Doista, ima li izlaza

[uranela]

Razvod nakon 18 godina, žena gramzljiva i materijalista, sve želi za sebe. Ništa prije braka imali nismo, sve sam joj ostavio i sada sve traži. Naravno kada sam se sredio. Odmah za svjedoka stavlja sina, koji je na njenoj strani. Mržnja djeteta prema meni je iskonska i duboka.

Oduvijek sam smatrao da dijete nije moje, ali zbog lošeg djetinjstva koje sam proživljavao to mi nije bilo važno, jer se nisam ženio da bi se rastajao i proživljavao ono što su moji roditelji proživljavali u lošem braku. Nikada nisam glasno izjavio da sumnjam u očinstvo, ali mu je ona u svojoj gramzljivosti rakla da sam došao i rekao da neću plaćati alimentaciju jer mu nisam otac. Alimentaciju sam plaćao redovno, i svejedno mi je ovrhom pokušala sjesti na plaću, da bi mi natovarila nekakve troškove, što je bez veze. Dijete sada 18 godina, totalno raskoljeno, neće ni da razgovara samnom a niti da me gleda. Nisam smio reći da mi se ne sviđa što je sa 16 godina pijan, što ga ona skuplja ispred nekakvih posluga 2 sata iza pomoći da mu društvo čine osobe starije od 35 godina, da mi se ne sviđa što putuje na utakmice i stalno je pretučen i završava u bolnici. To se mene ništa nije ticalo i ništa tu nisam mogao napraviti. U više navrata uspio sam se dogovoriti sa sinom za DNK analizu, no ona čini sve da do toga ne dođe, uvijek mu soli pamet za nekakav sudski nalog, nakon toga on vrišti, živčan je doziva maminog dečka putem telefona, koji mu apsolutno sve dopušta i slično. Nikada nije rekao da ne želi ići na tu DNK, ali je očito spriječen. Mogu si misliti što on proživljava, no očito nju nije niti malo briga. Samo joj je novac bitan, a bitno je da se i ne sazna rezultat DNK jer vodi imovinsku parnicu protiv mene. Laže, priča gadarije i slično.

 

Nije moguće da se baš ništa ne može učiniti. Da li i to dijete i ja moramo cijeli život živjeti u nesaznanju. Mogu zamisliti kakva je to trauma. Meni je potpuno svejedno što bi taj DNK pokazao, ali čini mi se da mu majka nema baš tri čiste, dok uopće ne razmišlja o posljedicama.

 

Napravio sam nakon svega i spermogram, on je pokazao da "spermatozoidi nisu pronađeni".

 

Kako riješiti ovo beznađe i dostići pokvareni i prepotentni um ove zle i nepromišljene nazovi majke.

[happymom4]

ima izlaza,naravno. na vašem mjestu, ja bi taj tren zatražila sudsko sokazivanje očinstva. morat će se napraviti dna analiza ako supruga ne prizna da djete nije vaše. a onda će morati i platiti troškove analize, sudske treoškove a predpostavljam da bi je u tom slučaju mogli tražiti i povrat alimentacije. vaš spermogram svakako je indikacija za takvu tužbu iako ne mora značiti da je takav nalaz bio i prije 18 bgodina. nadam se dato nije jedini razlog iz kojeg ste zaključili da dijete nije vaše.

i sama prolazim mukotrpnu i odvratnu brakorazvodnu, imovinsku i ostale parnice.

[canis]

Happymom4, pručite malo Obiteljski zakon prije nego dajete takve odgovore,da ne dovodite sebe i ostale u zabludu.

Posebno dio koji se odnosi na osporavanje majčinstva i očinstva...a i ostali djelovi, posebno u vezi uzdržavanja djeteta traže da se bar pročitaju prije odgovora na postavljeno pitanje....

