G-man

Prema KZRH (a koji je bio na snazi u to vrijeme), zapriječena kazna za silovanje bila je u rasponu od 1 do 10 godina zatvora (jednako kao i danas). Praksa gotovo identična današnjoj (po mom mišljenju, preblaga). Kao i sukladno OKZRH, taj se instiut nije mijenjao u svojoj suštini. U ovom slučaju, ako govorimo u kontekstu instituta dobrovoljnog odustanka, to ne bi bilo moguće, jer u tom slučaju, počinitelj se može kazniti za one radnje koje tvore neko drugo samostalno kazneno djelo, dakle ono koje može biti u stjecaju sa pokušanim djelom od kojeg se dobrovoljno odustalo, što u opisanom slučaju ne dolazi u obzir budući se radi o istovrsnim kaznenim djelima (silovanje - bludne radnje), pa bi stjecaj bio prividan. Također, ne treba smetnuti s uma ni činjenicu kako su bludne radnje supsidijarno kazneno djelo, i to materijalne naravi, što znači da u obzir dolaze isključivo ukoliko nije ostvaren ni pokušaj silovanja (a prema aktualnom KZ-u ni pokušaj spolnog odnošaja bez pristanka), što opet isključuje mogućnost primjene na konkretan slučaj (barem po mom mišljenju, a na temelju opisa događaja).

Teoretski možete biti kažnjeni, a praktično zavisi od slučaja do slučaja. Načelno, nenajavljeno snimanje jeste kazneno djelo, ali treba u vidu imati i odredbu čl. 10. st. 3. ZKP-a, koja govori o izuzetku od pravila (doduše, za teža kaznena djela, sjetite se slučaja bivšeg gradonačelnika grada Vukovara). Ipak, ima i stavova županijskih sudova, koji su primjerice ocijenili zakonitom snimku prijetnje, a koje snimatelj nije najavio snimanoj osobi (ŽS u Bjeovaru).

Nadam se da su se strasti smirile, tako da otvaram temu, ali uz jasno upozorenje - nastavi li se prepucavanje na osobnoj razini, tema ide pod trajni ključ.

Možete pojasniti ove fotografije, dnevnik i herbarij? Nema nijednog materijalnog dokaza, nijedne biljčice, sjemenke, aparature i sl.?

Radilo bi se o pokušaju silovanja, iako bi kroz postupak vaš branitelj vjerojatno inzistirao na pojašnjenju njena otpora (odnosno izostanka istog), no smatram da u tome ne bi uspio, jer prema vašim riječima otpor je postojao, kako verbalni, tako i fizički. Doduše, smatram da bi uspio u nastojanju da dokaže da ovdje radilo o dobrovoljnom odustanku s vaše strane, što bi najvjerojatnije rezultiralo sa uvjetnom osudaom (pod uvjetom da bi vam to bilo prvo kazneno djelo).

S druge strane, raspored GO-a isključiva je domena poslodavca, kojeg isti određuje primarno vrednujući radni proces i organizaciju rada, a podredno želje radnika, stoga vi ne možete ultimativno zahtijevati GO, već je to dobra volja poslodavca.

Kolika je vrijednost onoga što ste naslijedili?

Podnesite DORH-u ili policiji kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ-a. Imate li vi ikakvih saznanja za ovo što on govori, a vezano za vaše pretke?

Takve činjenice bile bi pravno irelevantne. O moralu nećemo.

Nije nužno, ali prema izmjenama koje su donesene protekli tjedan, postojat će takva mogućnost (u slučajevima obvezne obrane i obveza).

Dakle, očito postoji raniji spor među njima, stoga smatram da bi se isticanje očeve upletenosti (a bez nekih konkretnih dokaza) u proizvodnju droge, moglo promatrati kroz prizmu nekakve vendete odnosno osvete od strane sina. Ne treba smetnuti s uma ni odredbu zakona, koja ističe da se počinitelj koji bi dobrovoljno bitno pridonio otkrivanju kaznenog djela, može osloboditi kazne, a prema vašem opisu upravo ta odredba bi došla u obzir kod oca. Ukoliko postoji materijalnih dokaza, koji potvrđuju očevu prijavu (neovisno o njegovoj ulozi u svemu tome), smatram najboljom opcijom priznanje. Svakako angažirati branitelja pa da pogleda kojim sve dokazima DO raspolaže, a radi meritornijeg savjeta.

