canis

Ivice, Odmah da vam odgovorim u vezi uzdržavanja djeteta (alimentacije). Uzdržavanje je moguće odrediti u postotku od ukupnih primanja obveznika uzdržavanja i to se najčešće i čini ukoliko su ta primanja stabilna i redovita.Međutim,ako se radi o primanjima koja nisu redovita i čiji se mjesečni iznos mjenja,a posebno u slučaju kada nije sa sigurnošću moguće utvrditi ukupna primanja obveznika uzdržavanja,sud tada najčešće određuje fiksni iznos uzdržavanja. Mišljenja sam da nije potrebno da se previše zabrinjavate oko iznosa uzdržavanja, jer će sud na temenlju dostavljenih podataka od vašeg poslodavca,kao i poslodavca protivne strane,a nakon što utvrdi ukupne mjesečne potrebe djeteta (potrebe za hranom,odjećom,obućom,režije,školovanjem i sl.) jednostavno odrediti vaš udio u uzdržavanju djeteta. Sud mora navesti u presudi (obrazloženju presude) što je sve uzeo u obzir u određivanju ukupnih mjesečnih potreba za uzdržavanje,te točno u novčanom iznosu iskazati kolike su te potrebe (npr.1800 kuna mjesečno). Dalje će sud roditelju (majci) s kojim djete nastvlja živjeti uzeti u obzir svakodnevnu brigu i rad oko djeteta te će proporcionalno umanjiti novčani iznos uzdržavanja koji će biti dužan snositi taj roditelj u ukupno određenim potrebama djeteta,a također će za isti iznos povećati uzržavanje koje će snositi drugi roditelj s kojim djete neće nastaviti živjeti nakon razvoda braka (otac). Stoga bi bilo najbolje da jednostavno zatražite od suda da na osnovi pribavljenih podataka i saslušanja stranka,te na osnovi sudske prakse koje se primjenjuje u sličnim slučajavima, sam sud odredi iznos uzržavanja koji ćete snositi za vaše dijete. Sud će to učiniti i bez da ga na to i upozorite,ali najčešće sud u postupku pokušava da se roditelji djeteta dogovore oko iznosa uzdržavanja (iako i takav dogovor sud ne obvezuje). Protivna strana vas sigurno želi iscrpljivati u sudskom postupku neprestanim pogađanjima i cjenkanjima oko iznosa uzdržavanja u cilju odvlačenja pažnje od reguliranja susreta i druženja s djetetom,pa bi bilo veoma poželjno da postupite kao što sam prije napisao,da prekinete takvo iscrpljivanje i prepustite odluke isključivo sudu.(100 ili 200 kuna više ili manje određen iznos uzdržavanja neće vas učiniti siromašnijim niti će druga strana zbog toga steći bogastvo,ako tako budete razmišlajti biti će vam puno lakše). Na prvostupanjsku odluku o visini uzdržavanja,ukoliko ne budete s njom zadovoljni, uložite žalbu županijskom sudu. Još bih dodao,ako trenutno ne uplaćujete uzdržavanje za dijete,a na temelju vaše osobne procjene, uplatite određeni iznos novca (npr.minimalni iznos uzdržavanja od 800 kuna koji sam naveo u predhodnom postu),na način da novac putem poštanske uputnice dostavite majci djeteta (na njeni ime i prezime i adresu na kojoj se nalazi s djetetom) uz točno naznačen razlog uplate (uzdržavanje-ime i prezime djeteta) kao i mjesec za koji se uplata vrši (npr.07.mj.2008.g.).Uplatnice sačuvajte i priložite ih sudski spis (kopije). Način,mjesto i vrijeme susreta s djetetom moraju biti precizno,jasno i nedvosmisleno određeni u sudskoj presudi kako bi nakon pravomoćnosti iste djete moglo ostvariti svoje temeljno pravo na susrete s roditeljem s kojim ne živi.Ako se to ne dogodi biti ćete u situaciji da ponovno pokrećete sudski postupak radi novog načina određivanja susreta s djetetom,da se izlažete nepotrebno novim materijalnim troškovima,a što je najvažnioje vaše dijete će biti zakinuto za svoje temeljno pravo što će se sigurno odraziti na njegov emocionalni razvoj i normalno odrastanje. Za pretpostaviti je da je formulacija koju ste naveli u prvom postu o načinu susreta i druženja predložena od protivne strane (majke djeteta) i ima za cilj dugoročno spriječiti dijete u ostvrenju njegovih prava. Vaša dužnost i obveza,kao roditelja svog djeteta ,je da ne takav prijedlog reagirate i da isti osporite,te da jasno u obrazloženju navedete da je predloženo protivno dobrobiti,pravima i interesima malodobnog djeteta. Pisanu formu podneska koji trebate uputiti sudu već vam je lijepo napisao poštovani Floki u prethodnom postu. Ne trebate čekati sljedeće ročište,nego to učinite odmah,a na slijedećem ročištu samo ponovite svoj stav u vezi susreta s djetetom. Ukoliko niste zadovoljni s odvjetnicom,odnosno njenim načinom dosadšnjeg zastupanja pred sudom,bez imalo obzira prema bilo komu otkažite punomoć i angažirajte novog odvjetnika. Odvjetnik nije ''sveta krava'' da bude nedodirljiv i da može postupati protivno interesima stranke koju zastupa.Vi štitite prava svog djeteta i to vam mora biti primarni cilj,a ne što će tko i zašto misliti ako otkažete punomoć odvjetnici.Posljedice neprofesionalnog odnosa odvjetnice isključivo će se ''prelomiti'' preko vašeg djeteta i vas osobno. Naravno vi procjenite što je najbolje za vas u ovom trenutku,nakon što dobro o svemu razmislite.

