G-man

To je ovdje bit cijele priče, je li postojala detencija ili ne, a to je pitanje izvan domene kaznenog prava. Prema vašim navodima, radilo bi se o napuštenoj stvari, a tu onda vrijedi ono staro pravilo - "tko prvi, njegova djevojka".

Smatram da su vam šanse slabe, osim ako uspijete dokazati da je mišljenje "plaćeno". U konačnici, tom mišljenju se kroz postupak dalo prigovarati, pa je i sud mogao o tome odlučivati, a što se i desilo, kako pišete, no bez uspjeha.

Ja vas itekako razumijem, ali svi ovdje pokušali su (i pokušavaju) vam pomoći sugestijom, savjetom, mišljenjem, iskustvom, a pritom svi to rade potpuno besplatno i nesebično, stoga retorika koju ste upotrijebili nije primjerena niti je odraz zahvalnosti, a što bi bilo neka normalna reakcija. Ovdje nemate neprijatelja.

Kako se radi o djelu u pokušaju, postoji i zakonom dana mogućnost ublažavanja kazne, a mogući ishodi su različiti - ima čak i slučajeva koji su prošli sa uvjetnom osudom ili djelomičnom uvjetnom osudom pa do kazne bezuvjetnog zatvora. U vašem slučaju, uza sve navedeno, mislim da postoji dobra šansa za djelomičnom uvjetnom osudom, pogotovo ako priznate djelo.

1. Zastara izvršenja navedene kazne (1g 10mj), nastupit će sa danom 29/10/2020. 2. Konstatira se nastup zastare, obustavlja izvršenje kazne i to je to.

Prije svega - u kakvom ste odnosu sa tom osobom?

Predmetom krađe ne može biti napuštena stvar, a sad, je li taj bicikl doista napušten ili ne, pitanje je. Kod krađe je bit oduzimanje/prekid detencije dotadašnje osobe (detentora, dakle ta osoba ne mora nužno biti vlasnik), pri čemu je detencija držanje stvari s voljom da se ona drži. Ako detencije nema, a kod napuštene stvari to jeste slučaj, onda nema ni elemenata krađe.

O tome smo već i ovdje raspravljali, pa nema potrebe duplirati teme.

U slučaju nevraćanja novca, postoji mogućnost pokretanja postupka opoziva uvjetne osude na prijedlog ovlaštenog tužitelja odnosno žrtve/oštećenika. U tom postupku ili će se opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne ili će se produljiti rok za vraćanje novca, ukoliko postoji opravdan razlog (teoretski bi vas mogli i osloboditi obveze kao tzv. dvostrukog uvjeta u sklopu uvjetne osude, ali to je toliko rijetko da se ne isplati nadati). Imajte na umu i kako ne možete biti oslobođeni obveze naknade štete izdržavanjem kazne zatvora, jer jedno je obvezno-pravni odnos, a drugo kazneno-pravna sankcija.

Rok za stavljanje prijedloga za progon (prijetnja) iznosi 3 mjeseca.

Ako ga prijavite za prijetnje i dođe do podizanja optužnice, predmet seli na sud. Svakako ćete biti dužni dati i svoj iskaz. Hoće li to urazumiti vašeg susjeda, pitanje je, ali sami znate najbolje s kim imate posla, pa procijenite što vam je bolja opcija.

Jednostavnim dopisom sudu na broj predmeta K-XY/18, iako pretpostavljam da je to sud od vas tražio iz razloga jer se ovdje radi o slučaju obvezne obrane, u kojem slučaju ako sama niste odredila odvjetnika, on će vam biti dodijeljen (i vjerojatno već jest) po službenoj dužnosi rješenjem predsjednika suda. No, to nije zapreka da sama opunomoćite odvjetnika, koji će vas braniti u postupku i o tome obavijestite sud i DORH.

Treba napomenuti kako DO ima mogućnost i da ide u postupak opoziva uvjetne osude, stoga ne bi bilo na odmet da odete do suda i izvršite uvid u spis da znate na čemu ste točno.

Za kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela (stavak 1.), nije nužno da dođe do pokretanja kaznenog postupka, tako da nema ni zapreka za podnošenje kaznene prijave za navedeno kazneno djelo. Za kvalificirani oblik djela (stavak 2.) mora doći do pokretanja kaznenog postupka, ali ni tada nema potrebe za čekanjem njegova okončanja, jer bi u protivnom postojala mogućnost nastupa zastare, što bi bilo apsurdno rješenje.

