunom radnom vremenu. Temeljne razlike ugovora o radu i ugovora o djelu su slijedeće: kod ugovora o djelu naručitelj naruči djelo, dogovori se rok i čeka se isporuka. Slikovit primjer ugovora o djelu je narudžba npr.umjetničke slike. Slikar radi u vrijeme koje sam određuje, sa svojim sredstvima rada i u potpunosti odgovara za stvoreno djelo. U slučaju kad netko (bilo tko, ne samo vi s invalidskim statusom) radi u trgovini vašeg sina nijedan od ova tri uvjeta nije zadovoljen. Mjesto rada određuje vaš sin - u njegovoj trgovini, vrijeme rada određuje isto on - radno vrijeme trgovine, sredstva rada su njegova - oprema i roba u trgovini i odgovornost prema kupcima u smislu zakona o zaštiti potrošača i prema državi u smislu poreznih i računovodstvenih propisa je također njegova kao člana uprave d.. Kako god vješto vi sročili vaš ugovor o djelu, pametan kontrolor (porezni ili gospodarski inspektor) će vam odmah reći da se tu radi o prikrivenom radnom odnosu. E sad vi morate odlučiti- hoćete li se držati propisa ili ćete preuzeti rizik da plaćate nemale kazne, ali ugovor o djelu nije forma koja je zakonita u vašem slučaju. Nisam se ni doticala vašeg statusa invalida u mirovini, može vam se dogoditi preispitivanje invaliditeta ako ste invalid zbog opće nesposobnosti za rad (čula sam za takve slučajeve).

Ako stan iznajmljujete pošteno - da najmoprimac i vi sklopite ugovor, tada taj ugovor po važećim propisima trebate odnijeti u svoju poreznu upravu kako bi vam oni razrezali mjesečnu akontaciju poreza. Sama iznajmljujem poljoprivredno zemljište i mjesečno imam cca 10% akontaciju poreza na dohodak od najamnine, a na kraju godine mi porezna priznaje 30% troškova na moju nekretninu. Dovođenje nekretnine u stanje da se uopće može iznamljivati ne možete odbijati od budućeg prihoda, porezna vam to neće priznati.Isto tako je i sa kreditom, to vam nije trošak čak ni da ste trgovačko društvo ili obrtnik, a kamoli fizička osoba. Porezna smatra da ste tim ulaganjem stekli osnovu za prihod od najma. Naravno, lijepa je naša prepuna stanodavaca kojima ne pada na pamet da ovaj prihod prijavljuju, svoje podstanare predstavljaju kao rođake, ljubavnike ili nešto treće, pa može se to i tako, prilično je rašireno kao praksa. Vi ćete odlučiti što vam je bolje, a zakonito je samo jedno - plaćati porez od prihoda koje ostvarite.

Ako imate volje i vremena, prelistajte malo zakon o obrtu, dio koji govori o vezanim i povlaštenim obrtima navodi koji su to za koje morate imati adekvatnu stručnu spremu. Preopširno bi sad bilo da ulazim u razloge zašto je to tako (a i prije sam bila opširna kao Ivan Mažuranić u svojim epovima), ali obrt kao gospodarska djelatnost s ciljem stjecanja dohotka podliježe određenim propisima (osim zakona o obrtu) koji vas kažnjavaju ako se proglasite npr. keramičarem i krenete ugovarati te poslove (pasus o zakonu o građenju iz prethodnog posta odnosi se i na ovo). Znači - dok nemate čovjeka koji ima stručnu spremu, nemojte započinjati radove, a ugovoriti ih možda i možete. Kad otvarate d.. morate imati temeljni kapital od 20 tisuća kuna koji uplatom na žiro račun vašeg d.. postaje obrtni kapital (kapital mijenja oblik, zar ne). Taj novac ne mora na žiro računu stajati, s njim možete kupovati repromaterijal,osnovna sredstva, isplaćivati plaće radnicima i tome slično, a kad zatvarate d.. onda imate obvezan postupak likvidacije, osim ako ste otišli u stečaj. Likvidaciju provode likvidatori koje morate platiti. Znači, ako niste sigurni koliko ćete dugo opstati u gospodarskim vodama, nađite radnika na čije ćete zanimanje dobiti dozvolu za početak obavljanja obrta - obrt je jeftinija varijanta za otvaranje i zatvaranje, a i u slučaju kazni - manje su na obrtu. Dosadašnaj praksa ureda za gospodarstvo pokazuje da oni više nikad ne pitaju radi li taj radnik kod vas ili je dao otkaz.