Ne bih se složio s takvom konstatacijom jer iz postavljenog pitanja prozlazi da je navedeni kredit za stan otplaćivan ( a možda se i još otplaćuje) za vrijeme trajanja bračne zajednice novcem proizišlim iz rada jednog (a možda i oboje supružnika) i u tom dijelu predstavlja bračnu stečevinu.

Članak 44.Obiteljskog zakona Postupak posredovanja provodi se: 1) kad se postupak radi razvoda braka pokreće tužbom, 2) kad se postupak radi razvoda braka pokreće sporazumnim zahtjevom, a bračni drugovi imaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti. Ako dođe do situacije koju navodite onda će sud saslušati obje strane u postupku te će nakon dostavljenog mišljenja CZSS odlučiti (sud) o razvodu braka.

1.Ne.Jer trebate proći posredovanje pri Centru za socijalnu skrb pošto ste podnijeli tužbu za razvod.Da ste kojim slučajem podnijeli zajednički i sporazumni zahtijev za razvod ,a nemate kako ste naveli malodobnu djecu,onda posredovanje ne bi trebali obaviti. 2.Navedeni stan predstavlja barem u jednom dijelu bračnu stečevinu i po toj osnovi vaš sadašnji suprug ima na isti pravo.Imovinske odnose možete rješiti sporazumno ili u zasebnom parničnom postupku pred sudom. Po toj osnovi nije moguće da sadašnjeg supruga iselite (riječ ''izbaciti'' nije prikladna jer implicira nasilje) iz stana dok se ne rješi razvod braka i imovinski odnosi koji su iz postojanja istog proizašli

Pravo na susrete i druženje s roditeljem s kojim dijete neće živjeti spada prvenstveno u prava djeteta.Ovakva formulacija koju ste naveli,a i ispravno uočili,predstavlja situaciju gdje će roditelj s kojim dijete živi-majka biti u prilici da manipulira susretima i druženjima s malodobnim djetetom i njegovim roditeljem-ocem,s kojim dijete ne živi. Stoga nikako ne bi smjeli pristati na tako definirane susrete i druženje s malodobnim djetetom,jer će njegovo pravo ovisiti o dobroj volji roditelja s kojim će živjeti po razvodu braka,a to se svakako mora izbjeći u konačnoj sudskoj odluci. Čudno je da vaša odvjetnica to nije uočila.U svakom slučaju ne bi trebali prihvatiti izneseni prijedlog po kojem se trebaju ostvarivati susreti i druženja s malodobnim djetetom. Što se tiče uzdržavanja djeteta,sud će prema ukupno utvrđenim potrebama djeteta,odrediti uzdržavanje koje će snositi roditelj s kojim dijete neće živjeti,a ostatak će snositi drugi roditelj-majka djeteta. Sud treba uzeti u obzir i mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja (vas),vaša novčana primanja,eventualno druge obveze uzdržavanja,mogućnost ostvarenja povećane zarade itd. Zakon propisuje minimalni iznos uzdržavanja za dijete prema njegovoj dobi. Za dijete od 0-6 godina iznosi 17 % od prosječne neto plaće isplaćene kod pravnih osoba u RH za proteklu godinu.Takva plaća je iznosila za razdoblje siječanj-kolovoz 2007.g. 4798 kuna.Prema tome,minimalni iznos uzdržavanja bi bio 815,66 kuna. U svakom slučaju,ako sud dosudi iznos od 1000 kuna mjesečnog uzdržavanja,što bi prema vašim primanjima bilo realno,mišljenja sam da bi trebali prihvatiti takvu odluku suda,ali o tome ćete sami odlučiti nakon što vam bude uručena presuda na koju ćete imati pravo žalbe u roku 15 dana županijskom sudu.