Načelan rok je 6 mjeseci (ako se radi o DORH-u).

Sve zavisi o svim okolnostima slučaja. Tri su opcije - ili propast jamstva i određivanje istražnog zatvora (dakle, kao što Borbena kaže naplata jamstva u korist državnog proračuna, što je i izvjesnija varijanta u slučaju da počinjeno kazneno djelo ima veze s kaznenim postupkom u svrhu kojeg je jamstvo i određeno), ili ukinuće jamstva i određivanje istražnog zatvora (pri čemu se položeno jamstvo vraća onome tko ga je položio), ili nema efekta (primjerice određeno je jamstvo u sklopu kaznenog postupka za gospodarski kriminal, a okrivljenik skrivi prometnu nesreću iz nehaja gdje je nekome pukla ruka ili noga, u tom slučaju, bilo bi suludo "dirati" jamstvo, jer promet nam se svima "smiješi" sa svojim destruktivnim potencijalom niti pak ima veze sa kaznenim postupkom u tijeku).

TTO će biti samo ako je došlo do prijeloma nosne kosti s pomakom. Bez pomaka radi se o LTO, što podliježe privatnom progonu žrtve. Što se oštećenja vrata tiče, tu možete podnijeti prijedlog za progon za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ-a. U sklopu kaznenog postupka lako se stavi prijedlog za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva (IP zahtjeva) usmjeren na naknadu štete.

Može se pokrenuti postupak opoziva uvjetne osude na prijedlog ovlaštenog tužitelja ili žrtve/oštećenika. U tom postupku, moguće je opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ili produljiti rok za isplatu naknade štete okrivljeniku ukoliko postoji opravdan razlog za takvo što. Opoziv u tom slučaju moguć je u roku do godine dana od isteka roka u kojem je okrivljenik bio dužan vratiti novac (naknaditi štetu). Jeste, jer jedno je kazneno-pravna sankcija, a drugo obvezno-pravni odnos. Jedno ne isključuje drugo. Novčana kazna se može "odraditi" boravkom u zatvoru (tzv. supletorni zatvor) jer se radi o kaznenoj sankciji, ali obveza naknade štete ostaje do eventualne zastare.

Možete podnijeti prijedlog za progon za kazneno djelo neovlaštenog pristupa iz čl. 266. KZ-a te eventualno kaznenu prijavu za nedozvoljenu uporabu osobnih podataka iz čl. 146. KZ-a. Istražitelji će napraviti svoj dio posla i onda će se vidjeti što će dalje obzirom na mogućnost međunarodnog elementa.

Prvo će biti potrebno obaviti proceduru provjere gdje se dotična osoba nalazi, tek krajnja opcija je izdavanje EUN-a. Sve bi se moglo odužiti i do preko godine dana, iako je nezahvalno spekulirati o roku. Postoji i mogućnost razdvajanja postupka.

Vidite zanimljivu odluku USRH-a, koja bi vam mogla koristiti - http://www.hazud.hr/ustavni-sud-zabranio-prisilno-iskljucenje-vode-struje-i-plina-jos-2007-godine/

Kazneni postupak koji je pravomoćno okončan oslobađajućom presudom ne može se obnoviti. Pretpostavljam da se radi o parnici, koja nema veze s kaznenim postupkom, jer iako netko nije kazneno-pravno odgovoran, ne znači da nije i građansko-pravno. Doduše, bilo bi poželjno odgovoriti na pitanja koja je Drot postavio.

Načelan rok je da presuda mora biti napisana i otpremljena u roku mjesec dana (iznimno 2 mjeseca) računajući od dana objave. No, ti rokovi su instruktivne naravi, dakle može ih se i premašiti bez nekih značajnijih posljedica (ili nikakvih u slučaju opravdanih razloga).

