prometna sa smrtnom posljedicom

[stskrinj]

Poštovani, u ožujku 2007. godine sudjelovala sam u prometnoj nesreći u kojoj je poginuo jedan starac. Onaj humani dio sam odradila, pozvala hitnu pomoć i policiju, sama pokušala pomoći čovjeku... Okolnosti su bile takve da sam ja jednostavno bila nemoćna izbjeći pješaka. Bio je mrak, kiša je lijevala, vidljivost nikakva, a on je bio otprilike na sredini moga kolničkog traka jer cesta kojom sam vozila nema nogostup. Polušala sam ga izbjeći, ali uzalud, premda sam vozila izuzetno polako (vjerojatno ne više od 30 km na sat).

Početkom srpnja iste godine pozvana sam kod istražnog suca koji je zatražio prometno vještačenje i o tome sam obaviještena. I poslije toga ništa.

Prije tri tjedna zamolila sam jednog gospodina da provjeri u kojoj je to fazi i on mi je rekao da je to odavno riješeno i da sam oslobođena krivice.

Tražila sam da mi pošalju rješenje, ali su mi sa Županijskog suda javili da su oni to proslijedili Općinskom državnom odvjetništvu. Namjeravamm otići tamo i tražiti to rješenje.

Gospodin kojega sam kontaktirala je rekao da moram rješenje tražiti službeno, što znači da ono postoji. Mislim da nije potrebno naglašavati kakav pakao smo proživljavali moja obitelj i ja zbog neizvjesnosti u kojoj smo živjeli. Kćer koja je tada bila samnom u automobilu (bila je maloljetna) ide na psihološke tretmane, ja pijem sredstva za umirenje i tek sada sam shvatila pod kojim stresom sam živjela sve ove godine.

Zanima me slijedeće: imam li, po zakonu, s obzirom na navedene okolnosti, ako se utvrdi da je rješenje zaista napisano još u kolovozu 2007. godine, pravo na nekakvu odštetu? Tko je meni trebao poslati rješenje (u obavijesti koju sam dobila od Županijskog suda piše da su oni istražili sve okolnosti i poslali Općinskom državnom odvjetništvu na odluku)?

Znam da sam i sama trebala prije reagirati, ali stalno se govori o sporosti sudova, pa sam eto šutjela dokle sam mogla.

Hvala na razumijevanju i na odgovoru.

Srdačan pozdrav.

[G-man]

Očito, protiv vas je proveden istražni postupak - obzirom ne znam detalje istražnog zahtjeva (kako je isti bio postavljen - da li vam je na teret stavljena namjera ili nehaj), ne mogu sa 100%-tnom sigurnošću precizirati je li se radilo baš o istrazi (namjera) ili pak samo o istražnoj radnji (nehaj).

 

Naveli ste kako je provedeno tzv. prometno-tehničko vještačenje, te da ste s time bili upoznati - pa jeste li primili nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka? Morali ste ga primiti, kako bi imali mogućnost prigovarati istome. Navedeni nalaz i mišljenje zaprimilo je i državno odvjetništvo, a evidentno je riječ o takvom nalazu i mišljenju, koji vas je u potpunosti ekskulpirao bilo kakve kaznene odgovornosti, te je stoga državno odvjetništvo donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave, koje rješenje se međutim, ne dostavlja osumnjičeniku (vama), već se dostavlja oštećeniku (u ovom slučaju nasljednicima preminulog), koji ima mogućnost preuzimanja kaznenog progona u roku od osam dana od zaprimanja rješenja, a obavijest o tome da je kaznena prijava odbačena se šalje i nadležnoj Policijskoj postaji, koja je radila obradu predmeta.

 

Tako da, u konkretnom slučaju, pravno gledajući - nema propusta u proceduri. A vi ste u svakom trenutku imali mogućnost da provjerite u kojem je stadiju vaš predmet - i kod istražnog suca i kod DO-a. To što niste, to je vaš propust.