Situacija koju ste opisali ima dva moguća ishoda:1.da se ista razriješi i da dalje nastavite zajednički život s svojim malodobnim djetetom ili 2.da ovo predstavlja uvod u budući razvod bračne zajednice sa pravnim i psihosocijalnim posljedicama takvog čina. Sami trebate procjeniti što je izvjesnije od prije navednog,a to bi trebalo odrediti vaše daljnje postupke, ali pri tome trebate imati uvijek na umu zaštitu malodobnog djeteta i njegovih prava i dobrobiti. Zakonska obaveza roditelja je da uzdržavaju svoje malodobno dijete bez obzira da li žive s djetetom ili ne.U sudskom brakorazvodnom postupku se određuje iznos uzdržavanja koji je dužan snositi roditelj s kojim dijete ne živi,a ovisi prvenstveno o ukupno utvrđenim potrebama djeteta,te mogućnostima tog roditelja.I drugi roditelj,s kojim dijete nastavlja živjeti ima obvezu doprinositi uzdržavanju malodobnog djeteta,u zadovoljenju njegivih ukupnih potreba. U ovom slučaju i vi i otac djeteta ste skrbnici svog malodobnog djeteta,ali zbog novonastale situacije dijete trenutno živi s vama.U eventualnom sudskom brakorazvodnom postupku sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjet nakon razvoda braka,a istovremeno i o susretima i druženjima s drugim roditeljem (to je prvenstveno pravo djeteta,kao i pravo na uzdržavanje od svojih roditelja). U slučaju pokretanja sudskog postupka za razvod braka bilo bi poželjno da zatražite istovremeno od suda da donese privremeno rješenje o povjeravanju malodobnog djeteta na život vama do okončanja sudskog postupka. Prijetnje policijom i socijalnom službom od strane oca djeteta su neosnovane, jer isti nemaju nikakve ingerencije da razrješavaju novonastalu obiteljsku situaciju,osim u slučaju kada moraju intervenirati po službenoj dužnosti u slučaju obiteljskog nasilja i to na način i u opsegu koji je propisan zakonom. Također zabrana pristupa djeda i bake po majci malodobnom djetetu moguća je jedino nakon provedenog sudskog postupka i pravomoćne sudske odluke,a ovisi o specifičnim okolnostima konkretnog slučaja.

Vi i sada jeste skrbnik svom malodobnom djetetu,kao i vaša supruga, dok joj pravomoćnom sudskom odlukom nije isto oduzeto. Temeljem čl 114.Obiteljskog zakona sud će u izvanparničnom postupku roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava, lišiti prava na roditeljsku skrb. Postupak za lišenje prava na roditeljsku skrb dužan je pokrenuti centar za socijalnu skrb,a može ga pokrenuti drugi roditelj, dijete ili sud po službenoj dužnosti u određenim okolnostima. Prema tome,iako se iz vašeg pitanja sa sigurnošću ne može utvrditi da se radi o oduzimanju prava na roditeljsku skrb vašoj supruzi,za pretpostaviti je da je upravo to posrijedi Izvanparnični postupak,ako želite,pokrećete sami ili će to na osnovi utvrđenih činjenica učiniti po službenoj dužnosti centar za socijalnu skrb. Zakon ne nevodi točan i precizan rok za pokretanje takvog izvanparničnog postupka,nego se postupak pokreće čim budu ispinjeni uvijeti iz čl.114.st.2 ObZ-a.

Mišljenja sam da u ovom trenutku nemate razloga za paniku,ta da ne trebate žuriti s zahtjevom za izuzeće,iako i takva mogućnost ostaje otvorena. Najprije se obratite u pisanom obliku sudu-podneskom, u kojem ćete detaljno osporiti navode saslušanih svjedoka (protivne strane) prema onome što je napisano u zapisniku s ročišta,a također istaknite da se radi o vrlo pristranim svjedocima,najbližim rodbinskim vezama povezanih s protivnom stranom, koji su svojim svjedočenjem izravno zainteresiorani za ishod postupka i kao takvi su nevjerodostojni,te da isti nisu ni mogli svjedočiti na okolnosti poremećenih bračnih odnosa,a posebno na okolnosti odgoja djeteta od strane oca,jer fizički nisu bili prisutni u obitelji,te se njihovo svjedočenje sastoji u prepričavanju onog što im pristrano i s određenim ciljem kazano od suprotne strane (majke djeteta). Za sada, iskaz suca da neće pozvati svjedoke vaše strane u postupku,koji je bio odgovor na protivljenje odvjetnika suprotne strane,prihvatite s rezervom. Bilo bi dobro da razmislite o mogućim vještačenjima čije bi izvođenje trebali zahtijevati od suda,te da ista predložite na sudskom ročištu ,kao objektivan način utvrđenja stvarnog stanja,a posebno u djelu koji se odnosi na malodobno dijete,ali i oca i majku djeteta kao roditelje (već znate iz prijašnjih postova o čemu se radi). Takvo utvrđeno stanje (vještačenjem) ima nemjerljivo veću težinu za samu sudsku odluku o povjeravanju djeteta na život roditelju (ocu). U svakom slučaju predložite sudu da sasluša i svjedoke s vaše strane,te ih poimenice navedite s adresama, na točno određene okolnosti koje trebaju svjedočiti.Neka to ne budu samo vaša majka i vi,koji ste rodbinski vezani za oca djeteta,nego predložite i druge svjedoke (prijatelje,poznanike i sl.) koji su upoznati s cijelom situacijom,a posebno ako su i osobno nazočili određenim okolnostima koje mogu posvjedočiti. P.S. pm

