Policija priznala propuste u Glini

[probaj]

Aktualne vijesti bruje kako je policija priznala propuste u Glini, a na svojoj stranici MUP je objavio:

„…nadzorom je utvrđeno kako policijski službenici nisu, sukladno zakonskim propisima i pravilnima službe, izvršili osobni pregled Josipa Štajdohara radi pronalaska oružja, niti su ga doveli u službene prostorije, prihvaćajući njegovu izjavu kako će se sam javiti nakon isteka vremena koje mu je dodijeljeno za kontakt s djecom, te izjavu supruge kako se kontakt odvija bez problema.“

Sad mi ništa nije jasno pa se pitam;

1. Prema kojoj odredbi bi u konkretnom slučaju proizlazila obveza policijskih službenika da izvrše: - osobni pregled i

- dovođenje osobe.

Dosad sam bio u uvjerenju da je to njihova ovlast u određenim propisanim situacijama, koju bi u ovom slučaju mogao podvesti samo da je za dovođenje postojao pisani nalog/zapovjed, a za osobni pregled da su doista imali kakvu spoznaju ili bar sumnju da kod sebe ima oružje. Doduše bez pisanog naloga bi policija prema novom Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima mogla privesti osobu ali također samo u određenim propisanim situacijama. Iako kakvo razlikovanje privođenja od dovođenja naš pravni sustav kroz povijest nikada nije razlikovao i u suštini su bili isti, valja priznati da je sada u njima suštinska razlika u postojanju ili nepostojanju pisanog akta. Međutim, MUP u svojoj vijesti izričito piše o dovođenju i to na više mjesta, dok privođenje niti ne spominje.

 

 

Nadalje MUP navodi: „Osim toga, utvrđeno je kako šef smjene u PP Glina, koji je bio obavješten o zaticanju Josipa Štajdohara, nije na pravilan i pravovremen način naložio njegovo dovođenje u policijsku postaju te je u konačnici dopustio da se on sam javi u službene prostorije policije.“

E sad, volio bih znati:

1. Kakav je to „pravilan“ način, te

2. Koji bi bio “pravovremeni“, a koji nepravovremeni?

3. Kojim propisom (odredbom) je policijski službenik pa bio to i „visoki“ šef smjene PP, ovlašten „naložiti dovođenje“ bilo kojeg građanina.

4. Zar MUP osim šefa smjene u PP nema i još niz šefova, a posebno u Policijskoj upravi i samom MUP-u u Zagrebu (tzv Operativno komunikacijski centri policije – koji navodno sve prate pa su onda morali dobiti obavijest koju je dobio i šef smjene u PP Glini, a ako nisu onda su pak odgovorni što nisu jer im je takva uloga).

 

Do trenutka kad su ga pronašli imali su samo dojavu njegove majke, da joj je sin rekao da će se ubiti i da je otišao od kuće. Zašto bi se ubio? Pa vjerojatno jer su od njega nasilnika otišla djeca i supruga. Ukoliko to nije učinio do tada, zar je bilo razumno očekivati da će to napraviti baš kad je napokon vidio svoju djecu i suprugu.

 

Čini mi se da policija zapravo nije priznala nikakve svoje propuste, već policija (čitaj njen vrh) zapravo pere ruke jer im službenici zbog šume nejasnih propisa, koje se uz to neprestano mijenjaju, ne mogu uočiti drvo.

 

U ovom slučaju primjerice, prema čl 75 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima:

(1) Policijski službenik može obaviti pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava kad:

1. treba spriječiti bijeg počinitelja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti,

2. je potrebno otkriti tragove kaznenog djela ili druge dokaze,

3. je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti.

(2) Pri obavljanju pregleda na odgovarajući način se primjenjuje članak 71. stavka 2. i 3. ovog Zakona.

 

Također prema čl. 43:

(1) Ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, dovođenje se obavlja prema odredbama ovog Zakona.

(2) Policijski službenik dovodi osobu na temelju pisane zapovijedi nadređenog ili naloga nadležnog tijela izdanog na temelju zakona.

(3) Osoba se dovodi u službene prostorije policije ili drugog nadležnog tijela, odnosno u drugo mjesto određeno u zapovijedi ili nalogu.

(4) Policijski službenik osobi koju treba dovesti prije dovođenja uručuje zapovijed ili nalog iz stavka 2. ovog članka.

(5) Policijski službenik neće uručiti zapovijed ili nalog iz stavka 2. ovog članka osobi za koju postoji sumnja da će pružiti otpor.