Bojim se da će na kraju epilog priče biti jednostavan - morat ćete vratiti novac onome od koga ste ga dobili. Da se radi i o nekim "crnim" novcima kako mi se čini da se bojite zbog veličine svote koja vam je sjela na račun, mislite da je pametno inatiti se s tim dečkima koji možda peru novce? Mislim da će vas i policija kad budete prijavljivali pitati jeste li bili u banci i jeste li provjerili otkud vam novci? Iz poslovne prakse znam da je čest slučaj ovaj koji opisuje 2010 - kriva tipka ilil greška u sistemu i dobijete novac koji nije vaš. Počnite igrati loto ili bingo ili neku drugu igru na sreću - samo je tamo moguće da zadržite novac koji vam padne s neba, ovo što je rezultat greške prije ili poslije morate vratiti.

Zašto mislite da nije bilo druge solucije? Iz rečenog vidim da je vaš poslodavac ustvrdio da ne radite dobro - zašto vam nije otkazao on ugovoro o radu, što će mu više ikakvi sporazumi (pa i o raskidu ugovora o radu) s vama? Sad možete samo zapamtiti ovu situaciju kao pouku za drugi put - nemojte potpisivati sporazume - poslije se ne možete žaliti na ono na što ste sami pristali.

1. Možete staviti 1/4 kuće u popis DI kako bi mogli pravdati troškove kroz obrt, iako baš i ne znam koliko vam je to pametno. Uređenje okoliša možete prikazivati na taj način kao trošak, ali u razumnoj mjeri - npr. ne mogu ja svoju kuću u kojoj imam djelatnost koja se obavlja računalom uređivati i prikazivati kao trošak fasadu, opločnike, dvorište i slično, mogu se kao porezno priznati prikazivati rashodi koji su vezani uz djelatnost a ne oni koji pridonose boljem plasmanu na eventualnom natjecanju za najljepšu okućnicu ili balkon. 2. Obrtnik koji obavlaj djelatnost osobnim radom može bez ikakve zapreke biti istovremeno zaposlen kod drugog poslodavca po ugovoru o radu, u punom ili nepunom radnom vremenu. Na kraju godine će se u poreznoj prijavi plaća ostvarena nesamostalnim radom (za koju poslodavac izdaje IP obrazac) upisati u taj dio obrasca porezne prijave, a onaj dio koji ostvaruje kao obrtnik u dio porezne prijace predviđen za samostalnu djelatnost. Oba dohotka se zbrajaju, uzima se u obzir plaćen porez i prirez kod drugog poslodavca, obračuna se koliko se ukupno treba platiti poreza i prireza i tako se po konačnom rješenju i plati. Što se tiče obveznih doprinosa (mirovinsko i zdravstveno), obrtbnik zaposlen kod drugog poslodavca plaća obvezne doprinose na osnovicu koju čini ostvareni dohodak, a o tome po poreznoj prijavi također rješenje donosi porezna uprava i ta obveza dospijeva otprilike u lipnju za prethodnu godinu, ali neću o tome u detalje.

Nema baš odgovora koji bi vam prosvijetlio put u ovoj zavrzlami. Tijekom 2009. godine ste trebali reagirati i odmah načiniti povrat krivo uplaćenih sredstava kako bi to sad mogli dokazati poreznoj upravi. Oni vam to sad tretiraju kao da niste izdali račun za predujam koji ste dobili, a nastavno niste platili ni PDV sadržan u tih 3000 kuna, što baš i nije mali prekršaj - utaja prometa i izbjegavanje plaćanja PDV-a. Možda niste u sustavu, pa vam je jedna velika briga manje - nema obveze PDV-a, ali ostaje ova zavrzlama - ne možete dokazati da ste novac vratili kad ga i niste vratili. Ovu priču kako ste se dogovarali o isplati dijela na ruke baš i ne možete ispričati u poreznoj upravi, jer su oni tamo plaćeni da takve postupke progone. Ne znam što ćete, pokušajte sad pronaći način da taj novac vratite kako bi poreznoj mogli dokazivati da se radi o krivoj uplati, to vam je jedina mogućnost da ne budete kažnjeni.