Izvrsno,takav stav će vam dati snagu da sve nedaće i probleme svladate,jer ma koliko često mislili da je pravda nedostižna i da sami njeno provođenje moramo uzeti u ruke,ipak je bolje djelovati kroz institucije sustava,ma koliko one bile neefikasne i otežavale postizanje cilja. Na sreću sada predstoji sudski postupak u kojem se znaju pravila,te kao takav omogućava zakonsku zaštitu prava djeteta i bitno se razlikuje od postupanja tzv.CZSS.

Dijelim vašu sreću i radost,te se nadam se da ste iz ovog nemilog iskustva izvukli pouku za buduće postupke. Predstoji vam pravno reguliranje, u sudskom postupku, svega što razvod braka nosi,a posebno kad imate malodobno dijete. Stoga se ne trebate opuštati,ali će vam sada biti bitno lakše da staloženo i uvjek s mislima na dobrobobit svog djeteta, okončate cijeli postupak. Ma koliko bili ogorčeni na postupke i ponašanje drugog roditelja,nikada,ali baš nikada, nemojte doći niti u iskušenje da preko djeteta uzvratite u bilo kojem pogledu,a posebno da uskratite djetetu susrete s njegovim ocem,jer se na taj način nanosi šteta samom djetetu. Sretno i dalje..

Prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN 111/97),osoba s težim duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj Psihijatar će tu odluku priopćiti prisilno zadržanoj osobi na primjeren način i upoznati je s razlozima i ciljevima njenoga prisilnog zadržavanja te s njezinim pravima i dužnostima. Psihijatrijska ustanova koja je prisilno zadržala osobu s duševnim smetnjama, dužna je o tome bez odgode, a najkasnije u roku od 12 sati od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju, neposredno ili putem elektronskih sredstava komuniciranja dostaviti županijskom sudu na području kojega se nalazi psihijatrijska ustanova, obavijest o prisilnom zadržavanju zajedno sa liječničkom dokumentacijom o pregledu osobe s duševnim smetnjama s obrazloženjem razloga za prisilno zadržavanje. Također je psihijatrijska ustanova dužna obavijest o prisilnom zadržavanju i liječničku dokumentaciju dostaviti u istom roku zakonskom zastupniku prisilno zadržane osobe i nadležnom centru za socijalnu skrb. Isti postupak primjenjuje se i na osobu s duševnim smetnjama koja se prisilno zadržava u slučaju kad je već smještena na liječenje u psihijatrijsku ustanovu uz njezin pristanak pa pristanak opozove, ali su u međuvremenu nastupili uvjeti koji odgovaraju uvjetima za prisilni smještaj. U daljnjem postupku prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu (kao i zadržavanja već smještene osobe)odlučuje sudac pojedinac županijskog suda, nadležnog prema sjedištu psihijatrijske ustanove u izvanparničnom postupku uz isključenje javnosti...

Pošto se radi o potpuno identičnom mišljenju i nalazu CZSS,za sud i daljnji nastavk postupka u brakorazvodnoj parnici je dovoljno da isto sudu dostavi jedna od stranaka u postupku.