 

Te čl. 45:

Policijski službenik bez pisane zapovijedi ili naloga privodi:

1. uhićenika,

2. osobu za koju treba utvrditi identitet,

3. osobu za kojom je raspisana potraga,

4. osobu iz članka 40. stavka 3. ovog Zakona, (ne odazove se pozivu)

5. u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

 

Dakle, samo iz ta tri relevantna članka je toliko toga nejasno da bi trebala vojska pravnih stručnjaka da ih razjasne, a MUP očekuje da im službenici srednje stručne spreme (k tomu uglavnom i potpuno nepravnih, odnosno neupravnih zanimanja), ne samo razumiju, već i nepogrešivo primjenjuju u iznimnim životnim situacijama.

[petpetica]

Uvjek Probaj otvara dobre teme.

 

Taj što se mislio ubiti, nije napravio ništa kažnjivo.

 

Nema ni prekršajnog ni kaznenog djela.

 

Bio u parku sa bivšom ženom i djecom.

 

Nema potrage, čak i da je bila potraga sa mjerom "priopćiti adresu" ne smiju ga privesti.

 

Ne smiju ga ni pretresti na sred ulice. Nije uhićen, ne lišava se slobode.

 

Jadni policajci će nastradati na njihovom dirigiranom službeničkom sudu, jedinu pravdu mogu dobiti tek za 7-8 godina vlastitom tužbom protiv tog suda i to na upravnom sudu.

 

Ministar unutarnjih poslova je samo član vlade. Cilj vlade u pred-predizbornoj godini je građanima ići niz dlaku.

 

Danas taj ministar najavljuje da: "reći ćemo im da prekorače ovlasti",

 

pa zaboga,

 

ministar navodi policiju da rade izvan zakona,

 

u svakoj normalnoj državi bi podnio ostavku.

 

Dakle, policajci,

 

radite sve po zakonu, čuvajte sebe i svoje plaće kojim hranite obitelji,

 

ne prekoračujte ovlasti jer ako niste "njihov" neće stati iza vas,

 

a ako im se to ne sviđa neka izvole promjeniti zakon.

 

Dakle da zaključim, policajac prilazi vucibatini koji nije napravio ništa loše, nema potrage, priča u parku sa svojom bivšom ženom na mjestu i u vrijeme kad mu je sud dozvolio kontakte, policajac nema pravo tu osobu privesti, pretresti, a nema ni rengen u očima da vidi taj pištolj, niti je vidovit da zna što će se kasnije dogoditi. Oni nisu napravili ništa loše.

 

Njihova suspenzija je ministrov čin kojom želi preduhititi glasove koji će njega optužiti kao odgovornu osobu za sigurnost u državi i glasove koji će tražiti njegovu ostavku.

 

Žalosno.

 

Nadam se da suspendirani policajci oni ovo čitaju.

[bovu]

važno je to da je vrh policije priznao propust i prihvatio krivnju.

 

sad će obitelj (roditelji ,brat, sestra)od države moći tražiti naknadu nematerijalne štete.

 

kao i u ime djece njihov staratelj.

[felixx]

Slažem se s petpeticom - policajci nisu krivi. Bolje reći, policajci su uvijek krivi, i kada interveniraju bez potrebe , i kada se dogodi ovakva tragedija.

 

Karamarko kaže:

" Policija je pogriješila u momentu kad ubojica i njegova supruga razgovaraju u nazočnosti djece pri čemu je policija imala dojavu da ga treba privesti.

Policajci su im pristupili, a supruga je izjavila da razgovor protiče u redu te da ne trebaju intervenirati nakon čega se dogodilo ubojstvo i pokušaj samoubojstva."

 

Ako nesretna žena nije prepoznala sulude namjere svog supruga, kako su to mogli policajci?

Jesu li policajci imali ikakvog razloga ne dozvoliti da se naizgled miran razgovor završi, pa onda privesti čovjeka?

Ovakvih je situacija (obiteljske svađe i poremećeni obiteljski odnosi) svakog dana na stotine. Hoće li svaki puta policajci gurnuti sudionike na zid i obaviti pretres?

 

Bude li policija na svaku dojavu reagirala krajnje represivno , još i prekoračivanjem ovlasti kako 'preporučuje' Karamarko, to će na kraju rezultirati sa još više nasilja.