[stskrinj]

Sada i ja znam da sam trebala prije reagirati. Ali ja sam samo od istražnog suca dobila obavijest da je zatraženo prometno-tehničko vještačenje. Nalaz vještaka nisam nikada dobila!!! Također, ne mogu vjerovati da nitko nije dužan mene, kao okrivljenika, obavijestiti o odluci, bez obzira da li je ona oslobađajuća ili okrivljujuća. Zar ne bi bilo prirodno da i ja znam koja mi je sudbina? A moj odvjetnik? Zar ni on nije dobio nikakvu obavijest?

[G-man]

Također, ne mogu vjerovati da nitko nije dužan mene, kao okrivljenika, obavijestiti o odluci, bez obzira da li je ona oslobađajuća ili okrivljujuća.

 

Sudske meritorne odluke dostavljaju se okrivljeniku (čak i onda kada ima branitelja, jer kazneni postupak nije parnica). Državno-odvjetničke meritorne odluke - ne (u režimu ranijeg ZKP-a, po kojem je i proveden postupak prema vama).

 

U vašem predmetu sud nije donosio meritornu odluku, tako da vam on nije bio ni dužan ništa slati, a državno-odvjetničko rješenje o odbačaju kaznene prijave, ponavljam - ne dostavlja se osumnjičeniku (ni u režimu ranijeg, a ni aktualnog ZKP-a).

 

Zar ne bi bilo prirodno da i ja znam koja mi je sudbina?

 

Upravo zato ste mogli u bilo kojem trenutku, i kod suda i DO-a provjeriti situaciju.

 

Nalaz vještaka nisam nikada dobila!!! A moj odvjetnik? Zar ni on nije dobio nikakvu obavijest?

 

O tome nisam htio prije pisati, ali upravo vam se tu krije odgovor vašeg upita. Nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka definitivno je bio dostavljen vašem branitelju (samo njemu, ne i vama, jer nalaz i mišljenje vještaka nema "status" meritorne odluke, a i radi razloga ekonomičnosti), i on je na temelju istog veoma lako mogao zaključiti isto ono što je zaključilo i DO - a to je da u konkretnom slučaju ne postoji vaša kaznena odgovornost, i da će cijeli slučaj biti završen rješenjem o odbačaju kaznene prijave.

 

Stoga, možete se ljutiti na branitelja, jer vam nije javio kada je stigao nalaz i mišljenje (a neko normalno i civilizirano ponašanje bilo bi da vam se javi, pa da vidite što ćete i kako dalje), ali isto tako možete se ljutiti i na sebe samu, jer praktički 6 (?!) godina, imajući u vidu da vam branitelj nije ništa javljao, vi niste našli shodnim da ga nazovete (ili odete kod njega) i pitate - ima li kakvih novosti?

 

Da ne bi krivo shvatili moj post, ja razumijem o čemu pišete - o tom osjećaju nesigurnosti kada ne znate "gdje ste i šta ste", ali u ovom slučaju sustav nije pogriješio ni najmanje. Greška je primarno u vašem branitelju, a podredno u vama.

[a cap ne bon]

nemojte se ljutiti gospođo, nisam pravnica, samo žena kojoj je najdraži poginuo u prometnoj, pa me smao zanima od koga biste vi tražili odštetu? od države za neizvjesnost kroz sve te godine? ili od obitelji poginulog jer vam se našao na putu? pitam samo jer se stalno bojim da mi slična tužba ne dođe na vrata...

 

meni se, onako ljudski, čini da biste trebali biti sretni što ste svi živi i zdravi...

[stskrinj]

Zao mi je, gospođo, što ste na takav način ostali bez najdražeg.

Imate pravo, živi jesmo, ali zdravi, to je već diskutabilno. Na neki sam način i ja u toj nesreći ostala bez svoga veselog i nasmijanog djeteta. Depresivna je, ide na psihološke i psihijatrijske tretmane jer zbog niza okolnosti sebe okrivljuje za nesreću.

Nemojte misliti da je lako živjeti sa teretom ljudskoga života na duši! Ne trebam ja ništa. Samo želim da moje dijete bude dobro. I mislim da bi bilo normalno, ako su me još prije 6 godina oslobodili, da me o tome netko i obavijestio.

Svako vam dobro!

Svi mi kroz život idemo sa nekim svojim ranama i nosimo se s tim najbolje što možemo.