G-man

Propisani put je da se prvo obratite poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava (ZZP), u kojem tražite ostvarenje plaće sukladno ugovoru odnosno pojašnjenje manje isplate, nakon čega, ukoliko poslodavac odbija zahtjev, treba ići na sud (iako, za novčano potraživanje možete i odmah na sud bez podnošenja ZZP-a, ali to ne bi sugerirao, jer biste time navukli bijes poslodavca na sebe). Pripazite samo na rok od 15 dana, kako za ZZP (rok se računa od dana saznanja manje isplate), tako i za sudsku zaštitu (rok se računa od dana dostave poslodavčeva odgovora na ZZP odnosno nakon isteka 15 dana od dana podnošenja ZZP-a). No, kako Sivko sugerira, prvo bi bilo dobro da se porazgovara s poslodavcem, da se vidi u čemu je problem i otkud razlika u plaći.

Prijetnje se slobodno prijave i nadležnom općinskom DORH-u. Poruke i evidenciju poziva obavezno čuvajte.

Prvo mora doći do odluke o obustavi, nakon toga DORH ima dispoziciju inicirati ovaj drugi postupak.

Koje pojašnjenje poslodavac daje?

Uzdržavanje se određuje prema imovinskim prilikama obveznika davanja uzdržavanja. Vi kao zz mldb djeteta, tijekom postupka možete ukazati sudu na činjenicu da će obveznik uskoro ostvariti veća primanja, pa se to može imati u vidu prilikom određivanja visine. Ako se ne bi uzelo u obzir, u slučaju promjene u imovinskim prilikama obveznika, vi možete inicirati novi postupak, u kojem će se ta promjena uzeti u obzir i doći do povećanja obveze uzdržavanja. Međutim, imajte na umu da ne možete gledati samo plaću, koja će rasti, već i nove troškove koje će obveznik imati, a kojih u RH vjerojatno nije imao, pa vam moguće sve dođe na isto. To je stvar matematike. Glede prisilne naplate u Kraljevini Norveškoj, nisam siguran, ali kako ista nije u EU, putem europskog ovršnog naslova to ne bi bilo moguće (slobodno me ispravi tko ima drugačijih saznanja), pa biste onda morali ići putem njihovih pravosudnih institucija, vjerojatno kroz priznanje presude HR suda u Kraljevini Norveškoj, pa onda u ovrhu (za slučaj da se ne plaća). Malo kompliciranija procedura, ali smatram da se u konačnici može doći do cilja. Kontakti s djecom, u slučajevima poput vašeg, u pravilu se rješavaju, da odsutni roditelj dobiva to pravo u "rinfuzi", u komadu, za vrijeme godišnjih odmora i praznika, budući drugačije rješenje zapravo i nije moguće. Jasno je da dobar međusobni odnos roditelja ovdje čuda čini, no to je rijetkost, nažalost.

Kontaktirajte nadležni matični ured i zatražite pomoć. Iako sumnjam da će se to moći obaviti bez vas.

Iako nije 100% prihvaćeno (ali i DNK analiza ne daje uvijek 100%), u ogromnoj veličini slučajeva, i putem očiju djeteta može se uvidjeti problem glede očinstva (ili čak i majčinstva u slučaju zamjene djeteta u rodilištu). Treba samo napomenuti kako bebe do 1. godine života mogu promijeniti boju očiju (neke čak i do 3. godine), pa ne treba odmah krenuti s analizom. Ponavljam, ova metoda nije 100% točna, ali može biti snažan indikator za daljnje korake. Evo tablice -

Iako zakašnjelo - ukoliko se vodite u HR maticama, onda bi trebalo nadležnom matičnom uredu dostaviti pravomoćnu presudu o razvodu, radi evidentiranja promjene u maticama. Kontaktirajte nadležni matični ured u RH radi pojašnjenja.

To je bilo tako za vrijeme važenja ranijih zakona. Vidite odredbu čl. 78. st. 2. aktualnog Zakona o radu.

17. kolovoza u 24:00h.