Članak 28. vašeg kolektivnog ugovora govori o pravu na dnevnicu i kaže da nastavnik koji vodi djecu ima pravo na puni iznos dnevnice. Isti članak govori o pravu na 30% dnevnice u slučajevima kad nastavnik bez djece ide na put gdje ima osiguran smještaj i prehranu. Raširena je praksa u obrazovnim ustanovama da se organizirano prešućuje podatak da nastavnici ipak imaju prehranu u hotelima u kojima borave s učenicima, pa računovodstva uglavnom isplaćuju pune iznose dnevnica, jer nigdje nema izričitog dokaza da su ti ljudi u hotelima nešto pojeli. O praksi prevaljivanja troška njihovog puta na roditelje (pa čak i samih dnevnica) nećemo ni govoriti, nadam se da to nije vaš slučaj. U vašem slučaju mislim da ipak imate pravo na puni iznos dnevnice (iako je rečeni KU važio do kraja prosinca 2009., ali još nije izmijenjen famozni članak ZOR-a pa KU važe beskrajno do donošenja novih). Sretno na putu, ako ih cijelu noć hvatate po hotelskim hodnicima i tako sedam dana - zaslužujete tu dnevnicu.

Kolektivne ugovore sklapaju poslodavci i radnici. Prve zastupa HUP a druge sindikati. Ministar nadležan za rad ima mogućnost proširenja primjene sklopljenih kolektivnih ugovora na sve poslodavce u toj gospodarskoj grani, neovisno o tome da li je određeni poslodavac član HUP-a i jesu li njegovi radnici sindikalno organizirani. U RH je proširena primjena KU slijedećih djelatnsoti: trgovine, ugostiteljstva, za putničke agencije, za graditeljstvo i za drvnu i papirnu industriju. Ako vaš poslodavac spada u ijednu od ovih gospodarskih grana, mora pri utvrđivanju vaših prava poštivati odredbe navedenih KU, pa pročitajte što u njima piše o godišnjem odmoru.

odmah otiđite u svoju banku gdje će vam bez problema reći otkud je ta uplata došla. Ako vam je netko greškom uplatio, morate to vratiti jer je to inače "stjecanje bez osnove" za koje možete biti i tuženi. Vjerojatno će rastreseni uplatitelj i sam vidjeti pogrešku i tražiti da novac vratite.

Ne može izdavati račune onaj tko nije gospodarski subjekt - obrtnik ili d.. Zašto će vam uopće služiti formaliziranje posla koji se širom lijepe naše obavlja svakodnevno, neposrednom pogodbom? Misli li vaš naručitelj da će tako imati veću garanciju na kvalitetu vaših radova ili što? U zakonu o obveznim odnosima piše što je ugovor o djelu, gotovih obrazaca ima u knjižarama, ali u poreznoj ćete morati pitati za tehniku uplate doprinosa i poreza koje će morati uplatiti vaš naručitelj po tom ugovoru. Naime, na virmanima se trebaju upisati u pozivu na broj šifra doprinosa i OIB, a ja još nisam vidjela kako to upisuje fizička osoba, pa najbolje da vam poreznici kažu kako to ide.

Ako ste imali ugovor na određeno vrijeme, zašto ste očekivali da će vas itko obavijestiti da je istekao, znali ste to i sami do kojeg ste roka ugovorili rad. Firma vas je u primjerenom roku (do 10 dana) bila dužna pozvati da u njihovom kadrovskom odjelu preuzmete svoje osobne dokumente (radna knjižica, PK kartica, eventualni originali isprava o obrazovanju i slično) i ozbiljne firme to daju uz potpis radnika da je to preuzeo. Ovo je jedino za što ih možete kriviti, e sad, koje će vam dobro to donijeti, valjda vi znate.

