čudo

Za vas bi bio najnormalniji postupak u izvanparničnom postupku tražiti razvrgnuće isplatom (ako niste pobrkali omjere, jer su malo nejasni), što znači da svi vi ostali suvlasnici ako zajedno imate barem 9/10 ne morate učiniti osobito ozbiljan razlog da isplatite suvlasnika za njegov dio suvlasništva i tako riješite njegov inat.                                                                                                                                                                                                                                                          

Ne, jer nema ništa "normalnije" od zakonitog rješavanja spora.

Prošao je rok za prigovor, zato i je rješenje pravomoćno.

Da, tako je, jer je sada Europski ovršni nalog neprimjenjiv.

Ne, to je zakon iz 1996 a zadnje izmjene i dopune zakona su na snazi od 26.09.2020. No, isto toliko nije ni bitno jer su navedene odredbe propisane od uvođenja zakona 1996. Sve i da nisu, Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis propisuje isto u čl. 575.

To da nema ugovor ne ide mu u prilog. Vlasnik u datom momentu slobodno može tražit da se iseli, jer ne poštuje pravila koja je on kao vlasnik jasno predočio.

Da, do 1968. građevina ne treba imati građevinsku dozvolu, ali kuća danas mora biti u gabaritima kakva je bila tada na planu, znači ne dograđivana ili proširivana.
Zatražite najprije uvjerenje od nadležnog katastra i nakon toga pokrenite zahtjev za izdavanje Uporabne dozvole za građevine izgrađene prije 1968. 
Bez uvjerenja od katastra ništa od svega, ako ustanove da kuća više ne odgovara obliku kakva je bila tada (snimalo se iz zraka).

Tako je, ako je supružnik pokojni prije nje, onda su njeni roditelji zakonski nasljednici.

Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi se prvostupanjskom sudu i to u roku od 30 dana računajući od dana dostave drugostupanjske presude.

Hvala na brzom odgovoru!

Ne morate, kao što i Vama najmoprimac ne mora platiti ovaj dio što ide na ruke.

Nikako to ne možete ishoditi. Teret prati nekretninu.

Eventualno da u redovnom postupku, u biti potrebna vam je dokumentacija kao da je gradite od početka. Dakle trebaju vam svi projekti i dozvola i ono najbitnije, da zadovoljava uvjete iz prostornog plana jer se lokacijska dozvola ne smatra odgovarajućim aktom za građenje u smislu dokazivanja zakonitosti. To što građevina ima lokacijsku dozvolu može značiti da je sve napravljeno prema njoj i odredbama prostornog plana a odnosi se na oblik i veličinu građ. čestice, veličinu i površinu građevine te smještaj iste na građ. čestici pa bi sve bilo relativno lako za izvesti osim ako se odredbe prostornog plana nisu bitno promjenile.

Uz navođenje primjera iz bivšeg čl.114 Obiteljskog zakona kao vodilju za grubu povredu djetetovih prava, stav VSRH je da su u st.2. sadržane sve radnje koje prelaze okvire st.1. na što upozorava Drot spominjući širinu, jer se prilikom podvođenja pojedinačnih povreda pod generalnu klauzulu iz čl. 177. st. 2. upotrijebljava restriktivno tumačenje (kada zakonska norma precizno ne određuje kazneno djelo) pri čemu se ova generalna klauzula smatra usklađenom s ustavnim i zakonskim načelom određenosti (nullum crimen sine lege certa). Navedena je restriktivnost nužna i u kontekstu razgraničenja grubog zanemarivanja dužnosti iz st. 1. i grube povrede prava iz st. 2. te kao djelo iz st. 2. treba pravno označiti one povrede koje su toliko snažne i koje imaju takve posljedice za dijete da su dovoljne i za oduzimanje roditeljske skrbi.

Je, u skladu je, jer je članak Kaznenog zakona postavljen široko, tako da ovo što ti je Spitfire citirao nisu sve mogućnosti, nego samo ono čime su se vodili kod izrade tog članka, ali istim mogu biti obuhvaćene i druge radnje. Sud je potpuno ovlašten procijeniti spada li ova radnja koju navodiš pod to kazneno djelo, a kako je na presudu dozvoljena žalba, i viši sud će donijeti svoju presudu te po potrebi uskladiti postupanja.

Uvođenjem u zakonske izmjene (KZ/11) generalne klauzule u st.2. "ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava" oslabila se jasnoća zakonskog teksta i doveo u pitanje zahtjev određenosti te njezin odnos prema djelu iz st.1. zakonodavac nije ni pokušao objasniti pa je ratio legis (smisao zakona-propisa) ostao nepoznat.
Međutim, kao temelj za povijesno i teleološko tumačenje pojma "grube povrede djetetovih prava" ispravno je uzeti odredbu prijašnjeg čl.114. st.2. Obiteljskog zakona gdje je bilo primjerično navedeno devet slučajeva u kojima će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb a u Toč.10. sadržana generalna klauzula "na drugi način povrijedi djetetova prava" gdje su primjerično navedene slijedeće grube povrede:
-tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom, uključujući izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji,
-spolno iskorištavanje djeteta,
-izrabljivanje djeteta prisilom na pretjerani rad ili rad koji nije primjeren njegovoj dobi,
-dopuštanje uživanja alkoholnih pića, droge ili drugih opojnih sredstava,
-navođenje djeteta na društveno neprihvatljivo ponašanje,
-napuštanje djeteta,
-propuštanje skrbi o djetetu s kojim počinitelj ne živi dulje od tri mjeseca,
-nestvaranje uvjeta za zajednički život s djetetom s kojim počinitelj ne živi u roku od godine dana, a da za to nema osobito opravdan razlog,
-propuštanje skrbi za životne potrebe djeteta s kojim počinitelj živi,
- nepridržavanje mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelo.
Od nabrojenih grubih povreda iz obiteljskog zakonodavstva neke predstavljaju samostalno kazneno djelo koje je teže od povrede djetetovih prava: te povrede treba pravno označiti prema tom težem propisu, npr. kao spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od petnaest godina (čl. 158.) ili osobito tešku tjelesnu ozljedu (čl. 119.), pri čemu ta djela mogu biti u stjecaju s čl. 177. st. 2. ako se gruba povreda djetetovih prava ne iscrpljuje u tom težem deliktu.
 

