G-man

Ne znam kako se raspleo slučaj, ali ako vas je DORH pozvao na ispitivanje, mislim da tu ima više doli običnog nametljivog ponašanja (prijetnja ?).

Nastupanjem zastare više nema mogućnosti da se izrečena kazna izvrši, no i dalje traju pravne posljedice osude, budući će tzv. pravna rehabilitacija nastupiti protekom 3 godine od nastupa zastare izvršenja kazneno-pravne sankcije. Glede duga prema kćeri, on i dalje ostaje, no kako ste rekli da ste ga u većini dijela podmirili, nastojte da ga podmirite u cijelosti, ne samo zbog nje, već i onoga što piše u čl. 41. Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana.

Kada je krivotvorena svjedodžba uporabljena (predana poslodavcu) i zašto uopće budući postoji i original?

Jesam li vas dobro shvatio - prvo je osoba A osuđena prekršajno, a nakon toga vi kazneno (izdan nalog)?

Evo što radna skupina koja je napisala Nacrt Konačnog prijedloga aktualnog KZ-a kaže o tome - "Ovo kazneno djelo može se, prema tekstu novog KZ-a, počiniti na četiri načina: – snimanjem izgovorenih riječi drugoga koje nisu namijenjene javnosti (prvi dio st. 1.) – taj oblik obuhvaća i slučaj kada počinitelj snima svoj razgovor s drugim bez njegova znanja (što je prema KZ/97 bilo nejasno); – prisluškivanjem drugoga posebnim napravama (drugi dio st. 1.); – uporabom tako dobivenih snimki ili njihovim davanjem trećem (st. 2.); – javnim iznošenjem tuđih riječi dobivenih prisluškivanjem (st. 2.). Dakle, i samo snimanje vlastitih razgovora, a bez upozorenja druge strane da se snima, jeste kazneno djelo, no jasno da je jedini praktičan način da se to kazneno djelo otkrije i procesuira taj da tu snimku negdje upotrijebite, što je mali paradoks - djelo je počinjeno, ali praktički se počinitelj otkriva uporabom snimke. Ovdje, jasno, ne ulazim u pitanje stavka 4. koji predstavlja poseban razlog isključenja protupravnosti. U pravilu da, iako ostaje i stavak 4. (navest ću primjer bivšeg gradonačelnika Grada Vukovara). Nemojte to raditi.

Jedini rok u tom slučaju je onaj propisan za zastaru kaznenog progona, a on je dugogodišnji.

Vidite odredbu čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona.

Ovlašteni tužitelj ima dispoziciju da prije završetka dokaznog postupka izmijeni optužnicu, na koju se optuženik, naravno, mora očitovati. Sud odlučuje hoće li biti potrebno optužnicu slati na ispitivanje optužnome vijeću ili ne. U vašem slučaju, budući se radi o dva različita kaznena djela, sa različitim zaštitnim objektima (a i različitoj nadležnosti u vidu maloljetničkog suda), smatram da bi optužnicu obavezno trebalo poslati optužnome vijeću na provjeru, prije daljnjih odluka.

Ako uspije doći do zastare, jer ovrhovodtelji su uvijek vrlo kreativni u tome da produžavaju taj rok, no eto našem zakonodavcu prilike da kod izrade posve nova Ovršnog zakona definitivno razmisli o nekom finalnom roku do kojeg je ovrhu moguće provesti.

Felixx je očito aludirao na veliku dobnu razliku, ali toga tu nema.

Za odgovor na ovo pitanje trebalo bi provjeriti da li je postojala adekvatna alternativa ovakvom smještaju koji vam je određen, kao i činjenica jeste li doista bili odvojeni od punoljetnih osoba prilikom liječenja. Nemojte se uvrijediti, ali teško mi je povjerovati da su napravljeni propusti takve magnitude, imajući u vidu da se prema maloljetnicima postupa iznimno obzirno. Druga je stvar ukoliko vam se nešto desilo za vrijeme liječenja, ali to je ionako druga tema.

Piše se datum izdavanja, ali to vam je sekundarne važnosti u cijeloj priči. Bitno je da broj OPN-a dobro navedete.

Najgore će biti vječno maltretiranje od strane vjerovnika, ali o zatvoru nema govora budući bi isti bio protivan i Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i sloboda.

Znam za neke situacije gdje su zvali poslodavca. Zato sam i napisao da se Ispostave razlikuju, a kako će vaša reagirati - ne bih znao.

Realno, HZZ će vidjeti da vam je ugovor istekao protekom vremena, oni ne mogu automatizmom znati je li vama ili nije ponuđen novi ugovor/produljenje. Doduše, mogu saznati, a tu se pojedine Ispostave razlikuju.

Ne bi smjeli imati problema, jer vaš radni odnos neće prestati na način koji bi vas isključio od prava na dobivanje NN. Međutim, poznavajući HZZ, ne bi se čudio da vam odrežu da prava nemate, pa se onda žalite njihovoj "središnjici" i čekajte "blagoslov".

Vidite link.

Ljudski gledano, vi ste u pravu. No, problem sa svim tim gigantima je da nema nikakve koordinacije u pogledu vođenja poslova naplate i zato su, po inerciji, i vama "lupili" ovrhu iako je sve bilo jasno. Nažalost, kako je odluka kojom je odlučeno o troškovima pravomoćna, tu se više (po meni) ne može ništa napraviti, iako se moglo da se reagiralo na vrijeme.

Takva opcija ne postoji.

Trebali biste po svim relevantnim faktorima biti posve jednaki sa drugim kandidatom/-ima, dakle po rezultatima ostvarenim na pismenom testiranju, usmenom razgovoru, eventualnom psihološkom testiranju, i tek ako je takva situacija, prednost nastupa i vas izdvaja kao kandidata kojeg će se zaposliti prije drugog/-ih.

