G-man

Ali bez traženja obrazloženja zašto je tome tako, opet se izvrgavate mogućnosti problema, ako se poslodavac zainati. Vi najbolje znadete s kim imate posla, jel mislite da će vas doista zezati glede otkaza?

Slažem se, osim ako se baš radi o previdu.

To vam samo po sebi, prema stajalištu naše prakse, nije opravdan razlog, pa bi se stvari mogle zakomplicirati ukoliko se poslodavac zainati.

U prigovoru glede adresata pišete - Prekršajnom sudu u XY (onome koji je nadležan), putem PP Sv. Ivan Zelina. Dva primjerka idu, poštom preporučeno s povratnicom (osim ako osobno nosite, onda na svom primjerku zatražite da vam lupe prijamnu štambilju sa datumom).

O tome smo već raspravljali naveliko, čak je bilo i prijedloga ocjene ustavnosti spomenutih odredaba na USRH-a, ali je isti ocijenio da neustavnosti nema, iako faktički ovdje nema dvostepenosti odlučivanja budući "u prvom stupnju" odlučuje stranka odnosno ovlašteni tužitelj, a on definitivno nije objektivan. Sud se javlja samo jednom, u "drugom stupnju" i više nema mogućnosti preispitivanja njegove odluke. No, kao što sam rekao, naš USRH tu ne vidi ništa loše i zapravo "žrtvuje" načelo legaliteta u korist načela ekonomičnosti, što će neki reći da je u redu, imajući u vidu "blag" karakter prekršajnog prava, iako osobno nisam fan takvog relativiziranja. No, tako je, kako je. Dakle, sve je u redu, zakonski gledano, a opomena je, kao što Sivko piše, opcija, a ne obveza.

Za što vas točno terete - napišite nam članke Zakona o sigurnosti prometa na cestama i pojasnite nam malo ovo da "postoji kamera"?

A razlog izvanrednog otkaza je? Manja plaća? Jeste li zatražili pismenim putem pojašnjenje manjka?

U RH to bi bilo moguće samo u slučaju da se radi o nepunom radnom vremenu (koje ne prelazi 40 sati tjedno) kod oba poslodavca i uz pristanak "starog" poslodavca. Kako se na to gleda u SR Njemačkoj, ne bih znao (logika nalaže da ne bi smjelo biti moguće osim ove iznimke), no pričekajte, možda naleti netko kome je to poznato ili se s time susretao, pa dade svoje mišljenje.

Izbrisano, a uputa je jasna i kontra njihova obrazloženja.

Koncipirajte žalbu na pogrešnu uputu o pravom lijeku u prijepisu presude i već opsežnu judikaturu našeg USRH-a po tom pitanju, koji je za takve slučajeve utvrdio da predstavljaju povredu prava na pristup sudu.

U biti, ovo je dobro uočena stvar - prema našoj sudskoj praksi, nijedna stranka ne može biti stavljena u nepovoljan položaj time što je postupala po pogrešnoj uputi suda o pravu na pravni lijek, pa je moja sugestija inicijatoru teme da se na tu činjenicu fokusira u žalbi. Inače, to je ostalo u presudi, jer se sve piše po šprancama, ali vdje bi moglo spasiti stvar.

Kratko i jasno - imate posla s "pacijentom". Tu vam apeliranje na zdrav razum, logiku i dobrosusjedske odnose neće donijeti ništa dobrog. Rješenje? Mogu se složiti da se može podnijeti privatna tužba za klevetu/teško sramoćenje (ali ste pritom vezani prekluzivnim rokom od 3 mjeseca od dana saznanja za klevetu i autora), može se podnijeti i prijedlog za progon za kazneno djelo iz čl 144. st. 1. KZ-a (neovlašteno slikovno snimanje), za ovaj dio kada vas snimaju u kući, ali poznavajući mentalitet ovakvih "ljudi", time nećete ništa riješiti, a najvjerojatnije ćete ih još više "napaliti" na sebe. Možda ne bi bila loša varijanta da napravite prijavu CSS-u glede duševne stabilnosti gospodina, pa neka oni to provjere i neka se njima pravda. Neki će vam reći da mu uzvratite istom mjerom, pa počnete njemu tražiti mane glede grunta i kuće, ali ovakvi "ljudi" zapravo žive za sukobe i time se hrane, pa ćete im time napraviti uslugu. Nažalost, nema magičnog štapića koji bi ovo riješio, osim preseljenja, ali to je doista posljednja i loša opcija. Ovakvi slučajevi vrlo zorno dočaravaju kako bi nam bile nužne izmjene u kaznenom zakonodavstvu, koje bi ovakvo ponašanje definirale kao kazneno djelo, sa rigoroznom kaznom, ali nažalost, poznavajući našeg zakonodavca, to se neće desiti, on će radije trenirati strogoću na nekim drugim stvarima.

Osporavaju sve živo, eto meni je poznat slučaj gdje je čovjek bio izvrijeđan od strane poslodavca do granice fizičkog sukoba, i samo njegovom prisebnošću do toga nije došlo, nakon čega je dao izv otkaz, a na što su mu na HZZ-u pilili da zašto nije prvo tražio sudsku zaštitu, koja je, uzgred rečeno, bila posve nepotrebna i irelevantna budući on više nikako nije htio raditi tamo niti je potraživao išta na ime naknade štete. I odbili su ga, a u upravni spor nije htio ići (ionako bi trajao najmanje 2-3 godine).