Rješenje o početku obavljanja obrta izdaje ured za gospodarstvo kojem ste dužni dokazati da imate stručnu spremu potrebnu za obavljanje tog obrta. Ako tu stručnu spremu nemate, oni će vam izdati rješenje o otvaranju obrta "bez početka obavljanja obrta". Znači, ovim ste korakom službeno postali obrtnik, ali ne smijete raditi to za što ste se registrirali. Kad zaposlite osobu koja ima adekvatnu stručnu spremu, o tome donesete dokaz (ugovor o radu i prijava na mirovinsko i zdravstveno osiguranje) u isti taj ured za gospodarstvo, oni će vam izdati otprilike isto rješenje ko i ono prije, ali će sad pisati i datum početka obavljanja obrta. Znači, teško možete izbjeći plaćanje doprinosa i plaće osobi sa čijom ćete stručnom spremom ustvari dobiti dozvolu za rad. Ako počnete djelatnost dok imate rješenje "bez početka obavljanja obrta", to je kažnjivo. Malo mi je nejasno zašto mislite da radnik za jedan mjesec košta 5 ili 6 tisuća kuna, valjda taj vaš ima toliko veliku plaću. Minimalna osnovica za uplatu doprinosa je još uvijek 2.814,00 kuna, na što se dodaju doprinosi na plaću, pa taj trošak nije ni izdaleka toliki kako vi kažete. Možete izbjeći ovu obvezu ako otvorite d.., u trgovačkim sudovima vas nitko ne pita što ste po zanimanju, ali i dalje imate obvezu poštivanja propisa iz određenih djelatnosti - npr. registrirate se za graditeljstvo, a niste građevinski inženjer, ali tada morate angažirati takvoga da bi uopće mogli otvoriti gradilište, znači poštivate propise iz zakona o građenju... To nas država štiti da nam neznalice ne obavljaju poslove koji će nas poslije kao korisnike ugrožavati, ne znam kako su se onda provukli oni graditelji koji su radili vodovodnu instalaciju u Vrbanima, pa oni kojima je pao balkon na kojem su sjedili stanari... Mora biti da su to bili pravi diverzanti kad su se uspjeli ubaciti u djelatnost.

Poreznici s kojima sam u svojoj praksi surađivala (nekoliko poreznih uprava na području moje županije) nisu bili zainteresirani za propis koji spominjete, već su pitali za knjižicu vozila. Npr. ona mala škoda koja ima samo dva sjedala za vozača i suvozača, za njih je vozilo po kojem mogu odbijati sve troškove za moju stranku. Napominjem da ovo nije praksa iz prošlosti, jedna moja stranka još uvijek ima baš to vozilo, druga ima toyotu hilux sa dva reda sjedala... i uredno se priznaju svi troškovi

Ako je vaš suprug bio obrtnik, njihove se radne knjižice čuvaju u nadležnoj mirovinskoj službi i ista o tome izdaje obrtniku urednu potvrdu. Dakle, knjižica obrtnika mora biti tamo, ne može biti kod vas te prema tome nije ni zametnuta, pa otiđite u lokalnu službu mirovinskog osiguranja i obavezno uzmite to rješenje koje spominjete da ste našli, jer su na njemu registarski brojevi koji će mirovinskom trebati. Bilo bi dobro da imate i ovu potvrdu, ali nema veze ako je nemate, nijedan obrtnik ne može kod kuće imati svoju radnu knjižicu. Budući da mirovinsko već nekoliko godina ne vodi evidenciju uplaćenih doprinosa, za zaključivanje radne knjižice vjerojatno će vas tražiti da iz porezne uprave donesete potvrdu o uplaćenim doprinosima (i za mirovinsko i za zdravstveno).Preporučam da isplanirate dovoljno slobodnog vremena i da taj slalom između porezne uprave, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, ureda za gospodarstvo, obrtničke komore i možda još koje ustanove shvatite kao fitnes - šala mala.