[KronicnaStranka]

Zanemarujete da se radi o nasilniku koji je kontinuirano prijavljivan mnogo puta prije toga. Vjerovati na riječ i dati se zavesti na krivi put u takvom slučaju nije isto kao i kad se radi o osobi koja nikad nije bila problematična. Uostalom, ovaj je trebao imati zabranu približavanja svojim žrtvama, a ako nije - onda je propust napravio netko drugi; ako jest, ipak je propust policajaca.

 

Općeniti je problem kod nas da nema selektivnog i usmjerenog djelovanja - kako protiv vozača u prometu tako ni protiv nasilnika. Umjesto da se represija usmjerava prema kritičnim osobama, ona se primjenjuje "frontalno" a posljedica je da se i policija i sudovi masovno bave nevažnim slučajevima, što ih sprečava da se posvete važnima. Čak je i primjena kaznenih bodova u prometu "razvodnjena". Zato ima toliko ubojstava žena od registriranih nasilnika, i toliki broj prometnih nesreća koje izazovu "vlasnici" brojnih prethodnih prijava.

 

Da li je tu problem u postupanju policajaca, nedostatku policijske doktrine ili zakonskim rješenjima ili nekoj kombinaciji toga - to nisam u stanju ocijeniti.

 

Koliko imam uvida, zakon ne omogućuje da se ponovljena lakša djela prekvalificiraju kao teža, niti progresivno povećanje kazne za isto, ali ponovljeno djelo. Primjer (iz prometa, jer mi je to bliže, ali vrijedi i za kaznena djela): ako netko vozi 30 km na sat brže od dopuštenog, onda je to prekršaj. Ali ako netko vozi 30km na sat brže od dopuštenoga po 20-ti put, onda je to očigledno kazneno djelo opasne radnje, jer se radi o očiglednoj namjeri. No, takav pristup nije kod nas moguć, a možda i represivni organi nisu dosta kreativni u primjeni zakona.

[Utjerivaczakona]

Nažalost dobrim dijelom niste u pravu.

 

Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetanjama kaže sljedeće u čl. 24

 

"Osobu s duševnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da može neposredno ugroziti vlastiti život ili zdravlje odnosno život ili zdravlje drugih u osobito žurnim slučajevima mogu ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dovesti u psihijatrijsku ustanovu nadležnu prema prebivalištu ili boravištu osobe odnosno prema mjestu na kojem je osoba trenutačno zatečena bez prethodnoga liječničkog pregleda iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona."

 

Iako ni ovo rješenje nije idealno riješeno propisom, dovoljno govori da su MUP-ovi djelatnici ipak bili dužni postupiti na način da se osoba liši slobode i odvede u bolnicu.

Jedino se može raspravljati o tome da li su policajci mogli procjeniti da li osoba ima duševne smetenje ili ne.

 

E tu već mogu stati iza policajaca koji su očito procjenili da nema opasnosti.

 

No što ako su postupali na način "lakše nam je ostavit ga ovdje pa nek dođe kasnije sam".

 

To su delikatne stvari i bez detaljne istrage nije lako zauzeti stajalište tko je kriv.

[probaj]

Vrlo lijepo. Doista, ukoliko se radi o osobi s duševnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da može neposredno ugroziti nečiji život (pa i svoj), onda se svim involviranim loše piše. Međutim, iz dosadašnjih MUP-ih priopćenja vrlo je teško izvući zaključak da je postojala opasnost od neposrednog ugrožavanja čijeg života. Tu opasnost očito ni sama žrtva, koja je s njime provela izvjesno vrijeme nije uvidjela. Doista je riječ o delikatnim stvarima i bez detaljne istrage nije lako zauzeti stajalište tko je kriv.

 

Međutim, nije delikatna samo u pogledu činjeničnog stanja, već je tvrdim prvenstveno delikatna zbog šume propisa koji se stalno mijenjaju i zbog kojih policijski, a ni drugi državni službenici ne mogu ni biti efikasni. Osnovno je utvrditi odgovornost donositelja takvih propisa.

 

I onda šlag na tortu poruka ministra u smislu, odnosno ako se ne varam: "Gospodo policajci nekada morate i prekoračiti ovlasti da bi prevenirali kazneno djelo." Da snimku nisam čuo vlastitim ušima, ne bih vjerovao Felixu.

 

A o vladavini prava, mislih: Oh zakucala i ona, nema više Tilinog: "Šta se ovi suci drže zakona ko pijan plota", kad ono demantira me KaraaMarkoooo.

