G-man

Čl. 34. Zakona o radu - "Za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava. Otkaz iz stavka 1. ovoga članka je ništetan, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stavka 1. ovoga članka te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela. Ugovor o radu osobe iz stavka 1. ovoga članka, prestaje smrću poslodavca fizičke osobe, prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra. Ugovor o radu osobe iz stavka 1. ovoga članka, tijekom provedbe postupka likvidacije u skladu s posebnim propisom, može se otkazati zbog poslovno uvjetovanih razloga."

Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, u pravilu je sastavni dio Pravilnika o radu i donosi se po istoj proceduri kao i Pravilnik o radu (provjerite stoji li u vašem PoR slična odredba). U tom kontekstu, našao sam i jednu sentencu - " Kad se poslodavac savjetovao s radničkim vijećem o izmjeni pravilnika o sistematizaciji poslova i zadataka radnih mjesta i o namjeri donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, sadržaj očitovanja radničkog vijeća, pa tako niti njegovo protivljenje, nije zapreka za donošenje odluke poslodavca. Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr 596/2005-2 od 6.9.2005."

Iako mi korporativno pravo nije forte, smatram da, ukoliko statut ili društveni ugovor društva ne kaže drugačije, nema zapreke za takvim postupkom od strane poslodavca, a također sam mišljenja da bi trebalo donijeti kako odluku nadležnog tijela društva, tako i aneksom vašeg ugovora (do povratka osobe na bolovanju), formalizirati spomenutu promjenu.

Postojeća situacija može se riješiti putem aneksa postojećeg ugovora o radu ili posve novim ugovorom o radu. Ukoliko se mijenja samo mjesto na kojem se radi izvodi, smatram da je bolja prva opcija. Glede udaljenosti, nema nikakve zakonom propisane "granice" (odluka poslodavca), ali treba voditi računa o mogućim povećanim troškovima prijevoza, glede čega treba napomenuti kako ta pitanja nisu regulirana zakonom, već podzakonskim aktima tipa Kolektivni ugovor, Pravilnik o radu, ugovor o radu. Stečena prava stoje, ali ne i u situaciji kada je njihova promjena derivirana nekim vanjskim događajem, što istek zakupa, barem po meni, svakako predstavlja.

Ukoliko u tom snimanju nema nečeg otegotnog po bilo kojeg sugovornika, osobno bih to pustio, ali isto tako zapisničaru objasnio da ukoliko već radi svoj posao, neka ga radi kako zakon kaže i idući puta jasno na početku sjednice najavi snimanje.

I dosta otegotno za prijatelja, pogotovo ako je "registriran" kao konzument (ili nešto gore).

Dakle, obojici je izdan kazneni nalog za tjelesne ozljede? Vrlo neuobičajeno, osim ako se radilo o dogovorenom sukobu (da vidimo tko je jači). Moja sugestija je da se svakako piše prigovor, pa neka se na sudu odredi tko je bio napadač, a tko žrtva, iako imajte na umu da i žrtva u svojoj obrani može pretjerati i ući u domenu prekoračenja nužne obrane, što je također kažnjivo (ali nema šanse da je to DORH otkrio bez vještačenja i potpunog razjašnjenja situacije). Oni su obojici "lupili" nalog, pa ako prođe - prođe.

Uz navedeno, ukoliko ste svjesni da vas se snima (dakle, znadete što zapisničar radi), onda ste prešutno i pristali na isto trenutkom kada ste počeli pričati. Inače, jasno da bi po PS-u bilo da čovjek na početku snimanja to najavi. U čemu je konkretno problem?

Nema potrebe da se bedirate s tim stvarima. Dečki samo rade svoj posao, a očito je da u svojoj okolini imate "dušebrižnika" koji vodi računa da vam život ne bude previše monoton.

Nema šanse, jer se radi o dvije odvojene stvari. Doduše, imajte na umu da neplaćanjem troškova na vrijeme počnu teći kamate, a može doći i do ovrhe, koja bi očito sjela na nekretnine brata (budući nema prihoda, a pretpostavljam ni računa u banci).