Nisam prosvjetar, ali dovoljno sam blizu toj djelatnosti da možda mogu ponuditi i drugi pogled na ovaj problem. Stres - što je to? Da možda razmislimo nije li se ta imenica otrcala od neadekvatne upotrebe? Otići u školu nakon učenja koje baš i nije išlo jer nemamo "sluha" za određeni predmet, proživjeti strah od ispitivanja, biti pitan ili pisati test, strahovati od ocjene koju ćemo dobiti i na kraju dobiti možda čak i negativnu ocjenu, zaključiti da moramo na instrukcije iz tog predmeta - je li to stres ili je to naprosto život? I sama sam ga tako živjela, ali u vremenu manjka raznih stručnjaka i "stručnjaka" iz ovih područja, pa se to zvalo redovno školovanje,a ne stres. Nadalje, bahatost roditelja koji prijetnjama iznuđuju veće ocjene za svoje dijete najviše pogađa upravo to dijete. Zašto škole to dopuštaju? Zato što se baš ne mogu učinkovito obraniti od istih. Ocjena više nije mjerilo znanja iskazanog u pismenom ili usmenom ispitivanju, nego je razni stručnjaci tretiraju kao poticaj učeniku, pa tumače da ne bi trebala biti loša, "treba dijete stimulirati, pa to je tek trenutno znanje, možda je taj dan bio indisponiran..." Zanimljivo je da se pri razredbenim ispitima na fakultetima odjednom napušta taj pristup od istih stručnjaka koji ga guraju kroz osnovno i srednje obrazovanje. Ako učitelj ostane pri svojoj ocjeni, često se tu pojavi podatak da je to dijete lokalnog dužnosnika, pa nije baš zgodno da mali ima lošu ocjenu, a tata mu je "to i to" i ravnatelj je dobio mig da to s neposlušnim moralnim učiteljem riješi. Neću ulaziti u detalje ocjenjivanja prema propisima iz školstva, ali tu učitelj nije 100% samostalan, cijelo učiteljsko vijeće zaključuje ocjenu na prijedlog razrednog učitelja ili nastavnika određenog predmeta. Zašto se roditelji bahate i traže veće ocjene za svoje dijete? Zato što nisu u glavi zreli da bezuvjetno vole svoje dijete i da ga potiču u njegovu razvoju, zato što se ne mogu suočiti s tim da su i sami prosječni (ili ispodprosječni) pa im je takvo najčešće i dijete, te krivnju za njegovo neznanje svaljuju na učitelja koji nije dovoljno stručno obavio svoj posao. Često svjedočim "argumentu" roditelja u stilu: "... ali on je to učio dva dana, tri dana... on ima ispisanu cijelu bilježnicu koliko je vježbao.... mi smo se svi kod kuće jako trudili da on to savlada....". Takvom roditelju nitko ne može objasniti ovo što Ude traži - da ne mogu svi imati petice, pa još ako je lokalni dužnosnik, istaknuti član stranke ili što treće - tko mu što može. Tada najčešće i svoje dijete odgaja u tom duhu i takvo dijete s ponosom gleda začuđene kolege nakon spektakularnog podizanja svoje ocjene, nije to dijete posramljeno postupkom svog roditelja, naprotiv, ponosno je kako je npr. tata sve sredio. Da li bi izostanak ocjene riješio ove probleme? Ne znam, nisam prosvjetar i ne mogu procjenjivati da li se obrazovni postupak može odvijati nekoliko godina bez ocjenjivanja (sad je to samo u prvom obrazovnom razdoblju prvog razreda osnovne škole). Ima tu više problema, nije to tako jednostavno riješiti. Kad se za ministra prosvjete svojevremeno postavi osoba koju nije sram reći otprilike "...nema veze što zbog malih plaća u prosvjeti nemamo dovoljno učitelja stranih jezika, predavat će u školama konobari..." onda smo dovoljno dobro oslikali i odnos države prema toj djelatnosti. Želim reći da se ne može očekivati da prosvjeta bude oaza pravednosti i poštenja ako je u ostalim područjima života sve prilično nepravedno i nepošteno, iz tih područja dolaze roditelji koji registriraju jahtu na firmu, izbjegnu svoje financijske i ostale obveze, ne plaćaju svoje radnike jer su morali kupiti novu jahtu, i budući da im to prolazi godinama, tko je jedan učitelj da on njegovo dijete ocjeni s manjom ocjenom od odlične?