A otkaz bi bio redovan ili izvanredan (razlog)?

GO vezan uz "starog" poslodavca, trebali ste riješiti s njim, ili na način da ga iskoristite, ili da vam se isplati naknada za neiskorišteni dio GO-a, u razmjernom trajanju (za 6 mjeseci rada, dakle 1/2 punog GO-a). "Novi" poslodavac s time nema veze, jer do tog trenutka niste bili u radnom odnosu kod njega. Kod "novog" poslodavca za 2018. stječete pravo na razmjerni dio GO-a, ovisno o točnom trajanju radnog odnosa (hoće li se nastaviti i nakon kolovoza ili ne).

Vidite odredbu čl. 90. ZKP-a.

Kako u predmetu postoje 2 okrivljenika, prema živom okrivljeniku postupak ide dalje, u odnosu na preminulog, kazneni postupak će se obustaviti, no moguće je nastaviti postupak oduzimanja imovinske koristi na zahtjev DORH-a (što će se vjerojatno i dogoditi).

Nije budući je ovaj razgovor kod policije bio obavijesni, a to nije iskaz u formalnom smislu niti podliježe pravilima glede dokazivanja. Upravo tako.

Obeštećenje bi on imao pravo tražiti samo u slučaju vaše pravomoćne osude, jer teleoperateri do tog trenutka postupaju prema njemu budući je on stranka u ugovoru. Gledajte, ja sam vam dao mišljenje na temelju vaših podataka, ima tu još puno nepoznanica, koje će se morati razriješiti kroz postupak, ali kod prijevare, vrlo često imate riječ protiv riječi, pogotovo kod nekih sumnjivih poslova (kao što su i ovi), i tu onda ponekad bude teško odlučiti se tko govori istinu budući stvarnih dokaza i nema (ili su insignifikantni). Ovi neki navodi vas stavljaju u nepovoljniji položaj, ali ako rapolažete dokumentiranom konverzacijom u kojoj se potvrđuju vaši navodi, onda će ishod biti pozitivan po vas. Ukoliko ne, onda je 50:50 (49:51).

Sve to stoji što pišete, ali u ovakvim slučajevima, vrlo često imate riječ protiv riječi, a tu će se onda gledati i njegove očito smanjene sposobnosti shvaćanja i razumijevanja, pa se može iskonstruirati da ste ga iskoristila budući vam je ta činjenica bila poznata. Upravo ovo slanje novaca na račun se isto može shvatiti na taj način, jedino vas, po meni, spašava korespondencija u kojoj se potvrđuju vaši navodi. Moja projekcija je da će DORH najvjerojatnije ići u optuženje, a onda pred sudom, šta bude, bit će.

Nadam se da imate nešto pismeno od tih vaših dogovora, inače bi se ovo moglo jako gadno zakomplicirati.

Tko je na kraju naveden kao korisnik usluga teleoperatera na ugovoru - vi ili on?

Ukoliko netko nabavi oružje u defenzivne svrhe, u koju god da kategoriju to oružje spada, koji je onda cilj da se to oružje pokazuje u javnosti (pa čak i aktivira)? Hvalisanje? Da se nekog impresionira ili zastraši? Dajte najte. Čovjek ga drži uza sebe i uz malo sreće, neće ga nikad morati upotrijebiti, a ako baš dođe taj trenutak, onda se upotrebljava. Može ga pokazivati do mile volje u privatnom prostoru. Sve to rečeno, nema apsolutno nikakvog opravdanja za "šerifovanje" pojedinaca iz sustava redarstvenih vlasti, kao i za nepoštivanje procedure (iako je u ovom jednom slučaju faktički učinjena usluga).

