Borbena7

Samo nemojte šutjeti. Dignite to na jednu razinu i prikažite kao problem, a koji želite riješiti i kojega u buduće nećete tolerirati. Dijete ima svoje borbe i ovakvi vanjski, a nepotrebni utjecaji joj ne trebaju. Neka se razrednica educira i prilagodi potrebama djeteta, jer kćer nije ništa kriva i sada joj je potrebna podrška, a ne osuda. Nadalje, ako razrednica to nije sposobna, tražite drugu koja je dorasla svome poslu, odnosno samo se nemojte bojati govoriti, jer se šutnjom problem samo produbljuje. A da ne govorim da ga nije trebalo ni biti. I sretno u novoj sredini, a ovakav početak ne mora nužno biti loš, samo odmah od starta treba stvari ˝postaviti na pravo mjesto˝.

Rješenje obvezuje po pravomoćnosti i ne možete nekoga lišiti za korištenje pravnog lijeka. Žalbeni postupak se ne može otegnuti, jer se zna rok za žalbu i daljnje postupanje po žalbi. Odluke po žalbama su u ovim predmetima dosta brze. I uostalom, tko kaže da će kod Vas biti žalbi.

Nema način da izbjegnete parnicu, zaključkom ste upućeni na postupanje, a protiv zaključka nemate pravo koristiti pravni lijek. Nadalje, ovršni sud nije ovlašten provoditi ovakvu vrstu postupka, tako da je parnica nužna.

Ne gleda se tako kruto na ovu zakonsku odredbu. U pravilu možete pokušati s odgodom sve dok se ne utvrdi vrijednost nekretnine, mada nekad i kasnije, sve to ovisi od postupka do postupka, jer je svaki specifičan i ponekad odgoda uistinu ima svrhe.

Naravno da nema to pravo, a pogotovo ne na ovakav način. Zatražite hitan razgovor sa ravnateljem i stručnim djelatnicima škole, a s ciljem da se razrednica upozori na propuste u ponašanju i da zajednički pronađete najbolje, a istovremeno stručno rješenje kako djetetu olakšati cjelokupnu situaciju i kako se postaviti s obzirom na opće stanje koje je izazvala razrednica sa svojim neprofesionalnim ponašanje.

Vjerujem da ste onda čuli i da postoji pravo na žalbu. Pogledajte čl. 79. g. st. 7. i čl. 79. h. st. 8. Zakona o stečaju potrošača.

Rješenje se dostavlja Fini tek po pravomoćnosti i ona tada postupa po njemu.

Odjavite ih što prije, pa ćete vidjeti reakciju.

Zakon kaže, da ne možete najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana iako su ispunjeni uvjeti, ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz. Međutim, zakon dalje kaže da imate pravo otkazati ugovor i bez ovakve opomene, ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru, odnosno ako Vam nije platio više od dvije najamnine ili druge ugovorene troškove.

Zaboravih napomenuti, ukoliko je sin punoljetan, neka sam podnese ovaj podnesak i neka ga vlastoručno potpiše. U protivnom to radite Vi kao njegov zakonski zastupnika.

Odete na policiju i odjavite im boravište. Kako ste ugovorom regulirali otkaz najam?

Nemojte žuriti, šaljite tek kada se sin zaposli, jer sud stigne napraviti obustavu u odnosu na sina.

Nije. Obraćate se sud koji je donio odluku i podnesak šaljete na način da se pozivate na poslovni broj spisa pod kojim je sud i donio tu odluku o obvezi uzdržavanja.

Kako je Vaše pitanje obveze uzdržavanja utvrđeno sudskom odlukom, tada zbog okolnosti koja dovodi do prestanka obveze uzdržavanja od nadležnog suda trebate zatražiti da se isto utvrdi odnosno da se donese odluka o prestanku obveze uzdržavanja. Na dan kada se sin zaposli, dostavite podnesak sudu s naznakom njegov prvog radnog dana. Ostalo će odraditi sud.

Mora biti u spisu kao sastavni dio rješenja o ovrsi. Nema nikakvu obvezu prema Vama, sve je u spisu.

Sve navedeno možete, a pitanje je što ćete od nje dobiti kao odgovor. Ukoliko nema sporazuma, onda možete sudskim putem tražiti utvrđivanje ovih pitanja.

Tko provodi tu ovrhu, sud ili ste je pokrenuli sami prisilnom naplatom preko Fine?

O dijelu kad su na uglavničeni iznos kamata računali kamatu na kamatu.

Nema nekakvog strogog pisanog pravila u kojem roku će se okončati postupak po žalbi.

Da, mogu prisilnim putem.

Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme četrdeset sati tjedno. A onda ovo što navodite ne bi bilo puno radno vrijeme. O kakvom poslu se radi?

I dalje tvrdim da je ovo netočno i da u konkretnom slučaju može podnijeti zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom i to temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je njegov naslijeđeni dio manji od vrijednosti duga tj. da nije naslijedio nikakvu imovinu i da kao takav ne može odgovarati za taj dug. Po ovakvom zahtjevu, sud će obustaviti ovrhu ukoliko ovrhovoditelj prizna postojanje žalbenog razloga, a ukoliko ne prizna ili se ogluši i ne očituje, tada će ovršenika pozvati zaključkom da pokrene parnicu. I u pravilu ovrhovoditelji čekaju da ovršenici pokrenu parnicu i tek tada se povlače, jer većina ovršenika nema sredstava za pokretanje parničnog postupka.

Alimentaciju niste dužni plaćati Austriji već svom djetetu i ono bilo kada može pokušati naplatu prisilnim putem. Ukoliko je maloljetno to za njega radi majka kao zakonska zastupnica, a po njegovoj punoljetnosti, samo je ovlašteno pokretati prisilnu naplatu u odnosu na Vas kao oca, a sve temeljem te presude.

Ako se dostava ne uspije uručiti nakon što sud postupi po odredbama ZPP o pokušajima dostave, tada se dostava uručuje putem oglasne ploče suda. Dostava putem sudskog dostavljača nije obvezna, ali sud je može izabrati kao način dostave ukoliko smatra da je to osobito bitno, a ako stranka odbije ovakvu dostavu, iako je upozorena od sudskog dostavljača da će mu se dostaviti putem oglasne ploče suda, tada se ta dostava također stavlja na oglasnu ploču suda.

Čl. 53. Ovršnog zakona govori o primjeni žalbenih razloga po čl. 50. Ovršnog zakona, a on jasno govori o ovršnim ispravama temeljem kojih se provodi ovršni postupak (konkretno i čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona). Ovršni sud baš nikada ne postupa po ovakvim žalbenim razlozima već sukladno čl. 52. Ovršnog zakona upućuje zaključkom stranku da pokrene parnicu. Također u praksi nije rijetkost da se ovršenik nije žalio na rješenje ili presudu, jer je naslijedio dio nekakvog nasljedstva, ali da je tokom vremena otplatio dugove do visini vrijednosti tog nasljednog dijela i da nakon niza godina podnese žalbu upravo pozivajući se na čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem te ovršne isprave. Po žalbi jednog ovršenika odlučivao je Županijski sud i to samo u odnosu na njega, te je očito u tom dijelu preinačio sudsku odluku, dok u odnosu na drugog ovršenika koji nije podnio žalbu Županijski sud nije ni imao ovlasti odlučivati, već je morao utvrditi da u ostalom dijelu odluka ostaje nepromijenjena. Mada je ovo nebitno, jer stranka uvijek ima pravo na žalbu nakon proteka roka, odnosna na zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.