Cijela priča sa evidencijom rada od autora Popijača odnosi se na zaposlene po ugovoru o radu, a ne na obrtnike i članove njihovih obitelji koji smiju pomagati, a da se to ne smatra prikrivenim radnim odnosom. Vas to ne obuhvaća (1:0 za vas u odnosu na sve nas ostale) i možete se okrenuti svojim poslovima iz obrta, a mi ostali ćemo valjda pronaći kućne vilenjake koji će nam svaku večer ispunjavati tu famoznu evidenciju koja je svrha sama sebi. Sati koje navodite (48 i 56) kategorija su zakona o radu, a odnose se na samo radnike zaposlene po ugovoru o radu. Obrtnici mogu raditi 24 sata (većina tako i radi) i to nijedna inspekcija ne broji.

U pravu su svi koji su vam rekli da ne možete otvoriti vezani obrt bez poslovođe koji udovoljava uvjetima za obavljanje istog. Jedini način na koji vi možete raditi kao frizerka je da ipak nekako pronađete frizerku koja ima adekvatnu stručnu spremu i s njom sklopite ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te ga pokažete u uredu za gospodarstvo kako bi vam oni izdali rješenje o početku poslovanja obrta. Ova je cijela ograničavajuća priča rezultat napora države da građane zaštiti od samozvanih obrtnika svih struka, iako znam da ima puno frizera koji bi trebali nakon svojih kreacija dijeliti bočice s Fantom, kao u onoj staroj reklami. Probajte i izvan Varaždina pronaći osobu koja će biti voljna sklopiti ugovor o radu s vama, nevjerojatno mi je da nitko ne želi raditi ili je Varaždin tako efikasno zaposlio sve svoje građane. Nesavjesni obrtnici pribjegavaju fiktivnom ugovaranju - pronađu osobu koju zaposle da bi dobili dozvolu za rad, nakon što prođe procedura ta osoba dade otkaz ili još bolje - oni joj daju otkaz kao tehnološkom višku i nastave raditi, jer su nam državne službe tako učinkovite da nikad nitko iz ureda za gospodarstvo ne priviri u takve obrte pogledati radi li onaj radnik još tamo. Ovo je totalno nezakonito i može vas koštati kazne ako nam se državni inspektorat pokrene i počne kontrolirati sve ono što mu zakon predviđa da kontrolira. A jeste li razmišljali da sami krenete u edukaciju - ima pučkih otvorenih učilišta i sličnih ustanova, pa ćete uvijek moći samostalno raditi posao za koji vidim da imate volje i materijalnih uvjeta? Mladi ste, plaćanje te školarine vam je možda pametno ulaganje za cijeli život.

Možete sklopiti kupoprodajni ugovor - isti kao i oni što ih ljudi sačinjavaju na sajmu na Jakuševcu i slično. Kupac će biti vaš d.. a prodavatelj vi kao fizička osoba. Procedura oko odjave vlasnika u MUP-u i prijave te transakcije u poreznoj upravi je ista kao i kad se to odvija između dva građanina. Naravno da će vam osiguravajuća kuća poništiti popust na redovno i kasko osiguranje, ako ga imate jer se sad kreće opet otpočetka u ostvarivanju prava na popust. Taj auto tada postaje vlasništvo trgovačkog društva, knjiži se na uobičajeni način po vrijednosti iz kupoprodajnog ugovora (nema veze što će vam kao vrijednost odrediti porezna uprava, ako to slučajno bude različito, njihova je procjena u svrhu određivanja osnovice za oporezivanje, a vi sebi auto možete prodati po cijeni koju želite). E sad, ja se ne razumijem u automobile dovoljno da bih znala u kojoj je kategoriji Caddy - je li to osobno vozilo ili dostavno. Ako u knjižici vozila piše da je osobno vozilo, tada vam je porezno priznato 70% svih troškova (gorivo, tehnički pregled, održavanje, rezervni dijelovi, amortizacija) osim osiguranja pri registraciji koje se priznaje u 100%-tnom iznosu. Ako je u knjižici vozila Caddy definiran kao dostavno, teretno ili već nekim drugim epitetom, tada možete priznavati 100% svih troškova. Kad prodajete to vozilo, tada ćete kao d.. ispostaviti račun budućem vlasniku vozila, uredno ćete zaračunati PDV ako ste u sustavu i knjižit ćete taj prihod na predviđeni način u poslovnim knjigama.