Pravo žalbe na VSRH u kaznenom predmetu, koji se u prvom stupnju proveo pred općinskim sudom, nemate (postoji jedna iznimka, ali nije vaš slučaj), stoga ne vidim nikakvu povredu nekog prava. U ovom prilogu vidljivo je da je županijski sud otpremio svoju odluku strankama, no očito je da dostava vama nije uspjela (zašto, pitanje je za vašeg poštara), ali to nema učinka na nastup pravomoćnosti budući je ona nastupila danom donošenja drugostupanjske odluke.

Ako prijateljica kaže da je to bila njena droga i ne želi otkriti dobavljača (a očito vas to zanima), dobiti će novčanu kaznu i to bude to. Doduše, ukoliko je identitet prijatelja poznat, svakako da će se i sa njime porazgovarati.

Ne može, jer taj bi sudac odgovarao stegovno. Po meni, u nijednom trenutku, ali da se baš desi taj crni scenarij kojeg spominjete i nema dostave godinama, po meni, imali biste osnovu da tražite zaštitu prava na pravično suđenje.

Jeste li zatražili izuzeće? Kada je ponovno suđenje provedeno? Ukoliko je provedeno nakon 15/12/2013, sutkinja je, po mom mišljenju, pogriješila ne primjenjujući novi ZKP, a sukladno odredbi čl. 257. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZKP-a (NN 145/13).

Ima tu nekih nelogičnosti, posebice glede te snimke, jer ako snimka postoji, onda se znade i počinitelj?! Tu ste malo kontradiktorni. Druga stvar, ukoliko se desi najcrnji scenarij, predložite državnom odvjetniku da se to riješi primjenom načela svrhovitosti (ako se sam ne sjeti to napraviti), gdje vi naknadite štetu gradu, a oni pristanu da vas se ne goni. I svi sretni i zadovoljni.

Da li ste navedene činjenice isticali u sklopu postupka gdje se odlučivalo o izvršenju izrečene kazne?

Ovo bude problem (dok ne nastupi rehabilitacija), a sukladno čl. 106. Zakona.

Dosta kontradiktornosti ste naveli u svom opisu - o čemu se tu točno radi? Dokaznom ročištu? Je li vam dostavljeno rješenje o provođenju istrage?

Eklatantan primjer nametljivog ponašanja. Treba doduše pripaziti na rok od 3 mjeseca od saznanja za djelo i počinitelja da se podnese prijedlog za progon.

Za travu je nastupila rehabilitacija (ako u međuvremenu nije počinio kakvo drugo kazneno djelo), tako da je to nebitno. Moje mišljenje je da se ovdje radilo o psihološkoj igri usmjerenoj da se prizna, a hoće li ona dobiti nastavak, javite.

Ovisi o kojem izvanrednom pravnom lijeku govorimo. Zahtjev za obnovom kaznenog postupka, po pitanju osuđenika, roka nema (u pravilu). Zahtjev za zaštitu zakonitosti niste ovlašteni podnijeti (samo DORH). Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ima rok od mjesec dana od dostave pravomoćne presude, ali se može podnijeti samo zbog specifičnih razloga.

Dajte napišite po kojoj osnovi traže određivanje istražnog zatvora?

Da li je u periodu od 10/2007 do 31/12/2012 poduzimano išta po pitanju izvršenja kazne - jeste li bili u zatvoru, je li izdana tjeralica ili slično?

Postavljeni branitelj ostaje branitelj tako dugo dok ne bude razriješen odlukom suda. Imate mogućnost da sudu skrenete pozornost na novonastalu situaciju, ali to će vam dodatno zakomplicirati postupak, jer će prvo optuženica morati naći branitelja u nekom primjerenom roku, pa će se on morati upoznati s predmetom, pa mu onda može i opozvati punomoć, pa uzeti drugoga ili dati otkaz na poslu, pa sve iznova. Mogućnosti manipulacije su ogromne, pa si razmislite što vam je bolja opcija.

Podnošenjem imovinsko-pravnog zahtjeva (usmjerenog na naknadu štete) u sklopu kaznenog postupka, kojeg morate postaviti do završetka dokaznog postupka. Alternativa je ukoliko poslodavac ima sklopljenu policu osiguranja za opisani slučaj.