[felixx]

KronicnaStranka je napisao:

Zanemarujete da se radi o nasilniku koji je kontinuirano prijavljivan mnogo puta prije toga. Vjerovati na riječ i dati se zavesti na krivi put u takvom slučaju nije isto kao i kad se radi o osobi koja nikad nije bila problematična. Uostalom, ovaj je trebao imati zabranu približavanja svojim žrtvama, a ako nije - onda je propust napravio netko drugi; ako jest, ipak je propust policajaca.

 

Policajci su oguglali na etiketu 'obiteljski nasilnik', jer se ta etiketa lijepi svakom tko bude prijavljen (čak i lažno, ili za malo žešću svađu bez stvarnog nasilja). Poznajem ljude koji su nekoliko puta privedeni jer su im žene obiteljske nasilnice, a još ih i lažno prijavljuju.

Rutinski se traže i zabrane približavanja (da se 'učvrsti dojam' da se radi o nasilniku).

Stoga, ako dotični policajci nisu osobno bili upoznati sa slučajem, te informacije nisu nužno pozivale na dodatni oprez.

 

Ako je i bila zabrana približavanja (to ne znam), a žena kaže -'sve je u redu, želim razgovarati' - što bi trebali policajci učiniti? Pa ona je tražila zabranu; ako su se pomirili, zašto da to kvarimo prekidom razgovora privođenjem?

 

 

Inače se potpuno slažem da policija ne djeluje selektivno prema težim prekršiteljima /recidivistima.

[KronicnaStranka]

Koliko sam shvatio iz medija, dotični je bio poznat tamošnjim policajcima. Ipak je to malo mjesto. Vjerojatno na dojavu da se misli ubiti ne bi ni izašli, barem ne tako revno, da im nije bio poznat.

 

Osim toga, danas je moguće podatke o "subjektu" saznati vrlo brzo i dojaviti policiji na teren.

 

Ako je postojala sudska zabrana približavanja, žena ju ne može svojom izjavom staviti izvan snage, a policajci se trebaju toga držati i primijeniti je baš zato da u slučaju nevolje ne stradaju oni.

 

Kad sam napomenuo potrebu selektivnosti, onda se tu upravo radi o tome da se spriječi zloporaba nekog instituta i na taj način opisano "zagušivanje" sustava. Isto tako, policajac bi kod recidivista morao imati šire ovlasti u nekom pogledu - recimo, ovlaštenje za pretres bez naloga kakav je inače dopušten iznimno.

 

O konkretnom slučaju možemo ovako samo nagađati i od toga više nikakve koristi, ali za ubuduće bi trebalo izvući neke pouke u opisanom smislu.

[bakopa]

Moj bivši suprug je bio agresivan prema djeci i meni, psihički i fizički. Tome je svjedočilo i treće tuđe dijete. K tome je konstantno prijetio čak i smrću. Nakon mog prijavljivanja policiji mene su alkostopirali, a njega nisu niti htjeli potražiti jer su "imali puno posla". Doslovno su mi tako rekli. Rekli su i da ako se isto ponovi da ih obavijestim. Pitala sam ih koliko puta nas treba opetovano napasti prije nego ga oni potraže i nas zaštite? Nisam dobila odgovor. Samo zbog moje "dosadne" upornosti priveden je točno osam dana kasnije te mu je sutkinja prekršajnog suda odredila zabranu pristupa djeci i meni na manje od 50m. Tu zabranu je sustavno kršio, ja policiji prijavljivala, policija apsolutno ignorirala.

Isto tako policijski djelatnik mi je na sve to rekao neka nazovem bivšeg supruga na telefon, skuham mu kavu, sjednem ga za stol i s njim porazgovaram te mu omogućim kontakt s djecom što će ga umiriti. Također mi je rekao: “Ne bojte se gospođo , da je on vas mislio ubiti već bi vas ubio“. Napominjem, bivši je u tom trenutku imao zabranu pristupa djeci i meni zbog fizičkog zlostavljanja, a djeca koju sam mu trebala dati imaju dijagnosticiran gastritis i epilepsiju zbog istoga. Policajac je sa svim tim činjenicama bio upoznat i odbio se identificirati na moj zahtjev.

Koliko sam ja bila upoznata sa činjenicama, ukoliko je sutkinja zabranila pristup bivšem suprugu, njena odluka je bila jednako obvezujuća za mene (u smislu da mu ne smijem prići i dozvoliti prilaz djeci), koliko i za njega.

 

Što je po slovu zakona ustvari napravio taj policajac? Propust?

 

Ne. Ravnateljstvo policije je ustvrdilo da nije bilo policijskog propusta.

 

A navela sam samo kap u moru svoje kalvarije i policijskih propusta u mom slučaju.