Ako se provodi jedinstveni postupak - ne treba. Ako je i odvojen, a u pitanju je isto DO, dokumentacija se lako može dobiti, a zašto sada traže novu - možda je dokumentacija stara, ne znam.

Koji je razlog očeve prijave?

Dajte to malo pojasnite - dobili ste kredit bez da ste ga tražili niti potpisali ikakav dokument?

Pazite, tu u obzir dolazi i regulativa te druge države, a to mi nije poznato. Prema našem sustavu, moglo bi se sklopiti ugovor o djelu, a kako je vani - to ovisi o njihovoj regulativi.

Možete li precizirati o kojim se kaznenim djelima radi?

Sudužništvo ima više mogućih modaliteta - primjerice, može se raditi o pristupanju dugu, ali isto tako i jamac se može obvezati kao jamac-platac (solidarno jamstvo odnosno jamac-sudužnik). Nadalje, postoji i opcija solidarne obveze. Stoga biste morali konkretizirati odakle derivira sudužništvo? Ovo što ste sami opisali meni "vuče" na solidarno jamstvo. Generalno govoreći, po pitanju subrogacije, kod jamstva imamo slučaj ex lege, dakle zakonske subrogacije, što znači da po sili zakona sva vjerovnikova ovlaštenja prelaze na jamca trenutkom ispunjenja obveze umjesto glavnog dužnika. Kod pristupanja dugu, primjerice, kao oblika sudužništva, pristupatelj dugu, nakon što ispuni obvezu glavnog dužnika, mora od vjerovnika putem ugovorne personalne subrogacije dobiti njegova ovlaštenja prema dužniku i tek tada ima pravo regresa prema glavnome dužniku.

Momci, molit ću Vas da se ne prepucavate međusobno, jer doista ne vidim poantu toga. Vjerujem da i sami shvaćate. Isto tako znadete da imamo razumijevanja za problematiku i dopuštamo u ovom PDF-u slobodnije izražavanje doli u ostalim PDF-ovima, ali nemojte to zloupotrebljavati ili misliti da je ovdje sve dozvoljeno. Ajmo se držati teme i ne unositi u istu nepotrebnu netrpeljivost ili neke osobne relacije, koje s temom vezu nemaju. Zahvaljujem na razumijevanju. Edit : Zaključavam temu do daljnjeg, da se strasti smire, jer ovo je žalosno za gledati. Razmislite malo o mojim riječima, zar je zbilja potrebno izazivati svađu među sobom, nakon svega što ste prošli?

Nek ravnatelj bude sretan da mu priča ne završi u medijima, pa ćemo vidjeti koliko jako "zaleđe" ima u tom slučaju. No, razumijem realizam u vašim riječima, gala385.

Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično. Dakle, prihvatite se nasljedstva, a nakon toga udio u nekretninama darujte braći supruga.

Optuženik ima pravo dobiti potvrdu o predanoj dokumentaciji, i zato idući puta neka dokumentaciju kopira, i zatraži da mu se na kopiju udari žig. Druga opcija je slati dokumentaciju poštom preporučeno s povratnicom. Ako je dikcija suda "branitelj po službenoj dužnosti", onda se radi o slučaju obvezne obrane. To je nelogično, budući obvezna obrana nema nikakve veze s imovinskim stanjem optuženika. Nažalost ne, ali se stigne urediti tekst u roku od 2 sata od objave.

Ovdje je problem što se radi o ogromnoj količini, a teretit će vas se za posjedovanje s namjerom preprodaje, ne i da ste stvarno to preprodavali. Obzirom na količinu, na ovom svijetu nema suca, koji će vam povjerovati da se radilo o drogi za osobnu uporabu. Jedina šansa, da je tako nazovem, je u eventualnoj nezakonitosti pretrage, ali bojim se da je ta šansa teoretska, a vjerojatno bi i odvjetnik reagirao na to, kada ste bili kod njega. Obzirom na sve, najboljom solucijom se čini priznanje. Slobodno potražite i treće mišljenje.

Link.

I ne bi bilo loše (uz ovo što Ruby navodi) da samoinicijativno odete do koncesionara (upravitelja) parkirališta i objasnite situaciju te zamolite da snimku čuva jer će u postupku biti upotrijebljena koa dokaz, budući se te snimke ne čuvaju predugo, mislim da je oko 3 mjeseca je prosjek.

Kad se točno desio konkretan slučaj - datum?