Jedino treba pripaziti da posljednji radni odnos ne prestane na neki od način, koji isključuju pravo na NN.

Imali smo već ovakvih slučajeva, i iako osobno nisam pobornik takva stava, zakon je takav, kakav je. Bilo bi, doduše, zanimljivo vidjeti što bi USRH rekao o tome (ili je možda već i rekao, neka me ispravi tko zna), samo da to netko digne na tu razinu putem ustavne tužbe.

Čovjek, ako hoće, može svako malo mijenjati ime. Koliko mu se to isplati obzirom na to da će morati mijenjati i sve žive dokumente, drugi je par cipela, ali to je njegovo pravo.

Ne mogu procijeniti, jer nisam upoznat s tim detaljima. Za radove, nužno je da su neodgodive i ozbiljne naravi i da u cijeloj obitelji nema druge radno sposobne osobe.

Možete podnijeti prijavu za čl. 304. KZ-a (lažno prijavljivanje kaznenog djela), ali imajte na umu kako se navedeno djelo može počiniti isključivo s izravnom namjerom (što znači da ga je teško dokazati) i DORH ne ide često u optuženje po tim prijavama, baš zbog te činjenice teške dokazivosti odnosno sudske prakse. Da pojednostavnim, ukoliko vas je ta osoba prijavila za riječi koje jeste izrekli, ali nisu prijetećeg sadržaja, prijava za čl. 304. KZ-a nema smisla, ukoliko vas je prijavila da je ama baš sve izmislila i isfabricirala, ima smisla podnijeti prijavu za čl. 304. KZ-a, pa nek ODO odluči.

Prijava ima smisla ukoliko je on podnio kaznenu prijavu protiv Vas. Ako je bila tzv. anonimka u pitanju, onda nema smisla. Istina jeste da se navedeno djelo može počiniti isključivo s izravnom namjerom, ali u ovom slučaju, kada ima više prijava u pitanju, a kako navodite, nema druge doli da mu pokažete da kovanica ima dvije strane, pa neka se onda on objašnjava malo za razliku. Više prijava definitivno ukazuje na lažnost istih.

Na provokacije definitivno nemojte reagirati, jednostavno se maknite iz te priče. Znam da je ponekad teško ostati hladne glave, ali računajte da su provokacije često unaprijed smišljene sa vrlo jasnom agendom, a ne treba Vam novo "vucaranje" po sudovima, tim više jer će i pravila igre biti stroža (glede sankcije mislim). Ako ste odlučili da nećete prigovarati nalogu, jednostavno stavite sve ovo iza sebe i živite svoj život bez tih osoba. Sretno, lp

Osiguranje će uvijek isplatiti onaj iznos, koji je i po njima, nesporan, a za ostalo su spremni parničiti se (ne ubrajam ovdje nebulozne zahtjeve oštećenika), jer znaju da postupak košta, i novaca i živaca. Sve zavisi o tome je li činjenica nevezivanja pojasa u korelaciji sa nastalom posljedicom (ozljedom i sve što joj slijedi). Primjerice, ako netko sa 200 pogodi suvozačevo mjesto, pojas ne znači ništa, jer i da je bio zavezan, ne bi spriječio smrt. No, ukoliko je zbog nevezivanja pojasa, tijelo oštećenika "letjelo" po autu, što onda definitivno ima vezu sa težinom ozljeda, onda je doprinos nesporan. Ponekad je moguće čak i da doprinos bude 100% (iako iznimno rijetko). Ovo je nemoguće za precizirati, jer svaki slučaj je svijet za sebe. Dajem vam link na jednu, relativno frišku odluku VSRH, gdje je nevezivanje pojasom ocijenjeno kao 20%-tni doprinos nastanku štete, iako znadem i za slučajeve gdje se išlo i do 50%. Sve bude stvar vještačenja, i ovako napamet hipotetizirati nema smisla.

Mislite kaznena prijava ili prijava CSS-u?

Onda, ukoliko se prijatelj ne predomisli, treba se držati priče da se radi o davanju na uživanje, ne prodaji, pa će ići čl. 191., što je blaže djelo, ne samo po zapriječenoj sankciji.

Na koji način je riješen postupak napredovanja - jel to neki interni oglas ili ...?

Moglo bi se smatrati budući može utjecati na poslovanje te firme. Ovaj drugi upit sugerira da se tu ne bi radilo o kleveti već o teškom sramoćenju, jer za klevetu autor riječi mora znati da ono što pronosi/iznosi nije istinito, dok kod sramoćenja to nije slučaj (tamo može i istinom naškoditi ugledu i časti objetka riječi). Međutim, prema vašem opisu, u slučaju zabune, po meni nema ni teškog sramoćenja, jer autoru riječi fali namjera, a kako su verbalni delikti isključivo oni koji se mogu počiniti s namjerom, tu onda kaznenog djela, po mom mišljenju, ne bi bilo.