 

Taj isti bivši suprug je nakon višemjesečne agonije kazneno gonjen i pravomoćno osuđen te trenutno služi kaznu.

 

Kako se zaštiti nakon njegova izlaska iz zatvora?

Koga tražiti zaštitu budući da je pravno gledano on odradio svoje ali za nas sve opet počinje samo još i gore?

 

U policiju smo svakako izgubili povjerenje.

[petpetica]

Moram reagirati na odgovor moderatora.

 

Čl. 24. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama se odnosi samo kad policijski službenik osobno uoči psihičko rastrojstvo osobe kojom prilikom je opasna za sebe ili ostale ili dođe neposredno nakon ispada ludila uvjerivši se u posljedice.

 

Dojava te žene da će joj se sin ubiti nije dovoljan razlog za smještanje u psihijatrijsku ustanovu. Na kraju ta ga je žena rodila, njezina je krv, da li je imalo pametnija od njega?

 

Razgovor sa bivšom suprugom na viđanju djece u toliko normalnom okruženju da je supruga rekla da je sve u redu nije nikakvo ludilo. Ali taj podatak o supruzinoj izjavi treba uzeti s rezervom jer to mogu potvrditi samo ti policajci. Ostali sudionici su mrtvi.

 

Svakako, zakonska regulativa je manjkava, ovakav zakon o policijskim ovlastima se ne može primjenjivati na obiteljsko nasilje i terorizam. Treba znatno povećati ovlasti policije i dati policijskom službeniku imunitet od kaznenog progona. Bez toga, osoba koja nosi policijsku odoru će čuvati svoje radno mjesto, svoju plaću, materijalnu sigurnost i beneficije državne službe. Tuđi problemi, ma kakvi oni bili, su u drugom planu.

[probaj]

KronicnaStranka je napisao:

Ako je postojala sudska zabrana približavanja, žena ju ne može svojom izjavom staviti izvan snage, a policajci se trebaju toga držati i primijeniti je baš zato da u slučaju nevolje ne stradaju oni.

 

 

Pokušajmo vratiti raspravu u pravom, odnosno početnom smjeru. Naime MUP je u svom priopćenju objavio: "...činjenica da je Josip Štajdohar ostvario kontakt s djecom i suprugom Nikolinom bez nadzora djelatnika Centra za socijalnu skrb, suprotno rješenju suda, također nije u mjerodavnosti policije."

Dakle, ne samo da se MUP ne poziva na kakvu zabranu približavanja, već očito izričito navodi da je o susretu tog, već osuđenog nasilnika (vjerojatno već i s izdržanim sankcijama koje nažalost ni po odluci suda ne mogu vječno trajati) s njegovom djecom i suprugom odlučivao sud rješenjem s time da se sustret trebao održati uz nadzor CSS.

 

Stoga, ponovno se vratimo na početak i analizirajmo nekoliko citiranih, smatram relevantnih, odredbi iz Zakona o policijskim poslovima i ovlastima te odredbu iz Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama u kontekstu činjeničnog stanja koji je iznio MUP. Dakle, kako odgovornost suspendiranih službenika supsumirati pod određene pravne norme (ne nužno samo istaknutih). Ja to nažalost ne uviđam i u tome je poanta.

[majda-cvjet]

Meni se nekako čini da osobe s duđševnim smetnjama su privilegirane naspram "normalnih" ljudi!Nitko ništa ne može, svi sd nečega stranjaju, traži se suglasnost osobe kojaje duševno bolesna...halo ljudi, pa ona je duševno bolesna, pobogu!!! Otkuda itko zna gdje su granice takve osobe!??? Kako netko može jamčiti da neće dalje od s svoga dvorišta? Kako ne shvatiti ozbiljno prijetnje takve osobe?? Šta smo mi "normalni" osuđeni na trpljenje ispada bijesa i luidila takve osobe, gdje je naše pravo na miran i dostopjanstven život???

Trebamo pokrivati njihoive dugove koje naprave, popravljati štetu iza njih, sklanjati se sputa kad oni naiđu da im se mržnja prema nama ne bi slučajno probudila pa da ne bi poludili??? Koja su onda naša prava u svemnu tome???

Imam u obiutlji shizofrenu osobu koje mi je već puna kapa! Kurva se okolo i dovlači propalice, napada članove moje obitelji, prijeti svime i svačime, naziva neprestance u koje doba dana i noći, pravi scene... Pa dokle se to mora trpiti?? Ko mene pita kako je meni i ostatku moje obitelji živjeti???!!