Izgleda da je osoba A prodala nekretninu osobi B koja svoje vlasništvo temeljem ugovora nije provela kroz ZK i s time imala status vanknjižnog vlasnika, u međuvremenu osoba A je preminula te je temeljem ostavinskog postupka ista nekretnina prenesena na nasljednika (dijete).
Pa na pitanje
odgovor bi bio vjerovatno da, uz angažman odvjetnika za stvarno pravo koji bi odmah, a prije zaključenja prethodnog postupka uložio protutužbu za utvrđenje prava vlasništva.

Ništa, ako bude pozvana na ostavinsku raspravu na kojoj se odrekla svog nasljednog dijela iza njegove smrti.
Ne.
Ne, osim ako ne bude potraživao svoj nasljedni dio (kao partner iz izvanbračne zajednice) u slučaju njene smrti.  

Hvala puno

Evo pročitajte, ovo je član foruma Kronična stranka odgovorio u jednoj temi sličnoj Vašoj:
Matični ured dužan je pribaviti sve dostupne podatke o imovini umrloga radi pripreme smrtovnice koju dostavlja sudu. Sud i javni bilježnik dužni su također pribaviti takve podatke, npr. upitom nadležnom z.k odjelu.
 
Međutim, nisu dužni istraživati na svim mogućim mjestima izvan uobičajenih javno dostupnih izvora (na prvom mjestu gruntovnica). Npr. ni matičar ni sud ne moraju znati da je umrli imao imovinu na podrčju različitih sudova, dakle gruntovnica. Također ne postoje nikakve sankcije ako njihovi podaci budu nepotpuni, osim ako ne dokažete da su bili posebno nemarni u odnosu na neke opće norme, što je u praksi nemoguće.
 
Teret pribavljanja sve potrebne dokumentacije je na nasljednicima. U krajnjoj liniji, oni jedini imaju interes da ta dokumentacija bude potpuna.
 
Mislim da na sasvim načelnoj razini potpuno pogrešno razmišljate. Svatko se sam treba brinuti o svojoj imovini što bolje može, to ga i čini vlasnikom, a vlasnikom nasljedne imovine nasljednik postaje u trenutku smrti ostavitelja. Država Vam je dužna pružiti kvalitetan servis tako da Vam omogući da svoja vlasnička prava što jednostavnije i brže ostvarite, ali Vam nije ni mama ni tata niti bi to smjela biti.
 
Uz to, ako postupak ne bude proveden kako valja, što ćete imati od toga što ćete moći nekoga proglasiti krivim za to. Vjerujem da jako dobro, kao i svi, znate kako sustav (ne) funkcionira i zato pažljivo vodite računa o svojim interesima umjesto da to očekujete od drugih.
  Citira
 

Ne gubite stan koji ste kupili bez tereta i zabilježbi sporova u zemljišnim knjigama, jer Vas štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

Sa malim zakasnjenjem hvala na odgovorima i savjetima, nijesam se mogo ranije javit, iso sam na operaciju hernije.

Hvala vam puno na savjetu , obratit ću se ministarstvu brane

Amortizaciju i brisanje hipotekarne tražbine moguće je zahtijevati, ali samo ako su kumulativne ispunjene pretpostavke i to: 1. ako je proteklo najmanje 30 godina od uknjižbe hipotekarne tražbine, odnosno od posljednjeg upisa koje se odnosi na tu hipoteku; 2. ako nije moguće pronaći hipotekarne vjerovnike, kao ni njihove pravne sljednike i 3. ako u vremenu od uknjižbe hipotekarne tražbine nisu  zahtijevani, a niti primljena glavnica ni kamate.

Prema iskustvu najčešće se radi o loše izvedenoj hidroizolaciji terase, posebno u dijelovima koji se spajaju s zidovima i izlazom na terasu gdje voda prodire između glazure i AB ploče te će se samo vama pokazati ista. Još ako su postavljene pločice, naravno da je izvođaću najlakše proći silikonom i reći da je sanirano. No, postoji rok za ovakove i slične nedostatke i propisan je za odredbe ugovora o djelu i skrivene nedostatke te iznosi 2 godine (prema prakisi počinje teći od izdavanja Uporabne dozvole). Stoga, ukoliko je dokazivo da je izvođač ugradio proizvod ili izveo radove na način da uzrokuju skrivene nedostatke (a same fleke od vode na plafonu jesu dokaz) imate pravo u navedenom roku uputiti zahtjev izvođaču za kvalitetnom sanacijom (ili eventualno investitoru ukoliko je isti rizik preuzeo ugovorom o gradnji). Kako bi ovo,
upućivalo da se radi o već iznad navedenom i mogućem ponavljanju dijela već izvedenih radova (lupanje pločica i sanacija hidroizolacije, što naravno izvođaču nije baš u interesu) bojim se da bi vas i vaš problem ozbiljnije shvatili tek angažmanom i dopisom odvjetnika.