Ja mogu iznijeti argumentaciju za svoje mišljenje - dakle, Zakon o vlasništvu i dr. stvarnim pravima ističe kako nasljednik stječe pravo vlasništva trenutkom otvaranja nasljedstva odnosno smrću ostavitelja (ukoliko sam zakon drugačije ne specificira), zato je i samo rješenje o nasljeđivanju u tom smislu deklaratorne naravi tj. samo konstatira stjecanje prava vlasništva budući se ono stječe ex lege, odnosno na temelju zakona. Primjenjujući to na vašu situaciju, vaša majka trenutkom očeve smrti postala je s braćom zajedničkim vlasnicima imovine iza oca (supruga). Činjenica da je ona u međuvremenu preminula, po meni, ne utječe na činjenicu da je u tom međuvremenu (od smrti do smrti) bila zajednički vlasnik, a kako je udio zajedničara nasljediv, to je po njenoj smrti prešao na njene nasljednike, dakle vas i braću i kao takav bi se trebao uračunati u njenu ostavinu i to bi u sklopu ostavinskog postupka iza majke trebalo naglasiti i zatražiti. Pokušao sam naći i kakvu praksu u prilog tome, ali dosad nisam, ako nađem - javim.

Mogu samo potvrditi navode korisnika Gala385. Vas moguće buni ranije uređenje, gdje ako ste do 30/06 imali 6 mjeseci rada, stekli ste pravo na puni GO, neovisno tome kada vam je prestao radni odnos, što realno nije bilo fer prema poslodavcu. Ovaj primjer kojeg spominjete vezano uz kolegu iz prošle godine, mogu samo navesti kako Zakon o radu ističe da ukoliko je poslodavac omogućio radniku da iskoristi više dana GO-a doli mu pripada, to ide na njegovu dušu i džep odnosno to ne može više povratiti od radnika.

Prednost pri zapošljavanju ostvaruje se onda kada postoje dvoje (ili više) kandidata, koji su jednaki po svim drugim parametrima (uvjetima) natječaja, i tu onda prednost bude "jezičac na vagi". Dakle, ne radi se o automatizmu, osim ako tako neki propis izrijekom ne propisuje, primjerice osobe s invaliditetom ili slično.

Bratov nužni dio iza oca ostaje identičan, i iznosi polovicu zakonskog dijela, dakle 1/8. Majčin udio od 1/4 iza oca (odnosno supruga) ulazi u njenu ostavinu, koju dijelite vi i braća, svaki na jednake dijelove (osim ukoliko je majka sačinila oporuku). Imajte na umu da se za izračun nužnog dijela konkretnog nasljednika računaju i darovi koje mu je ostavitelj učinio za vrijeme života (jasno i darovi koje je učinio drugim nasljednicima).

Lišen svakog politikanstva, mogu samo reći da fascinira ponavljanje grešaka koje nova garnitura radi. Raniji Obiteljski zakon izradila je radna skupina u kojoj nije bilo predstavnika, ajmo reć, konzervativna svjetonazora (iako je to možda malo grubo, jer ne shvaćam zašto bi konzervativno, jasno u umjerenoj varijanti, a priori bilo nešto negativno, a tako se percipira danas, po tome su i gentlemani "negativci" ), a aktualna radna skupina pak nema ljudi liberalnijeg svjetonazora. Drugim riječima, ranije prigovaraš tome da radnoj skupini fali "širina" i sveobuhvatni pogled na materiju, a onda kada dođeš u priliku da primjerom pokažeš suprotno, ponavljaš grešku. To je definicija licemjerstva. Po meni, pisanje zakona je umijeće pomirenja (odnosno ublažavanja) dva suprotna pola, a do toga nećeš doći tako da si "nakrcaš" radnu skupinu sa "your cup of tea" ljudi, jer to je "namještaljka" i podsjeća na cara i njegovo novo ruho, svi vide da je gol, al se prave blesavi, dok klinjo ne prasne u smijeh i kaže "gle golaća"... Ova nes(p)retnost sa definicijom obitelji je, ne znam što bih rekao, preočita da bi bila slučajna, pa čak i ako sama definicija ima genezu u uzoru na njemački sustav (ako se ne varam) ili neki drugi (u Singapuru, primjerice, budeš smaknut zbog droge, pa hoćemo li onda i tu imati uzor u promjeni legislative). Očekivati da ljudi neće burno reagirati na takvo što je diletantna, pogotovo u današnjim vremenima, jer obitelj je većini ljudi svetinja, i zasigurno neće dozvoliti da ih se vrijeđa na taj način. Koliko ljudi ne može imati djecu, a posvojenje je katastrofalno uređeno (osim ako nisi poznat), kolikim ljudima su djeca poginula i sad kao šlag na tortu dođe još i "zakonski šamar" - vi ste građani drugog reda... Možda ćemo vam i porez lupiti na to (porez na ne-prokreaciju). Volio bih da naši političari (kojeg god opredjeljenja bili) konačno skinu te naočale, kojima "vide" samo do kraja svog mandata i shvate da u kaosu konstantnih promjena nije moguće kvalitetno raditi, a kamoli stvarati kakvu praksu koja će doprinijeti poboljšanju kvalitete zakona. Ovako se taman privikneš na jedno, i eto promjene, pa tako unedogled. I opet će se "Pedro" naći u pravosuđu (daleko od toga da je tamo sve idealno, ali...), jer u srži je političara da se brani sa "nije problem u meni, u tebi je"...