G-man

Moguće. Mom prijatelju su svojedobno predložili oduzimanje D kategorije, a uopće je nije ni imao. Greška nije ispravljena, a jasno, on se na to uopće nije žalio, što je sutkinji bilo čudno, pa kad je shvatila da on uopće nema D, onda je i taj prijedlog odbila, da spriječi svojevrstan apsurd.

Nažalost, pogreška u koracima vjerovnika. Kod (kvazi)paulijanske tužbe, sud jasno određuje da je osoba u čiju korist je izvršeno raspolaganje na štetu vjerovnika, dužna trpjeti namirenje utužene tražbine, u ovom slučaju 50.000,00 kn. Da još nije protekao rok za paulijanu, ne vidim zapreke da biste išli i za ovih 20.000,00 kn, ali kako pišete da je protekao, bojim se da tu priča završava, što se učinjena darovanja tiče. No, ostaje vam još rok od 10 godina od pravomoćnosti presude da dužnik nešto stekne od imovine (neki prihod), pa da naplatite i ovih 20.000,00 kn.

Samo da pitam - predali ste mobitel policiji prije nego su vas pozvali na razgovor odnosno prije nego je pokrenut ikakav postupak prema vama/roditeljima? Ima li majka kakve svjedoke sa radnog mjesta koji mogu potvrditi ovu njenu priču o pronalasku mobitela?

Za prvo pitanje vidite odredbe Prostornog plana vaše/g Općine/Grada. Za drugo pitanje, suglasnost je potrebna.

Opisani scenarij, po meni, nije moguć budući bi parnični sud čekao okončanje kaznenog postupka.

Znači, ako sam vas dobro shvatio, on je otkazao punomoć nakon pravomoćnog okončanja postupka, a prije podnošenja revizije?

Za sud i protivnu stranku je bio vaš opunomoćenik, a za vas ovisi je li u tom razdoblju poduzimao kakve radnje. Ako je, smatram da se može izvesti zaključak da je bio i dalje vaš opunomoćenik. Jeste li angažirali novog odvjetnika po otkazu?

Vidite čl. 99. ZPP-a.

Vjerujem da mislite kako ste se žalili na rješenje općinskog suda, pa je sada županijski sud odlučivao. Na drugostupanjsku odluku županijskog suda, prava žalbe nema. Ostaje jedino mogućnost revizije, ukoliko se udovoljava uvjetima za istu.

Ovo će biti jako teško, da ne kažem nemoguće, za dokazati.

Ja u Zakonu o porezu na promet nekretnina ne vidim osnovu iz koje bi u ovom slučaju proizlazila porezna obveza. Porez na dohodak već da (i to ako).

Upravo po odredbama koje ste sami citirali.

Griješite, jer činjenica da nema kaznenog djela ne znači da nema štete. Eto vam primjer, ja vam u stanu slučajno razbijem TV, jer sam se popiknuo nakon dobre kapljice. Vi me prijavite za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, kojeg nema, jer je izostala namjera s moje strane, a navedeno djelo nije moguće počiniti s nehajem. No, ta činjenica ne znači da ja nisam počinio štetnu radnju i vama prouzročio štetu, a koju ću biti dužan naknaditi.

Nema najnižeg iznosa, upravo iz razloga jer svaki slučaj zavisi od medicinskog vještačenja.

Vidite si Orijentacijske kriterije VSRH-a. Ukoliko pak bi u obzir dolazila i renta (preminuli je nekog uzdržavao ili redovito pomagao), to onda zavisi o okolnostim slučaja, no i tu renta ne može biti veća od onog što je preminuli izdvajao.

To je isto riskantno zbog mogućnosti da se to percipira kao kakvo darovanje sa strane supruga. Po meni, bolja opcija je da sve ide na vaše ime. Ili da si osigurate da imate dokaz da je sve kupljeno novcem darovanim od strane roditelja primjerice.

Slažem se, no poznavajući našu PU, teško da će odoljeti, a da ne "odrape" porez... Pogotovo još kada vidimo kakve sve ideje padaju odgovornim ljudima u zadnje vrijeme na pamet glede mogućnosti novih poreza.