Joj, joj, joj... Prije svega, poslovna sposobnost ne znači sposobnost za rad (zapošljavanje), već sposobnost da vlastitim očitovanjima volje stvarate pravne učinke, dakle da možete samostalno sklapati pravne poslove odnosno preuzimati obveze. Osoba koja nije poslovno sposobna to ne može, odnosno za nju to može činiti njen zakonski zastupnik odnosno skrbnik. Kako je on uspio u vaše ime sklopiti te ugovore (dala ste mu osobnu ili ste vi sklopila te ugovore osobno ?) i kako su to teleoperateri dozvolili, priča je za sebe, ali vas ne ekskulpira u potpunosti. Vi ste očito imali neki dogovor, sad je očito pitanje detalja tog dogovora. Činjenica da je on osoba lišena poslovne sposobnosti vam dodatno otežava situaciju, kao i činjenica da je sklopljeno čak 3 ugovora (nerezonski). Pozitivno po vas je činjenica da ste neke račune platila, ali tu ima više upitnika - 1. tko je točno sklapao ugovore sa teleoperaterima, 2. tko je dobio mobitele i što je učinio s njima, 3. kome su dolazili računi, 4. koja je bila poanta sklapanja toliko ugovora i zašto ste pristala na to, ako ste samo htjela jedan? Realno, ako ste točno prezentirala detalje slučaja, meni ovo "vuče" na to da je on mislio na tome zaraditi neku laku lovu, nije uspio odnosno roditelji (skrbnici) su mu saznali za to i sad kad je sve o'šlo kvragu, traži se žrtveni janjac, a tu ćete poslužiti vi. Otežavajuće vam je i to zašto ste pristala na sve to. Puno toga će se svesti na riječ kontra riječi, a tu je onda nezahvalno prognozirati ishod. Inače, ovakav modus operandi je vrlo čest, posebice u ZG i to među studošima, koji trebaju brzu lovu, pa na nagovor, u pravilu stranca, za 500 kuna uzmu na svoje ime neku tarifu sa mobitelom, jasno sa ugovornom obvezom, nasjednu na priču druge strane koja ima daje 500 kuna da će ona dalje sve plaćati i predaju im mobitel, a zapravo onda druga strana taj mobitel proda nešto malo ispod tržišne cijene, plati eventualno prvu ratu, da "janjac" ne posumnja, a nakon toga prestane plaćati i stiže ovrha "janjcu". Kako ne zna točan identitet prevaranta, vrlo često ga se ni ne nađe, a vi onda dokažite teleoperateru da ste prevareni. Ovdje ste, ili oboje bili svjesni što radite (bez uvrede) ili vrijedi ono gore napisano. Imate li kakav pisani trag tih vaših dogovora, koji bi potvrdili vaše navode? neke mailove, SMS-ove, Face konverzaciju ili slično?

Točno, ali u već nekoliko slučajeva, koji su meni poznati, oni su uzeli da mora tražiti, čak i kada je to apsurdno. Je li itko to dogurao do Upravnog suda, ne bih znao.

Napisao sam vam već da policajac ovdje nije relevantan, jer on može podnijeti prijavu/izvješće, ali ocjena svega toga je prvo na DORH-u, a onda i na sudu. Problem kod mijenjanja priče (pa i onda kada se radi o obavijesnim razgovorima) jest da uvijek nosi sa sobom sumnju da netko pokušava spasiti drugoga ili se želi izrugivati sustavu. Također, pogrešne informacije dovode do koncentracije provođenja izvida kaznenih djela u krivom smjeru, a to je također nešto što živcira, kako policiju, tako i DORH. Trenutno vam nema druge doli pričekati da nešto stigne kući (nešto stvarno, papirnato, a ne lokalne priče), i onda ćete vidjeti što i kako dalje. Realno je, po meni, očekivati čl. 191. odnosno omogućavanje trošenja droge.

Ne bi smjelo biti gore, ali je pitanje hoće li mu vjerovati, jer će ga pitati za pojašnjenje. Pitao sam vas iz razloga jer bi postojala šansa čak i za kaznenim progonom, ali ovo što ste napisali najvjerojatnije isključuje tu opciju, pogotovo ako su policajci postupili na način koji opisujete, pa će sve ostati na prekršajnom (što je zapravo i dobra vijest).

Zahvaljujem na povratnoj informaciji. Sretno...