Poštovani Gringo, Bilo bi poželjno da vaši roditelji pokrenu pred nadležnim općinskim sudom (prema mjestu prebivališta djeteta) izvanparnični sudski postupak,te zatraže da sud donese rješenje kojm će malodobnom djetu biti omogućeni susreti i družanja s bakom i djedom po ocu,a sve u cilju da se ubuduće izbjegne situacija koju ste naveli U takvom postupku sud će zatražiti obradu i mišljenje nadležnog CZSS, kako nad bakom i djedom, tako i nad majkom malodobnog djeteta.Nakon dostavljanja navedenog mišljenje CZSS,sud bi trebao donijeti rješenje u kojem će odlučiti o mjestu,načinu i vremenu susreta i druženje između unuka i bake/djeda. Takvo rješenje kada postane pravomoćno podliježe ovrsi,a isto tako ukoliko majka djeteta ne bude poštivala odluku suda, moguće je podnijeti i kaznenu prijavu nadležnom općinskom državnom odvjetništvu, temeljem čl.215.st.1.Kaznenog zakona (kazneno djelo spriječavanja i neizvršenja mjera za zaštitu djeteta i maloljetne osobe). Vaša zabrinutost kako roditelja-oca je razumljiva,ali majka djeteta time što ostavlja dijete na čuvanje svojim roditeljima dok je na poslu, ne krši zakonske odredbe koje štite dobrobit malodobnog djeteta Članak 94.st.2.Obiteljskog zakona (2) Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe. Jedino u slučaju da nastupe štetne posljedice za malodobno djete zbog toga što se za njega brinu baka i djed po majci, za vrijeme majčinog boravka na poslu,a za što treba dokazati uzočno –posljedičnu vezu,moguće je sudskom putem zatražiti zaštitu prava i dobrobiti djeteta u onom obliku koji odgovara konkretnom slučaju. Na osnovi svega iznesenog,može se uočiti pardakos koji se sastoji u tome da roditelj kojemu je dijete dodijeljeno na život može to isto dijete bez problema ostaviti na čuvanje svojim roditeljima ( u vašem slučaju,baki i djedu malodobnog djeteta po majci),dok baka i djed malodobnog djeteta po drugom roditelju (u vašem slučaju,vaši majka i otac) moraju proći provjeru CZSS da bi djete ostvarilo susrete s njima.No,to je za sada tako i tako treba prihvatiti....

Članak 3. Zakona o osobnom imenu, ukazuje da osobno ime(ime i prezime) djeteta određuju roditelji sporazumno. U odredivanju prezimena djeteta roditelji mogu odrediti da dijete nosi prezime jednog ili oba roditelja. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o osobnom imenu djeteta, osobno ime odreduje nadležni organ za poslove starateljstva.Također se kod promjene osobnog imena djeteta (imena i/ili prezimena) traži suglasnost obaju roditelja,uz predviđanje i dugačijih situacija gdje je nemoguće dobiti suglasnost obaju roditelja. Ime i prezime djeteta je dio njegovog osobnog identiteta,socijalnog identiteta,te predstavlja dio njegove osobnosti kao ljudskog bića. Djete,kao ljudsko biće, ima i svoj genetski identitet,koji nije identičan identitetu njegove majke ili oca,njegovih biloških roditelja,nego nešto svojstveno samo tom biću i kao takvo neponovljivo, kako u društvenoj zajednici ,tako i u prirodi (ako izuzmemo jednojajčane blizance). Postoje i druga obilježja koja ukazuju na identitet neke osobe,ali ona u ovom slučaju nisu bitna. Rastavom braka između roditelja djeta ne prestaju,kako obveze prema djetetu,tako i prava roditelja.Rastava braka ne bi trebala mjenjati odnos roditelja prema djetetu,a niti odnos djeteta prema roditeljima. Rastava braka je nova situacija u kojoj se dijete nalazi (bolje reći, koja mu je nametnuta zbog poremećenih odnosa njegovih roditelja) i kao takva neizbježno ima utjecaj na njega/nju,ali nikako u smislu mjenjanja temeljnih obilježja jedne osobe.(iako je i to moguće učiniti,sporazumom roditelja,ali tu rastava braka sanma po sebi ne može predstavljati razlog promjene). Stoga vaš rečenica:''Dakle moje dijete koje živi sa mnom će imati njegovo prezime a moje ne?! E pa meni je to grozno''odraz je nerazumjevanja rastve braka u samoj njenoj biti,kao i promjena koje ista donosi. Izraz ''fuj'' koji ste usmjerili najvjerojatnije prema zakonodavcu, koji je propisao način promjene imena i/ili prezimena djeta,te isti traži suglasnosti obaju roditelja pri tome,bez obzira živjeli ili ne u bračnoj zajednici,nažalost je u ovom slučaju ''pao'' na vaše dijete,a da toga vjerojatno niste svjesni. Korekcijom sadašnjeg stava,možete značajno doprinijeti dobrobiti zajedničkog djeteta, vašeg i vašeg ex-supruga...