[Iuris10]

Doista, imate specificnu situaciju, no ne i bezizlaznu. Naime, koliko vidim, radi se o bračnom očinstvu i pokusaju osporavanja bračnog očinstva. Bitna je razlika u osporavanju bračnog i izvanbračnog ocinstva. Dakle, u vasoj situaciji, vas objektivan rok za tuzbu je bio do djetetove 7. godine i on je prosao. Nadalje, postojala je situacija i da Centar za socijalnu skrb postavi djetetu posebnog skrbnika za osporavanje bracnog ocinstva, ali samo dok je dijete maloljetno. Posto ima 18 godina i to otpada. I zadnja alternativa koja još igra ulogu i mogucnost je da dijete ima pravo na podizanje tuzbe za osporavanje bracnog ocinstva do svoje 25. godine zivota. Tu mozete traziti svoju šansu za dokazivanjem i uskladivanjem istinitog stanja.

[happymom4]

da, ubrzala sam sa vojim laičkim odgovorom, ali se ispričavam, naime kod mene se radi o sasvim maloj djeci. isprika

[uranela]

Sve je to divno i krasno, ali dijete me "ne zarezuje 100%", ništa ga ne zanima i samo sluša mamicu, isti su oboje. Kako ona vodi imovinsku parnicu protiv mene, naravno da joj odgovara ovakva situacija kakva je sada, a njime upravlja na način da mu sve dopušta, odnosno i njega je naučila da je samo novac bitan. Meni to što sam plaćao alimentaciju, odnosno imam ju još plaćati do 09/2008, nije bitno i ne bi niti tražio povrat alimentacije. Doista mi je već sve nebitno, ali držim da i dijete ima pravo na saznanje, no niti on neće o tome. Sada da nazovem, on bi rekao opet isto, "šta hoćeš", "nema problema kada hoćeš idemo na DNK". Kada ugovorim sve i nazovem da izvijestim o danu kada bi se to trebalo odigrati, neće razgovarati, dere se na mene da hoće sudski nalog, nakon toga isključuje telefon i više se ne javlja. Godinu dana ista situacija. Mama je očito zakon.

No kada sve prođe, npr. kada isplatim alimentaciju, što bi se dogodilo da javno istupim sa činjenicama. Spreman sam npr. da me onda ona tuži za klevetu, što držim da neće učiniti, iz svega što je do sada bilo, i da platim trošak, ali ću barem znati na čemu sam.

Ako bi me tužila, da li onda postoji mogućnost da se na sudu odredi dokazivanje, odnosno, da sud naredi meni DNK, radi utvrđivanja istinitosti ovoga što govorim.

Vama se obraćam jer ste mi dali najčinjeničniji odgovor, jer sam i sam s njim upoznat i nekako mi se čini da doista nema drugog načina no javno mahati i degradirati majku, da bi se ona pokrenula. No ako se ni tada ne pokrene, što dalje.......... Hvala

 

[tomacsoon]

Evo da se i ja uključim. Pitanje je što bi postigli i da po okončanju obveze plaćanaj alimentacije izađete u javnost, kako to kažete. Sve i da se dokaže da nije Vaše dijete teško da bi on zbog toga promijenio odnos prema Vama. Vjerojatno bi još samo zamrzio i majku, jer mu je i ona lagala, a odnos prema Vama ne bi proimjenio. Ako Vam je stalo do odnosa s djetetom možda je bolje da pričekate da ga puste lude tineđerske godine i da budete strpljivi s njim, možda će sam uvidjeti tko mu je prijatelj.

 

Ako izađete u javnost, a ona pokrene tužbu radi klevete, sud može odrediti da se izvede DNK testiranje, a radi utvrđenja istinitosti tvrdnji stranaka. Napominjem da se u ovom slučaju DNK analiza neče vršiti radi toga da vi utvrdite očinstvo, već samo da se utvrdi da li je istinita ili ne tvrdnja da nije riječ o Vašem djetetu.

 

Još jednom, možda je bolje da sve zaboravite i čekate da se normalizira, nego da dublje kopate po otvorenim ranama.

[Iuris10]

Slazem se s gore navedenim. Dijete ima pravo na tuzbu do svoje 25. godine. Dakle, ima tu još 7 godina i mozda je najbolje pustiti situaciju da se sama odvija jerbo ce dijete samostalno kroz odredeno vrijeme shvatiti neke stvari. Tako i tako vam obveza za uzdrzavanje uskoro ističe, roditeljska skrb je istekla i jedino što je po meni još sporno su nasljedni odnosi koje mozete korigirati osporenim ocinstvom. Sve je dakle na samome djetetu.