vozač na glavnoj cesti gubi prednost?

[malimrav85]

da li postoje situacije kad vozač na glavnoj cesti gubi prednost?

U vidu imamo 2 osobna vozila. Jedno izlazi uz prethodnu provjeru na glavnu cestu sa sporedne a drugo koje vozi po glavnoj cesti dvostrukom brzinom od dozvoljene udara u ovo koje izlazi iz sporedne. Izlaz iz sporedne ceste je nepregledan,recimo da se vidi 30-40 metara u svaku stranu. da li se uz pomoč vještaka može dokazati koliko je vozilo u prednosti vozilo i da je njegova brzina uzrok nesreće? Znači,ovaj iz sporedne je pogledao i provjerio ali nzbog brzine nadolazečeg vozila nije ga vidio.

Situacije je hipotetska,primjer takve ceste je izlaz na staru samoborsku u malešnici kod groblja.

[Zip]

Može, pogotovo ako postoji trag kočenja!!

Međutim to bi bila podjeljena odgovornost, prvog koji je nepoštivanjem prednosti prolaska se tereti za prednost, dok se drugog tereti za nepropisnu brzinu, protiv obojice ide prijava!!

 

Ovaj prvi ima za obavezu da se u svakom trenutku uvjeri može li se sa sigurnošću uključiti na kolnik ceste sa prednošću prolaska.

 

Nemam iskustva sa takvim slučajevima u samom postupku pred sudom!!

[malimrav85]

Ok,hvala.

Nemam iskustva sa takvim slučajevima u samom postupku pred sudom!!

To me više zanima,da li postoji neka presuda.

 

[anonimno]

Nemam baš puno iskustva ali sve što sam imala priliku vidjeti to je da prijava ide vozaču koji nije poštovao prednost prolaska

[anonimno]

To me više zanima,da li postoji neka presuda

 

postoji, vise njih, bez iznimke uzrocnik je onaj koji se sa sporedne ukljucivao na glavnu.

 

doprinos onog drugog je isto tako bez iznimke "uracunat" u sankciju prvome, naravno ako je isti dokazan.

 

teoretski, postoji mogucnost da bi se prvoga oslobodilo odgovornosti, ali to ti niti jedan sudac nece uciniti bez izricitog vjestaka, a niti jedan vjestak nece biti izricit.

[rubens]

Ima presuda (čak mislim da ju imam negdje u arhivi), ako ti je ono od životne važnosti, javi mi na mail pa ti dam detalje.

 

Radilo se otprilke o ovome:

vozač x vozi po glavnoj cesti brzinom od cca 200 km/h, sa sporedne ceste na glavnu cestu (90 stupnjeva) izlazi vozilo y koje je ovaj naravno pomeo, vozač x je osuđen.

[malimrav85]

Ma nemoj se mučit,nije mi važno. I našli smo presudu Ustavnog suda pa smo završili s tim. Došlo je do rasprave pa me zanimalo da li postoji mogućnost da isključivi krivac bude ovaj na glavnoj. Hvala puno!

Dne 14. lipnja 1991. godine oko 17,30 sati tužitelj je upravljao osobnim vozilom i sa sporedne ceste uključivao se u promet na cestu s pravom prvenstva, te kada je bio na desnoj strani ceste u koju se uključio u promet bio je zahvaćen automobilom osiguranika tuženika, koji je zahvatio lijevu stranu tužiteljevog automobila prešavši središnju crtu za oko 1 m. Putem vještačenja je utvrđeno da je osiguranik tuženika vozio brzinom 97 km/h, iako je dozvoljena brzina iznosila 60 km/h, te da je reagirao kočenjem i da je do mjesta sudara prešao put dužine od 69,92 m u vremenu od 3,33 sekunde. Za tužitelja je utvrđeno da je nakon zaustavljanja kod znaka "stop" do mjesta sudara prešao put u dužini od 10 m, da je brzina njegovog vozila mogla iznositi 10 km/h, te da je do mjesta sudara prošlo vrijeme od 3,59 sekunde.

 

Sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, da je do navedene prometne nesreće došlo isključivo krivnjom osiguranika tuženika zbog prevelike i nedopuštene brzine kretanja njegovog vozila, te da na tužitelju nema krivnje budući da se u promet uključivao na propisan način, tj. prije uključivanja u promet sa sporedne na glavnu cestu stao je i provjerio da li nailazi neko od vozila, ali kako nije vidio nailazak vozila tužitelja krenuo je prelaziti cestu i tek tada je sa svoje lijeve strane vidio nailazak vozila ali prema mišljenju vještaka više nije bilo moguće vraćanje unatrag jer bi to sa promjenom smjera kretanja trajalo duže vrijeme od vremena određenog za završetak uključivanja u promet.

 

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primjenili odredbu čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53 i 73/91, 3/94) kada su utvrdili odgovornost tuženika za štetu prouzročenu krivnju njegovog osiguranika.

 

Sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da je tužitelj postupio po odredbi čl. 50. st. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, jer je stao prije uključivanja u promet sa sporedne ceste na glavnu cestu sa pravom prvenstva i provjerio da li mu sa lijeve strane nailazi vozilo, te krenuo u uključivanje u promet na glavnu cestu kada u njegovoj zoni preglednosti nije bilo vozila osiguranika tuženika, već u vremenu kada je ovo uključivanje počelo.

 

Stoga se neosnovano prigovara u reviziji da su sudovi nižeg stupnja trebali utvrditi krivnju tužitelja za spornu štetu odnosno primjenom odredbe čl. 178. st. 2. Zakona o obveznim odnosima udio tužitelja u odgovornosti za spornu štetu razmjerno stupnju njegove krivnje.

 

Visina dosuđene naknade štete u reviziji se ne osporava.