Trebali bi uočiti da terminologija-prava očeva ili prava majki ne pomaže osnovnom cilju-ostvarenju prava djeteta.Zakon (Obiteljski zakon) čak i ne poznaje te tremine,nego najčešće ističe prava djeteta i nešto manje prava roditelja. Takva treminologija uvjek pomalo dovodi do zaoštravanja i potenciranja vječnih muško-ženskih sukoba,a koji znaju poprimiti i svoje ekstremne oblike u vidu šovinstičko-nasilnih ili feminističko-histreičnih ispada,a djeca tada postaju samo objekt preko kojeg i s kojim se vodi ''rat''.Prava i dobrobit djece tada padaju u drugi plan,a šteta koja im se nanosi često ničim nije nadoknadiva i popravljiva.Dakle,djeca postaju žrtve. Najčešći način ispoljavanja takvih sukoba je da se djeci uskraćuje uzdržavanje kako bivši suprug ili supruga ne bi imala od istog koristi,da se djeci uskraćuje susreti i druženja s roditeljem koji ne živi u cilju osvete bivšem suprugu ili supruzi. I jedno i drugo prestavlja iracionalno i u osnovi nezrelo ponašanje odraslih ljudi koji vlastite frustracije i zasljepljenost ''liječe'' preko svoje djece, a da zbog vlastitog afektivnog stanja nisu u mogućnosti sagledati posljedice i štetu koju nanose toj istoj djeci.Dapače,u pokušaju opravdanja vlastitih postupaka često sebe predstavljaju i ističu kao žrtvu,uz istovremeni pokušaj racionalizacije svojih postupaka,samo njima razumljive,a koja se svodi na često iskazano: ''radim to zbog svoje djece'',ne uočavajući da su baš oni ti koji čine štetu. Najgora situacija je ako takvi ljudi (namjerno ne ističem da li su to muškarci ili žene, jer je potpuno irelevantno) rade u ustanovama i na poziciji koja im omogućava i od njih traži da odlučuju o pravima i dobrobiti i druge djece.Tada je šteta koju mogu nanijeti,a često i nanose ravna tsunamiju. Stoga pustimo žensko- muške odnose i odnose majka-otac postrani,a uvjek u prvi plan ističimo i naglašavajmo prava djeteta,jer su djeca među najvulnerabilnijim skupinama društva i kao takva trebaju pomoć,a odrasli (muškarci ili žene) će se ionako uvijek snaći...

Kad vam sljedeći put kažu isto onda im odgovorite da bi oni(mislim na CZSS)prvenstveno trebali štititi dobrobit i zakonska prava malodobnog djeteta,koja su u ovom slučaju grubo,namjerno i sustavno pogažena,a ne prava jednog ili drugog roditelja,pa bio on majka ili otac,svejedno...

Ovdje se govori o zakonu kojeg još nije nitko ni vidio.(u svakom slučaju nije poznat za širu javnost). Ako netko zna za neki link ili sl.bilo bi dobro da najprije pročitamo sadržaj pa da onda raspravljamo.Ovakva rasprava neće donijeti nikakav suvisli zaključak Inače,fizičko nasilje nad djecom,kao metoda odgoja,apsolutno je neprihvatljiva i uvjek jasno govori o onom roditelju koji je primjenjuje kao pretežiti ili isključivi način odgoja djeteta,jer je isti hendikepiran u korištenju drugih roditeljskih sposobnosti i odgojnih mjera koje mogu polučiti dobre rezultate,a da pri tome ne nanose teške traume djetetu....

Riječ alimentacija dolazi od latinske riječi alere – hraniti.U prijevodu znači uzdržavanje ili hranarina.Izraz UZDRŽAVANJE upotrebljava se u Obiteljskom uzakonu. Oboje roditelja su dužni zadovoljavati potrebe djeteta,s tim da se roditelju s kojim djete živi uračuna svakodnevni rad i briga oko djeteta i za određeni novčani iznos mu se samanjuje udio u ukupnim životnim potrebama djeteta,a drugom roditelju s koji djete ne živi poveća se novčani doprinos u ukupnim potrebama djetata. Nezaposlenost roditelja,bilo onog koji ne živi s djetetom ili roditelja koji živi s djetetom ne oslobađa ga obveze uzdržavanja u onom djeli koji mu je zakonski određen. Sud u postpku određeivanja uzdržavanja djeteta najprije utvrdi ukupne potrebe djeteta,a zatim mogućnosti roditelja. Zakon određuje minimalni iznos uzdržavanja za dijete u postotku prosječne neto plaće isplaćene kod pravnih osoba u RH za proteklu godinu (čl.232.st.4.ObZ-a).Povećeni iznos uzdržavanja se određuje kad postoje povećane potrebe djeteta (npr.zbog zdravstvenog stanja) i kad postoje povećane mogućnosti roditelja (iznadprosječna primanja),jer je logično da životni standard djeteta prati isto takav njegovih roditelja. Ne može se govoriti o nikakvoj konstanti, jer Obiteljski zakon jasno određuje u kojim slučajevima i koliko vremena je moguće da jedan bračni drug uzdržava drugog bračnog druga u njegovim osnovnim životnim potrebama nakon razvoda braka.(čl.217 – čl.221 ObZ-a). Dosuđeni iznosi uzdržavanja isključivo bi trebali biti u funkciji zadovaljenja potreba djeteta.Ukoliko drugi roditelj uskraćuje tom istom djetetu zadovoljenje njegovih potreba,trošeći novčani iznos na zadovoljenje vlastitih potreba ili na nešto drugo,grubo krši zakonske odredbe koje govore o uzdržavanju malodobnog djeteta i u slučaju da se dokaže navedno moguće je poduzeti mjere protiv takvog roditelja.Samo vrlo često je to nemoguće dokazati,jedino u izuzetno grubom i očitom zapuštanju djeteta, pa bi i u tom smislu,među ostalim ,moguće bilo zatražiti da djete nastavi život s drugim roditeljem. Najčešće su iznosi uzržavanja takvi da je nemoguće da drugi roditelj pribavi neku značajniju materijalnu korist za sebe,a da pri tome ne zakine dijete u zadovoljenju njegovih potreba