Ne znam dal smo se razumjeli - jedno je zastara kaznenog progona, a drugo tražbine naknade štete (čiji rok je doduše u slučaju kada je šteta produkt kaznenog djela identičan). I što se posljednje opaske tiče, jednom kada kazneni predmet dođe pred sud, DORH vam ima vrlo mali utjecaj glede sprečavanja mogućnosti "odlaska" predmeta u zastaru, jer sudac/predsjednik vijeća je gospodar postupka, ne DORH. Ono što je zanimljivo da ZKP isključivo DO-u nameće rokove u kojima je dužan meritorno riješiti predmet, no ne i sudu. Točnije, jedini rok koji sud ima je onaj zastarni (jednom kada optužnica bude potvrđena i predmet dođe u raspravnu fazu).

Što se mlade kolegice tiče, morate biti svjesni da Pravni fakultet, uz iznimku par katedri, ljudima ne daje apolutno nikakvo praktično znanje. Zato ogromna većina ljudi, po završetku ne zna sastaviti neke elementarne podneske, ali to daleko manje govori o njima što li govori o samom fakultetu. To nitko naravno ne želi dirati, jer se odmah spominje autonomija sveučilišta (fakulteta). Stoga ne treba biti prekritičan, jer bi to moglo imati teško popravljive posljedice po mlade ljude. Glede ovog - vidite si link. Dakle, novčana satisfakcija kao oblik naknade neimovinske štete ovisi o trajanju i jačini, štetnom radnjom, izazvanih fizičkih i duševnih boli, strahu, cilju koji se istom želi postiči i zabranom lukrativnosti (naime, nitko ne može "zaraditi" na šteti). Koliko bi točno novaca pripalo oštećeniku ovisi o nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a nakon pregleda oštećenog i njegove cjelokupne medicinske dokumentacije.

Nema pravo. Teoretski bi mogli ići na utvrđivanje bračne stečevine i njegovog udjela u istoj, ali dosad nisam čuo za takav primjer.

Po mom mišljenju, poslodavac je u pravu osim ukoliko nije vezan nekim posebnim zakonom, Kolektivnim ugovorom, nema donesen Pravilnik o radu ili u samom ugovoru o radu nije drugačije uređeno pitanje otpremnine (njena maksimuma). Dakle, minimum ispod kojeg se ne moež je 1/3 plaće ostvarene u zadnja 3 mjeseca za svaku navršenu godinu rada, međutim zakon ujedno spominje i maksimum, a u nedostatku drugačijeg uređenja zakonom, internim propisima ili samim ugovorom o radu, a to je 6 prosječnih plaća. Po ovome, ispada da ste uskraćeni za jednu plaću (21 : 3 = 7), no ponavljam da je poslodavac u pravu, osim gore navedene iznimke.

Ovo je dobro pitanje. Svakako se radi o prihodu, ali je isiti opreziv ili ne - ne bih znao. Moja sugestija je da se s tim upitom obratite Poreznoj upravi.

Zakonski, supruga ima pravo potraživati polovicu rata kredita otplaćenih za vrijeme trajanja bračne zajednice (ako prepusti cijelu nekretninu vama). Ako na to ne pristane, nekretnina ide popola, ali i ostatak kredita.

Gledajte, ukoliko vi ne stavite prijedlog za ostvarivanje IP zahtjeva u kaznenom postupku niti inicirate parnicu, a kazneni postupak završi oslobađajućom presudom, postoji vrlo dobra šansa da će vam sve pasti u zastaru zbog proteka roka od 3 godine od saznanja za štetu i štetnika. Rok koji ZOO propisuje za situaciju kada je šteta produkt kaznenog djela vrijedi isključivo ukoliko se kazneno djelo dokaže, ako to otpadne, vrijedi "normalan" zastarni rok za naknadu štete (3 odnosno 5 godina). Ako sada neovisno o vođenju kaznenog postupka inicirate parnicu, da sam sudac u tom predmetu, čekao bih rješidbu kaznenog suda (koje je faktički prethodno pitanje). Moja sugestija vam je kako sam već napisao, a vi (odnosno oštećenik) odlučite sami.

Sve ove stvari treba isticati u žalbi. Jeste li razmislili o izuzeću? Ako ste podnijeli kaznene prijave protiv sudaca koji vam sude, objektivno gledajući oni više ne mogu biti nepristrani u vašim predmetima.