Eto sa zakašnjenjem - Moje je mišljenje da će do postupka gotovo sigurno doći (99,9%) budući DORH rijetko samoinicijativno odbacuje prijavu bazirano na zabludi (bilo stvarnoj bilo pravnoj). Međutim, u postupku pred sudom, svakako će se detaljno o tome raspravljati, jer to je fokus samog postupka, koji izravno udara na element krivnje. Pritom neće biti relevantno samo ono što je žrtva rekla okrivljeniku, već i njen izgled, objektivno gledajući da li ta osoba liči na osobu stariju od 15 godina (to je kod djevojaka daleko izvjesnije budući prije "odrastaju", te pogotovo sa upotrebom šminke i načinom odijevanja) te je li bilo kakvih drugih indikacija kroz interakciju žrtve i okrivljenika, koji bi doveli u sumnju okrivljenika o stvarnoj dobi žrtve. U protivnom, svatko bi mogao da se brani na taj način, zato to treba detaljno razjasniti i onda izvlačiti neke konkretnije zaključke. Druga stvar je narav zablude - je li ista otklonjiva (skrivljena) ili neotklonjiva (neskrivljena). Ova potonja znači da osba okrivljenika nikako i ni na koji način nije mogla da dođe do spoznaje da je osoba zapravo mlađa od 15 godina, i u tom slučaju, takva zabluda isključuje krivnju u cijelosti i donosi se oslobađajuća presuda. Skrivljena zabluda, s druge strane, znači da je okrivljenik ipak mogao da nekim drugim putem spozna stvarnu dob žrtve neovisno o njenim navodima (je li to čistom opservacijom izgleda, sadržajem komunikacije, mjestima sastanka - primjerice škola ili nešto slično), i takva zabluda "smanjuje" krivnju u smislu da okrivljenik odgovara za privilegirani (blaži) oblik djela. Ono što je zanimljivo kod ovog konkretnog djela (kao i djela silovanja) je da su u slučaju ovakve zablude odstupa od općih pravila o stvarnoj zabludi, koja uvijek isključuju namjeru (a uključuju nehaj uz uvjet da je isti moguć), a samim time i konkretno djelo, jer ovdje unatoč činjenici da se radi o isključivo namjernom deliktu (dakle, onom kod kojeg nehaj nije moguć) i činjenici da bi općim pravilima o stvarnoj zabludi, namjera (a time i djelo) bila isključena, svejedno postoji kazneno-pravna odgovornost okrivljenika. To se obrazlaže specifičnošću materije i posebice zaštitnog objekta. Vidim da na više mjesta spominjete pristanak, međutim za ovo djelo to je irelevantno, naime radi se o tzv. statutory rape, odnosno "silovanju po defaultu", po snazi zakona budući se djeca mlađa od 15 godina štite od spolnih odnosa odnosno zlostavljanja od strane punoljetnih osoba (odnosno osoba starijih više od 3 godine od djeteta-žrtve), tako da pristanak nije obilježje djela (to je slučaj kod silovanja i spolnog odnošaja bez pristanka). Nagodba s DORH-om neće ići, jer oni neće pristati na nju (a usput, trebao bi i pristanak zakonskih zastupnika žrtve za istu što pretpostavljam nema šanse da se desi). Moja procjena je - sve ide na sud, tamo obranu treba bazirati na zabludi, prema okolnostima koje sami navodite, dobra je šansa da zabluda bude utvrđena (pogotovo s iskazom žrtve), e sad kakva (skrivljena ili neskrivljena) pitanje je činjenica. Glede kazne u slučaju skrivljene zablude, a opet uzimajući u obzir sve navedeno, mislim da bi išla uvjetna osuda (99,9%), iako obzirom na dob, postoji i dobra šansa, kao što je i Ruby navela, da se na vas primijeni maloljetničko materijalno kazneno pravo, što vas stavlja u još bolju poziciju.

Obzirom na iznos, pretpostavka je da bi se ovo kazneno djelo progonilo privatnom tužbom (tako je kod nas, je li i u Austriji, ne znam, no budući imamo sličan pravni sustav, trebalo bi biti isto, ali ipak uzmite ovo s rezervom). Kako ste robu platila plus nekakvu "kaznu" (moguće za prekršaj?), ne vidim baš da bi DM imao interesa da vas kazneno goni, tako da bi ova priča trebala biti gotova. Što se zabrane tiče, da ona postoji, svakako biste dobila neku dokumentaciju, koja govori o tome i imala pravo žalbe. Ako toga nema, ne bi smjelo biti problema sa zabranom. Lekcija za ubuduće, čak i ne preskupa.