Točno ste opsevrirali da ovaj primjer samo ilustrirana nedjelotvornost sustava socijalne skrbi,odnosno njegovog najosjetljivijeg djela, obiteljsko-pravne zaštite. Centri za socijalnu skrb su ustanove s javnim ovlastima kojima je izravno nadređeno Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi,a u krajnjoj liniji Vlada RH. Dakle,za provođenje postojećih zakona (koji su u najvećem svom djelu adekvatni i ne predstavljaju ''kočnicu'' ostvarenju prava djeteta) prvenstveno je potrebna politička volja iskazana od navedenih političkih struktura (Ministarstvo,Vlada). Unatoč sve većem broju kršenja prava djeteta,,koji izgleda doseže epidemijske razmjere, nedjelotvornost sustava je očito i dalje prisutna. Kao i uvijek u politici,interes je taj koji pokreće sve. Navedene političke strukture izgleda da procjenjuju da im neće nanijeti štetu (čitaj:ponovno preuzimanje vlasti na slijedećim izborima) ovakvo stanje i zbog toga ne poduzimaju gotovo ništa kako bi sustav postao efikasniji. Javnost je još nedovoljno senzibilizirana na pitanju zaštite prava djeteta,što je u direktnoj vezi s stupnjem razvoja demokracije jednog društva,tako da izostaje uobičajeni pritisak na političke strukture za promjenu stanja. S druge strane razne nevladine udruge koje bi po svojoj poziciji u društvu trebale ukazivati na kršenja prava djeteta su isto tako nedjelotvorne i upitno je u koje su svrhe uopće osnovane osim da pribave sredstva za sebe iz državnog proračuna. Na kraju imamo instituciju Pravobraniteljice za djecu koja unatoč dobro iskazanoj volji i zalaganju da ukaže na nezavidno stannje prava djeteta,nema nikakave druge mehanizme da provede bilo što u djelo, jer joj to priječi njena ustavna pozicija. Centri za socijalnu skrb mogu jednostavno ignorirati preporuke koje im dostavlja Pravobraniteljica,bez bilo kakvih većih,a često i nikakvih posljedica. Njena godišnja izvješća Saboru RH su jedini način da se djeluje na ostale političke strukture,ali to je trom i vrlo spor mehanizam,a djeca i dalje ostaju žrtve sustava. Dakle,kad bi postojala politička volja,stanje bi se moglo vrlo brzo poboljšati,a do tada ćemo nažalost slušati i biti suočeni s ovakvim slučajevima,kao što je ovaj koji je mama24 iznijela pred ovaj forum..

Sud će u postupku brakorazvodne parnice saslušati stranke na okolnosti koje su relevantne kako bi donio odluku o razvodu.Ukoliko to ne bude dovoljno,moguće je predložiti svjedoke i druge dokaze koji će ukazivati da je određene bračna zajednica prestala postojati prije više od godine dana. Sam razvod braka je najčešće najjednostavniji dio brakorazvodne parnice. Sud treba odlučiti u istoj parnici s kojim će roditeljem djeca nastaviti živjeti nakon razvoda,o načinu i vremenu susreta i druženja s drugim roditeljem,te o iznosu uzdržavanja koji će doprinositi roditelj s kojim djeca neće nastaviti živjeti nakon razvoda, procjenjujući pri tome potrebe djece i mogućnost roditelja koji je dužan mjesečno u novčanom iznosu doprinositi za uzdržavanje. O brzini i uspješnosti rješavanja svega navedenog ovisi kako dugo će konkretni postupak pred sudom trajati. Postupak na Centru bi trebao biti okončan u roku od tri mjeseca od dana dostavljenja rješenje suda istom, kojim vas se upućuje na posredovanje. Za skraćivanje cjelokupnog postupka potrebana je i volja druge strane,a često zna izostati,što ne znači da će se isto dogoditi u vašem slučaju...

U sudskom postupku za uzdržavanje djeteta uvijek se uzima u obzir i druge obveze uzdržavanja koje mora izvršavati davatelj uzdržavanja.Ako je to bio jedan od razloga zbog čega je sud u ovom trenutku odbio povećenje iznosa alimentacije,kada taj razlog prestane, moguće je ukoliko zakonski zatupnik djeteta zatraži sudskim putem, da dođe do izmjene sadašnjeg iznosa alimentacije,odnosno njenog povećanja.

Ako se predmet nalazi pri CZSS zahtjevajte u pisanom obliku uvid u cjelokupnu dokumentaciju vezanu za vaš slučaj.Pozovite se pri tome na Zakon o pravu na pristup informacijama Obavijestite izabranog liječnika obiteljske medicine kod kojeg se nalazi zdravstveni karton vaše supruge,izložite mu cijelu situaciju i zamolite da iznađe način da pregleda pacijenticu,pa i na taj način da izvrši kućnu posjetu,a sve kao bi stekao uvid u njeno zdravstveno stanje i odlučio koje daljnje korake će poduzeti. Naravno,obavite razgovor i s psihijatricom koja je vještačenje provela. Ukoliko se stanje vaše supruge iznenada rapidno pogorša,da dalnji život s njom bude neizdrživ i ugrožavajaći za članove obitelji i vas ili ako bi pacijentica pokušala ugroziti vlastiti život,obvezni i dužni ste pozvati Hitnu pomoć i/ili izabranog lječnika obitejljske medicine,te će liječnik koji iziđe na teren, nakon pregleda pacijentice moguće i odlučiti o prisilnoj hospitalizaciji na psihijatrijski odjel.

Samo jedno malo,ali bitno pojašnjenje. Kažete: ''Trenutno ona i njen bivši žive vrlo blizu, pa on ima mogućnost često viđati dijete'' Pravo na susrete i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi je prvenstveno pravo malodobnog djeteta i kao takvo je regulirano važećim Obiteljskim zakonom. ČL.87.st.3.ObZ-a (3) Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima. Dalje,iznosite: ''i vjerojatno je za dijete trenutno dobro što se može često viđati s ocem. '' Za dijete nije samo trenutno dobro što ostvaruje susrete i druženje s roditeljem s kojim ne živi,nego je to uvijek dobro i veoma potrebno za normalan emocionalni razvoj i zdravo odrastanje djeteta,osim kad pravomoćnom sudskom odlukom nije odlučeno drugačije.

Nema suza na CZSS, jer ih ta ustanova ne zaslužuje. Sada vidite da su se služili lažima kako ne bi postupali u korist djeteta,a to bi im trebalo biti najvažnije ''poslanje'' u okviru obiteljsko- pravne zaštite, koja ima je zakonski povjerena,a za čije provođenje su i plaćeni. Stoga i dalje bez milosti i bilo kakvog ustručavanja prema CZZZ,dostojanstveno i uzdignute glave,a sve u okviru zakona,jer branite svetu stvar za svakog roditelja-pravo i dobrobit svog malodobnog djeteta. Nikad CZSS-u slijepo ne treba vjerovati,u što se lijepo može uklopiti Laokontova izreka:''Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes'' - Štogod je to, bojim se Danajaca i kad darove nose.Naravno, ne treba se bojati,ali dodatan oprez više je nego potreban. Nadam se da će postupak na sudu vrlo brzo početi,a to je mjesto gdje ćete sigurno biti u mogućnoosti u cijelosti i konačno ostvariti zaštitu prava svog djeteta.

Očito ''perete'' nečistu savjest na ovom forumu,kao i nebrojeno puta do sada,a ''argumenti'' koje upotrebljavate predstavljaju samo vanjsku,preoblikovanu formu, vašeg unutarnjeg duševnog stanja, koje je u izravnoj suprotnosti sa svime što ste ovdje napisali,naravno pod predpostvakom da spadate u ljudsku vrstu.Nije vam lako,ali svatko izgleda ''nosi'' ono što je i zaslužio... Podržavam i dalje vaše pravo da se javno očitujete,mada se nikada i ni u kojem obliku s iznesenim neću složiti. Možda s vremenom ipak razumski počmete prilaziti svojoj situaciji i što je još važnije-svom djetetu,a do tada sretno vam bilo...